Sirija

[Krokodil Behko]

Dobro.. za Asada ce Lavrov potisati..

E jesi dosadan s tim Assadom. Evo, kad si navalio, ja bih ti rado potpisao tog Assada, u sekundici

[husein_kapetan]

A možda se pokaže, da su ipak ovi glavni potpisnici bitni?!

Što bi se kazalo, otkud instrukcije i potpora dolazi...

A ja lijepo rekoh "sveopsti"... biti ce da se ipak razumjeli nismo..

[storm]

Kako su Sirijici proveli prvi dan primirja: Ulice pune ljudi, djeca se igraju u parkovima...

Klix.ba

Prvi put u posljednjih nekoliko godina Sirijici su mogli mirno da se prošetaju ulicama i puste djecu da se bez brige igraju u parkovima ratom razorene države.



Foto: AFP

Nakon manje od 24 sata stupanja na snagu sporazuma o obustavi vatre u Siriji, stanovnici ove zemlje kažu da je sve drugačije počevši od toga da nema zvukova artiljerijske vatre, raketnih napada ili eksplozija "burad bombi". Mnogi od njih u šali ističu kako su danas izgubljeni jer je njihov raspored u potpunosti izmijenjen.

"Uobičajno, helikopter uzlijeće u 8 sati ujutro i 'zabava' počinje. Danas je bilo nekih kršenja primirja, ali to nije ništa", rekao je jedan od stanovnika provincije Homs.

Zvukovi oružja prestali su se čuti u petak u ponoć i to u većem dijelu Sirije nakon što je vlada Bashara Al-Assada dogovorila prekid neprijateljstva sa više od stotinu pobunjeničkih grupa i to uz posredstvo Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.

Za 11-godišnjeg Ahmada politički sporazum značio je nešto posebno jer je on konačno mogao izaći u park i igrati se sa svojim rođacima u ratom razorenom Alepu.

Stanovnici Alepa bili su iznenađeni koliko je ljudi izašlo na ulice ovog grada. Jedan od njih je kazao da su borbene linije bile toliko mirne da je mogao da se vrati kući.

Primirja se pridržava i Ahrar al-Sham, grupacija tvrde struje islamista. Njihov lider ističe da je bilo sukoba poslije ponoći između njegove grupacije i snaga lojalnih predsjedniku Assadu, ali da su ti sukobi trajali najduže pola sata. Dodao je i da će Ahrar al-Sham biti "posvećen primirju dok god su njemu, također, posvećene režimske snage".

Današnja tišina za stanovnike Damaska znak je nade. Oni ističu da je uobičajeno da se ujutro već čuju tri ili četiri aviona kako ispuštaju "burad bombe". Kažu: "Danas, hvala Bogu nije tako".

Student medicine Ammar al-Rai rekao je da je relativni mir koji je zavladao širom zemlje izbrisao dio pesimizma koji osjeća prema budućnosti Sirije.

"Svi moji prijatelji su sretni da je mirno, čak iako je privremeno", kazao je ovaj 22-godišnjak.

[Nole]

Moje mišljenje da je rat u Siriji počeo zbog gasa. Asad nije hteo preko sirije jeftin katarski gas za Evropu pa je Katar finansirao sa tri milijarde dolara opoziciju. Ameri su finansirali ISAIL a Rusi i Iran podržavaju Asada. Turska ima intetese kao i Katar u opoziciji i pored uplitanja toliko moćnika u sirijski rat očekivano je da ima ogroman broj žrtava. Nije baš toliko jednostavno da se napiše u tri reda ali u kratkim crtama otprilike stvari tako stoje.

[Krokodil Behko]

To smo već apsolvirali. Šiitski ili sunitski gas, pitanje je sad.
I Ameri i Rusi su samo izvođači radova na terenu, s tim da je ruski interes jači, pošto sunitski gas dolazi u Evropu i kvari im monopol.

[storm]

To smo već apsolvirali. Šiitski ili sunitski gas, pitanje je sad.
I Ameri i Rusi su samo izvođači radova na terenu, s tim da je ruski interes jači, pošto sunitski gas dolazi u Evropu i kvari im monopol.

Baš tako....i kad oni odluče- dosta....na klik će sve stati...
Sad su kartografi na potezu, kao i u Libiji.....već se crtaju tri države iz jedne Libije

[Pasaga]

To smo već apsolvirali. Šiitski ili sunitski gas, pitanje je sad.
I Ameri i Rusi su samo izvođači radova na terenu, s tim da je ruski interes jači, pošto sunitski gas dolazi u Evropu i kvari im monopol.

