Sirija

[STrendzer]

Hocel ovo da bude ...uvod u epokalipsu.....
..ako se desi....hoce....

http://www.avaz.ba/clanak/239658/putin- ... -za-siriju

nije nikako dobro...sve se plasim da ce se iz toga izrodit ogromno sranje a onda..

[SPINERKA]

[KOMESAR]

Sirijske demokratske snage, koje čine uglavnom Kurdi, potpomognute snagama SAD promijenile su položaje i usredsredile se na zauzimanje grada Manbidža, u nastojanju da pojačaju položaje opozicionih grupa od kojih su najaktivnije Nusra front,da bi destabilizovale Asadov režim u Siriji.

[Mohr]

Smrt je puki biznis

Zatko Dizdarević, Novosti


Nakon desetak dana provedenih u Siriji s kraja maja, u svemu što se tamo činilo naoko nevjerovatnim, jedan se utisak nameće neumitno: većina aktera tamošnje drame, ponajprije oni vanjski, sve čine da se priča završi podjelom te stare i velike zemlje. I da na brdu Kasijunu iznad Damaska, kao nekad, Kain opet ubije brata Abela (Avelja). Samo tako Sirija neće biti više onako stara, jaka i svoja koliko treba da bi se oduprla interesima drugih. Ta podjela je projekat tvoraca ‘arapskog proljeća’, od prije pet godina krvavo zaigranih u neutoljivoj žeđi vlastitih interesa. Detalje nove, buduće mape rascjepkane Sirije, naravno, svi ne vide na isti način. U prenapučenom i uzavrelom Damasku, ipak, fingira se životna normalnost mada su neki kvartovi nadohvat linija fronta. Nama odavde tamo je teško ne prepoznavati istu priču o raspadu Bosne i Hercegovine, i kraj rata sporazumom u ime ‘okončanja krvoprolića’ koje kao da je palo s neba, samo od sebe. Mir je lažno obećao cjelovitu državu samo ‘iznutra reorganiziranu’. Isto bi začetnici sirijske krvave priče da se sada uradi i tamo. Ipak, sve ide mnogo teže nego što su mislili one 2011. godine. U Damasku je mnogo onih što će vas još uvijek uvjeravati da će sve opet biti kao nekad. Manjina sluti da neće, ali nisu spremni da to priznaju. Sjećat će se sentimentalno kako u onom životu nije bilo podjela, sektašenja i straha od razlika u vjeri, porijeklu, kulturi.

Danas je već drugačije. Mnogi su otišli, privremeno ili u potrazi za novim ognjištem. Ovi što su ostali već se pomalo prebrojavaju. Rađa se nova klasa bogatih naspram mnogo veće onih siromašnih. U Damask se iz razorene unutrašnjosti slilo oko tri miliona izbjeglica. Evropa drami pod teretom jednog miliona, a tri miliona u ‘Šamu’ niko i ne pominje. Osim u trgovini sa lukavim Erdoganom koji je uzdrmao čak i starog saveznika – Njemačku. Svako ima svoju teoriju i istinu. Interes geostrategije energije i prostora jači je od života ljudi. Smrt je puki biznis. Znamo kako to ide: da bi se Sirija razbila i stavila pod kontrolu mora se poroditi mržnja, optužiti druge za vlastitu muku i tako postići da unutrašnja podjela postane poželjna i logična. Na tom terenu u Bosni je odigrana trening utakmica.

U Siriji i regionu sudaraju se strateške koncepcije najmoćnijih. Posebna je muka tamo što su pojedini koalicioni partneri, posebno oni američki, solisti, opasni i preambiciozni. Oni bi da na razvalinama Damaska, Alepa, Homsa, sutra Bagdada i Bejruta, postignu ono što nisu mogli nekada prije. U Siriji malo šta sluti kraju, iako su se Washington i Moskva o ponečemu sada dogovorili. Ponajprije da rat stane, ne bi li započela trgovina onim što je ostalo. Jedni u sjeni odluke o povlačenju sa Bliskog prema Dalekom istoku. Drugi, ojačali Rusi, povratnici u region, ali i na globalnu scenu. Mnogi veliki planovi ne štimaju danas u grotlu razorene Sirije i povampirenih terorista, navodno samoorganiziranih, a zapravo uglavnom proizvedenih kao vojnika Zapada u njihovim tzv. proksi ratovima. U sudarima korporacija i petro-skorojevića sa starim državama koje su pokazivale – uprkos autokratskim režimima – želju za modernizmom i konzistentnijom organizacijom i uređenjima, tuđi planovi ne uspijevaju, a stare matematike ne važe. Nisu ni garancija za kraj rata i početak tranzicije.

