Kolumne

[laganini]

..naravno razni stevanovići su to iskoristili i opet će...kad nam to skrešu sljedeće će bit zovi samo zovi..naće stevo razlog..

[storm]

Veliki je i problem što mi nemamo i nekih navijačkih pjesama .... za tribinu ( inače svaki debil koji zna upaliti mikrofon, snimi neki pjesmuljak za repku )

imaš -zovi samo zovi- bježite ljudi bježite iz grada- moja domovina- volim te hrvatsko.... i to je to.... uz par skandiranja....

a pokušalo se isfurati od daleke obale lijepoj mojoj.... savršena za tribinu.... gurali smo dosta dugo, ali ne ide.... kad ti pola njih dođe na tekmu a u autu trešti ceca, seka, dara, mina, goca i elita .... a gle čuda, ti isti koji nisu čuli za daleku obalu, sa orgazmičnim licem urlaju za dom spremni... i ajmo ajmo ustaše ...

pišem s pozicije navijača sa 50+ tekmi hr repke kako doma tako i u gostima

[drugrankovic]

zasto zovi? to ns smeju vas pipnut! za plagijatorstvo da najebete?

zato nek srbiju optuze

[storm]

zasto zovi? to ns smeju vas pipnut! za plagijatorstvo da najebete?

zato nek srbiju optuze

To je u biti himna sokolskih društava od Ljubljane pa do skoplja valjda... I svačija i nicija... Bezze polemika

[storm]

Koju pičku materinu čekamo?
Autor:
Stjepan Krznarić
Koja p.... materina nas spriječava da prestanemo bit kurčevo roblje šačice govana koja se s nama igra monopoli?
Ovim državama treba jedna žešća revolucija.

Imam još jednu misao što se sveg ovog sranja tiče.

Dragi ljudi, ja sam rođen u fairly nacionalističkoj i katoličkoj obitelji. I u istoj odgajan. Crkva mi se zgadila još kao klincu kad me pop onesvijestio dižuć me za oba uha u zrak čime je pogodio nekakvu Spock točku i ja odoh ukurac. Pitao sam ga nekaj u vezi Isusa i pustinje, a kaj mi je bilo nelogično. Imao sam 9 godina. Sa 12 sam zaključio da je čitav taj crkveni mehanizam mrtvi kurac i više nisam imao veze s njim. I dobrog popovlja, ima. Al nisu dobri jer su popovi, dobri su jer su dobri ljudi. Slučajno su popovi, nasjeli su na propagandu pa odabrali taj posao. I napravit će razliku. Al istu razliku će napravit drag vodoinstalater, automehaničar ili zidar. Ili susjed nebitne vokacije. Ta šupačka organizacija je kroz povijest uništila toliko toga, da nije istina. A ljudi joj i dalje vjeruju. Zašto? Jer se boje vjerovat sebi i razmišljat za sebe. Ne govorim ovdje o katoličkoj crkvi, govorim o svima. Govorim o bilo kojoj religijskoj organizaciji koja ima više od jednog pravila i to jedno ne glasi "ne budi šupak". Razmislite.

Rođen sam i odrastao u relativno nacionalističkoj obitelji. Da, kad sam bio mali, pušio sam spike da postoje neke razlike između Hrvata, Srba, Bosanaca i ostalih Balkanaca. Mislim, postoje, al nisu to one razlike kojima su me učili. Imao sam sreće da sam rođen s mozgom koji posjeduje kapacitete zaključivanja sam za sebe, za razliku od većine ljudi. Jebiga. Ta većina mora bit naučena. Nije to ništa strašno, ali pruža veliku sposobnost manipulacije bilo kome tko se predstavi kao autoritet. I onda se njima manipulira, od početka, od rođenja. Kao nekakva višestoljetna krvna zavada dvije obitelji kojoj kroz par generacija nitko više ne zna uzrok. Ali Srbi su zli, Bosanci glupi, a Hrvati šupci. O potonjem bi mogao mnogo napisat, ali to bi me skrenulo s teme, pa neću.

