Calla wrote:Ahhhhhh,ajde da malo odmorimo od diabetesa ,,:))
Rume hvala na pohvali a Ahhhhh se ne moze nikako uobraziti jer ima jos pune ruke posla na ovom forumu

Ahhhhhi,,,eto ja cu se obradovati ako mi pomognes i u temamama na seksualnosti,,,
pogotovo ova pokrenuta sado mazo tema bi bila najvjerovatnije interesantna i za tebe ,,
bas me zanima kako stoje bosanski zakoni sa diagnozama na sve ove njihove kabinetske vjezbaonice spravice,,siroki selotejp,,,uzad,,lateks bicevi i jesu li dostigli zapadne pojmove diagnoza ili su jos uvjek samostalni u svrstavanju teskih seksualnih inhibicija ??
(napisano na temi „Dijabetes“)
Hmm, neću ni pokušavati da protuvim odakle ti ideja da bi meni S&M mogao biti interesantan...
Elem, nemam s tim nikakvo praktično iskustvo, nije nešto što me je ikada privlačilo i povremeni ujed ili vanilla spank je moj krajnji domet (što ne znači da o tome nisam čitao dosta, a čak sam radio i neka istraživanja u vezi sa raznim drugim aspektima seksualnosti – jeste, čitam svašta o svemu i svačemu, bavim se naučnom evaluacijom i moram biti u toku, so deal with it, lol

). Međutim, kao liberterijanac, smatram da je jedina ispravna pozicija to da niko nema šta da se petlja u bilo šta što dvoje ili više ljudi sposobnih za davanje svjesnog pristanka sporazumno rade, dok god time ne iniciraju bilo kakvu silu nad nekim ko nije dao svoj pristanak. Dakle, iako nisam poseban ljubitelj S&M-a u širem smislu, apsolutno nemam ništa protiv njega ili bilo koje druge sporazumne seksualne aktivnosti. U skladu s tim, jasno zastupam poziciju da ni država nema šta da se petlja u te i slične stvari i to se svodi na elementarno pitanje slobode na izbor i opredjeljenje. Takođe, dijagnostifikovanje poremećaja je, na kraju dana, stvar struke i relevantnih priručnika poput DSM-a ili ICD-a i takođe nije nešto u šta država ima da se petlja, a srećom i ovi naši to poštuju. Poremećaji u vezi sa seksualnim sadizmom i mazohizmom se dijagnostifikuju u skladu sa onim što ovi relevantni priručnici sugerišu i premda se ne slažem (i nisam jedini) sa mnogim stvarima koje su dobile svoju dijagnostičku šifru i nekim detaljima u vezi sa njima (što je duga i druga priča), aktuelne verzije priručnika su ono što se pika. Koga interesuje šta se dijagnostifikuje i kako, može relativno lako doći do oba priručnika i pročitati detalje. Kao ispomoć, priložiću linkove za dva kraća članka koja je moguće besplatno dobiti u punom tekstu; prvi (
http://www.niu.edu/user/tj0bjs1/bdsm/Kr ... 2010a).pdf, tj. Google + "The DSM Diagnostic Criteria for Sexual Sadism" za slučaj da nekom link ne radi) objašnjava DSM dijagnostičke kriterijume u vezi sa seksualnim sadizmom, a drugi se bavi DSM kriterijumima u vezi sa seksualnim mazohizmom (
http://www.dsm5.org/Research/Documents/ ... 202011.pdf, tj. Google + "The DSM Diagnostic Criteria for Sexual Masochism"). Članci su od istog autora i nadovezuju se jedan na drugi i treba ih čitati redoslijedom kojim sam ih dao. Koga interesuje, naravno, a za ICD se snalazite sami!
E sad, ovo iznad implicira da su sadizam i mazohizam bolest – i pod određenim okolnostima, zaista se tako dijagnostifikuju (a, koje su to okolnosti, opet velim, pročitajte u izvorima pomenutim iznad)! Međutim pod drugim okolnostima nisu. Ovo možda malo zbunjuje, ali da pojasnim koristeći religiju kao analogiju (hehe, kladim se da će se nekima mnogo „dopasti“ što ove stvari pominjem u istom kontekstu, ali nije mi namjera provokacija, već ilustrovanje poente, prim. aut.). Pod nekim okolnostima, neke manifestacije u vezi sa religioznošću su simptomi teških mentalnih poremećaja, npr. shizofreničari će nerijetko „čuti glas boga“ i čak „izvršavati zapovjesti“, imaće mesijanske ideje itd. Da, to su tada manifestacije bolesti. Da li ovo znači da su svi religiozni ljudi shizofreni i da je sve u vezi sa religijom shizofrenija? Ne, ne znači! Ista stvar je i sa S&M tendencijama. Sjećam se jednog jako detaljnog preglednog članka na ovu temu (
http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1 ... ugGDRA1jIU – nažalost, nije besplatno dostupan u punom tekstu, pa mnogi od vas neće imati mogućnost da ga preuzmu, a predugačak je da ga cijelog postujem, a ne smijem to uraditi ni iz copyright razloga, ali ko ima pristup nekoj akademskoj mreži, a ova tema ga zanima, neka ga obavezno skine i pročita). Summa summarum tog članka jeste da S&M tendencije koreliraju sa svim i svačim, ali da nisu nužno loše u najširem smislu i da sa sobom nose i pozitivne i negativne stvari – otprilike ono što bismo i mogli pretpostaviti, zar ne? Ono što je meni interesantno jeste da mnogi poklonici ovih „aktivnosti“ u prosjeku imaju vrlo visoko obrazovanje, nadprosječne prihode, socijalno su „stabilni“ itd. Takođe, kontra popularnom mišljenju, velika većina muškaraca čiji je ovo „đir“ su zapravo iz submisivne podgrupe. Takođe, većina S&M-ovaca ne preferira nužno ove aktivnosti kao rezultat zlostavljanja u djetinjstvu (iako nalazi pokazuju da ovo zaista može biti uzročnik za jedan manji procenat); važnost bola, iako tradicionalno asocirana sa S&M-om, zapravo je ozbiljno dovedena u pitanje u novijim istraživanjima itd. Velim, ko može, neka obavezno pročita članak!
Na kraju dana, mogući uzročnici, manifestacije i kontekst su toliko raznoliki da „univerzalna veličina“ odgovori jednostavno ne dolaze u obzir. Ko voli, nek' izvoli, more power to you!
P.S. Vidio sam da su mnogi pominjali Freuda i ma koliko mi čičica bio simpatičan, intelektualno poštenje mi nalaže da ukažem na oprez prilikom uzimanja kao relevantnog gotovo bilo čega što su on i njegova svita tvrdili. Sa današnje tačke gledišta, mnogo je važnije to što su oni počeli postavljati prava pitanja, iako su odgovori koje su davali mahom „razbucani“. Figura koja je zapravo mnogo važnija u vezi sa izučavanjem seksualnosti bio je Alfred Kinsey, o kojem je snimljen i igrani film, sa Liamom Neesonom u glavnoj ulozi (
http://www.imdb.com/title/tt0362269/ - film je sjajan i ima moju toplu preporuku).