Baš tako....i kad oni odluče- dosta....na klik će sve stati...
Sad su kartografi na potezu, kao i u Libiji.....već se crtaju tri države iz jedne Libije

..tako nekako...
Mada je krajnji cilj stvaranje trajnog haosa,novih ratova,autobombi....
....baze iz kojih ce se crpiti ti energenti ce biti dobro obezbjedjene i sigurne.

[Nole]

To smo već apsolvirali. Šiitski ili sunitski gas, pitanje je sad.
I Ameri i Rusi su samo izvođači radova na terenu, s tim da je ruski interes jači, pošto sunitski gas dolazi u Evropu i kvari im monopol.

Baš tako....i kad oni odluče- dosta....na klik će sve stati...
Sad su kartografi na potezu, kao i u Libiji.....već se crtaju tri države iz jedne Libije

Libije mi je baš žao. Gadafi je stvorio modernu i razvijenu Libiju a sad tamo anarhija i beda...oprostite na offtopicu.

[storm]

BIJEG, OSTVARENJE POSTAVLJENIH ZADAĆA ILI?
OVO JE PRAVA POZADINA PUTINOVA VOJNOG IZLASKA IZ SIRIJE!
Autor: Zoran Meter

Nije nevažno spomenuti i nedavno izrečene riječi predsjednika Obame u intervjuu američkom mediju The Atlantic, kada je rekao da su neke bliskoistočne i Istočno-europske države željele rješavati svoje probleme preko američkih leđa. Tom je prilikom izjavio još nešto znakovito: rekao je kako Ukrajina ne predstavlja prioritet američke politike i da što god SAD tamo učini, neće biti dovoljno zbog utjecaja koji Rusija u toj zemlji ima, a što se nalazi i u temelju ruskih interesa.

Nesumnjivo prvorazredna vijest, ne samo dana već možda i cijele godine, pristigla je sinoć iz Moskve, gdje je ruski predsjednik Vladimir Putin izdao zapovijed ministru obrane Sergeju Šojguu, o početku povlačenja ruskih intervencionističkih vojnih efektiva iz Sirije, a koje mora započeti već danas, 15. ožujka.

Iako je još prerano izvlačiti zaključke o stvarnom razlogu te, široj svjetskoj javnosti potpuno neočekivane odluke, poznavajući temeljne elemente sirijske i šire bliskoistočne krize, postavljenih i javno objavljenih ruskih razloga i ciljeva njihove zračne kampanje na sirijskoj bojišnici, kao i ukupnosti američko-ruskih odnosa s naglaskom na aktualni vremenski trenutak, možemo se usuditi izvršiti analizu Putinove odluke. A nedvojbeno točni razlozi (izvan sfere nagađanja ili pukog senzacionalizma, pomiješanog s propagandnim aktivnostima svih strana uključenih u sirijski sukob kojih će sasvim sigurno biti), vjerojatno će se znati tek nakon otvaranja tajnih arhiva u Moskvi i Washingtonu za kojih 20-ak ili više godina.

Jer jedno je sigurno: ruska odluka nije donesena ishitreno niti se može promatrati izvan sfere nikad prekinute tajne diplomacije i političke trgovine na relaciji dviju jedinih svjetskih vojnih velesila. A kada se one dogovaraju, ostali šute. Ali krenimo redom.

Uzroci ruske vojne intervencije u Siriji

Rusija, čija se jedina vanjska vojno-pomorska baza na Sredozemnom moru nalazi u Siriji, zračnu vojnu intervenciju u toj zemlji započela je 30. rujna prošle godine, temeljem prethodnog poziva aktualnog predsjednika Bashara al-Assada, čijoj je vojsci u ljeto 2015. g. prijetio potpuni kolaps i poraz od snaga terorističke organizacije „Islamska država“ i drugih, više ili manje s njom povezanih ili samo njoj sličnih islamističkih postrojbi, poput „Jabhat al-Nusre“ (sirijskog ogranka zloglasne „Al-Qaide“). Ruski državni i vojni vrh prethodno je sačinio detaljnu analizu vojnog i političkog stanja u Siriji i njezinom širem okružju i izučio posljedice koje pad Assadovog režima može imati u dva smjera:

po sirijski narod, u smislu pretpostavljenih enormnih civilnih žrtava, bilo kao posljedica zvjerskih iživljavanja islamista prema „krivovjercima“ (npr. alaviti, kršćani) ili režimu odanim stanovnicima, bilo u smislu zbjegova milijuna ljudi koji bi krenuli prema libanonskom i turskom teritoriju i dalje prema Europi;