Moj stari je veliki Hrvat. I onak, u mnogo toga je dobar čovjek, pomagao je ljudima uvijek, bla sra. Al nikad nisam uspio skužit taj njegov nacionalistički sklop u glavi. Uvijek su tu bili Hrvati i Srbi koji su nešto krivo napravili jedni drugima, tj. Srbi su neš krivo napravili. Pradeda s mamine strane je Stjepan Radić. Da, to mi je pradeda. Njega su "ubili Srbi u saboru". Mislim, proveo sam djetinjstvo slušajuć ta sranja. Probali su me uvuć kao 17 godišnjeg klinca u Hrvatsku Seljačku Stranku. Bio sam na jednoj sjednici. Za golemim stolom je bila masa fosila i u roku 4 sata su uspjeli doć do pitanja da li kvake na vratima prostora stranke trebaju bit mjedene ili aluminijske, tako nešto. Pitao sam da koji im je kurac i da troše vrijeme. Rekli su mi da sam mlad i da ne razumijem politiku. To je prvi i zadnji put da sam se družio s političarima, osim jednog puta kad sam bio sa Rojsom na kavi, al to je posebna priča.

Stjepan Radić kojeg su ubili Srbi. Pola obitelji je profitiralo od tog imena i tog događaja. Bacili su se u politiku, imali su strašne veze, nevjerojatno je koliko ti djela druge osobe i to davno preminule mogu donijet bodova u životu. I često sam slušao kako "ima dobrih Srba, ali većina..." i slično. To sam polako počeo shvaćat na primjeru vlastitog naroda godinama kasnije, al to je isto druga priča.

Ne znam dal ćete moć skužit ovo o čem ja pišem sad, ovo kaj ću napisat.

Nije problem u narodu. Nije problem u narodima. Nije problem u jednoj religiji, problem je u svima. Sve države Balkana te uče da je ova država pored loša. Sve religije te uče da je ova druga religija loša. Svi političari Balkana te uče da su građani i političari druge zemlje Balkana loši. Jesmo skužili to sad već?

Kaj su te države i ti ljudi koji ih vode napravili za nas? Koliko milijuna nesretnih, siromašnih, iscrpljenih, uništenih ljudi imamo u ovih nekoliko državica? Da li svi ti ljudi imaju istu želju? Živjet dostojanstveno, mirno i sretno? Pa, nekak da. Ovi narodi se ne mrze, ne. Ove države se mrze. Čak ni političari se ne mrze. Piju zajedno, jedu janjetinu i voze se u privatnim avionima i skupim autima na NAŠ račun, ljudi dragi. Kad će vam to sjest u glavu? Kad ćete shvatit da nemate kaj za jesti jer gospodin u Armani odijelu sjeda u najnoviji mercedes od 300.000€ i vozi se okolo iz zajebancije? Kad ćete shvatit da onaj pop, hodža ili koji već kurac živi u mramornoj palači i vozi se okolo u jednako skupom autu zato jer mu vi to dopuštate? U ime Boga? Kojeg? Gdje je ta crkva kad trebate pomoć? Gdje je ta kapitalistička organizacija kojoj dajete novac? Da ste toliko novaca koliko ste dali crkvi dali za osiguranje, sad bi svaka kuća bila obnovljena u mramoru. Bile su blagoslovljene, vjerujem, sve. Da li ćete opet dati 300 kuna za ljude koji se lažno predstavljaju kao posrednici višeg bića? Na vama je da razmislite o tome.