Mirovna konferencija o Siriji, započeta u Ženevi, onako kako se to sada vidi iz Damaska i susjednog Bejruta, ima malo šansi za uspjeh. Razlog je suštinski: ne zna se, i pored mnogih napora, ko je tamo Asadu validni domaći opozicioni pregovarački partner. Legitimna državna delegacija, ma šta ko o tome mislio, nema relevantnog pregovaračkog protivnika. Ma koliko se Amerikanci i oni oko njih silno trudili da ih stvore ili proglase postojećima. Ono što se u Ženevi pojavljuje u to ime nema ni zajednički cilj, ni elementarno zajedničku platformu, ni međunarodno relevantan kredibilitet, a konačno, sve je manje i argumenata temeljem pozicija na bojnom polju. U svemu tome, rodoslovnici onih ‘proljeća’ su se poprilično pogubili.

Glavna snaga tzv. umjerene opozicije su terorističke formacije i organizacije naslonjene na ISIL, Džabhat al-Nusru, Ahrar aš-Šam ili Jajš al-Islam. Njih su, kao i mnoge slične, stvorile i uporno hrane one razne sile koje su sanjale od početka jedino kako će srušiti Asadov režim i time otvoriti prostor za svoje ambicije, teritorijalne, energetske, imperijalne, fundamentalističko-vjerske ili čak samo povijesno osvetničke.

Paradoksalno ali istinito, takozvanu Slobodnu sirijsku armiju (FSA), održavanu vještačkim disanjem iz Washingtona, u Siriji i ‘pozicija’ i ‘opozicija’ doživljavaju kao šprdnju. Ostali teroristi hrane se njihovim modernim oružjem iz Amerike, pa preprodaju. Tri su glavna utega oko nogu Washingtonu u ovome. Turska, Saudijska Arabija i Izrael, svako na svoj način, ne dozvoljavaju da se rat privede kraju. Zapad sa njima i dalje gura podjelu Sirije kao cilj, uz ultimativnu eliminaciju Asada. Suprotna strana, Rusi, Iran i sve veći broj otvorenih saveznika Asada, pokazuju da će to teško ići. To dokazuju na bojnom polju. Pomenuta tri strateška partnera Amerike, vlastitim ambicijama, svako na svoj način, uočljivo otežavaju Washingtonu kakvo-takvo realiziranje njihove vlastite strategije. Pri tome su im ruke vezane. Sa Rijadom zbog nafte i petrodolara. Sa Ankarom zaduženom za čuvanje južnog krila NATO-a i granicu prema Rusiji. Sa Tel Avivom kao moćnim igračem u svekolikom životu Amerike i stražarem zaduženim za kontrolu Mediterana i arapske unutrašnjosti.

Svatri američka saveznika imaju unutrašnje goleme nervoze zbog kojih im ne odgovara nikakva pobjeda, pa ni dugoročna pat-pozicija sa podsjećanjima na predratnu Siriju. Saudijci izvjesno neće ‘pobijediti’ Iran od kojeg imaju fobije. Isto je i sa Turskom i njenim noćnim morama povodom Kurda. Ni Izrael završetkom rata u Siriji sa preživjelim Asadom neće odagnati svoj isforsirani strah od Irana i Hezbolaha blizu svoje kuće. Iran, Asad i Hezbolah, ali i Kurdi i drugi saveznici sve očiglednije insistiraju da rješenja nema bez uništenja ISIL-a i sličnih. U Damasku i Bejrutu čak otvoreno pokazuju kako se plaše da ‘prijatelji Rusi prerano započinju diplomatsku igru sa logističarima terorista, što je iluzorno bez njihovog konačnog vojnog poraza’. Za razliku od lani, tamo se sada niko od bitnih igrača ne osjeća poraženim. Ni politički, a posebno ne vojno. U ravnoteži u kojoj svako igra svoju igru, a ne popušta niko, čini se da će oružje morati da odigra značajniju ulogu nego što je diplomacija spremna da prizna. Upućeni slute da će ubrzo, nakon čišćenja uporišta ISIL-a, Rake, krenuti veliki obračun kojim bi se teren morao pomesti, za politiku i ogromne poslove ispočetka.