i drugo, u odnosu na Rusku Federaciju, u smislu stvaranja bliskoistočnog pseudo-kalifata kao izvorišta radikalnih oblika islama i s njim povezanih terorističkih organizacija, a koje bi onda bilo nemoguće zadržati u okvirima samog Bliskog istoka. Ruski analitičari tada su pravilno procijenili kako smjer kretanja i ubacivanja terorista ne bi išao u smjeru EU (iako pojedinačne akcije nisu ni tamo isključene, što je dokazao i slučaj pariških terorističkih napada u studenom prošle godine) jer bi bile kontraproduktivne i za planski pokrenutu modernu „Veliku seobu naroda“, i za brojnu muslimansku zajednicu koja već desetljećima živi unutar mnogih europskih država i metropola. „Eksport“ terorista u svom najvećem dijelu kretao bi se preko Turske i dalje prema kavkaško-kaspijskoj regiji i Srednjoj Aziji. Posljedice po Rusiju bile bi goleme, ne samo zbog vojnog i financijskog iscrpljivanja kroz borbu s uvezenim teroristima već, još i više, zbog ekspanzije radikalnih ideja islama u ruskoj muslimanskoj zajednici koja broji najmanje 20 milijuna ljudi, a što bi prijetilo dezintegraciji zemlje. Kraće rečeno, ruski politički i vojni vrh donio je zaključak (možda nalazeći uporište i u Bushovoj doktrini) kako je daleko isplativije i lakše voditi rat protiv terorizma na tuđem nego na svom teritoriju.

U širem, i ne manje važnom smislu, uzrok ruske vojne intervencije u Siriji možemo (i moramo) sagledavati i kroz prizmu zategnutih američko-ruskih odnosa posljednje četiri godine. Pa iako u svoja prva dva mandata predsjednik Putin nije pokazivao bilo kakav značajniji interes prema Bliskom istoku, u svom trećem mandatu (nakon privremene stanke kroz zamjenu pozicija s premijerom Dmitrijem Medvedevom) taj je interes naglo porastao otpočinjanjem agresivne američke politike prema toj regiji za vrijeme drugog mandata predsjednika Obame. U pokrenutom „arapskom proljeću“ Washington ne samo da nije namjeravao uzimati u obzir minimalne ruske nacionalne interese već je demonstracijom gole političko-diplomatske sile Moskvu ponizio izigravanjem prethodne ruske suglasnosti oko rezolucije VS UN-a po pitanju Libije i uspostave zone zabrane letova, da bi odmah potom u nju vješto uplovili francuski i britanski vojni zrakoplovi i američke krstareće rakete „Tomahawk“.

A kada je na red došla Sirija i Assad zbog njegovog „prelaska crvene linije“ na koju ga je predsjednik Obama prethodno velikodušno upozorio (zbog navodnog korištenja kemijskog oružja protiv nedužne oporbe), uslijedila je reakcija Moskve koja se usprotivila američkom napadu na Siriju, a izlaz iz novonastale krize (da vuk bude sit, a koza cijela) pronađen je u zajedničkom dogovoru oko izvlačenja sirijskog kemijskog oružja iz zemlje (iako je ono od strane SAD-a i koalicijskih partnera nakon svrgavanja iračkog predsjednika Sadama Huseina, iz Iraka upravo i prebačeno u Siriju na čuvanje „diktatoru“ Assadu). I tako se nakon Hladnog rata iznova rodio sukob SAD-Rusija.

Ljutiti odgovor SAD-a bila je, jasno, Ukrajina. Vještim manevrom Amerikanci su neugodan rat doveli na samu rusku granicu, a nemogućnost Moskve da se u tu krizu ne umiješa, iskoristili za prekid širokouspostavljenih ruskih veza s EU i to za duže vrijeme.

Ruski odgovor na to neugodno stanje nedvojbeno je bio vojni angažman ograničenog tipa u Siriji i oko toga nema spora, neovisno što Moskva isto negira, a Washington uvjerava kako sirijska kriza ni u čemu neće utjecati na dosadašnji američki odnos prema Ukrajini (o tome nešto više kasnije u tekstu).

Ciljevi ruske intervencije u Siriji i što je ostvareno

Od samog početka svog vojnog angažmana u Siriji Moskva je isticala sljedeće ciljeve: rat protiv međunarodnog terorizma koji prijeti čitavom svijetu i njoj samoj; sprječavanje financiranja terorističkih organizacija i presjecanje njihovih opskrbnih kanala, kao i prometnih ruta za šverc ukradenom sirijskom i iračkom naftom; sprječavanje nasilnog rušenja zakonito izabrane sirijske vlasti i postizanje političkog rješenja četverogodišnjeg ratnog sukoba; pravo sirijskog naroda na samostalno odlučivanje o svojoj sudbini, i, konačno, očuvanje sirijskog teritorijalnog suvereniteta.

