Samo voće iz bašti, sa grana
Nisam nikad ukrao nešto iz neke prodavnice, pa ni bombonu. Nisam nikad ukrao nešto iz nečije kuće, ili nešto od nekoga, onako. Ni kada sam bio mali.
Ali jesam jednom, mislim da mi je bilo 13, pridružio se naprasno formiranoj bandi nas vršnjaka, koje je organizovao jedan stariji dečko. Njemu je bilo mislim 16 ili 17 godina i bio je poznat po krađama i provalama. Uglavnom, nagovorio nas je da idemp sa njim, svi mi, nas 4 ili 5 dječaka. Mi smo se i inače igrali stalno u dvorištu vrtića pa nam nije bilo neobično da nas je poveo preko ograde u dvorište. Bilo je ljetno popodne vrtić nije radio (nedjelja vjerovatno) i nije bilo nikog na vidiku. Odveo nas je sa stražnje strane pokazao nam kako da mu napravimo lopovske merdevine, i tako se popeo do malog prozorčića, koji je bio sa malom rupom jer je staklo bilo razbijeno. Proturio je ruku kroz tu rupu i otvorio prozor. Onda je ušao kroz prozor i otvorio veliki prozor pored. Svi smo ušli nakon malo oklijevanja.
Unutra smo se razmilili po vrtiću i svako se zabavljao na svoj način. Nakon nekog vremena, onaj stariji nas je pozvao da idemo i mi smo svi izašli sa njim. On je nosio neku torbu sa sobom
I eto.