Tragično je da nam je trebala poplava koja je sjebala tri države, neku više neku manje, da ljudi PRIMJETE da se ne mrze. Razumiješ, ni ne kužiš da ne mrziš susjeda dok ne počneš pričat s njim. A mrziš ga zašto? Jer ti je djed rekao da je loš? Jer su već generacijama Srbi, Hrvati i Bosanci zla govna, ovisno o kutu gledanja? Jer čitavo selo, koje o ničem ne zna ništa, čiji stanovnici nikad nisu izašli iz svojih izbica misli da su loši? Nemojte krivit te ljude za rat, oni nisu znali bolje. Kako znat bolje kad su žrtve višegeneracijske indoktrinacije? Kako razumjet da smo isti ako nas se od rođenja uči da smo različiti?

Kako je onda čudo da mrzimo pedere, crnce, lezbe, azijate, ćelave, beznožne, poštare, bilo koga kad ne podnosimo ni onog susjeda koji je kriv samo za to kaj mu je pradeda bio druge nacionalnosti? Jeste li sad shvatili? Jel ova poplava bila dovoljna da skužite da smo isti ili nam treba još ratova, mržnje, sranja i vječne demagogija?

I ono još bitnije od toga, koliko vam treba da shvatite da vaše države neće ništa učiniti za vas? Koliko vam treba da shvatite da ćemo mi, siromašni, mali, nikakvi, skupit koliko možemo i pomoć koliko možemo, a da će političari u svojim udobnim foteljama sa milijunskim plaćama i avionskim letovima za svaki kurac samo sastančit i pritom dobro jest i pit?

Koliko ovim narodima treba vremena da naprave jebenu revoluciju tolikih proporcija da će se kurčev svemir zatrest? Znate, u zadnje vrijeme hapse ljude koji potiču na nasilje na fejsu, stave ih u zatvor. Pogotovo kad se radi o "protudržavnom elementu", a ja sam jako blizu toga da predložim vrlo konkretne i vrlo izvedive mjere. Bandić se kurči kako bi on nekaj ovo il ono u Slavoniji, a zaboravljamo da je sagradio FONTANE za 20 milijuna kuna i planira sagradit još jedne. Zaboravljamo da je rekao da nema za raspadnuto bolničko krilo u Klaićevoj, za dječji odjel onkologije. Nema 10 milijuna. Ali ima za fontane. Koje svjetle. Troše struju, vodu i naš porezni novac. Siguran sam da u Bosni i Srbiji ima još gorih primjera. SDP. HDZ. HSS. Ne znam sve kratice. SVI su isti. Svi. Nema jedne stranke, jedne osobe, nikog tko bi vodio stvari kako treba. Pametno, fer i ljudski. Sve je puno demagogije, bijede, siromaštva i očaja.

Zašto nas tjeraju da poželimo napustit zemlju u kojoj smo rođeni? Svi mi sa područja Juge. Još bolje pitanje, zašto smo dovoljne pičkice da se damo potjerat? Zašto dajemo govnima svemira da upravljaju našim životima? Zamislite da vam ti ljudi ulaze dnevno u stan, teško plaćen podstanarski stan i uzmu vam pola ručka. Udare vam dijete. Opsuju vas. Kažu vam da ste bezvrijedni. Jer upravo to rade, BAŠ TO rade već preko 20 godina. Svi oni. I Srbija i Bosna i Hrvatska. Te države nas sustavno siluju i čine da smo bijeda, a mi im svaki put ne samo da okrenemo drugi obraz, nego u suzama pružamo sve rupe. Jer smo tako naučeni. Jer smo sužnjevi.

Al vidite, ova poplava je pokazala nešto drugo. Pokazala je da se narodi i mimo država mogu dogovorit. Da se mogu ujedinit. Da nisu bezvrijedna jadna bagra. Vrijede. I jaki su. I pomoć će drugima sebi nauštrb, za više dobro.

Ak to sad znamo, koja p.... materina nas spriječava da prestanemo bit kurčevo roblje šačice govana koja se s nama igra monopoli?

Ovim državama treba jedna žešća revolucija. Ne ova preko tipkovnice.

Prava.

Pitanje je koju pičku materinu čekamo.

