U danima, koji su tekli uz ovisnost nikotina, krila sam cigarete tu i tamo.
Jednu u staru drvenu ladicu, drugu izmedju vec odavno pomalo prasnjavih knjiga na dobrom vidiku
i nadi da ce u nekom gladnom trenutku slova, biti i procitane. Naravno da nisu. Jos su im korice na cekanju.
Cigare sam krila za one trenutke kad pozelis dim a iz nekih dobro poznatih motiva imas samo praznu kutiju.
A rezerva je vec konzumirana. Tad bi ti odgovaralo bilo koje izdanje. Drina, diana ili sta nadjes.
Jedino sto ti je bitno je: zapaliti.
Nije mi bilo tesko rijesiti se nikotina. Gledala sam posledju i u sebi rekla: dos'o ti je kraj! A znas li zasto?
Znam da znas ali pusti me da kazem... hehe Nije smijesno! Gdje sam ono stala?
Zato sto sam imala dobru i validnu motivaciju. Kad volimo, ucinicemo toliko toga i nece nam biti tesko ostaviti na stranu lose navike.
Ostaviti na stranu i sebe, sto ne znaci izgubiti se ili anulirati, nego dati prioritet
nekom drugom nacinu zivota.
A mogla sam i da te i ne volim vise. U prolazu godina imala sam i motiva.
Ipak nanizala sam vise onih koji te cuvaju u dobroj cjelini mene, i koji te nece, i ne mogu, pomjeriti i odvesti u nepovrat.
U pola duse (veci dio je samo moj). Svako tvoje lose izdanje najcesce mi prodje kroz prste k'o septembarski pijesak.
Sitno i brzo. Ostane samo legeran trag koji se naknadno sapere i zaboravi. Sve ti oprostim jer uvijek mi je bitno, da si to ti,
iako mi se ponekad cini da smo se tek upoznali. A znam da te moja pretjerana osjetljivost zaledi.
Ne brini ipak, zaledice te vise dan kad opet strpljivo sacekam pa ti nabijem na nos ono sto nisam na vrijeme.
Lose izdanje mene. Izmedju ostalih. Moraces ih listati dozivotno.
Razlozi. Skrivene i (ne)vidljive zile. U svemu su bitni... Ako ih nemas sve (ili puno toga)
bice ti svejedno. A ja indiferentnost ne zelim,,
i ne treba mi.
Svijest ima sidrište.