Lebowski wrote:Stotine i stotine satelita koji bi bili poslani u svemir od nekih, realno gledajući, amatera za ta pitanja bi samo donijelo više štete. Google je nešto htio sa balonima za ove siromašne krajeve, dijelove Afrike, ne znam šta bi.. Ne vjerujem da će se veliki igrači uključiti u to.
Al najveći je problem što nema džaba ništa..ajde možda neki internet u nuždi al da bude i kvalitetan - teško.
Nije ovo moje baš bukvalno komentar na tvoj post nego više kao nadovezivanje na temu, pošto ima i ona nebuloza od Seljakovog programa između.
Nisu potrebne stotine i stotine satelita da se signalom pokrije kompletna zemljina kugla.
Tačnije, što je satelit dalje od nje, potreban je manji broj. Ali daljina u telekomunikacijama, naravno, donosi neke druge nedaće. Pokušat ću objasniti neke stvari dalje u tekstu.
Čitava ova problematika je prilično zanimljiva, jer se konstantno prožima sa stvarima tipa na jednoj strani nešto dobijaš a na drugoj gubiš.
Navest ću primjer satelita u geostacionarnoj orbiti, čisto zbog toga što se više obične raje susrelo s njima, usmjeravajući antene u potrazi za Astrom, Thorom i ostalim satelitima koji prenose TV signale.
Zbog čega geostacionarna orbita a ne bilo koja druga. Geostacionarnu orbitu prvi put pominje Herman Potočnik, slovenac iz Pule, tadašnja Austrougarska u svojoj knjizi iz 1928. godine.
Ukratko, da bi satelit bio satelit, tj. da bi ostao u orbiti oko nekog objekta, mora da se kreće određenom brzinom oko tog objekta. Dakle, ako se satelit kreće sporije od potrebne brzine, past će na zemlju, ako se kreće brže, odletit će u svemir.
Što je satelit bliže zemlji mora brže da se kreće, jer je sama sila zemljine teže koja ga privlači jača. Tako da su najbrži sateliti ujedno i najbliže zemlji. Kruže na visini od nešto ispod 200km brzinom približno 28000km/h. Obiđu zemlju za oko 90 minuta. Naravno, ti najniži imaju problem s interferencijom same zemljine atmosfere pa su kratkog vijeka, jer ne mogu zadržati konstantnu brzinu zbog samog otpora atmosfere, te bivaju privučeni i padaju. Koriste se obično za špijunske aktivnosti.
E što se visina orbite povećava, potreban je i manja brzina. A oni koji se kreću sinhronizovano sa zemljinom rotacijom tako da djeluje kao da stoje konstantno na istom mjestu se nalaze u geostacionarnoj orbiti koja se nalazi na oko 35000km iznad zemlje (tj. tačno 35786km) i kreću se brzinom od oko 10800km/h.
O tome je Herman Potočnik pisao u svojoj knjizi, a kasnije naširoko razglabao i Arthur C. Clarke (ko voli SF tematiku, sigurno zna o kome je riječ). :-)
Zašto je to bitno? Pa zato da bi znali gdje ćemo usmjeriti svoju antenu da uhvatimo signal datog satelita. Najlakše nam ga je "uloviti" ako je isti, gledano sa zemlje, nepomičan, uvijek na istom mjestu.
Znači to je dobra strana priče, ali ima svoju lošu stranu, a zove se latencija. Pošto signal putuje brzinom svjetlosti, i brže jednostavno ne može, fizika koju poznajemo tako kaže.
Da prevali put do geostacionarne orbite i nazad, treba mu skoro četvrtina sekunde, iliti 240-280 milisekundi. Jer se put mora preći dva puta, od stanice koja emituje signal do samog satelita, plus od satelita do korisnika koji prima signal.
Ko je npr. igrao neke FPS igrice preko interneta zna vrlo dobro šta to znači. Ili ako je neko imao priliku da priča satelitskim telefonom, gdje je nakon izgovorene rečenice morao da čeka da ista stigne do sagovornika.
Druga loša strana je ta da se sateliti u geostacionarnoj orbiti nalaze direktno iznad ekvatora, i da su vidljivi sa samo jedne trećine površine planete zemlje. Samim tim možemo zaboraviti kompletno pokrivanje signalom odatle.
Ali ako pomjerimo satelit iz nje, neće više biti sinhronizovan sa zemljinom rotacijom, i morat ćemo da ga lovimo po nebu dok se kreće. Pa ne baš. Mobilne tehnologije su već sasvim dovoljno razvijene da bez problema možemo da se vozimo automobilom, pričamo na mobitel koji se simultano prebacuje s jedne bazne stanice na drugu kako se automobil kreće i to je laički rečeno to. Samo što se u ovom slučaju kreću bazne stanice a mi smo uslovno rečeno statični.
Kanadska firma Microsat Systems Canada Inc. (MSCI) je jako blizu momenta da pusti vrlo sličan projekat, doduše komercijalan, pod nazivom CommStellation
http://www.commstellation.com/
Radi se o lansiranju 72 satelita u nisku orbitu (niska orbita je oko 1000km iznad zemlje) koji će uraditi apsolutno sličnu stvar koju najavljuje i projekat Outernet. Prekriti globus signalom. Naravno, njihova namjera je isključivo komercijalna, rentat će svoje kapacitete ISP-ovima i mobilnim operaterima. 2015. bi trebala da počnu lansiranja a do 2018. da budu u punom pogon.
Ono što mene lično intrigira u nekim izjavama vezanim za Outernet jeste to da će sistemu imati pristup bilo šta što ima WiFi. To su vrlo hrabre izjave, a nigdje ne uspijevam da pronađem informacije o end user opremi potrebnoj za pristup datim sistemima.
Wireless signalima sam se (između ostalog) profesionalno bavio dobrih 13 godina, i jedno je poslati signal s nekog sofisticiranog komada opreme kao što je satelit napravljen za tu namjenu sa odgovarajućom antenom, snagom predajnika itd. a sasvim druga priča je poslati signal s uređaja kao što je mobilni telefon ili neki drugi komad wifi opreme 1000 km nazad. To je jednostavno nemoguće.
Lično sam radio linkove od nekoliko desetina kilometara, družio se s rajom koji su uspijevali dostići i stotinjak kilometara, i za takav link je bila potrebna čitava skalamerija od uređaja do antena. To obični, korisnički uređaji jednostavno ne mogu.
http://en.wikipedia.org/wiki/Long-range_Wi-Fi
Na dnu se mogu naći podaci tipa najduži ostvareni WiFi link bez dodatnih pojačala je odrađen u Italiji na dužini od 304km. S obje strane dish antene od po 120cm, 35dBi dobiti.
Nekad početkom dvijehiljaditih godina mi smo nabavljali neku end user opremu koja je bila namijenjena dvosmjernoj komunikaciji sa satelitima u geostacionarnoj orbiti i tu su cijene jednostavno žara. 5000-10000KM samo za jedan primopredajnik s antenom.
Dakle, ono što MSCI radi mi ima smisao, pretpostavljam da će korisnici dobijati neku za to maksuz napravljenu skalameriju kojom će pristupati sistemu. A ovo što se poručuje iz Outernet-a kao može bilo kakav WiFi uređaj, to ne da nema nikakvog smisla, nego je obična ubleha ili nam priču prepričavaju nestručna lica. Vjerujem da je ovo drugo u pitanju, i da Outernet takođe ima u planu neki svoj CPE za korisnike.
i svima dobro..
:
) i čovjek se trudio ali nije mogao, bar ne ovako "na daljinu".
