Radite li u svojoj struci?

[Bla]

Stvar je da se u toj industriji, koja se preko noći mijenja, ne možeš osloniti baš na ljude koji su tu u stvari zalutali i koji nisu daleko posvećeniji od prosjeka.
Nije realno da se tu povlače paralele između uobičajenih zanimanja, tipa 3 osmice, jer to je možda vrijedilo nekada u doba industrijalizacije i za takve vidove posla.

Univerziteti ti ne mogu proizvesti kadar, jer sve i da želiš da držiš korak s vremenom to je nemoguće, samo dok usvojiš plan i program i provedeš recimo ekspresne 3-4 godine, to je već zastarjela stvar, svijet se u međuvremenu jako promijenio. Tako da si osuđen na konstantno štrebanje.

I onda ako želiš neki uspijeh, trebaju ti ljudi koji su jednostavno posvećeni tome, bez obzira na neke druge stvari. Odatle ono pitanje, šta bi radio kad bi bio materijalno neovisan. Pa radio bi to što radim jer u tome uživam i to volim. To je odgovor koji se valjda očekuje.

Naravno da je prožeto s puno posvećenosti i samoodricanja, jer jednostavno dan traje prekratko. Ali, nije li tako i u bilo kojoj drugoj sferi? Uzmi za primjer vrhunske sportiste.

[Melek]

Tu treba metak u glavu pod hitno, pa nek intervjuise na onom svijetu.
Sit sam tog noliferluka..

[storm]

Stvar je da se u toj industriji, koja se preko noći mijenja, ne možeš osloniti baš na ljude koji su tu u stvari zalutali i koji nisu daleko posvećeniji od prosjeka.
Nije realno da se tu povlače paralele između uobičajenih zanimanja, tipa 3 osmice, jer to je možda vrijedilo nekada u doba industrijalizacije i za takve vidove posla.

Univerziteti ti ne mogu proizvesti kadar, jer sve i da želiš da držiš korak s vremenom to je nemoguće, samo dok usvojiš plan i program i provedeš recimo ekspresne 3-4 godine, to je već zastarjela stvar, svijet se u međuvremenu jako promijenio. Tako da si osuđen na konstantno štrebanje.

I onda ako želiš neki uspijeh, trebaju ti ljudi koji su jednostavno posvećeni tome, bez obzira na neke druge stvari. Odatle ono pitanje, šta bi radio kad bi bio materijalno neovisan. Pa radio bi to što radim jer u tome uživam i to volim. To je odgovor koji se valjda očekuje.

Naravno da je prožeto s puno posvećenosti i samoodricanja, jer jednostavno dan traje prekratko. Ali, nije li tako i u bilo kojoj drugoj sferi? Uzmi za primjer vrhunske sportiste.

Dobro...to je jasno, na 3x8 možemo zaboraviti toga više nema u razvijenom svijetu ( ili jako malo )....i iz jednostavnog razloga jer ne možeš biti konkurentan jeftinim rukama ostatka svijeta. Ona klasična "šarafciger" industrija i nema više mjesta tu....
Univerziteti su samo polazna točka, da imaš osnovu i predznanja i to se slažem...IT ide tako brzo naprijed, da si u par mjeseci "zaostao" ako ne ispratiš...
Ali ne pričamo tu samo o IT ... Radi se o svim granama privrede.
Ajde sad ta ideologija..... radio bi točno to i samo to od jutra do mraka
Ma bi vraga, ma kako volio taj posao.... gdje je tu ostatak života?
Ne poričem, sigurno ima i takvih ali nametati da se baš svi moramo voditi za time, je točno robovlasnički odnos....daj mi posla, zatrpaj me i kad dođem doma...da mi ne bude dosadno, još koji sat dva da šljakam.
Ako je to- to, da te ispunjuje....ili si lažov, ili jednostavno nemaš pojma o životu... treće nema.
A oni upravo to žele, da nemaš pojma ni o čemu, osim da radiš kao stoka.
Zar ti misliš da se ne može za 9 sati dovoljno zaraditi, ako baš predano radiš? ( 8 plus sat pauze)... može sigurno, ali ne ostaje toliko poslije vlasnicima, te bi morali ponekad još malo osnažiti kadar, a to je još jedan udarac profitu....
Zato fino cijede i rotiraju ljude, jer početni entuzijazam je nešto najbolje što im se može desiti

[Bla]

Riječ jeste o IT-u, čovjek je iz te branše, pročitaj prvu rečenicu uvodnog teksta. Ni jedna druga grana se ne mijenja tako.

