Nemojte me bit
niska grana wrote:
Šta sam htio samo da kažem?....ah, da - htio sam da kažem da sam upravo proveo najljepše novogodišnje dane u životu. Zato što sam ih proveo sa Idejom, koju sam konačno imao priliku vidjeti uživo. Između pisanja nekome iz sigurne udaljenosti toplog doma i izgovaranja napisanog teksta istoj osobi u lice stoji sve samo znak jednakosti ne; stoga sam se pred susret dugo dvoumio i bio djelomično opterećen nekim strahovima, beskonačnim pitanjima i za ovo podneblje tako tipičnim polusmislenim taktiziranjima, što sam odlučio jednostavno presjeći i odbaciti.
F*k the strahovi, kompleksi i maske i - eto me tu kod nje.
Zaljubljenom čovjeku nipošto nije vjerovati, međutim, riječ je zaista o jednom biću koje je toliko divno da je to riječima teško opisati.
Zanijemio sam pred njenom pojavom i ostao dugo nijem, da bih potom činio sve ono što me je oduvijek nerviralo kod drugih - neprestano se smiješio i crvenio kao mulac, zagrljen ulicama hodao i poluglasno šaputao potpune besmislice koje međutim u takvim trenucima itekako imaju smisla. Riječ-dvije i prođoše dva najljepša dana....uglavnom, zapanjen sam kako je moguće da je jedna takva biljčica ponikla u ovoj surovoj zemlji.
Ako tome dodam da sam imao priliku upoznati još par nadasve dragih forumaša, uz rizik da postanem odveć prenaporan mogu na osnovu tog malog i sasma slučajnog uzorka sa ogromnom sigurnošću reći kako se upravo nalazite na virtuelnom mjestu gdje obitavaju veoma topli i nesvakidašnji ljudi. Koji odista ovaj forum u okeanu drugih vrlo osobenim kutkom čine.
Na kraju bih, uz pardon što sam od silne sreće imao nezajažljivu potrebu da ove pomalo nepovezane utiske saopštim vascijelom dunjaluku, završio s citatom jednog meni omiljenog pjesnika -"volite se, ljudožderi"
Ideja wrote:hvala svima, aBd dobićete svi pozivnice za vjenčanje
Eh, ja rekoh da smije natuknuti a on opet esej započeo. Jao jao, koliko posla ću imati da ga sriktam po svojim kriterijima
Elem, MisterE, da ti kažem da sam se prvo malo zanijela i opustila ali ubrzo otvorila oči.
Tako je njegova rastrošnost odmah i u tim prvim romantičnim trenucima došla do izražaja; šetajući naidjosmo na uličnog svirača i Grana reče:“Ček da mu ubacim novčić u šešir!“ Uh, kako sam ga ošinula pogledom, a u glavi sve računam koliko cigli bi mogli kupiti. Rekla sam mu da mali bez veze svira, treba još vježbati, mjerkajući pritom markirane krpice na njemu i zaključujući da je bolje da novčić damo onom Bugarinu/Rumunu na glavnom trgu što harmoniku tako svira da poželiš čepiće za uši...al opet njemu je potrebnije...mah, ni njemu...nama je najpotrebnije i tačka.
Poslušao me fakat. I potvrdio da će vazda biti onako kako ja želim pa sam se smirila i odlučila da zaboravim taj incident.
Nu, samo što smo krenuli dalje primijetila sam da predugo gleda jedan izlog ženskog rublja pa počeh mozgati o kojoj li formašici sad razmišlja i na koju će potrošiti pareMalo je reći da sam pozelenila, uhvatila ga za ruku i odvukla odatle, jer ako ga držim dalje onda neće valjda dolaziti u napast da razmišlja o takvim budaleštinama
Bio je fin skroz i spreman da uči (i koristi) sve krajiške izraze. Uhh, malo je reći da sam se rastopila.
Rekla sam mu da babo drži pušku u dnevnoj sobi na zidu i da zetovi (kao i oni potencijali) uvijek sjede na onoj strani sobe da mogu dobro da je vide. Medjutim objasnila sam mu i to da je moj babuka jako fin čovjek i da još nije došao u napast da je koristi protiv zetova tako da... Važno je samo da klima glavom kad počne pričati o nepravednom odnosu države prema Krajini, o krajiškom novcu koji se sliva državi a ona za to haman ništa ne dobija dobija nazad. Ah, da, autonomiju i te stvari ne smije da spominje ni pod tačkom razno jerbo bi tad već bilo prenapeto pošto je babuki već na vrh glave što iz drugih dijelova odmah sviju svrstavaju u isti koš.
Malo mi je počeo pričati o Hercegovini, kamenu, tamo-vamo ama sam ga odmah prekinula i nisam dala dalje da priča. Bolje je to odmah na početku srezati da ne razmišlja više o tome.
Bojim se zmija, guštera, neću da uzgajam duhan, ne volim kad okopavam luk i krompir da nailazi na kamenje... Osim toga znojim se puno i ne bi mi godile paklene hercegovačke vrućine.
U restoranu je situacija bila na granici da se otme kontroli. Sjedili smo u dijelu za nepušače (naravno!) a on je s vremena na vrijeme zvjernjao očima amo-tamo i onako kao usput primijetio da na spratu očigledno imaju dio za pušače.
Ignorisala sam to a on je onda svako malo išao na wc koji se nalazio baš u tom dijelu i svaki put se zadržavao beskrajno dugo pa sam skontala šta je. Svaki put kad sam izgubila živce i krenula da ga za uši dovučem, on se odjednom kao nekom čarolijom pojavljivao idući niz stepenice. Na tome još moramo poraditi jerbo... ne želim da ljubim pepeljaru.
Ovo sve što napisah...ne želim da izgubim status ljute Krajiškinje. Istina je da sam se u stvari rasula na paramparčad i da više ništa ne može biti kao prije. Svako malo sam ga štipala da vidim jel stvaran, jel moguće da takav muškardin postoji, udarala po koljenima i proklinjala život što ne sretoh takvu osobu ranije (ne bih sad bila ovakva kakva jesam) Gdje si bio svo ovo vrijeme ?!
Mahh, zaboravite da ste ovo pročitali
P.S. nisam mogla odoliti da nešto napišem ali molim forumaše da ne komentiraju više jer očigledno se ide previše u off što može iritirati neke koji se drže teme
Onda smo jednom igrali zuke i malo ga neko načepio on odmah zaplako ...al brzo se oporavi i počne po starom 