Nestrpljenje raste i u Damasku se to osjeća. Grad je umorniji ali, paradoksalno, nekako nasmijaniji nego lani. U pet hiljada godina trajanja, sadašnja drama nije im ni prva ni posljednja. To će kazati i strancima što sude o Istoku zapadnom logikom. Na Orijentu, aršini za vrijeme, prostor i sudbinu nisu kao ‘u civilizacijama od tek nekoliko stotina godina’. Za njih sila nije samo u oružju.

[SPINERKA]

https://www.facebook.com/ajplusenglish/ ... 492091827/

...sjetih se ovakvih scena iz BIH, pitali smao se zasto nece nitko da nam -pomogne -

..koliko nas ima na forumu--nije nam bas Sirija svakodnevno u mislima, ..nekako trudimo se da to ne gledamo ...

[storm]

Ne mogu s moba neke fotke masakra prenijeti... Možda je i bolje... Borci za "demokraciju" ne posustaju... Cijeli svijet je zgranut njihovim žrtvama... A dok oni siju smrt i razaranja, nikome ništa... Neprimjećena vijest.. Od tamo negdje.

Still pray for France

Syria is demanding the UN take action after it says French war planes killed more than 120 civilians during airstrikes on Tuesday near the Turkish-Syrian border. The deaths came just a day after US air assaults killed a further 20 people in Manbij.

The Syrian Foreign Ministry sent letters to the UN secretary general and to the president of the UN Security Council, which at present is Japan.

Damascus wants the organization to look into atrocities committed by France, which is a member of the US-led international coalition, after it targeted the village of Toukhan Al-Kubra, located near the Turkish-Syrian border and the city of Manbij.

[storm]

Valjda opet bude jednom kao nekad
definitivno moja destinacija za odmor, čim bude moguće...

Sirija kakvu niste vidjeli: Stotine ljudi se zabavljalo na plaži 160 kilometara od Alepa

Klix.ba


Fotografije uništene Sirije, tijela poginulih civila i djece redovno se objavljuju u medijima, no strani mediji su pokazali i jednu drugačiju sliku Sirije. Na plaži u gradu Latakia više stotina mladih je uživalo u zabavi na pijesku.
Sirija kakvu niste vidjeli: Stotine ljudi se zabavljalo na plaži 160 kilometara od Alepa
Foto: AFP
Žene i muškarci su plesali zajedno i sve je podsjećalo na sasvim normalan party mladih ljudi kakve često vidimo na Zapadu.


Foto: AFP


Zabava je počela sa šišom i kupanjem u moru, a kada je sunce zašlo upalili su se reflektori i počela je muzika.


Foto: AFP


Ovaj dio Sirije potpuno se razlikuje od sjevernijih dijelova u kojima bjesni rat, a Latakia je udaljena 160 kilometara od Alepa koji je pod opsadom već dvije sedmice. Ljudi ginu iz dana u dan, a nemaju pristup hrani i medicinskim potrepštinama.

[storm]

ANALIZE
NAJNOVIJE STANJE U ALEPPU: Propast proboja džihadista

Zoran Meter

Geopolitika.news prati složeno vojno i humanitarno stanje u sirijskom gradu Aleppu, ključnom za određivanje daljnjeg smjera sirijskog sukoba. Nakon što je Rusija 28. srpnja pokrenula humanitarnu operaciju u Aleppu, pozvavši istodobno ključne međunarodne humanitarne organizacije i UN da se u nju uključe, i otvorila koridore za izlazak stanovništva iz opkoljenih dijelova grada (uključno i pobunjenike koji namjeravaju položiti oružje, kao i one koji s oružjem žele izići iz grada), i dostavu humanitarne pomoći, a vlada u Damasku zajamčila amnestiju za sve borce koji se predaju tijekom iduća tri mjeseca, možda i ključan potez za razbuktavanje oružanog sukoba u i oko Aleppu bila je izjava službenog Washingtona kojom je rusku humanitarnu akciju označio pozivom na predaju oporbenih snaga, a ne iskrenim humanitarnim pobudama.