[Biba]

..eh pa ja sam mislila da ce Krznaric napisati sto nam je ciniti...Ljudi su inace takvi da im je cudan svako ko je na bilo koji način drukčiji...zar se upravo ne radi na tome da u budućnosti manjina bude imala kontroču nad svakim čovjekom....ali KAKO i ŠTO učiniti...svi pišu da treba učiniti...puno puta sam to rekla ...i da branitelji što prosvjeduju nisu nikakvi branitelji već kurč... branitelji...I činjenica je da će se ludi i dalje mrziti jer neki i dalje svoju djecu odgajaju u mržnji...A naša vlada...eto sposobni Milančić je vjerojatno kao i Evropa zabrinut za moje zdravlje i pluća posebno pa me je kaznio i omalovažio...ali to ga ne sprječava da napuni proračun povisujući trošarine...jer je ljiga nesposobna...i ne samo on...eto i Kolinda dreči samo nek se dreči.. ...U nekim zemljama se građani pobune i riješe problem...Ne znam je li problem čovjeka upravo u tome što ne zna ili ne želi znati da to što smo različiti ne smije biti problem.Oduvijek je bilo da je netko jači ili pametniji a isto tako da netko ima moć...Problem je u sebičnosti jer malo koji čovjek koji ima moć odluči ju rabiti na pravi ljudski način...da pomogne slabijem, manje pametnom i da služi onome nad kim ima moć...Koda nas ljudi je to obrnuto...i životinje su u tome bolje od nas iako je čovjek razumnije biće...ali i puno tragičnije...jer je tako izabrao

[Pasaga]

http://www.avaz.ba/clanak/174985/podsjecanje-na-ljubav ......

[Biba]

..A kaže kolumnist da je poplava ujedinila nacije...je je, ali čim nevolja prođe opet isto, ali ne kod svih...zar se ne mrzimo i unutar nacije... pisac kažu-Perom ispisuje riječi koje ostaju da podsjećaju na ljubav, koja jedina gradi plodne cjeline u kosmosu. ...ma može on pisati ako riječi ne dopiru do ljudskog srca koje je tako varljivo i prevrtljivo...pa bira rušilačke, da ne kažem demonske snage kaosa kako u sebi samome tako i oko sebe...pa samu riječ -ljubav je postalo teško izgovoriti, našli smo joj zamjenu....
Ne bih se baš složila da sve religije uče da su druge loše...katolička religija jest puna loše prakse... i sada je u krizi...Crkva su ljudi i treba i njima puno mudrosti i ljubavi kao što kaže pisac...da bi mogli pomoći svome stadu... ...a tko će mu popmoći da ne bude tako krotko, e to ne znam..nisam kompetentna ...ali neke od naših politikanata bih mogla ...šakom u čelo...i mojjoj poznanici su na fb. profil izbrisali...a žena pametna...nisam ju imala za prijateljicu jer ja ne znam onako pametno komentirati politiku.. piše da ju provjeravaju...pas mater

[Pasaga]

..ko voli da cita....izuzetno lijepo stivo...
procitah ga u jednom dahu.....

http://www.avaz.ba/clanak/184453/mudrost

[Biba]

Joj davno sam čitala o Nasrudin hodži...

...dobrota je važnija od mudrosti...a ta spoznaja je početak mudrosti...

[Krokodil Behko]

BORIS DEŽULOVIĆ

Slučaj Mirjane Hrge: Struku je dovijeka zadužila ispitujući Vlatku Pokos tko je otac njenog spontano pobačenog djeteta


Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, pitao Mujo Sulju čime se bavi. "Ja sam ti biogenetičar", odgovorio mu ovaj. "Ne pitam te šta si bio", na to će Mujo, "nego šta sad radiš!"

Na taj me stari vic podsjetila gnjevna poruka koju je na svoj Facebook profil postavila poznata biogenetičarka Mirjana Hrga, dobro iznervirana – složit ću se – malo i pretjeranim publicitetom koji je po medijima i društvenim mrežama dobilo moje oproštajno pismo Europa Press Holdingu i njegovom novom vlasniku Marjanu Hanžekoviću.

