AMERIČKI FILM:
Kad nekog progonite i on utrči u auto, smjesta mu se bacite na haubu!
Ako pokrene auto, samo se uhvatite za brisač i no sikiriki. Niti se brisač može odvaliti, niti on vas na bilo koji način može zbaciti s auta, bez obzira na brzinu 100 km/h i razne vrdajuće vratolomije. Potpuno ste bezbjedni, za razliku od njega, kojem je život u opasnosti.
REALNOST:
Januara (ratne) 1995. godine, krećemo nas trojica iz Teočaka, planinskim putem ka Tuzli. U upotrebi je Golf kec. Nakon pređenih desetak kilometara, snijeg sve više i više pada, a zimska služba naravno, ne radi. Probijali se nekako, a uspon je. Ipak poslije nekoliko kilometara, zapali smo i došli na spasonosnu ideju.
Jedan će da vozi polako, a preostala dvojica, zauzet će položaje vani, na blatobranima i držat še se za brisače, kako bi auto na taj način, imao jači oslonac, pa da se probijemo. Naravno, auto je napredovao brzinom 10-15 km/h, ne brže. Međutim, za mene koji sam sjedio na lijevom blatobranu i to je bilo dovoljno, da odletim sa auta svaki put, kad auto skrene desno

Isto to, dešavalo se i kolegi na suprotnom blatobranu, kad auto skreće lijevo. Također, isto to se dešavalo i vozaču, kad smo zamijenili pozicije