Nije tačno da se insistira da svi budu takvi, ali za neke segmente ti stvarno trebaju takvi a za neke ti trebaju roboti i sirova snaga i njih je većina da oni prvi ne bi morali da se bakću i troše vrijeme na gluposti.
Meni je jasno to što govoriš iz svoje perspektive, ali meni je jasna i druga strana koju očito odbijaš da shvatiš. Evo ti primjer za ovo što sam napisao:
Negdje na početku kažeš: IT ide tako brzo naprijed, da si u par mjeseci "zaostao" ako ne ispratiš...
A onda negdje pri dnu kažeš: Zar ti misliš da se ne može za 9 sati dovoljno zaraditi, ako baš predano radiš?

A ja uopšte ne pričam o zaradi, nego o urađenom. E hajde da tu zaradu preformulišemo u urađeno plus naučeno, pa onda pokušaj da uklopiš sve to u te svoje sate.

Recimo konkretno za razvoj softvera: Laik će pomisliti da neko dođe na posao i kucka 8 sati po tastaturi kodirajući. U takvu sliku jednim malim dijelom možeš uklopiti one robote i sirovu snagu koju sam na početku pomenuo.

Realnost je malo drugačija: Kodiranje ti je ugrubo, 50% štrebanje, pa možda 30-40 posto dumanje, možda 10-15% neko isprobavanje, 4-10% brisanje i možda 1% pisanje koda. (Karikiram i lupetam procente, čisto da se dobije neka slika kako to stvarno izgleda)

Jedna bivša kolegica koja se bavila grafičkim dizajnom je znala reći: otkud ja znam kad će mi naumpasti neka ideja? možda će se to stvarno potrefiti dok sam na poslu, a možda će dok se vozim tramvajem, bacam smeće, kupujem nešto...

Tako nešto ti je slično i sa softverom.

[storm]

Jest riječ o IT i složiti ću se, da ide strahovito i da to zahtijeva cijelog čovjeka.
Problem je drugi, koji ti odbijaš da prihvatiš, da takav obrazac odnosa nije karakterisitičan samo za razvoj IT, nego se to prenijelo na sve grane.... sve pod mus i moranje...
Meni je jasno da nema napretka, bez silnog rada i odricanja, posebno kod razvoja tehnologije, ali nametanja suludog ritma je ono što mi smeta. Imaš ljudi predanih tome i to je ok. Pa ne radimo svi na razvoju softvera
Koja je to po tebi moja perspektiva?
Iz moje perspektive bi bilo najbolje da mi dva radnika rade za šestoricu
Ne ide to tako. Mislim ide ali neću. ( a vidim da nekima ide, samo do kad)
Neki balans mora postojati....ja svakako moram zaraditi na njemu, nisam karitas....ali mora i on živjeti.

[Bla]

Ima svega, ali je offtopic.
Mislim možemo razvodniti temu, ali onda mi mrsko učestvovati, osim da se zezam.

[Biba]

Nekada je bila potrebnija radna snaga. Dans je to malo drukcije, potrebno je cjelozivotno usavrsavanje i ucenje...mislim da je najbitnije volis li svoj posao jer tada imas volju i uciti...Ja na fakultetu nisam bila bas pripremljena. Jesam sto se tice metodike ali komunikacija s djecom inroditeljima...tome me nitko nije ucio vec sama...mislim da je danas puno vaznija snalazljivost, prilagodjavanje svim novonastalim situacijama...kreativnost....diploma je samo pocetak...temelj...

[Rockefeller]

Ma bi vraga, ma kako volio taj posao.... gdje je tu ostatak života?

Kakav ostatak života? Radi se samo o tome da li si izgubljena duša ili nisi. Gdje je Dini Merlinu ili Edinu Džeki ostatak života? Oni nemaju osam sati ili dvadeset sati radno vrijeme. Rade to stalno, analiziraju, uče, prepravljaju, napreduju i upotpunjavaju.

Radi se o tome da je čovječanstvo napokon prozrlo smisao života. U mojoj generaciji još uvijek to neki kontaju, neki ne ali sam preoptimističan za generacije nakon moje jer sam ubjedjen da 100% njih, bar što se tiče zapada, konta.

Ja to zovem dodirom umjetnika, ne znam baš potpuno zašto ali pretpostavljam da mi bude samom sebi lakše objasniti. Djeca se već u ranom djetinstvu moraju opredijeliti šta hoće da budu (snovi) i onda ustrajati u tome da to i postanu (biti vjerodostojni). Roditelji su tada senzibilniji prema djeci ali moraju i razumjeti šta to znači za budućnost njihovog dijeta i da ga bezuvjetno hrabre i podržavaju.