"Mislim da je vrijeme da se kolumnisti prestanu nazivati novinarima. Halo, ekipa, koju ste vi to vijest osim mišljenja donijeli, gdje ste to prašinu gutali i s ljudima na terenu od straha umirali?!", ljuta je Mirjana kao manastirska šljivovica, pa nastavlja svoj bijesni fejsbučki monolog: "Sjedite i častite nas svojim umom, vas Soroš nagradama. Sve OK. Ali ne falsificirajte nam struku zbog udarca po novčaniku. Godinama se hranite u sistemima koje navodno iskonski prezirete, a kada se prvi put suočite s tržištem, maltretirate nas svojim problemima upravo dokinute nevinosti. Probudite se, izađite iz brloga ako vam je do novinarstva u koje se, vidi drskosti – vi kunete. A sve se zapravo svelo pod jednu poznatu izreku susjeda: 'Dajem veru za večeru'. Kad večere nema, 'vera' pregolema. Smiješni likovi."

Vere mi i večere, Ernest Hemingway i Émile Zola zajedno ne bi bolje. Na studijima žurnalistike učit će klinci čuveno Hrgino "J'accusé!" iz 2015., usamljeni krik optužbe istinskog novinarstva protiv kolumnističkih parazita, koji, baš poput mene, za legendarnu novinarku Mirjanu Hrgu nikad nisu čuli.

Opet, pomislio sam, moguće je – ima takvih pojava, kao što postoje Ivica Buljan režiser i Ivica Buljan novinar, ili Ante Tomić košarkaš i Ante Tomić novinar - da postoji negdje u bezdanim prostranstvima Facebooka i neka Mirjana Hrga novinarka. Meni je, naime, poznata samo jedna, ona Mirjana Hrga koja je u herojskim devedesetima bila dijelom slavne navale Hrvatske televizije kojeg i danas napamet zna svaki Hrvat stariji od četrdeset - Dijana Čuljak, Mirjana Hrga, Ana Jelinić, Ivana Ivančić, Helena Krmpotić – što je na čelu s kapetanom Jozom Barišićem, upamćenim po pravopisnoj dilemi "Irak ili Iran", a pod vodstvom tadašnjeg i današnjeg HDZ-ovog komesara za informiranje, legendarnog Miljenka Manjkasa, u kultnom televizijskom magazinu Motrišta obavljala za Tuđmana i Pašalića biogenetsku analizu neprijatelja mlade hrvatske države. Izjavljujući tih dana – j.... ti papir i historijsko pamćenje! – kako su "upravo Motrišta novinarstvo kakvo bi trebalo biti".

Sudeći, međutim, po fotografiji i biografiji, ovo je upravo ta, the Mirjana Hrga: evo je danas, dvadesetak godina kasnije, kao zvijezde regionalne televizijske kuće Al Jazeera Balkans sa sarajevskom adresom, profesionalke koju bi poželio svaki BBC i CBS, same ženske reinkarnacije Waltera Cronkitea, ozbiljne urednice i prekaljene reporterke u krvavoj pancir košulji, kako nas opet uči "novinarstvu kakvo bi trebalo biti", pa u pravednom gnjevu ispisuje svoje snažno "Optužujem!" protiv kolumnističkih mudrosera što se lažno predstavljaju kao novinari, i umjesto prašine i straha s terena u redakciju donose mišljenja od doma.

I zaista, pitate li mene, valjalo bi taj kratki, vulkanski solilokvij izučavati na fakultetima novinarstva, onoga "kakvo bi trebalo biti". Tako iskren i brutalan obračun sa samim sobom u našoj profesiji nije, naime, viđen još otkako su se redakcijski partijski sekretari probudili iz svojih tisućljetnih državotvornih snova.

