Brak s poljoprivrednicima

[Sibila]

sign me up

ali necu da radim nitaaaaaaaaa

[nl74]

sign me up

ali necu da radim nitaaaaaaaaa

i ti to ne bi bila za brak sa poljoprivrednicima aaaaa

[Peggy Sue]

Iskreno, sad bih mogla napisati da jesam za brak s poljoprivrednikom, al cini mi se da bi to bila laz...

Totalno sam upucena u sve , ali sve poslove.. I sve ih radim, ali to nam je samo usputna djelatnost. Ne mogu zamisliti da mi to bude jedina preokupacija u zivotu.
Tempo poljoprivrednika je tezak k'o crna zemlja koju obradjuje...

[lisko]

sign me up

ali necu da radim nitaaaaaaaaa

primljena si bez natjecaja adresu znas

[Sibila]

p.s. znaci ne radim u polju ( otici ce mi ruke ) i izbij i kuhanje


moze li moze li moze plizzzzzzzzzz

[lisko]

dogovoreno nista ne radis jedino nekad prosetas zbog kondicije i gibljivosti

[Sibila]

dogovoreno nista ne radis jedino nekad prosetas zbog kondicije i gibljivosti

ahaaaam, kasnije , poslije prve godine braka bi sve to fino iskihala

ovo je klasika : kad te mami medom te mami....kad te namami ...................gluho bilo

[Krokodil Behko]

Počeo sam se baviti poljoprivredom. Et da znate
Zanimljivo, danas na fejsu pokušavam startovati neku iz poljoprivredne porodice i hvalim se svojim pokušajima. Ženska uteče ko metak. Nisam primjetio da je bila impresionirana mojim novim opredjeljenjima.

[Rockefeller]

Selo je najljepše mjesto za život.

[Trepavica]

dali bi dame stupile u brak s momkom koji nema posao vec ima privatno imanje i bavi se zemljoradnjom ako je ljubav tu u pitanju dali bi to bila prepreka njegov bizniz?

Kada ljubav u pitanju , prepreke ne bi trebalo da bude..

[Dalia]

Ne, hvala.

[Krokodil Behko]

Jel to hoćeš da kažeš da sam ja ljakse?

[Dalia]

Nipošto

[Bla]

evo kakav je život jednog seljaka.

Quotam podug tekst, da bih na njega odgovorio videima, ali ovo gore opisano je klasični primjer našeg seljaka i veoma je dobar uvod.
A sada bi preporučio da se pogleda stvar iz malo drugačije perspektive i drugačijih tehnika i da ne mora biti uvijek onako kako većina zamišlja poljoprivredu.

Prva dva su na njemačkom ali imaju engleski subtitlovi a treći ima naše titlove ali je, da tako kažem, prepričana priča.

[ytube][/ytube]
[ytube][/ytube]
[ytube][/ytube]

[Lebowski]

Predivni Lukomir, posljednje pravo bosansko selo

Najviše i najizolovanije selo u Bosni i Hercegovini Lukomir, na južnim obroncima Bjelašnice, na oko 50 km od Sarajeva i na oko 1.500 metara nadmorske visine, i danas je stanište žitelja koji njeguju tradiciju tog sela koje u zimskim danima veoma teško napuštaju.

Vozeći se uskim, makadamskim putem iz tmurnog i prohladnog Sarajeva, ekipa agencije Anadolija dolazi do izolovanog, ali po mnogo čemu bajkovitog Lukomira.

Na ulazu nas dočekuju prijatni i gostoljubljivi stanovnici, koji se za 20-tak dana pripremaju za silazak u grad.

Već dvije godine odlaze u grad, jer su, kažu stanovnici ovog malog sela, zime ovdje veoma teške, a prilaz selu veoma nepristupačan.

Lukomir je jedinstven po mnogo čemu, a ponajprije po kamenim kućama starim i preko 200 godina, koje su prekrivene šindrom od trešnjevine.

Ovo selo, bez sumnje zaslužuje epitet koji je već i dobio - "posljednje pravo bosansko selo".

Gradeći prva sezonska naselja, koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz porodica Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru.

Sedamdesetogodišnji Ismet Čomor u selu Lukomir živi od rođenja.

"Loše se ovdje živi. Moraš se baviti poljoprivredom, uzgajati stoku, a kada snijeg padne, ako nije pripremljena hrana za porodicu i stoku, veoma je teško", pojasnio je Ismet.

Prema njegovim riječima, on zajedno sa svojom porodicom već dvije godine pred zimu seli u Hadžiće.

"Niko već dvije godine ne ostaje u selu tokom zime, a vraćamo se u aprilu", kazao je Ismet i dodao da "za nekih 20 dana odlaze iz Lukomira i onda nikoga neće biti ovdje".