Nakon što on odraste i dobije prvu ulogu u filmu sa 16 ili potpiše prvi profi ugovor sa 17 ili dobije prvog licenciranog investitora sa 14 ili postane šta god hoćete njegov život će postati njegov posao, njegov posao će postati njegov život i biće vrlo uspješno ljudsko biće. To je ono "oduvijek sam želio biti" (odabrao je pravu kategoriju*).

I to će dijete, apsurdno, živjeti nadstandardnim životom (smanjenje razlike bogati i siromašni) - neće biti rob, nego naprotiv. Zbog svoje vjerodostojnosti i ekpsertize postaće relativno rijetka kvaliteta i brendirana osoba. Pitanje je koje poslove će takvi ljudi odabirati? Sve poslove koji mogu imati dodir umjetnika, tj. svi poslovi koji ne zahtijevaju rutinu i ponavljanje: isključiti vrtanje šarafa, pakiranje i slično.

Šta će se desiti sa tim poslovima? Čak i sada imamo mogućnosti, a ako se desi revolcija svijesti pojaviće se i oskudica što će inovatore natjerati da budu još učinkovitiji u robotiziranju tih procesa.

Apsolutno se može to uraditi i u zrelijim godinama ali je znatno teže zbog toga što zrelije godine mnogo više koštaju u sadašnjosti ali i zbog toga što su već neke navike i obrazsci ponašanja (pogrešno) naučeni.

* kad su u pitanju ove kategorije meni je počesto padalo na pamet kako bi to izgledalo da je Tesla postao fudbaler. Vjerovatno bi ga svi zayebavali za života.

Moja želja je da jednog dana bosanski školski sistem bude prilagodjen ovome. A onda i da ga izvezemo u cijeli svijet.

[storm]

Sunce drago nabrijano, ni izdaleka neće svi postati inovatori, ni pjevači, ni nogometne zvijezde....
Što se Džeke ti tiče promašio si primjer, jer da njega 50% više zanima lopta ne bi sjedio na klupi jer posjeduje silan talent....
ali nije tema naravno...
Znači smisao života je posao i ništa drugo
Hvala lijepo, eto ga vama, meni je ovako dobro
Nadam se da vam još bar jednu generaciju neće uspjeti, da ljude strpate u radne logore za profit šačice ljudi na svijetu

[Biba]

Hm...znam dacse na zapadu puno prijemdjeca opredijele za zvanje ...ali cinjenica je da mnoga nasa djeca ipak znaju vise stvari uraditi prakticno...oni sunsamonfrizer, samo trgovac samo med. sestra...Je, osamostale se, osu od roditelja al ja cesto cujem da roditelji jos dugo daju eure jer je djeci malo ono sto zarade...a umjetnik moze biti samo tkomse umjetnikom rodio...tonse ne moze nauciti...

Kod nas ljudi pisu zamolbe za posao suprotno nego je u svijetu trend. Nasi pisu kako jenzavrsio osnovnu, pa srednju, pa stuij...Vanka pisu najprijenstavsu vec radili...navodno sentrazi i volonterski rad tj. cijeni...a diploma toboze najmanje.Dobro je sto se ljudi mogu lako prekvalificirati i imajumsansu nauciti novi posao...ali nisu li to sve poslovi u kojima je bitno ispuniti normu ilimraditi ko konj...sve dok imamo pokusaje kao sto je uzgoj pilica bez perja....ne mozemo mi hvaliti bas tudje ppanove i programe...po kakvom je Tesla ucio...nije presudno koliko cinjenica dijete popapirci vec da zna razmisljati, docimdo informacija i kritickimse prema njima odnositi...
A taj sto postavlja pitanja novim kandidatima...i pise o velikim uspjesima...sta znaci i najveci uspjehnako xovjek rinta ko konj...Imam ja susjedu koja ce umrijeti radeci, trgovceva supruga...a on...bolje da sutim...ljudi nisu normalni...zatvorio je trgovinu a sada kupuje pivo i u avliji prodaje po vecoj cijeni...prokletinja ce i crknit a nije se cestito ni najeo ni odmorio... a sve sto je steko je pokradeno, sto od narodavsto rodjenu sestru izvaro...visoki rezultati u poslu:ovaj ...ta ce nas pohlepa za razultatima upravo i shebati...zelim više..ciše više..

Ima prica kako je pastor dosao na groblje i zastao pored jednog prelijepogvspomenika...pisalo je :Ovdje pociva xy koji je SAMO RADIO....pastor se snuzsio i razalostio....ni konj nije stvoren samo da radi...mora se svatko osmoriti a i nismo svi za visoke rezultate.......a i taj pojam uspjesnosti....dalo bi se o tome podosta razmisljati...uspjesnost moze bitinrelativna jednako kao sreca....ljudi danas zaboravili imsta je sreca...slusamo samo LIJEP PAMETAN VITAK USPJESAN...ma k.... nije to zivot

[Rockefeller]

Juče gledajući jedan video naletim na Maslovu hijerarhiju ljudskih potreba. Ja se toga sjećam iz psihologije u prvom razredu srednje škole, ostala mi je u pamćenju po tome što smo tokom časa gadjali svaku ravan komadićima papira.