"Koju ste vi to vijest osim mišljenja donijeli, gdje ste to prašinu gutali i s ljudima na terenu od straha umirali?!", kolumniste što su devedesetih orali frontove pita nervno rastrojena Mirjana, koja je u to vrijeme "nosila mišljenja" s Pantovčaka na televiziju, a reporterski zanat kalila upadajući s kamerom u hotelske sobe, tražeći gole i oznojene fudbalere Jugoslavije. "Sjedite i častite nas svojim umom, vas Soroš nagradama; sve OK, ali ne falsificirajte nam struku zbog udarca po novčaniku", ljutito će dalje Mirjana, nositeljica uglednog Večernjakova zlatnog ekrana, koja je nagradu zaslužila i struku dovijeka zadužila ispitujući u televizijskom studiju Vlatku Pokos tko je otac njenog spontano pobačenog djeteta, pa zbog "udaranja po novčaniku" s Nove TV otišla na sud.

"Godinama se hranite u sistemima koje navodno iskonski prezirete, maltretirate nas svojim problemima upravo dokinute nevinosti", gnjevno će Mirjana, kojoj je sistem koji iskonski prezire davao i plaću, i povlašteni stambeni kredit, i plaćenu školu engleskog jezika u Londonu, i koja nas godinama maltretira "svojim problemima upravo dokinutih" veza i brakova, svijetloplavim nijansama spavaće sobe, fotosessionima za Story i botoks-tretmanima kojima je uspješno ispeglala i čelo i biografiju. "Izađite iz brloga ako vam je do novinarstva u koje se, vidi drskosti, vi kunete", gnjevno će Mirjana, koja je prošle godine nakon sarajevskih demonstracija u Gloriji ispisivala mrtvački ozbiljne "Dnevničke zapise iz pakla Sarajeva", čudeći se kako Rundek, vidi drskosti, tri dana zaredom svira u Sarajevu dok ona tamo spašava živu glavu.

"A sve se zapravo svelo pod izreku 'Dajem veru za večeru'", zaključuje iznervirana Mirjana, koja je za večeru promijenila sve četiri vjere: od pouzdane Tuđmanove sobarice na državnoj Hrvatskoj televiziji, preko čistačice red carpeta na tabloidnoj privatnoj Novoj TV, do zaklete feralovke na katedri jednog veleučilišta, što je onomad, kad je propao Feral, pozivala mlade novinare neka, "ako će imati svoje Ivančiće i Čuliće, pomognu da takva imena ne završe na cesti", završivši na koncu – ili barem zasad - kao novinarka i reporterka britanskog tipa na Al Jazeeri, kojoj je dopizdilo da se "takva imena" uopće nazivaju novinarima.

Ukratko, od mlade HDZ-ove komesarke na prvoj liniji obrane Herceg-Bosne, do prekaljene profesionalke u Šeheru, usred socijalističkog federativnog Regiona. "Walter Cronkite brani Sarajevo." Da parafraziram jednu čuvenu regionalnu novinarku, "kada vere nema, večera golema".

Nije, naravno & naposljetku, u ovoj priči važna Mirjana Hrga, barem onoliko koliko nisam važan ni ja, što sam joj neoprezno izazvao dramatičan slom profesionalnog živca. Nas će već sutradan prekriti ružmarin, snjegovi i šaš, onako kako je, uostalom, njeno ljuto pisamce već sutradan – j.... ti internet i historijsko pamćenje – nestalo s njezina Facebook-profila. Mirjana Hrga, naime, nije ime, već naziv pojave, a njezino "Optužujem!" klasični je, kako se to sad učeno kaže, case-study o čudesnoj preobrazbi Tuđmanove göbbelsovsko-ždanovljevske propagande u takozvano profesionalno novinarstvo, koje sa svih svojih udžbeničkih pet W – od what the fuck! do what the hell! – tako ozbiljno računa na kratku pamet svoje publike, da je preraslo čak i trpanje među veterane "prašine i straha", pa je sad još i ljuto na njih što umjesto vijesti iz pakla Sarajeva imaju o njemu, vidi drskosti, svoje vlastito, privatno mišljenje. Evoluciju u kojoj su ideološki neprijatelji, komunisti, zamijenjeni profesionalnim, kolumnistima. Slavna historija je završila, pa do sljedeće – kako je govorio jedan dobar prijatelj njihova bivšeg šefa - "svako na svoj radni zadatak".