Što je od toga ostvareno, a što nije, ili je ostvareno samo djelomično:

Prvo, definitivno je sprječeno vojno ili izvaninstitucionalno rušenje službene sirijske vlasti i osobno predsjednika Assada, što je do potpisanog američko-ruskog dogovora sredinom veljače o.g. bio temeljni uvjet za završetak rata – poput mantre ponavljan od strane SAD-a, njegovih bliskoistočnih saveznika, EU i, naravno, tzv. umjerene sirijske oporbe;

Drugo, zaustavljeno je ili uništeno (prema ruskim izvorima) više od 90 posto švercerskih komunikacija i opskrbnih smjerova „Islamske države“ iz Sirije prema Turskoj i Iraku, a mnoge ISIL-ove postrojbe ostale su izolirane i blokirane od strane vladinih ili snaga sirijskih Kurda i njima pridruženih postrojbi lokalnih arapskih plemena i Asirijaca. Dok traje primirje, sirijskoj vojsci omogućeno je zakonito djelovanje protiv ISIL-a i ona to od uspostave primirja 27. veljače nastavlja činiti. Vojska i dalje napreduje, a u tijeku je njezino približavanje okupiranom drevnom gradu Palmiri smještenom gotovo u središtu zemlje. Prethodno su joj se, uz obećanu amnestiju, predale ili na njezinu stranu prešle i brojne oružane postrojbe tzv. oporbe i u okolici samog glavnog grada Damaska. Istodobno, sirijski Kurdi napreduju prema „glavnom gradu“ „Islamske države“ Rakki, u kojem su nedavno lokalni stanovnici preuzeli nadzor nad nekoliko gradskih kvartova i izvjesili državnu zastavu – Sirije;

Treće, pregovori o političkom rješenju sukoba između Assadove vlade i predstavnika različitih dijelova umjerene oporbe započeli su jučer, 14. ožujka u Ženevi, i to neovisno o prethodnim obećanjima prekida pregovora od strane oporbe zbog Assadove odluke o raspisivanju općih izbora već u travnju o.g.;

Četvrto, nedavnom rezolucijom VS UN-a potvrđena je obveza očuvanja teritorijalne cjelovitosti Sirije, a prije nekoliko dana, osim američke dozvole za priključenje pregovorima o budućnosti Sirije i predstavnicima tamošnjih Kurda (što je Rusija već ranije tražila, a bojkotirala Turska), pojavile su se i prve informacije o američko-ruskim razgovorima o federalizaciji Sirije;

I peto, borbu protiv međunarodnog terorizma Rusi svojom intervencijom definitivno nisu dobili ali njihov odlazak iz te zemlje nikako se ne može smatrati bijegom od problema ili posljedicom ruskih vojnih gubitaka. Jer Rusija, zapravo, osim gubitka jednog bombardera Su-24 srušenog od strane turskog lovca F-15 u studenom prošle godine i pogibije dvojice pilota, nije niti imala drugih ljudskih ili materijalnih gubitaka za punih pet i pol mjeseci svog vojnog djelovanja po islamističkim postrojbama. A relativno mali ruski kontingent je, po nedavno objavljenom tajnom izvješću NATO-a, učinio nemjerljivo više u odnosu na višestruko brojnije zrakoplove SAD-a i međunarodne koalicije koju čini više od 60 država svijeta i koja vojno djeluje još od kolovoza 2014. g.

Poznati američki stručnjak za Bliski istok iz washingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije Anthony Cordesman, napisao je kako je od sredine siječnja 2016. godine, kada su zračni udari ruskih snaga nadvisili brojku 6000, ravnoteža snaga u kopnenim operacijama jasno prešla u korist vladinih snaga (info: Anthony H. Cordesman, Creeping Incrementalism: US Forces and Strategy in Iraq and Syria from 2011 to 2016 // CSIS, February 1, 2016.).

I upravo u tome se ogleda čitav fenomen ruske vojne intervencije. Ona je za manje od pola godine uspjela napraviti nemoguće: zaustaviti „nezaustavljivo“ širenje kancerogene tvorevine „IS“, a ubrzo i dovesti do njegovog uništenja kao bilo kakvog budućeg političkog ili vojnog čimbenika unutar međunarodne zajednice, vratiti sirijsku vojsku iz stanja kliničke smrti u danas najjačeg igrača na sirijskom tlu, te za pregovarački stol dovesti nepomirljive političke protivnike (bez obzira na to čime će pregovori na kraju rezultirati).

