Kako ono kažu, ništa iskrenije nema od djeteta ali nekad dječija iskrenost zna i te kako uvrijediti.
Baš sinoć pričam s bratom o tome i sjetim se nekih stvari.
Ja sam bila baksuz kao dijete ali to je bio više baksuzluk tipa..slomljeno suđe, ogledala, kasni povratak kući itd.
Nekako sam, za razliku od brata, znala šta se ne smije reći.
I sjetim se par primjera tamo u periodu kad je brat imao 5 do 8 godina.
Kod nas ima jedna starija cura koja je pred rat upisala fakultet ali joj nije išlo i izgubila je godinu. Sad ne znam do koje je godine došla, prve ili druge. Imala je jako strogog oca i nije mu smjela reći da više ne studira nego je jadna svaki dan ko fol išla na predavanja a ustvari je hodala besciljno po gradu (nije radila ništa loše da ne bi neko pomislio). Jedan naš komšija bi je često vidio tako pa je rekao njenom ocu da provjeri šta je s njenim fakultetom i otac ga je istjerao iz kuće jer je njegova kćerka bila fina i vjerovao joj je ko Bogu tobejarabi. Čak je kćerka dobila i posao i stalno je odgađala da donese "diplomu" na posao. Kad su vidjeli da laže dobila je otkaz, sve se saznalo i to je bio tako težak udarac za njenog oca da je bio u nekom predinfarktnom stanju, a ona je dobila slom živaca, pa je tetka uzela kod sebe.
Dvadeset godina nakon toga ona dolazi kod nas i brat je pita koji si ono ti fakultet završila? Ona šuti..mi šutimo...muk u kući..
A brat nastavalja.. Koji, jel fizičko?
On se sad kune da nije znao za tu priču ili je možda nekad nešto načuo ali nije skontao.
Onda je jednu ženu u šezdesetim koja je došla iz Sarajeva kod nas pitao A gdje su tebi sise? Bila je ravna ko daska petica.
Ona se kiselo nasmijala i rekla da su joj ostale u Sarajevu.
Pa je rodici koja je imala mitesere po nosu rekao da joj je nos ko jagoda.
Onda jednom momku da mu smrdi ispod pazuha, pa je drugog momka koji ima umjetno oko pitao je li ti to stakleno oko itd..
Užas
