Baš u toj emisiji sa Vukanovićem i Zahiragićem na Face TV, dođe ona tema na red što Vukanović ne navija za reprezentaciju, pa malo o Barbarezu, i Vukanović i dalje hinjski i slatkorječivo poče hvaliti našu reprezentaciju, Džeku i ostale, kako su momci obradovali državu, da se bogdom svi u državi ovako slažemo, pa kako on zastupa tu politiku, kako je i Barbarez super selektor, fin i dobar čovjek, otac mu Srbin.
Mora četalj izletiti da je Barbarezu otac Srbin iako to nije tema bila.
Nije on starlight četnik, on je ultra hard četnik, toliko ultra hard, kada bi stvarno bila ta marka Coca Cole, da bi je
bilo ilegalno prodavati.
Takvi su najzaslužniji u ratu što su Bošnjake poklali, jer su to one tipe finih komšija kome su komšije Bošnjaci vjerovali.
Dok onaj istetovirani četalj sa šajkačom viče “Kosovo je Srbija!” a ne zna Kosovo ni na karti naći, dok je Dodik 2006. godine znao osnovne stvari ali je morao mnoge stvari nadoknaditi i pročitati da svojoj krezuboj rulji dokaže da je najveći Srbin, ovaj je u zlatno doba bratstva i jedinstva znao sve, i o Njegošu i o Lazaru i ko je prodao vEru za večeru i kome je prađed bio ustvari Srbin.
Jedna od najljepših stvari kod ovih izbora je što je ovaj pritajeni konačno postao politički irelevantan.
Ide junak do junaka, ide Bošnjak do Bošnjaka, Allahu se svom klanjaju i pjesmu pjevaju.
Živio Alija i bosanska armija, živjela, živjela Bosna.