Samoubistvo

[Duminjo]

Jedno od osnovnih ljudskih prava je pravo na govor.. Kako ce ko govoriti i hoce li za to snositi posljedice, njegova stvar.

[lejlamo]

niti me stid niti bilo sta...

Evo sad jos jedna podtema. Primjetih komshu, umrla mu zena, nije bas dobro, vidi se na njemu u crnjaku.
Prijateljica ima broj dr, haj sad samo nazovi nju, trazi broj, pitaj koji je dr. Bice milion pitanja+garant dijagnoza sta je Konsu to. Jelde nije jednostavno?

Ako hocete pisite, ako necete prepucavajte se. Bljak.

a čemu neugodnost?

istina je da postoji kod nekih ljudi, ali samo iz razloga što okolina ima takav stav, što ljudi vole govoriti kako su pozitivni, jaki, sposobni.
sami se liječe. pa se ta osoba osjeti manje vrijednom i nesposobnom za život.

ko god osjeti da ga savladava osjećaj nemoći i beznađa treba potražiti stručnu pomoć bez ustručavanja. život je težak. često besmislenost nadvlada nekakav pronađeni smisao.
svi smo mi fragilni. pitanje je samo momenta i okidača...ali ne postoje neoborivi.

ne možemo sve sami. u psihologiji i psihijatriji zaista ima super ljudi, stručnjaka i pomoći ima.

[Konsultant]

Slazem se. Ima li ko broj od ove??? Plat'cu

https://images.gawker.com/18k1vg6bk7mu0 ... ,w_800.jpg

[Krokodil Behko]

Ovo je forum.
Ljudi su tu da bi se družili kroz postove.
Klasika, nešto te na forumu pogodi, samo onoliko koliko ti dozvoliš i koliko privatnosti otkriješ.
Osim komesarovog bolesnog humora, niko nije bio zlonamjeran, a ako su savjeti pogrešni, ili ako ih nije ni tražila, pa što pobogu ne kaže, da ne želi o tome i gotovo.

Kako bi bilo, da se shvati, da je forum pogrešno mjesto za ovakva razmišljanja naglas?

Sad se forumaši podijelili u tabore i opet klasika, dušebrižnici bi da se zaključa, zbog onih drugih, koji su kobajagi vandali, a koje su svježe prije toga ispljuckali. Mensečini forumska svakodnevnica, osim što je eto, neka teža tema u pitanju.

Behko dragi ko da bi bilo ikakve fajde da je rekla da ne zeli pricati o tome,dovoljno je sto je gore u jednom postu napisala da se donose zakljuci o njoj bez da se ista zna o njoj,istog momenta je krenula paljiba komentara na konto njenog stanja.Sam znas koliko ljudi nemaju granice kad su ovakve stvari u pitanju,da imaju ne bi nam ni trebala moderacija jer se drugacije nikome usta ne mogu zacepit.Iznijela su se neka misljenja i hajd oke al se otislo predaleko,moze se o ovome pisat i opcenito bez da se ispiraju usta sa njom,ne moraju joj sad svi bit psiholozi i neuropsihijatri

Snowei se ne zna svadjat i ne svadja se,nema forumskog iskustva i ne zna koliko ljudi na forumu mogu bit odvratni,zato ti ovo govorim

E pa ovako ćemo.
Temu ću zaključati, djelimično i iz razloga što hoću rahat kafu popiti.
ALI
Pošto Snowie inače po svim temama zauzima neke turobne stavove i piše iste takve stvari, brisat ću sve takve upise, čim ih vidim, pa će eto, steći malo forumskog iskustva, pošto ti kažeš da ga nema. Prvo i zlatno pravilo, ne piši ako ne želiš s užasom čitati odgovore.
Meni ovo ne treba

[Krokodil Behko]

Evo, čovjek na Palama hoće da skoči sa solitera




Nepoznati muškarac pokušava da skoči sa zgrade na paljanskoj promenadi, a na terenu su pripadnici Policijske uprave i teritorijalno vatrogasno-spasilačke službe Istočno Sarajevo.

