Tema nije namjenjena za vjerodostojnost religijskih knjiga i raznih ideoloških literatura i mole se forumaši da se pridržavaju toga.
Vjerovatno najpoznatija relikvija u svijetu, a za koju je dokazano da je falsifikat, je koplje sudbine.
Potom slijedi cca 800 godina praznine i odjednom se pronalazi u svetom rimskom carstvu (Germanija) u rukama cara Otoa I. Nije jasno gdje je bilo prije toga ali se pretpostavlja da je u Njemačku stiglo iz Franačke države i da ga je posjedovao karlo Veliki.
Nakon cara Ota, svi vladari Njemačke, a kasnije i Habzburzi, posjedovali su to koplje sudbine i čuvali ga kao vrhunsku i najvažniju relikviju u carstvu. Prelazilo je iz ruke u ruku 1000 godina.
Potkraj XI vijeka je na njega ugravirano "ekser našeg gospoda" u uvjerenju da ekser koji se nalazi u koplju potiče sa Kristovog raspela.
Kao što sam već rekao, 1000 godina se to koplje nalazilo u rukama njemačkih i austrijskih careva, pa čak i u najtežim trenucima po njih, dok je Napoleon zauzimao cijelu Evropu. Posjedovati to koplje, značilo je posjedovati moć i pravo na prijestolje. Trajalo je to sve do anšlusa Austrije od strane nacista i prva stvar koju je Hitler uradio, kad je doletio u Beč, bila je izuzimanje upravo te relikvije.
Kolje mu je bilo toliko važno, da je unutar bečkog muzeja, imao svog ilegalnog SS-ovca i on je odmah po primitku poruke obukao SS uniformu, stao sa oružjem ispred koplja i nije mrdnuo odatle, sve dok se Hitler nije pojavio.
Priča kasnije biva još zanimljivija.
Koplje je (kako je kasnije ustanovljeno) odnešeno u Nirnberg i dobro skriveno.
Sad nekoliko godina unaprijed. početak je 1945. godine, saveznici su oslobodili Francusku, a u štabu armije generala Patona sasvim slučajno radi jedan oficir koji je porijeklom Nijemac, a slučajno je i stručnjak za historiju umjetnosti.
Slučajno ispitujući zarobljene njemačke vojnike, dolazi do informacije da bi se neka važna relikvija u vidu koplja, mogla nalaziti u katakombama ispod Nirnberga.
Također slučajno, general Paton je bio veliki vjernik i ljubitelj poezije, pa i egoista i stalno je težio ka većim i većim dokazivanjima samog sebe. Imao je san da pronađe koplje sudbine, jer je smatrao da on kao veliki vojskovođa ima pravo na to, pa čak i da ga zadrži.
Odmah nakon što ga je taj oficir Nijemac obavijestio o mogućoj lokaciji Koplja sudbine, Paton je odredio specijalnu jedinicu, čiji će zadatak biti samo to da po ulasku u Nirnberg ne rade ništa drugo, pa čak ni da se bore protiv Nijemaca, nego da idu direktno na lokaciju na kojj se trebalo nalaziti to koplje.
Nakon podosta muke i peripetije, zaista su ga pronašli u podrumima ispod jednog dvorca i tu počinju problemi. Paton ga želi zadržati i odnijeti u Ameriku, a Austrija je normalno, istakla zahtjev za povrat svoje relikvije. Kao što znamo, Paton je imao saobraćajni udes, teško je stradao u tom periodu i preostaje nam samo da nagađamo, da li se on oko tog koplja zamjerio vrhovnoj američkoj komandi ili je udes bio zaista slučajan.
u svakom slučaju, koplje sudbine je vraćeno u Beč, gdje se nalazi i danas, a vrhunski metalurzi iz GB su ga izvještačili oko 2005. godine, i donijeli jasan stav da koplje nije starije od 750. godine n.e. Jednostavnije rečeno, 1000 godina je vladal bitka oko tog kollja, da bi se na kraju ispostavilo da je falsifikat.
Postoje još dva navodna koplja kojima je proboden Isus, ali ona nisu tako poznata, a iz aviona se ionako vidi da su i to falsifikati.
