“Nastupilo je vrijeme užasne manipulacije ljudima, njihovim životima, ali i njihovim umom. Gotovo je van pameti u kolikoj mjeri većina ili gubi sposobnost razmišljanja ili, naprosto, odustaje, jer tako je danas možda lakše preživjeti. Jesu li naši životi toliko ispražnjeni da u njima ono što je površno postaje bitno? Netko me je pitao gdje je granica između fikcije i stvarnosti.
Današnja stvarnost je toliko neshvatljiva, toliko je apsurdna da se sama pretače u fikciju”, kaže puno prevođena, nagrađivana autorica, dobitnica dvaju Kiklopa (“Sonnenschein”, “Belladonna”), Independent nagrade za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (“Sonnenschein”), nagrade Fran Galović, Prozarta…
“Nisam povjesničar. Kako se koja tema o kojoj nisam imala dovoljno znanja otvarala, tako sam istraživala. To me je veselilo, tako sam i učila, a pisanje je postajalo, iako povremeno mučno, ipak radost. Ovu sam knjigu pisala relativno intenzivno oko dvije i pol godine, po osam, devet sati na dan.”
Otkuda baš Latvija, dio čije povijesti i poziciju, posebice za Drugog svjetskog rata, tumači?
“Povijest Latvije tokom Drugoga svjetskog rata, o kojoj, pretpostavljam, malo znamo, po mnogim činjenicama i događajima podsjeća na povijest NDH. I Latvija je imala naci-kolaboracioniste, svoje Arajs komandose koji su, poput ustaša, predano, okrutno i zdušno provodili ideje Trećega Reicha, pa su tako, u rekordnom roku, za manje od godinu dana ‘očistili’ zemlju od ‘nepoćudnih elemenata’ – više od 80.000 ljudi po kratkom je postupku eksterminirano...