Mina Masleša (55) kaže da je Lukomir prelijep kada dođe ljeto, ali da je zima mnogo drugačija, kada padne snijeg nikoga nema u ovom selu.

"Ovdje sam rođena, ljeti živim ovdje, ali tokom zime sam u Sarajevu. Veoma sam vezana za ovo selo", ispričala je Mina, obučena u tradicionalnu narodnju nošnju, koja je u ovom selu sve rjeđa.

Govoreći o selu Lukomir prije 50 godina, Mina kaže da je u njeno vrijeme u njemu bilo 45 djevojaka, bilo je mnogo omladine, 45 domaćinstava...

"Bilo je baš života, nije moglo bolje, a sada, poslije rata, omladina je otišla, kuće srušene, putevi loši", kazala je ona i dodala da je ovoga ljeta u Lukomiru bilo 22 domaćinstva.

Prema njezinim riječima, malo toga je od tradicije sačuvano u Lukomiru.

"Sve je izumrlo", kaže Mina, a govoreći o postanku Lukomira, ona kaže da niko ne zna kada je ono nastalo.

"Moj dedo je živio 65 godina, otac 84 godine, a nijedan nije zapamtio kada se pravila kuća u kojoj su živjeli i u kojoj ja sada živim. Ima sigurno više od 250 godina kada je pravljena", pojasnila je Mina.

Prisjećajući se zima kada je ona bila djevojka, ona kaže da su bile teške, ali da su bile podnošljive, jer je bilo mnogo više naroda.

Nura Čomor već 85 godina živi u Lukomiru. Nakon smrti supruga i sedmero djece ostala je sama.

Prisjećajući se Lukomira iz prijašnjih vremena, nena Nura kaže da "nije bilo ljepšeg sela".

"Neke od kuća su se pravile kada sam ja došla, ali neke su stare i po nekoliko stotina godina. Moja je također stara i više od sto godina", kazala je Nura.

Govoreći o tradiciji u ovom selu, ona kaže da se i nije sačuvalo ništa posebno.

Nura plete vunene čarape, sije baštu i na taj način i preživljava.

"Prije je ovdje bilo prelijepo živjeti. Krave, ovce, konji, njive uređene, sve se kosilo, a sada je sve napušteno", kazala je Nura.

Ona je dodala da dolazi zima i da joj valja "sići u grad", ali to joj i nije baš drago. Ona ipak voli svoje selo i pribojava se da bi je ovih dana snijeg mogao rastaviti od njega.

[laganini]

ne vidim danas u stilu života razliku između grada i sela..živio sam u gradu ali sad ni slučajno nebi..ako ima neke razlike onda je po meni na štetu grada..

[alma75]

Lijepe slike za kalendar... i eto, ako se baš mora, malo turistički dan-dva, ali živjeti tamo, neka havla!

[Ciklama]

Radije bih se udala za poljoprivrednika nego za lopova i kriminalca, lijenčinu, foliranta itd.

Život poljoprivrednika jeste težak, ali ima svoje ljepote ako se sve složi kako treba. Mog supruga rođaci, mladi ljudi, žive od poljoprivrede. Početak im je bi težak ali su s vremenom napredovali i tehnički se unapredili. Mašine obavljaju dobar dio posla. Žive isto kao i ja, supruge su im u slobodno vrijeme sređene, moderno obučene, koriste se netom, odlaze na godišnje odmore, kuće su im sređe i moderno opremljene.

Političarima je bilo lako uništiti BiH ali njima su asistirali građani svojim glasanjem ali i samim ponašanjem. Kod nas vlada malograđanstvo, umišljenost, lijenost ... većina bi fotelje, "laku paru", bili bi šefovi itd.

Poznajem rođene Njemce, dolaze u moj kraj jednom godišnje na par dana. Jedan par ima svoj hotel koji je u porodičnom vlasništvu 70. godina ali su normalniji od nekog našeg vlasnika kafića.
Drugi par je diplomirani krminalist sa suprugom veterinarkom, žive život poljoprivrednika (njeni roditelji su doktori, bio je i njezin dedo itd.), kulturno su osvješteniji od mnogih naših visokopozicioniranih političara i njihovih primadona.

[Luna.]

meni bi bas bio merak zivjeti na selu i proizvodit sve sam sebi.. ali sto maja kaze, to je najtezi poso

[Trepavica]

Kad se zivi na selu, svi poslovi se dijele ..nema muskih /zenskih poslova..Kod dede jest da je kanta punija mlijeka ali i ne bila kad deda muze sa obje ruke... ( koji osmjeh kod dede ).