Ruska intervencija razotkrila je više nego išta i itko ranije svu licemjernost zapadne politike i hinjenost njegove borbe protiv islamističkog terorizma. Ona je dokazala presudnu ulogu političke odlučnosti na konkretnu akciju, u odnosu na svu vojnu silu nagomilanu po Bliskom istoku ako se nema političke volje nju i pokrenuti. Primjerice, samo SAD ima tisuće svojih vojnika u sastavu Središnjeg zapovjedništva OS SAD-a na Bliskom istoku. Raspolaže za stotinama vojnih zrakoplova u svojim vojnim bazama duž Perzijskog zaljeva, uključno i nosače zrakoplova, a usto ima i golemi politički utjecaj u čitavoj regiji.

Ruska odlučnost i nepokolebljivost, svojstvena jedino zemlji koja je stiješnjena uza zid i nema više pravo na uzmak (naravno, uz činjenicu da raspolaže i nuklearnim vojnim arsenalom kojeg se po potrebi ne bi libila uporabiti), na kraju je neutralizirala i više nego zastrašujuće prijetnje kopnenom vojnom intervencijom od strane moćnih vojski Saudijske Arabije, Turske i tzv. islamske protuterorističke koalicije, medijski snažno potencirane u službi propagandnog rata.

A da od kopnene intervencije saudijske, turske ili bilo čije druge vojske u Siriji neće biti ništa, svjedoče i upravo ovih dana na sjeveru Saudijske Arabije završene goleme vojne vježbe pod nazivom „Sjeverni grom“ na kojima je sudjelovalo oko 150 tisuća vojnika i 2000 zrakoplova iz različitih arapskih država i koje su mnogi mediji smatrali uvodom u kopnenu intervenciju protiv Assada. Vježbe su završile, vojnici su se vratili u vojarne, prašina pustinjskog pijeska iznova se slegla, a najave o vojnoj intervenciji od pojedinih državnih službenika ostale su na razini deklaracija o namjerama (drugim riječima, prazno slovo na papiru).

Koja je pozadina neočekivane Putinove odluke?

Današnje stanje na sirijskom terenu ukazuje kako zemlji najvjerojatnije predstoji federalizacija. Koplja će se vjerojatno lomiti oko količine ovlasti središnje vlasti i budućih federalnih dijelova zemlje. Osim Kurda na sjeveru, svoje teritorijalne jedinice dobit će i suniti i Alaviti kojima će, očito, uz zapad zemlje i primorje, pripasti i glavni grad Damask. Kurdsku autonomiju jamčit će i američki kontingent koji se sastoji od 200 komandosa, najvećim djelom sastavljen iz postrojbe „Delta“ i dio kojega je smješten u sirijskoj regiji Hasake, a većina ih je razmještena u iračkim regijama Ninava, Anbar i Iračkom Kurdistanu. One imaju preciznu zadaću istrebljenja vođa i vojnih zapovjednika „Islamske države“, kao i izvođenje diverzijskih akcija u dubini protivničkog teritorija.

A u svezi primirja koje traje već više od dva tjedna, ovih se dana oglasio i američki državni tajnik John Kerry riječima, kako se razina nasilja u Siriji nakon 27. veljače „snizila za 80-90 posto“, a što je „vrlo, vrlo važno“. Prije toga priznao je kako je ruska uloga u mirnom rješenju sirijskog sukoba bila ključna, a nužnost Assadovog odlaska s vlasti više ne spominje ni on, niti Pentagon.

U tom kontekstu nije nevažno spomenuti i nedavno izrečene riječi predsjednika Obame u intervjuu američkom mediju The Atlantic, kada je rekao da su neke bliskoistočne i Istočno-europske države željele rješavati svoje probleme preko američkih leđa. Tom je prilikom izjavio još nešto znakovito: rekao je kako Ukrajina ne predstavlja prioritet američke politike i da što god SAD tamo učini, neće biti dovoljno zbog utjecaja koji Rusija u toj zemlji ima, a što se nalazi i u temelju ruskih interesa.