[Krokodil Behko]

"NEMA IZLAZA OSIM AKO GA NE UPUCAM": Jeziva posljednja poruka djevojke koja je naručila svoje ubistvo

Nastavnica muzičkog Sonya Excelby (32) iz Portsmoutha doživjela je nezamisliv teror u posljednjim minutama svog života, nakon što je otputovala u SAD i platila muškarcu kojeg je upoznala online da je ubije. Bivši dostavljač pizza i automehaničar Duane Hall (53), koji se na fetish sajtovima predstavljao kao "alpha sadist", suočit će se sa suđenjem za njenu otmicu i brutalno ubistvo.

Sonya, koja se godinama borila s mentalnim problemima i depresijom, povukla se u sebe tokom 2023. godine i počela pretraživati internet forume posvećene samoubistvu. Preko fetish sajta upoznala je Halla, koji joj je ponudio da ispuni njenu mračnu fantaziju da bude zlostavljana i ubijena.

Hall je dugovao 10.000 dolara američkoj Poreznoj upravi (IRS), a Sonya je ponudila da mu plati 4.000 dolara u zamjenu za to da joj pomogne da se, kako je on to formulisao, riješi "okova čovječanstva". U petak, 10. oktobra prošle godine, Sonya je odletjela sa aerodroma Heathrow u Gainesville na Floridi. Prije nego što ju je ubio, Hall joj je s bankovne kartice skinuo 1.200 dolara.


"Moje vrijeme je isteklo"


Međutim, ubrzo po dolasku u izolovanu kolibu u šumi, postalo je jasno da se Sonya predomislila, ali povratka nije bilo. Dok se njen otmičar tuširao, uspjela je poslati paničnu poruku prijatelju.

"Žao mi je, stalno mi uzima telefon, ne vjeruje mi. Jasno mi je stavio do znanja da nema izlaza osim ako ga ne upucam," napisala je uplašena djevojka, čije posljednje riječi doslovno cijepaju srce:

— Mislila sam da će to uraditi brzo i da mi neće dati vremena za razmišljanje... Žao mi je, ni sama ne znam šta govorim, pokušavam biti brza i moje vrijeme je isteklo — posljednje je što je napisala.

Ubrzo nakon toga, Sonya je izbodena četiri puta, a njeno tijelo je pronađeno pet dana kasnije u plitkom grobu nedaleko od guste šume. Policija je u Hallovom telefonu pronašla obrisan, stravičan video snimak, snimljen prije ubistva, na kojem se vidi preplašena Sonya s modricama i ogrebotinama na licu i tijelu.


Šokantne izjave ubice iz zatvora: "Nisam čudovište"


U transkriptima razgovora iz zatvora sa svojom suprugom Ginger, Hall je odbio preuzeti odgovornost za zločin, a za Sonyinu brutalnu smrt krivio je nju.


— Trebao nam je novac, ali ne baš ovoliko — rekao je Hall supruzi, priznajući da vjerovatno nikada neće izaći na slobodu. Pokušavajući se opravdati, izgovorio je jezive riječi:

— Nisam čudovište kakvim me prikazuju... Svi znamo kakav je bio krajnji ishod - to je bilo samo saosjećanje i ljubav. Pokušao sam pružiti Sonyi ono što je željela. Nisam čudovište koje samo izabere žrtvu i iskoristi je — izjavio je on.

Porodica ubijene djevojke, koja ju je od milja zvala "Jagnjence" (Lamb) zbog njene blage prirode, i dalje se ne može pomiriti s gubitkom. Pokušavaju je pamtiti po sretnom djetinjstvu, jedrenju i njoj neizmjernoj muzikalnosti, s obzirom na to da je savršeno svirala klavir, flautu i gitaru.

[Krokodil Behko]

BOSANSKOHERCEGOVAČKA PSIHIJATRICA UPOZORAVA: Iza većeg broja samoubistava muškaraca kriju se bolesti, ekonomski razlozi i tradicionalno viđenje uloge muškarca u porodici

Podaci Agencije za statistiku BiH o nasilnim smrtima za period od 2020. do 2024. godine pokazuju da je u Bosni i Hercegovini tokom pet godina evidentirano 1.644 samoubistva. Od tog broja 1.272 izvršioci su bili muškarci, a 372 žene, što znači da su muškarci činili oko 77 posto svih smrtnih slučajeva uzrokovanih suicidom.

