Kako se slažete s porodicom?

[Lanci]

Jeste sigurno tako,jer svaki roditelja zeli mir i slogu,bar sam ja tako vaspitana od strane svojh roditelja da moramo uvijek biti jedno uz drugu u bilo kakvoj situaciji biti podrska jedno drugome pa kakva god bila.

[Divlja_u_srcu]

Jeste sigurno tako,jer svaki roditelja zeli mir i slogu,bar sam ja tako vaspitana od strane svojh roditelja da moramo uvijek biti jedno uz drugu u bilo kakvoj situaciji biti podrska jedno drugome pa kakva god bila.

upravo tako.!
kako god i šta god, ja bih uvjek prva priletila u pomoć, za svoju porodicu bih učinila sve.

[Zagorka]

Upravo to, na krivo nasadjeni, nekad imam utisak da su nas reda radi i napravili, sve troje
Retke su situacije u kojima su bili tu za nas, posebno otac.
Meni su zamerili sto sam se okrenula svom zivotu, napravila korake protiv kojih su oni bili. Ja sam njima zamerila sto nikad nisu bili tu, pa eto, posle toliko vremena i kad sam pokusala pojela sam go'no, jer su i dalje oni isti sebicni ljudi koji gledaju samo sebe.

Zagi nemam ja volje za njih uopste vise, najsrecnija bi bila da ih mogu izbrisati iz pamcenja, al' ne radi to tako. Al' nije mi ni jednostavno da ih otkantam skroz, imam tu blokadu

Znam ja i gore slučajeve, gdje roditelj psihički uništi dijete, ima svega. Nisu stvari crne i bijele.
Da parafraziram onu izreku:"ako imas klavir u kuci ne znaci da si pijanist."
Isto je i s nekim roditeljima.
Ne gledaj ti s njima šta ćeš. Nego ti vidi s tom barijerom šta ćeš.
Samo sebe gledaj. Ni tebe niko ne stavlja ispred sebe.

[Socrates]

Ja sam protiv otkantavanja, cak i da su najgori roditelji na svijetu.

Treba da se raščisti zašto su pali na ispitu roditeljstva.

[Zagorka]

Ja sam protiv otkantavanja, cak i da su najgori roditelji na svijetu.

Treba da se raščisti zašto su pali na ispitu roditeljstva.

E moj ti......vidi kako ovo ruzno napisah ko da ti velim ono prosto ....a nije, nisam to....kasno je, alarm ce uskoro zazvoniti....ali procitaj drugi dio svoje prve recenice, ponovo....imala bih ti svasta ispricati....ne insistiraj da neko trosi godine i nerve....cim je necije ljubav uvjetna....de ti kako ti ja kazem pa ces mi bit prihvatljiva kći....

[Socrates]

Ma na kraju uvijek možeš sjesti sa ljudima i razgovarati. Ako ni zbog čega drugog, zato što stare i sto počinju preispitivati svoj život.

A onda mora razgovor odrasle osobe sa odraslom osobom, pa da su ti sto puta roditelji.

[Julia-Klara]

Koliko sam ja skuzila to sve, a na licnom iskustvu, nasi roditelji su preslika svojih roditelja, oni opet svojih, i tako u nedogled.
Jednom neko mora prekinuti taj niz kako bi se odnosi izbalansirali.
Ja sam izrasla u ovo sto jesam, sa svim svojim strahovima, kompleksima, nacinima ponasanja, jer su se roditelji prema meni ponasali kako jesu. Jer su se njihovi roditelji ponasali prema njima tako. Moja mama ni dan danas ne moze reci svojoj mami "ne", a ta ga ne bi ni prihvatila, jer je moja mama njeno najmladje dijete,koje mora postovati mater, i nema veze sto moja mama ima skoro 65 godina, odrasle kcerke, muza.

Ja sam se uspjela istrgnuti iz kolotecine ponavljanja "porodicnih" sema ponasanja.
Mogla sam nastaviti cutati, pustiti njih dvoje da odlucuju o mom zivotu, o tome gdje cu i kako zivjeti, ali nisam.
Kasno sam se iscupala,ali ipak, iscupala.

