Meša Selimović

[Shadow]

" Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti."

[Nice]

. Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornosti…

[Shadow]

"Bilo je to jednom, davno, u životu još lepom. Možda mi se cinio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati."

[Shadow]

Nečemu idem u susret, nešto meni ide u susret. Nešto se u ovom trenutku dešava iza ovih pokislih zidova, iza zatvorenih prozora, hilјadu mogućnosti čeka da ja naiđem pa da se ostvare. Bez mene će propasti, ne samo za mene, ostaće neoplođene. Hilјade rascvjetalih želјa čeka moju pa da ne budu više želјe. Iako je teško što postoji bezbroj mogućnosti: koju ostvariti? za koju se odlučiti? zašto ijednu propustiti? i koja je naša? Ili je naša svaka, a jedna će se izdvojiti i potisnuti sve ostale. Postoji muka odlučivanja, kao i muka čekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad uđemo u igru, kad ostvarujemo mogućnosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovlјiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno. Zato moram da budem svoj vlastiti vodič, prvi i poslјednji putnik na putu kojim samo ja mogu proći. Lako ću pregaziti opasne bujice ne gazeći ni do članaka, ili ću se udaviti u smiješnom potočiću, kao niko. Ali ne mogu da čekam, ne mogu da stojim, i sve ću vidjeti tek kad se desi.

[Chloe]

"Ovo je nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene,
trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegao,
a nisi, i ne možeš ..."

[Shadow]

"Čovjek sam i ponekad se bojim da mi duša ne bude slabija od želje."

[Arthur Dent]

“Slušaj - kažem joj - govorim ozbiljno: Hajde da se vjenčamo. Nećeš mnogo dobiti. Šašav sam, nesrećan, često neprijatan, u životu sigurno neću daleko dotjerati, ali ću te voljeti! Ako ti je to dovoljno, pristani.”

[edo_79]

Htio bih da srebrno svjetlo nagrnem na nju, da je ne izgubim, slušam korake ranih prolaznika na sokaku, pred zoru, i mislim o njoj i o sebi. Zaslužila je bolju sreću, ali šta bih ja bez nje?

[edo_79]

A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječiću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir.

[Shadow]

Ništa čoveku nije važnije od svog mira i od sreće koju sam stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima, i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tiče, život je surov, ljudi zli, i treba ih držati na odstojanju. Neka budu što dalje od svega što je tvoje i što ti je drago.''

[Nice]

Pitanje - sećam se jedne scene iz nekog od Selimovićevih dela.

Koliko me sećanje služi čovek je negde među ljudima (u nekom redu? pošta?) i odjednom kompletno gubi pamćenje. Black out.

Ljudi ga izvode napolje, seda na neku klupu, gleda u nešto (more?) i tu polako počinje da se vraća sebi.

Da li neko može da se seti odakle je ovo? Bih bih jako zahvalan.

Možda si umeđuvremenu i riješio zadatak ali sam ti već neko vrijeme mislila reći, a nisam jer sve bi nešto drugo ili peto nenamjerno preplavilo misli i bilo bitnije.. do danas.

Jedno je sigurno: u knjizi Derviš i smrt ta scena nema mjesta.


Usput moram spomenuti i koliko je poteška knjiga.
Ne u smislu razumljivosti..
A bogata. Ovo zadnje sam već znala a predhodno bila zaboravila radi dugog prolaska godina prvog onomad čitanja.

"Ostrvo" provjereno, pregledano uzduž i poprijeko i nema takve scene, ali ima gledanja u more i razmišljanja
Pripovjetke su o starijem bračnom paru koji svoju starost u penziji provode u siromaštvu na malom otoku. Nade, želje, strah se smjenjuju u njihovim mislima, a ljubav veća kako godine odmiču.
To je ono što mi se svidjelo, kako nekad i čini se kasno, ali čovjeku postane jasnije koga voli i zašto. Kad se zablude rasplinu poput magle u jutru i svijest o starosti i smrti postane kristalno jasna, neke stvari dostignu svoju zasluženu vrijednost.
Zar nije moglo ranije, zapitam se...

[Skin]

bas lijepo

[ina]

Možda si umeđuvremenu i riješio zadatak ali sam ti već neko vrijeme mislila reći, a nisam jer sve bi nešto drugo ili peto nenamjerno preplavilo misli i bilo bitnije.. do danas.

Jedno je sigurno: u knjizi Derviš i smrt ta scena nema mjesta.


Usput moram spomenuti i koliko je poteška knjiga.
Ne u smislu razumljivosti..
A bogata. Ovo zadnje sam već znala a predhodno bila zaboravila radi dugog prolaska godina prvog onomad čitanja.

"Ostrvo" provjereno, pregledano uzduž i poprijeko i nema takve scene, ali ima gledanja u more i razmišljanja
Pripovjetke su o starijem bračnom paru koji svoju starost u penziji provode u siromaštvu na malom otoku. Nade, želje, strah se smjenjuju u njihovim mislima, a ljubav veća kako godine odmiču.
To je ono što mi se svidjelo, kako nekad i čini se kasno, ali čovjeku postane jasnije koga voli i zašto. Kad se zablude rasplinu poput magle u jutru i svijest o starosti i smrti postane kristalno jasna, neke stvari dostignu svoju zasluženu vrijednost.
Zar nije moglo ranije, zapitam se...

Hvala što si učestvovala u potrazi, i na impresijama.

Scene nema ni u Tišinama.
Ali da one izvanredne Mešine sposobnosti živih monologa, slikovitih descrpcija.
Fantastični i dijalozi.
Ostale su mi u sjećanju pogotovo jake i glasne Tišine s Mirom.

A uvezi mojih nekih s tobom.. Evo nisam zaboravila.

vijenac.jpg

vijenac2.jpg

[Nice]

Slušam naše tišine, lijepo zvuče
Divno si sačuvala ruže

[ina]

Da, čak i u glasnim zvucima... kao Božji dar, ljudskog obostranog produkta.


I uživljenje u Mešu daje svoj odraz pa ga pokušavam mrvicu imitirati uz svjesnost da identičnih.. nema. Ni tišina, ljubavi (kakve god vrste) a ni pisaca.. muzičara, duša, očiju, ušiju itd.

[Nice]

Identičnih ni blizu nema, ali pokušavaj i dalje.... čitam

[Koraci_u_noci]

Tacno sam ljubomoran na Mesu

[Nice]

To je pogubno osjećanje

[Koraci_u_noci]

Pozitivno mu zavidim

[Nice]

Ne izvlači se sad