Počesto natucam o onome što govorim u smislu da ne vladam terminologijom jer pokušavajući da se koristim sistemom vrijednosti i svojim mozgom dodjem do nekih zaključaka bez da vladam terminologijom a kad je ovaj slučaj u pitanju zaparavo sve što sam rekao je već rekao i Masllow samo ranije, preciznije i bolje.



Ukratko on počinje sa osnovnim ljudskim potrebama... i dolazi do nivoa koju mi prevodimo kao samoaktualizacija (koliko sam upratio). Problem je što mnogi ljudi (kako je i on smatrao) ne uspiju zadovoljiti potrebe po samoaktualizaciji.

I za mene, a vjerovatno i za njega, tu leži sav problem ovoga svijeta. Zašto ljudi ne mogu da dobiju posao? Zbog nedostatka samoaktualizacije. Zašto su ljudi zli, vole da ogovaraju ili lažu? Nisu dostigli stepen samoaktualizacije. Zašto su siromašni siromašni? Nisu dostigli stepen samoaktualizacije. Zašto su siromašne države siromašne? Imaju premalo ljudi koji su dostigle stepen samoaktualizacije.

A ta samoaktualizacija u suštini znači da budeš ono što jesi. Ispuniš svoj bogom dati potencijal. Negdje sam pročitao citat koji kaže da su ljudi jedina bića koja se do kraja ne razviju, drvo naraste koliko može, trava koliko može, samo čovjek nikad ne naraste koliko može ja se sa tim citatom slažem.

I moj problem sa školom je bio i uvijek će ostati taj što od djece prave mašine ostavljajući ih daleko ispod njihovog potencijala namjesto da im pomažu da razviju svoje pune potencijale. Čak i da mi se pojave sa argumentom kako ne mogu sva (a mogu ako ispunjavaju svoj a ne tudji) djeca ispuniti svoj potencijal ja ću tim školama opet reći da mogućnost da ne mogu svima razviti taj potencijal nije opravdanje da makar pokušaju i sačuvaju savjest čistom.

Nisu tu u pitanju učitelji ili profesori. Često tu imaš ljudi kojima je životna želja bila podučavati djecu. Problemi za mene su država, birokratija i ljudi koje plata i dobar život tjeraju da budu profesori.

Profesori su odličan primjer da se na plastičan način opiše misao iz članka i vratim na temu jer mnogi profesori rade jer vole podučavati djecu (tačnije uče djecu jer su učitelji a ne jer su se školovali za učitelja) a plata im je čisto onako usput. Nažalost sistem podržava ljude koji su se školovali za učitelja a ne ljude koji su učitelji. Iako, a to je radosna vijest, na slobodnom tržištu, bez upletanja države i birokratije, prvi nemaju šanse pored drugih.

[Alien]

Kako kad, nekad da, nekad ne.

[Licki]

Radim kako nocni bravar. Odlican posao. Dobro placen i volim ga.

Ponekad olaksavam raji novcanike na zeljeznickoj stanici u Becu.

[Otvorenog.Uma]

radim u struci (nakon 2 prekvalifikacije)

[Krokodil Behko]

Ništa čudno, pogotovo ako se ima na umu da se radnička zanimanja traže više i to svugdje, pa čak i u BiH. Eventualno manje atraktivna radna mjesta iz trgovine i ugostiteljstva, a baš to se najmanje upisuje u školama.

[STrendzer]

tri neka zavrsena zanimanja a radim cetvrto "nezavrseno"..

[Julia-Klara]

Ne, ja sam trgovac po zanimanju. NIkad nisam voljela taj posao.
Ne volim ni ovaj vala... IT definitvno nije moj svijet, tako da cu vjerovatno jednog dana uzgajat kokice i prodavat domaca jaja
Samo neka nastave ovako Odoh ja radit sta drugo, ebat ih

[spacebound]

Ja sam medicinska sestra, imala sam zelju da upisem fakultet ali nije se moglo Ovo sto sada radim povezano je sa mojim zanimanjem mada nije bas to-to.A voljela bih da radim u bolnici, pomazem ljudima, to je jedini poziv gdje sebe vidim.

[Chloe]

Ne.

[Mutevelija]

NE radim, mada bi trebao.