Sta zelim reci - roditeljima svaka cast, porodici svaka cast, ali niko mene ne pita sta ja zelim, i kako zelim. Sav taj odnos koji imamo sa roditeljima je ovisnicki, ucjenjivacki, jer smo "nesto duzni". Nista mi njima nisu duzni, niti su oni nama. Da nas vole, i da je ta ljubav nesebicna u pravom smilu te rijeci, nikad nase majke ne bi suzama mijenjale nase odluke, ne bi nas molile da ne radimo nesto protiv njihove volje. Mi trebamo zivjeti svoj zivot, praviti svoje greske, graditi svoje iskustva, pa samim tim i padati na nos.
Razbijes se, ali Boze moj, razbijali su se i drugi prije nas, ali tako bas naucis.

Sretno!

[Zagorka]

Bravo Jule

[Socrates]

I ja kazem Bravo Julia

Nije da reklamiram svoju temu, ali tamo sam neki dan pisao da je jedna od implikacija albuma The Wall da roditelji stavljaju prve cigle u nase lične zidove.

[Julia-Klara]

Definitivno. Moje ponasanje prema muskarcima je uvelike uslovljeno onim sto je mama, ali i majka govorila kada sam krenula sa izlascima

[Nice try]

Nikako.
I nemam pojma vise sta da radim po tom pitanju. Iscrpljuju me psihicki svakodnevno, iako smo hiljadama kilometara udaljeni.
Nakon skoro 10 godina NEkomunikacije, pokusala sam opet ostvariti kontakt, nadajuci se da ce biti drugacije, ali zeznula sam se... i sad opet, ako ne i gore prolazim kroz istu pricu, nervozu. Bez obzira na otvoren razgovor, pokusavanje da se nesuglasice rese, ne vredi, ljudi su totalno nezainteresovani.
Najradije bi sve to presekla, a opet, imam kocnicu u glavi.

Kočnica je OK
To je također znak iz tvoje podsvijesti da kontakta treba biti. Roditelji su to. Nisu napametniji, najbolji, najrazumniji, ali te vole.
Stoji to, da neki roditelji čak i upropaste cijeli životni put djeteta, unište mu snove, znam i sama svakakvih slučajeva. Ovdje kod mene je jedan mladić poodavno sredio sve da ide u Austriju i kad je trebao da krene, nema pasoša. Tražili danima, put mu propao, kad tamo otac mu sakrio pasoš
Ljubomora, želja da ne ide, Boga pitaj šta se vrzmalo po njegovoj pameti. Mladić nije više nikad ni otišao, tu je.
Jednostavno mu je tim potezom promijenio cijeli životni put.
Ne zna svaki roditelj da pokaže ljubav, nisu savršeni, ali druge nemamo.
Pokušaj da se ne brineš radi svake riječi.

[Salko]

Ma, recite vi meni kako da nadjem mir, a da ih ne posaljem sve u tri lepe

Malo sam iščitao, krenem napisati o svojima pa pobrišem, a imao bih svašta nešto reći.

Mir....
Nemam ga, boli me udara direktno u srce..
Udaljeni su od mene nekih kilometar ne više, nisam ih posjetio danima, nešto se desilo, nije da nisam očekivao ali sam se nadao da neće. Vuče se to godinama i godinama a ja se sve nadam da će doći momenat pa prije neke odluke da će me kontaktirati da me pitaju za mišljenje a ne kao i do sad odluče pa ja to samo vidim.

Zovne me mati, pita što vas to nema a ja nmgu, nmgu jer ću pobijesniti, strah me moje reakcije...
I opet evo krenem napisati ono što me boli, koji su to razlozi što se osjećam ovako....
A evo ovaj današnji dan, još uvijek čekam materin i babin poziv....