Slučajno ili ne, takav američki stav pobunjeničke snage su shvatile kao razdor američko-ruske koordinacije djelovanja u sirijskom sukobu (što on i jest) i impuls da krenu u deblokadu svojih snaga u Aleppu koje su već desetak dana u potpunom obruču vladinih snaga. Dakle, SAD je svoju sumnju u rusko-sirijske humanitarne ciljeve pretpostavio razbuktavanju rata za grad, čime će humanitarna kriza postati još dramatičnija, a skupa s njom i ona vojno-politička. Ovim potezom Washington skida masku kada je riječ o istinskoj zabrinutosti za civile Aleppa i indirektno kaže kako je njegov vojno-strateški značaj ipak daleko ispred međunarodnih konvencija i humanitarnog prava. Jer bitka za Aleppo određuje smjer sirijskog sukoba, uključno i dugoročni opstanak sadašnje političke garniture u Damasku.

Nedugo nakon obznanjenog američkog protivljenja humanitarnoj operaciji, iz susjedne regije Idlib i iz sjeverne Latakije pod Aleppo su prebačene snažne pobunjeničke snage, sastavljene većinom od bivše „Jabhat al-Nusre“ (koja je u međuvremenu promijenila ime u „Jabhat Fath ash-Sham“ i odrekla se „Al-Qaide“ kako bi ju se moglo smatrati umjerenom oporbenom snagom (poveznica).

Neovisno o tome što su ključni politički čimbenici izvan Bliskog istoka taj rebrending proglasili ništavnim, uključno i SAD (a što znači kako tu novoimenovanu strukturu sastavljenu od istih igrača i dalje smatraju terorističkom organizacijom), u Zapadnim se medijima posljednjih dana na to potpuno zaboravlja, a sve vojne akcije protuvladinih snaga u tom gradu stavljaju se pod zajednički nazivnik – pobunjenici, sastavljeni od 15-ak grupacija.

Neovisno o tome, mi ćemo ipak stvari i dalje nazivati pravim imenom i reći kako danas u Aleppu teroristi sprječavaju izlazak iz grada stanovnicima istočnog Aleppa po otvorenim koridorima, bilo pucnjavom po onima koji to pokušavaju, bilo izvršavanjem javnih kazni nad istima kao primjer ostalima. To je s njihove strane razumnjivo jer bi masovni odlazak civila iz sunitskih dijelova grada obranu džihadista ostavio izloženu slobodnom djelovanju vladinih snaga i njihovog topništva, tenkova i zrakoplovstva, a zatvorio bi usta međunarodnim humanitarnim organizacijama i političarima toliko zabrinutima za njihovu sudbinu. A ona je sada svakako kritična. Međutim, odbacivanje zajedničke akcije za njihov spas iznova će dovesti do novih dugih i besplodnih političkih nastojanja za iznalaženje riješenja, a u stvarnosti spas vlastitih političkih projekcija. I tako u krug već punih pet godina.

Međutim, islamističke snage opkoljene u istočnom Aleppu služe se metodom zastrašivanja, pričemu one neće ići u masovne egzekucije civila jer bi krajnji rezultat bio sličan onome da civili iz grada slobodno iziđu. Masovne egzekucije dale bi povod vladinim snagama za otpočinjanje široke vojne akcije protiv džihadista. Važno je naglasiti i to kako će „umjereni“ oporbenjaci unutar Aleppa kroz otvorene humanitarne koridore pokušati izvući vlastite obitelji, slično kako to ovih dana čine zapovjednici „Islamske države“ u iračkom Mosulu. Drugim riječima, resurs odmazde kojim raspolaže „Jabhat Fath ash-Sham“ („Al-Nusra“) je vrlo ograničen i ipak će se sve svesti na vojni pokušaj deblokade njihovih snaga s vanjske strane grada. A u takvim okolnostima bilo kakva dostava humanitarne pomoći opkoljenim civilima u sunitskom dijelu grada je isključena.

Oporbena grupacija u Aleppu „Nurredin al-Zinki“, nedavno spomenuta kroz odrubljivanje glave palestinskog dječaka (poveznica), prije nekoliko dana u staroj jezgri Aleppa uporabila je i otrovni kemijski plin. Međutim, za razliku od prvotnog zločina (kada je zbog pritiska dokaza na društvenim mrežama Washington bio primoran najaviti prekid pomoći toj „umjerenoj“ grupaciji proizišloj iz struktura „Islamske države“), uporaba kemijskog oružja medijski gotovo i nije spomenuta. Izostanak reakcija i osuda možda može otvoriti „padnorinu kutiju“ kada je riječ o uporabi kemijskog oružja džihadista protiv vladinih snaga, iako ga nemaju u količinama koje bi im omogućavale korištenje u ozbiljnim razmjerima.