Isti omjer potvrđuju i podaci koje su Feni dostavila entitetska Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i Policija Brčko distrikta BiH.

Tokom 2025. godine, na području Federacije BiH evidentirana su 144 samoubistva. Po polnoj strukturi muškarci su izvršioci u 110 slučajeva, a žene u 34 slučaja. Posmatrano po dobnoj strukturi, najviše samoubistava je izvršeno u dobi između 50 i 80 godina života.


Na području Republike Srpske u istoj godini evidentirano je 131 samoubistvo, od čega su 101 počinile osobe muškog, a 30 osobe ženskog pola. Od ukupnog broja evidentiranih samoubistava, 17 su počinile osobe starosti od 40 do 50 godina, 22 osobe starosti od 50 do 60 godina, dok je 70 osoba bilo starije od 60 godina.

Kada je u pitanju Brčko distrikt BiH, ukupan broj evidentiranih samoubistava u istom periodu je sedam, a svih sedam samoubistava počinili su muškarci.

Dr. sc. Aneta Sandić u razgovoru za Fenu upozorava da se iza ove statistike o znatno većem broju samoubistava među muškarcima krije "tiha" muška patnja koja se odvija daleko od očiju javnosti. Kako je pojasnila, stručnjaci ovaj nesrazmjer nazivaju "rodni paradoks suicidalnosti".

- Žene češće pokušavaju samoubistvo i češće govore o svojim krizama, dok muškarci znatno češće umiru od suicida. Jedan od razloga je to što muškarci češće posežu za smrtonosnijim sredstvima i rjeđe ostavljaju prostor da im neko na vrijeme priskoči u pomoć. Iza toga najčešće stoji patnja koja je dugo bila skrivena i koju niko, pa ni sam muškarac, nije na vrijeme imenovao, kaže Sandić.


Govoreći o uzrocima takvih tendencija, istakla je da joj je kroz dugogodišnju kliničku praksu i profesionalno iskustvo obrazac potpuno jasan te da muškarci znatno rjeđe i kasnije traže stručnu pomoć nego žene.

- Žene imaju razvijeniju emocionalnu pismenost i lakše riječima izražavaju tugu i tjeskobu, dok je muškarac na ovim prostorima od djetinjstva odgajan uz rigidan narativ da "muškarci ne plaču", da je pokazivanje slabosti sramota te da se problemi rješavaju "stisnutih zuba". Zbog tog pritiska i straha od stigme muškarci dolaze psihijatru ili psihoterapeutu tek kada se njihove odbrane potpuno uruše. Tada su već u fazi teške kliničke depresije ili duboke krize. Ne dolaze na prve znakove iscrpljenosti, već tek kada više ne mogu funkcionisati, što liječenje čini kompleksnijim, težim i dužim, naglasila je.

Psihijatrica upozorava da je jedna od najvećih zabluda okoline očekivanje da depresivna osoba, posebno muškarac, mora izgledati tužno ili često plakati. Depresija kod muškaraca, pojašnjava ona, vrlo često se manifestuje kroz "maskirane" simptome koje porodica ne prepoznaje kao psihički problem, već ih pripisuje "teškom karakteru" ili nervozi.

- To su hronična razdražljivost, cinizam i izlivi bijesa zbog sitnica, bijeg u posao kojim se pokušava utišati unutrašnji glas, pojačano konzumiranje alkohola, kockanje ili uzimanje sedativa na svoju ruku. Time oni pokušavaju otupiti unutrašnji očaj. Tu su i različiti oblici rizičnog ponašanja poput brze vožnje, sklonosti sukobima i nemara prema vlastitom zdravlju, ističe dr.sc. Sandić.

