Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Sretna sam ali zbunjena. Potvrdjena dijagnoza, nije strašno a jeste ... Skratila mi je život za deset godina u ova dva dana, ali hB... ona je dobro.
Ne znam smijem li pretpostaviti o čemu se radilo
Čini mi se da sam isto prošla s mojom srednjom curicom prije sedam, osam godina.
Svako dobro želim ljepotici
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."
Sretna sam ali zbunjena. Potvrdjena dijagnoza, nije strašno a jeste ... Skratila mi je život za deset godina u ova dva dana, ali hB... ona je dobro.
Ne znam smijem li pretpostaviti o čemu se radilo
Čini mi se da sam isto prošla s mojom srednjom curicom prije sedam, osam godina.
Svako dobro želim ljepotici
Pa mislim da se razumijemo. Već sam bila u frci prije nešto više od mjesec dana, i to mi je bilo strašno, ali me pedijatrica smirila. Medjutim, preksinoć kad sam poșla spavat odem je obići, i sjetim se da je pregledam, ne mogu objasniti strah koji se dam dobila kad sam je dodirnula. Sumnjala sam i u pedijatricu i svi prvi strahovi se vratili, ljutnja na mene samu što nisam tražila UZV tada.... Slagala bih ako kažem da sam spokojna, doza straha je i dalje prisutna. Možda što smo općina sa najviše oboljelih od karcinoma svih životnih dobi, što se par meni izuzetno bliskih osoba bori s tom opakom bolesti.... Ne znam objasniti. Samo mi se čini da ovo ništa nije normalno.
Nice try wrote: 25 Jan 2020, 16:22
Ne znam smijem li pretpostaviti o čemu se radilo
Čini mi se da sam isto prošla s mojom srednjom curicom prije sedam, osam godina.
Svako dobro želim ljepotici
Pa mislim da se razumijemo. Već sam bila u frci prije nešto više od mjesec dana, i to mi je bilo strašno, ali me pedijatrica smirila. Medjutim, preksinoć kad sam poșla spavat odem je obići, i sjetim se da je pregledam, ne mogu objasniti strah koji se dam dobila kad sam je dodirnula. Sumnjala sam i u pedijatricu i svi prvi strahovi se vratili, ljutnja na mene samu što nisam tražila UZV tada.... Slagala bih ako kažem da sam spokojna, doza straha je i dalje prisutna. Možda što smo općina sa najviše oboljelih od karcinoma svih životnih dobi, što se par meni izuzetno bliskih osoba bori s tom opakom bolesti.... Ne znam objasniti. Samo mi se čini da ovo ništa nije normalno.
Znaju pedijatri propustiti svašta. Nek si kontrolisala samoinicijativno. Biće to sve abd u redu. Razumijem strah.
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.
Nice try wrote: 25 Jan 2020, 16:22
Ne znam smijem li pretpostaviti o čemu se radilo
Čini mi se da sam isto prošla s mojom srednjom curicom prije sedam, osam godina.
Svako dobro želim ljepotici
Pa mislim da se razumijemo. Već sam bila u frci prije nešto više od mjesec dana, i to mi je bilo strašno, ali me pedijatrica smirila. Medjutim, preksinoć kad sam poșla spavat odem je obići, i sjetim se da je pregledam, ne mogu objasniti strah koji se dam dobila kad sam je dodirnula. Sumnjala sam i u pedijatricu i svi prvi strahovi se vratili, ljutnja na mene samu što nisam tražila UZV tada.... Slagala bih ako kažem da sam spokojna, doza straha je i dalje prisutna. Možda što smo općina sa najviše oboljelih od karcinoma svih životnih dobi, što se par meni izuzetno bliskih osoba bori s tom opakom bolesti.... Ne znam objasniti. Samo mi se čini da ovo ništa nije normalno.
Nisam tada sumnjala u dijagnozu, čak je pedijatrica bila odsutna i pregledao ju je liječnik porodične medicine. Valjda se tako kaže. Već nakon par dana i antibiotika, stanje se smirivalo polako. Pojavilo se ponovo nakon mjesec, dva. Tada je nisam ni vodila na pregled. Prošlo je samo od sebe.
Ali da se čovjek uplaši, to stoji. Pogotovo kad je u pitanju dijete.
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."
Pa mislim da se razumijemo. Već sam bila u frci prije nešto više od mjesec dana, i to mi je bilo strašno, ali me pedijatrica smirila. Medjutim, preksinoć kad sam poșla spavat odem je obići, i sjetim se da je pregledam, ne mogu objasniti strah koji se dam dobila kad sam je dodirnula. Sumnjala sam i u pedijatricu i svi prvi strahovi se vratili, ljutnja na mene samu što nisam tražila UZV tada.... Slagala bih ako kažem da sam spokojna, doza straha je i dalje prisutna. Možda što smo općina sa najviše oboljelih od karcinoma svih životnih dobi, što se par meni izuzetno bliskih osoba bori s tom opakom bolesti.... Ne znam objasniti. Samo mi se čini da ovo ništa nije normalno.
Nisam tada sumnjala u dijagnozu, čak je pedijatrica bila odsutna i pregledao ju je liječnik porodične medicine. Valjda se tako kaže. Već nakon par dana i antibiotika, stanje se smirivalo polako. Pojavilo se ponovo nakon mjesec, dva. Tada je nisam ni vodila na pregled. Prošlo je samo od sebe.
Ali da se čovjek uplaši, to stoji. Pogotovo kad je u pitanju dijete.
onda nismo na istoj dijagnozi. Nema tu antibiotika.
Ma nema veze, nek' su hB dobro.
Jucer u setnji sretnem jednu poznanicu sa djecom takoder seta, i stanem malo popricati sa njom.. I prica mi kako su joj djeca kuci,prehladeni oboje.. i pitam djecaka 6 mu godina, je li mu dosasno kuci.. a sestra ce na to :
-Nije, gladi m... po citav dan...
A on ce na to :
Nije istina, ja to nikad u životu nisam radio i poče plakati...
Ona sveznalica od 6 godina bio u bolnici i odem.sad da ga izvedem. Kad me.ugkedao kaže
- jel me to doktor ispisao iz sobe? Jeste. Hajde spremaj se , nemam puno vremena, a nisam ni dobre volje. A on meni
-zeno draga ne možeš se tako ponašati prema.pacijentima!
Kažem mu nisi više pacijent sad si rekonvalescent!
Ne sjecam se da li sam pisala..
Pravili mi zajedno neku tortu i nismo imali sve potrebno pa je ispalo sto je ispalo. Kad je muz dos'o kaze mali: papi dodji da vidis mamino remek djelo
Igrali se on i bratic, a ja slagala ves u drugoj prostoriji govoreci im: Nemojte napraviti neki belaj.
Kaze bratic: Tetka, mozda samo malo..