Američki stav oko najnovije krize u Aleppu izražen je kroz riječi državnog tajnika Johna Kerryja, koje se odnose na novu prijetnju propašću prethodnog američko-ruskog dogovora u slučaju masovnog napada vladinih snaga na Istočni Aleppo. Ali sirijska vojska, nakon zauzimanja ključnih punktova i blokade tj. potpunog okruženja tamošnjih džihadističkih snaga, nije niti imala namjeru krenuti u otvoreno vojno čišćenje grada već iscrpiti protivnika sprječavanjem njegove opskrbe, a istodobno i njima i civilima omogućiti napuštanje grada uz jamstvo već proglašene potpune amnestije od kaznenog progona. Ukoliko Amerikanci budu i dalje davali prednost humanitarnim akcijama, Moskva će težiti određivnaju preciziranih rokova njihovog trajanja jer ni jedna humanitarna akcija ne može trajati beskonačno. To bi po Moskvu i Damask značilo gubitak inicijative (jednako kao i nakon primirja od 27. veljače), a konsolidaciju okruženih džihadista i njihovu adaptaciju novonastalim okolnostima, što može potpuno nivelirati njihov prvotni uspjeh.

Osnovni problem sada leži u pokušajima izvanjskog proboja obruča protuvladinih snaga radi deblokade njihovih suboraca u gradu. Radi se o nastojanjima oko 5 tisuća boraca „Al-Nusre“ (nazivamo ih i dalje tim imenom jer je čitateljima jednostavnije shvatiti o kojim se snagama radi, a ništa se značajno u organizacijskom i ideološkom smislu nije promjenilo), da se iz smjera jugo-istoka probiju u grad uz potporu topništva i tenkova ali i uporabu terorista-samoubojica. Međutim, nakon desetosatnih borbi ti pokušaji su završili neuspjehom uz pretrpljene velike gubitke sa strane džihadista kojih je navodno poginulo čak 150. Zapravo, koncentracija tako velikih „Al-Nusrinih“ snaga iz Idliba i Latakije, bez nužne potpore zračnih snaga, od samog je početka bila osuđena na propast. O tome svjedoči i glavni cilj koje te snage sada stavljaju kao zadaću: napad na zgradu kadetskog korpusa u Aleppu, u kojoj se nalazi veliki arsenal naoružanja (napad traje već drugi dan). Osim što je smješten na važnom području kojim se može nadzirati odnosno prekinuti ključni opskrbni smjer za grad, napad na vojno učilište ukazuje i na ozbiljan deficit džihadista u oružju i streljivu kojeg tamo ima u izobilju. To opet potvrđuje uspješnost blokade komunikacijske arterije koja od sirijskog pograničnog grada Azzaza uz tursku granicu, vodi u Aleppo, koja je bila ključna prometnica za opskrbu snaga „Al-Nusre“ u tom gradu. Neuspjeh vanjskog proboja blokade ukazuje i na oslabljenost islamističkih snaga u samom Aleppu koje više nisu u stanju izvoditi značajnije napadačke akcije i tako pomoći svojoj subraći u deblokadi grada.

Ovakav razvoja stanja dovodi do otpočinjanja druge faze čišćenja Aleppa, a to je postupno potiskivanje pobunjenika i džihadista iz okupiranih gradskih četvrti. Kada kažemo postupno, to znači kako će ta operacija trajati dugo jer niti vladine snage, ali ni libanonski Hezbollah i snage iranskog Korpusa straže islamske revolucije koje su koncentrirane oko Aleppa nisu vične uličnim borbama, a što je i „Ahilova peta“ njihovog dosadašnjeg boja za taj grad. Zato je i donešena odluka Damaska o trajanju amnestije za borce u Aleppu tijekom sljedeća tri mjeseca. Džihadisti će, s druge strane, tražiti slabe točke obruča sirijske vojske i nesumnjivo će ih, kako vrijeme bude odmicalo, uspjevati pronalaziti, čime će se i pokušaji čišćenja grada sve teže realizirati. Bez direktnih uličnih borbi grad je zapravo nemoguće osvojiti i kontrolirati, a pri ovakovom odnosu snaga to predstavlja pat poziciju. Pritom faktor vremena sigurno nije na strani Damaska.