[Venera]

ja sam odrasla u jako liberalnom okruzenju sa intenzivnim razgovorom, sukobima misljenja i svasta, ali nije bilo zabrana ispoljavanja vlastitog misljenja

[Vrag]

I slazem i ne slazem, dijete ko dijete slusam ih, tu sam za njih, ali zna da grmi pogotovo sa starim. Upravo jutros bilo

[Nice try]

Ma, recite vi meni kako da nadjem mir, a da ih ne posaljem sve u tri lepe

Malo sam iščitao, krenem napisati o svojima pa pobrišem, a imao bih svašta nešto reći.

Mir....
Nemam ga, boli me udara direktno u srce..
Udaljeni su od mene nekih kilometar ne više, nisam ih posjetio danima, nešto se desilo, nije da nisam očekivao ali sam se nadao da neće. Vuče se to godinama i godinama a ja se sve nadam da će doći momenat pa prije neke odluke da će me kontaktirati da me pitaju za mišljenje a ne kao i do sad odluče pa ja to samo vidim.

Zovne me mati, pita što vas to nema a ja nmgu, nmgu jer ću pobijesniti, strah me moje reakcije...
I opet evo krenem napisati ono što me boli, koji su to razlozi što se osjećam ovako....
A evo ovaj današnji dan, još uvijek čekam materin i babin poziv....

Kad nešto napišeš, što te boli, što držiš u sebi...pročitaj, pa još jednom. Bude lakše, kao da vlastite misli gledaš tuđim očima.
Svakako bolje nego taložiti u sebi

[Salko]

Ma, recite vi meni kako da nadjem mir, a da ih ne posaljem sve u tri lepe

Malo sam iščitao, krenem napisati o svojima pa pobrišem, a imao bih svašta nešto reći.

Mir....
Nemam ga, boli me udara direktno u srce..
Udaljeni su od mene nekih kilometar ne više, nisam ih posjetio danima, nešto se desilo, nije da nisam očekivao ali sam se nadao da neće. Vuče se to godinama i godinama a ja se sve nadam da će doći momenat pa prije neke odluke da će me kontaktirati da me pitaju za mišljenje a ne kao i do sad odluče pa ja to samo vidim.

Zovne me mati, pita što vas to nema a ja nmgu, nmgu jer ću pobijesniti, strah me moje reakcije...
I opet evo krenem napisati ono što me boli, koji su to razlozi što se osjećam ovako....
A evo ovaj današnji dan, još uvijek čekam materin i babin poziv....

Kad nešto napišeš, što te boli, što držiš u sebi...pročitaj, pa još jednom. Bude lakše, kao da vlastite misli gledaš tuđim očima.
Svakako bolje nego taložiti u sebi

Ma pričam ja o tome, hvala Bogu imam s kim, ali boli....

[navika]

...

[Venera]

.

[navika]

navika , ne pomazu nase price i isukstva drugima

Znam, al ponijelo me. Sto si me citirala?

De obrisi.

[toxic]

Da ne citiram svakog posebno, jer svi ste na neki nacin u pravu.
Cinjenica je da ja vise nemam ni snage ni zivaca da pokusavam na razne nacine probuditi osecanja koja bi vec (po mom misljenju) trebala biti usadjena u tim ljudima. Ne radi se o tome da li sam ja njima nesto duzna, ili oni meni, da sam ocekivala da budu za mene tu kao roditelji, jesam. Bili su povrsno. U svakoj situaciji kad mi je trebala njihova moralna podrska i razumevanje okrenuli su mi ledja i bila sam prepustena sama sebi.
I opet, posle toliko godina, ostvarila sam kontakt s njima, pokusavala otvorenim razgovorom, jer sam se nadala da je vreme otvorilo oci i njima i meni, koliko toliko, al' jok.

Ne mogu ja preneti osecanja i misli ovde u par recenica, tako da bolje da ne davim vise

Samo cu se osvrnuti na Socov post

Ma na kraju uvijek možeš sjesti sa ljudima i razgovarati. Ako ni zbog čega drugog, zato što stare i sto počinju preispitivati svoj život.

A onda mora razgovor odrasle osobe sa odraslom osobom, pa da su ti sto puta roditelji.

Kad ih starost slomi, i kad budu nemocni onda ce se setiti da imaju dete?
Kasno.