Pa iako vjerojatno dugo nećemo saznati pravi razlog iznenadnog ruskog povlačenja sa sirijskog ratišta, usprkos svim gore navedenim, po Moskvu i više nego pozitivnim dostignućima, sve ukazuje na to kako se radi o velikom američko-ruskom dealu. Što je i po kojoj cijeni trženo, bit će zavijeno velom tajne, kao što su tajni i nikad prekinuti zakulisni diplomatsko-obavještajnih kontakti dviju zemalja. Što je predmet dogovora moći će se tek naslućivati pozornim praćenjem kroz duži vremenski tijek čitavog spektra sukobljenih pozicija Moskve i Washingtona, od sankcijske politike, rata cijenama energenata, stanja u Ukrajini, izgradnje američkog proturaketnog štita po obodu Rusije i još podosta toga. U svakom slučaju, za najveće zemlje svijeta poraz politike jedne države u odnosu na drugu, nikada jevnosti ne može biti tako i predstavljen.

Sinoćnja zapovijed ruskog predsjednika Putina, da ruska vojna baza u sirijskoj luci Tartus i ona zračna u Latakiji i dalje ostanu u operativnoj pripravnosti, dokazuje da je Rusija uspjela očuvati svoju vojnu nazočnost u Siriji i da joj u tu svrhu provedba vlastitih vojnih operacija više nije nužna. A Amerikanci su formalnim završetkom ruske intervencije uspjeli sačuvati – obraz.

[storm]

Homs ....pogled dronom

http://www.independent.co.uk/news/world ... 49311.html

[storm]

Damask

http://www.independent.co.uk/news/world ... 03151.html

[storm]

U zračnom napadu u Alepu bolnica potpuno uništena, među poginulima i posljednji pedijatar u gradu

Klix.ba

Najmanje 14 pacijenata i tri ljekara poginula su u zračnom napadu na bolnicu koji se dogodi u sirijskom gradu Alep, javila je dobrotvorna organizacija Ljekari bez granica.



Među ubijenima u bolnici al-Quds je i posljednji pedijatar u ovom gradu. Lokalni izvori okrivili su sirijsku vladu i ruske ratne vojne avione, ali niko od zvaničnika nije komentirao ovaj slučaj.

"Ljekari bez granica radili su u ovoj bolnici u Alepu koja je uništena. Očekuje se daće broj mrtvih rasti. Ova bolnica je dobro poznata i udarena je direktnim zračnim napadima. Osuđujemo uništavanje al-Quds bolnice kojim se oduzela ljudima esencijalna zdravstvena pomoć", rekli su iz organizacije Ljekari bez granica.

Aktivista koji je bio u bolnici Zuhair rekao je kako su pogođene i zgrade okolo.
"Udarile se nas dvije rakete iz zraka, teške rakete iz ruskog borbenog aviona. Pored bolnice se nalazi petospratna zgrada koje se srušila i ne znamo koliko u njoj ima poginulih i povrijeđenih", rekao je Zuhair.

Civilna zaštita je objavila kako su bolnicu i okolne zgrade pogodile četiri zračne rakete.

Nasilje u Siriji se intenziviralo tokom posljednjih dana, uprkos primirju. Porast nasilja zabilježen je nakon što je sirijska vojska podržana zračnim napadima Rusije, krenula s ofanzivom prema Alepu. Eskalacija je prijetila prekidom mirovnih pregovora u UN-u koji su obnovljeni prošlog mjeseca.

Sirijski državni mediji nisu objavili niti jednu riječ o ovom napadu.

[storm]

Naravno... Jedan gospodin Khan ne donosi proljeće na zapadu

[Lebowski]

Sta su trebali, skloniti to prikazivanje vijesti ispod...

[storm]

Al-Kaida osniva vlastitu državu u Siriji, zvat će se Islamski emirat?
Piše: M.Č.

Foto: 123rf

DOK se protiv Islamske države vodi međunarodna kampanja, Al-Kaida jača i prikuplja snagu, tvrdi analitičar za Bliski Istok Charles Lister, a prenosi Independent.

"Nakon pet godina Al-Kaida je spremna osnovati novi "Islamski emirat", kaže Lister te dodaje kako Al-Nusra, koja je njezin ogranak u Siriji, dobiva sve jaču lokalnu podršku te jača utjecaj na svojem teritoriju.

"Sviđalo se to nama ili ne, SAD i njezini saveznici vode žestoku borbu za utjecaj s najjačim saveznicima Al-Kaide. Posljedice ignoriranja ili gubljenja tog rata bile bi katastrofalne. Jedini način da se učinkovito minoriziraju ambicije Al-Nusre je ponovno osnaživanje umjerene sirijske opozicije - civilne, vojne, političke i tome se Zapad mora okrenuti", smatra Lister.