Sadašnje tursko nemiješanje u sukob na sjeveru Sirije rezultat je post-pučističke tranzicije te zemlje u kojoj ona iz temelja filtrira sve segmente državnih i društvenih struktura, uključno i oružane snage. Ali ono će prije ili kasnije završiti i ako se Ankara iznova aktivno uključi u potporu protuvladinim snagama u regiji Aleppo stanje se može itekako promijeniti. Dolazak zapovjednika američkih OS generala Josepha Dunforda u tursku bazu „Incirlik“ 1. kolovoza, svega nekoliko dana od otpočinjanja ruske humanitarne operacije, kao i višemjesečna suradnja truske obavještajne agencije MIT i CIA-e u njihovoj zajedničkoj centrali Musterek Operasyonu Merkezi (МОМ) u Gaziantepu na krajnjem jugo-zapadu zemlje (odakle su obučavali i prebacivali islamističke borce u Siriju), ukazuje na američki pokušaj reaktivizacije turskih aktivnosti u susjednoj zemlji.

Jako puno ovisit će i o predstojećem susretu Putin – Erdogan 9. kolovoza u Sankt Peterburgu, na koji su pozvani i vojni stručnjaci dviju zemalja (bez ministara obrane). Jučer su po pitanju sirije razgovarali i zamjenici ruskih i turskih ministara vanjskih poslova. Današnje priopćenje kineskog Ministarstva vanjskih poslova kaže kako Kina „pozdravlja i podupire rusku humanitarnu akciju u Aleppu koja se provodi u skladu s mandatom UN-a“. Jučer su obavljeni telefonski razgovori ruskog i američkog čelnika diplonacije Lavrova i Kerryja. Dakle – diplomacija se zahuktala ali su ipak sve oči uprte u predstojeći sastanak u Sankt Petreburgu. Jer tamo se uistinu neće razgovarati o turskim pomidorima na ruskim tržnicama niti o ruskim turistima na turskim plažama. Stanje u Siriji je već toliko kritično da sve ostalo pada ne u drugi već u deseti plan.

U slučaju neuspjeha dogovora, vladine snage i rusko zrakoplovstvo, u nedostatku bilo kakvih drugih ozbiljnijih mogućnosti da oslobode grad, bit će primorane oštro i precizno djelovati po džihadistim, nastojeći smanjiti broj civilnih žrtava na najmanju moguću mjeru. Kako i u kojoj mjeri bi na takav scenarij odgovorio Washington sa svojim ograničenim manevarskim snagama u Siriji a da stanje u potpunosti ne iziđe izvan nadzora, teško je predvidjeti. Zapravo, ukoliko Turska odustane od snažnije vojne umješanosti, SAD bi morao to učiniti sam kroz napade na sirijsku vojsku, a što je teško za vjerovati zbog tada već posve otvorene mogućnosti direktnog vojnog sraza s Rusijom. Tu se onda otvara i pitanje Ukrajine i tamošnje ruske suzdržanosti, a sve skupa bi prijetilo općim kolapsom. Zato je Turska za američke interese u Siriji ključna država bez koje oni „ispadaju iz igre“. Stoga nikoga ne bi previše iznenadilo ni da turski disident u SAD-u F. Gulen doživi nekakvu neočekivanu „nezgodu“. A baš su danas njegovi odvjetnici javno obznanili kako se boje za život „turskog Soroša“.

Sankt Peterburg 9. ovog mjeseca u velikoj mjeri određuje sirijsku sudbinu iako nakon sastanka čelnika Rusije i Turske neće biti potpisani nikakvi službeni dokumenti, a puno toga će sigurno ostati i iza „zatvorenih vrata“. Po Washington to znači (a što se još nije dogodilo u posljeratnoj povijesti), da se o jednoj od najvrućih točaka svijeta u modernom geopolitičkom obračunu odlučuje bez njegovog neposrednog sudjelovanja. Štoviše, u pregovorima s američkim glavnim globalnim vojnim suparnikom sudjeluje jedna članica NATO saveza. Je li SAD u ovo kratko vrijeme ipak uspio, i ako jest po koju cijenu po sebe i EU, „slomiti“ bilo kakve neugodnosti od strane Ankare doznat ćemo vrlo brzo.

