Kakav je to borac, nemam rijeci.
Jako lose vidi, al opet hoda, ide, trazi. Bolje hoda sad i kad je nesto zezne, ona ustaje i nastavlja dalje. Bas sam radostna i ponosna. Onu zadnju subotu mislila sam da je to to, najgori osjecaj.
Ne znam jesam li rekla, u cetvrtak me zvao veterinar glavni, kaze stigli rezultati MRI glave. Hvala bogu nista strasno, nema tumora ili neceg slicnog. Vestibularni sindrom i posljedice istog, i naravno, otezavajuca okolnost je sto je izgubila vid (starost) pa se malo boji svega, posebno kad nije bila stabilna.
Mama ju je sad cuvala 10 dana pa je i fino smrsala. Ali najveca motivacija su i dalje njeni keksici.

Ljubav moja.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
„Ah, die Liebe. Ein grausamer Fehler. Und doch so furchtbar leicht zu entzweien.“