Kada je riječ o životnim okolnostima koje mogu predstavljati okidač za ozbiljne psihičke krize, psihijatrica napominje da je muški identitet u bh. društvu tradicionalno snažno povezan s ulogom hranitelja porodice i oslonca. Zbog toga, kako je pojasnila, finansijski slom, gubitak zaposlenja ili razvod braka često ne predstavljaju samo ekonomski ili emotivni gubitak, već i gubitak osjećaja smisla te ozbiljan udar na samopoštovanje.

- Kod muškaraca starijih od 60 godina to su odlazak u penziju i gubitak dnevne rutine, bolest, usamljenost i osjećaj da su porodici teret, a sve to zajedno stvara turoban i mučan osjećaj bezizlaznosti, naglašava Fenina sagovornica.

Sandić napominje da porodica i bliski ljudi mogu prepoznati upozoravajuće znakove, ali samo ukoliko promjene u ponašanju ne budu olako objašnjavali svakodnevnim stresom ili godinama života. Kao zabrinjavajuće izdvojila je izjave poput "bilo bi vam lakše bez mene", "uskoro me nećete morati trpiti", kao i svaki iskaz kojim osoba dovodi u pitanje vrijednost vlastitog života.

Upozorila je i na naglo sređivanje ličnih poslova, vraćanje dugova, poklanjanje dragih predmeta, pisanje oporuke ili neobično "zatvaranje krugova" s prijateljima.

- Posebno treba obratiti pažnju kada osoba koja je sedmicama bila u teškoj depresiji, nesanici i nemiru odjednom postane potpuno mirna, jer i ta nagla mirnoća može biti znak da je kriza dostigla vrhunac i da je donesena odluka da se okonča vlastiti život. Osobu treba otvoreno pitati kako je, ne ostavljati je samu i odmah potražiti stručnu pomoć, istakla je.


Uz zaključak da mentalno zdravlje muškaraca ne smije biti tretirano kao privatna stvar niti kao znak slabosti, već kao ozbiljan javnozdravstveni problem, istakla je da je suicidalna kriza prolazna i da se može liječiti.

- Razbijanje tabua o psihijatrijskoj medikaciji i prepoznavanje prikrivenih znakova patnje na vrijeme doslovno spašava ljudske živote, podvukla je dr.sc. Sandić.

Posljednji podaci Eurostata pokazuju da je u Evropskoj uniji tokom 2023. godine 48.370 osoba izvršilo samoubistvo, a muškarci su činili 76,4 posto svih smrtnih slučajeva.

Odnos broja samoubistava i prosječnog broja stanovnika iznosio je 16,9 na 100.000 muškaraca, dok je kod žena iznosio pet na 100.000 stanovnica.

Broj ukupno evidentiranih smrtnih slučajeva usljed samoubistva na 100.000 stanovnika bio je najveći u Litvaniji (18,8), Sloveniji (16,4) i Mađarskoj (16,1). Nasuprot tome, najniže stope zabilježene su na Kipru (3,5), u Grčkoj (4,3) i Malti (5,5).

Evropska komisija je 2023. usvojila Sveobuhvatni pristup mentalnom zdravlju, kojim je mentalno zdravlje postavljeno među prioritete javnih politika EU. U okviru tog plana predviđene su i posebne inicijative za prevenciju suicida, rano prepoznavanje rizika i smanjenje stigme povezane s mentalnim poremećajima.

EU provodi i kampanju#InThisTogether, čiji je cilj podizanje svijesti o mentalnom zdravlju, poticanje građana da otvoreno razgovaraju o psihičkim problemima i smanjenje stigme zbog koje mnogi ne traže pomoć na vrijeme.

Povodom Svjetskog dana prevencije suicida (10. septembar), institucije EU redovno upozoravaju na problem samoubistava i pozivaju države članice, zdravstvene sisteme i civilno društvo da više ulažu u prevenciju, edukaciju i podršku osobama u riziku.

EU kroz program EU4Health finansira projekte prevencije suicida, uključujući program BIZI, koji obučava nastavnike, socijalne radnike, policijske službenike i druge osobe da prepoznaju znakove suicidalnog ponašanja i pruže početnu podršku osobama u krizi.

[ElTriconi]

Nedje to tako i dodje, bolest. Zadnja samoubistva za koja sam cuo su vecinom bila zbog bolesti