[Pasaga]

http://www.avaz.ba/clanak/249161/histor ... im-porazom


...ko koga ovde...
....ni za glavu,ni za rep....

[storm]

http://www.avaz.ba/clanak/249161/histor ... im-porazom


...ko koga ovde...
....ni za glavu,ni za rep....

Assad dovukao pojačanja....ova je noć skoro pa biti- ne biti za Aleppo

[storm]

http://www.bbc.com/news/world-middle-east-36961184

[Mohr]

Nije nikakav Assad dovukao pojačanja nego je Predsjednik putem regularne vojske poduzeo vojno-redarstvenu akciju slamanja naoružanih pobunjeničkih bandi, sponzorisanih izvana, koje vršljaju po zemlji

[storm]

Nije nikakav Assad dovukao pojačanja nego je Predsjednik putem regularne vojske poduzeo vojno-redarstvenu akciju slamanja naoružanih pobunjeničkih bandi, sponzorisanih izvana, koje vršljaju po zemlji

u redu...može i tako...
koliko ja znam Assad je predsjednik

[Mohr]

Točno, Assad je Predsjednik

[storm]

probijena opsada....

Sirijski pobunjenici koji se bore protiv vladinih snaga su se povezali sa borcima iz opkoljenog istočnog Alepa, javila je danas Sirijska opservatorija za ljudska prava.

Opservatorija prenosi da je tako razbijena opsada koja je trajala mjesec dana, ali još nije uspostavljen siguran koridor između dvije teritorije pod kontrolom pobunjenika.

Na jugozapadu Alepa u kome se nalazi velika vojna baza vladinih snaga i dalje se vode žestoke borbe i sprovode vazdušni udari.

Pobunjenici su pokrenuli ofanzivu početkom sedmice u tom dijelu grada i probili opsadu.

[Krokodil Behko]

Znači nastavlja se klaonica.
Kako dosnajem, sad će pobunjenici biti u mogućnosti da pritisnu Assada i privedu ga za pregovarački sto. Ono tačno, ne zna se koji su gori, dal ovi vjerski fanatici, dal taj ruski isprdak od predsjednika.

[KOMESAR]

Znači nastavlja se klaonica.
Kako dosnajem, sad će pobunjenici biti u mogućnosti da pritisnu Assada i privedu ga za pregovarački sto. Ono tačno, ne zna se koji su gori, dal ovi vjerski fanatici, dal taj ruski isprdak od predsjednika.

Kakva je to dilema?!
Pa, Asad je gori i od Čaušeskua.

[Pasaga]

http://www.avaz.ba/clanak/249351/sirija ... -pojacanje

..jOpet avaz....jbga....

[storm]

i samo raste taj broj

Opservatorija za ljudska prava: U sirijskom ratu ubijeno više od 290.000 ljudi


Sirijski brutalni sukob do sada je odnio živote više od 290.000 ljudi, saopćila je posmatračka grupa u ponedjeljak, objavljujući svoju posljednjju statistiku razornog petogodišnjeg rata.

Foto: AFP
Sirijska opservatorija za ljudska prava saopćila je da je 292.817 ljudi poginulo između marta 2011. godine, kada je sukob izbio i kraja jula ove godine.

Ta cifra predstavlja povećanje za nešto više od 10.000 ljudi otkako je nadzorna grupa objavila svoju posljednju statistiku 26. maja.

Među poginulima je 84.472 civila, među kojima 14.711 djece i 9.520 žena. Opservatorija je također dokumentirala pogibije 50.548 pobunjenika i kurdskih milicija. Još 49.547 ekstremističkih militanata, među kojima su i nesirijci, je poginulo.

Ukupno 104.656 prorežimskih boraca je ubijeno, među kojima 57.909 vojnika i 1.306 pripadnika libanske šiitske grupe Hezbollah, koja se bori na strani vlade u Damasku.

Grupa je saopćila da je 3.594 ubijenih neidentifikovano. Opservatorija se oslanja na mrežu izvora unutar Sirije kako bi prikupila informacije o sukobu.

Ona procjenjuje da je još na hiljade ljudi nestalo ili se drži u pritvorskim centrima raznih oružanih grupa, prenosi AFP.

[Pasaga]

http://webtribune.rs/pocela-borba-prsa- ... sta-video/

http://webtribune.rs/pakao-u-siriji-rus ... sta-video/