Ili, kako bi to rekla Mirjana Hrga, jedan od onih "smiješnih likova" iz viceva, kad je Mujo pitao gdje joj je nestalo ono čuveno pismo s Facebooka. "Svaki je moj stav", veli, "biorazgradiv."

[laganini]

..uvridila se ćunka kad njega dirnu..prija sra iz dalmacije sad sere iz sarajeva samo za manju pinkicu...

[Krokodil Behko]

Pa i ova (nisam joj upamtio ime) sere iz Sarajeva ALI i po Sarajevu, a od njega živi.

[Maja]

Zašto 80 posto kolumni počinje time kako ih je neko nazvao u 2 ujutro da im ispriča vic koji ne samo da je smiješan nego je i istinit, pa se onda autor nadoveže na vic i napiše tekst.

[Konsultant]

Zašto 80 posto kolumni počinje time kako ih je neko nazvao u 2 ujutro da im ispriča vic koji ne samo da je smiješan nego je i istinit, pa se onda autor nadoveže na vic i napiše tekst.

Dodatno pitanje, zbog cega svak nastoji popljuvati stranu o kojoj pise tekst, a pri tome se pravo slabo informise o tematice? U mikropromilima se mogu procitati clanci s nekim dubljim detaljima, prijedlozima za promjenu itd.

[Pasaga]

Zašto 80 posto kolumni počinje time kako ih je neko nazvao u 2 ujutro da im ispriča vic koji ne samo da je smiješan nego je i istinit, pa se onda autor nadoveže na vic i napiše tekst.

Dodatno pitanje, zbog cega svak nastoji popljuvati stranu o kojoj pise tekst, a pri tome se pravo slabo informise o tematice? U mikropromilima se mogu procitati clanci s nekim dubljim detaljima, prijedlozima za promjenu itd.

zato sto u to doba sjede u kafani,i odatle zovu jarana.....
...to su ona gluha doba.....

[Krokodil Behko]

Zašto 80 posto kolumni počinje time kako ih je neko nazvao u 2 ujutro da im ispriča vic koji ne samo da je smiješan nego je i istinit, pa se onda autor nadoveže na vic i napiše tekst.

Dodatno pitanje, zbog cega svak nastoji popljuvati stranu o kojoj pise tekst, a pri tome se pravo slabo informise o tematice? U mikropromilima se mogu procitati clanci s nekim dubljim detaljima, prijedlozima za promjenu itd.

Kolumna nije vijest, niti članak edukativnog ili zabavnog sadržaja i ne mora sadržati ni tačne ni netačne informacije. Više je osvrt, mišljenje autora i sl.

Kolumna je redovno ponavljajući članak ili rad objavljen u dnevnim novinama, časopisu ili drugoj publikaciji. Kolumne pišu kolumnisti.
Od drugih oblika novinarstva kolumna se razlikuje po sljedećim kriterijama:

redovna je značajka u publikaciji
upravljana je od strane autora
sadrži izričito gledište ili mišljenje

[Konsultant]

Vala ne mora ni biti izricito pljuvanje.

[storm]

Čitam blogere, a ovi plaćeni kolumnisti mi služe samo za orijentaciju (da vidim na cijem su platnom spisku trenutno)

[Konsultant]

Ne mora biti ni platni spisak. Od vajkada je bilo seoskih mudraca koji su iz ladovine kritizirali. Budi koristan, probaj neku korisnu ideju sprovesti, pruzi ruku onom do sebe koji nesto pokusava promijeniti na bolje.