Sve je više mladih Sirijaca, ogorčenih režimom Bašara al-Assada, koji se okreću Fronti al-Nusra, zato što im daje izdašne plaće, nekoliko puta veće od onih Slobodne sirijske vojske. Osim toga, al-Nusra se doista bori protiv Assada.

Sva pažnja fokusirana na ISIS

Američki Institut for the study of war upozorio je ranije ove godine da Al-Kaidini saveznici imaju vrlo sofisticiranu strategiju - pustili su da sva pažnja Zapada bude usmjerena na ISIS, a za to vrijeme oni rade na infrastrukturi i podršci na svim razinama lokalne vlasti te u vjerskim strukturama.

Kako kaže analitičarka Jennifer Cafarella, al-Nusra ima tri do pet tisuća militanata u svojim redovima. Takođeri maju 19 kampova za obuku. Upozorava kako je ta skupina postala mnogo opasnija od ISIS-a, zbog podrške koju daje sirijskog opoziciji na lokalnim razinama, a koju bi kasnije mogla okrenuti u svoju korist. Al-Nusra se već infiltrirala u vlast u određenim dijelovima Sirije u kojima su na snazi vjerski zakoni.

"Za to vrijeme kroz vojsku i vjerske kampove za obuku djece stvaraju novu generaciju boraca koja će se krenuti u rat protiv Zapada. Moramo skrenuti fokus sa ISIS-a jer je Al-Nusra puno veća prijetnja", zaključila je Carafella.

[storm]

Šta sad? Demantiraju, a sve snimljeno
Ipak je sve teže muljati javnost ....



MOSKVA DEMANTIRA
TEŽAK PORAZ PUTINA U SIRIJI Džihadisti granatirali ključnu bazu, uništena eskadrila helikoptera
AUTOR:
Jutarnji.hr


AUSTIN - Jedna od ključnih ruskih vojnih baza u Siriji pretrpjela je snažan napad džihadista, u kojem je uništena eskadrila helikoptera i dvadesetak kamiona, javlja vojno analitička tvrtka Stratfor.


Courtesy of Stratfor | AllSource Analysis | DigitalGlobe

Ruska baza T4 nalazi se u provinciji Homs, nedaleko od grada Palmire. Radi se o strateškoj lokaciji nedaleko od križanja puteva između Rake, Damaska i drugih ključnih područja. U bazi se nalaze dvije eskadrile lovaca-bombardera, koji su vršili svakodnevne zračne napade na pozicije Islamske države. Pored vojnih mlažnjaka, u bazi se nalazilo i nekoliko transportnih helikoptera, školskih zrakoplova, te eskadrila jurišnih helikoptera tipa Mi-24.



Courtesy of Stratfor | AllSource Analysis | DigitalGlobe

Prema satelistskim snimkama baze, snimljenim prošlog tjedna, vidljivo je kako je bazi nanesena velika materijalna šteta. Na mjestu gdje se nalazilo četiri jurišna helikoptera, sada se nalaze četiri zgarišta na pisti. Na lokaciji na sjevernom dijelu baze, gdje se nalaze skladišta i okupljaju opskrbni kamioni, vidi se nekolicina zgarišta, u kojima su uništeni brojni kamioni.

Snage lojalne sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu priopćile su kako je u bazi došlo do 'slučajne eksplozije' u skladištu streljiva. Glasnogovornik ruskog ministarstva obrane Igor Konašenkov izjavio je kako se 'svi ruski vojni helikopteri u Siriji i dalje bore protiv terorista.'

- Nemamo nikakvih gubitaka među našim ljudstvom, rekao je Konašenkov. No, Stratfor vjeruje kako se radi o izravnom napadu Islamske države u kojem je uništena čitava eskadrila.


Courtesy of Stratfor | AllSource Analysis | DigitalGlobe

U prvoj polovici ovog mjeseca, Islamska država zauzela je polje plina sjeveroistočno od baze, a potom krenula na jug, s namjerom da odsječe položaje lojalista u Palmiri zauzimanjem ceste koja vodi na zapad iz Palmire i prolazi pored baze. Iako nisu uspjeli zadržati cestu, postavili su artiljeriju u domet baze i otvorili paljbu.

Tragovi uništenja u bazi, tvrde iz Stratfora, jasno prikazuju udare artiljerijskih granata, pogotovo na pisti gdje se nalaze olupine eskadrile helikoptera, te oko bunkera oko kojeg su se nalazili kamioni s streljivom i zalihama. Ukupno je vidljivo 20 uništenih kamiona.

BBC-ev dopisnik za pitanja sigurnosti Frank Gardner proglasio je ovaj napad 'najozbiljnijim gubitkom za Ruse u njihovoj borbi protiv Islamske države do sada'. Jedino je pitanje, kaže Gardner, hoće li Rusija na ovaj gubitak reagirati samo nadoknadom uništenog, slanjem još više snaga, ili smanjivanjem svoje prisutnosti u Palmiri.

[SPINERKA]

A skin-eating disease is spreading rapidly throughout the Middle East.

[storm]

A skin-eating disease is spreading rapidly throughout the Middle East.

Ovo sam vidio na AJ+

Nisam baš skužio razlog?

[Mohr]

Damask – grad iznad kojeg je na brdu Kasjum Kajin ubio brata Avelja, u čijoj su Umayyad džamiji pokopani i Ivan Krstitelj i šiit Hussein Ibn Ali i veliki vojskovođa sunit Saladin, gdje je Sveti Ananija pokrstio Svetog Pavla a kapija Bab Tuma dobila ime po Thomasu, jednom od 12 apostola – osuđen je na smrt jer se nije povinovao sili. U jednom od najluksuznijih restorana starog Damaska, »Naranju«, prije malo više od pet godina tamošnjim su poguzlucima i uz pedesetak raznih meza, te sjajno sirijsko vino gostili, sa suprugama, predsjednik Bashar al-Assad i John Kerry. Amerikanac je pokušavao da privoli Sirijca da »pređe na njihovu stranu«, uglavnom radi gasovoda i naftovoda. Ali ne samo toga. Nije išlo. Samo koju sedmicu kasnije počela je »revolucija«, reklo bi se 'nako, spontano...A Assad proglašen krvnikom. I tako do danas...



Od tada do danas, svjetska politika i mediji ispisuje neke od svojih najsramnijih stranica. Mali nekadašnji sirijski obavještajac Osama Ali Suleiman, »kupljen« u Londonu od tamošnjih službi u »redovnoj« proceduri te vrste, 2006. danas zvani Rami Abdulrahman, postaje zapravo glasnogovornik terorističkih organizacija u Siriji, inicijalni »server« za slanje laži, tekstom i slikom svake vrste, ali vjerodostojan na Zapadu pa i u nas kao izvor »informacija« iz Sirije. Njegov navodni »Sirijski opservatorij za ljudska prava«, glasoviti SOHR, družba je jednog lica, u stanu u Londonu. Servisiraju ga i plaćaju čak i fondovi iz EU, uz domaćine, kako bi svijet »sazno sa lica mjesta« podatke o desetinama i stotinama hiljada civila koje Assad, eto, ubija brutalnije od samog ISIL-a. I to je realnost »internet planete«. Interes ne bira sredstva...

Muka i stari duh se sustižu na svakom koraku. Dani u Damasku opet su, kao i lani, bili košmar između pritiska tolike istorije na jednom mjestu, kakvu desetine »demokratskih« zemalja ne bi sakupile zajedno, te iluzije normalnosti...


Nargile dime na sve strane, interesantno mnogo više pućkaju cure nego momci, ali zebnja, strah, posustali optimizam i pitanje šta dalje – pritiskuju neizbježno. Oni tamo znaju šta im se dešava. Obični ljudi pragmatične srednje trgovačke klase vide da su po ko zna koji put »u krivo vrijeme na krivom mjestu«. Mnogi će reći da su između nezajažljivih ambicija »skorojevića sa Zapada koji o pravom životu nikada ništa naučili nisu«, i »primitivaca iz pustinja Zaljeva koji su do jučer spavali u istom šatoru sa kozama a onda im se crno zlato, ničim izazavano, sručilo u džepove«...


Ljudi koji se bave tamo ozbiljnijom analitikom i istorijom vide što se da vidjeti: zajunili energetski matematičari i crtaju novu geografiju uz poznate alate koji se zovu religija, nacija, etnos. Cilj je milenijski - Zavadi pa vladaj ! Rasturi društvo koje opstoji pet hiljada godina. Onda je lako. Zapad dobro zna koliko je gasa i nafte otkriveno u moru ispred Sirije. Posljednjeg dana u Damasku rečeno mi je i da je Gazprom počeo pripreme za istraživanje velikih količina gasa naslućenih u brdima od Homsa prema Latakiji. Dovoljno za paniku drugim imperatorima. Povijesni interesi su hiljadama godina isti. Samo su nijanse različite...






http://www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Z ... fresh=true

[Pasaga]

Hocel ovo da bude ...uvod u epokalipsu.....
..ako se desi....hoce....

http://www.avaz.ba/clanak/239658/putin- ... -za-siriju