Vijeće ministara BiH utvrdilo kvotu radnih dozvola za 2025. godinu u vezi sa zapošljavanjem stranaca u ukupnom broju od 7.229 radnih dozvola. Od toga se na FBiH odnosi 4.490, na RS 2.000 i na Brčko distrikt BiH 739 dozvola.
Najveći broj dozvola je dodijeljen građevinskom sektoru (1.727), prerađivačkoj industriji (887) te hotelijerstvu i ugostiteljstvu (584) dok su među najtraženijim zanimanjima: građevinski radnici, varioci, bravari, kuhari, konobari i vozači teretnih vozila.
Ova kvota je utvrđena nakon što je ministar vanjskih poslova Emedin Konaković održao sastanak kojem su prisustvovali direktor Službe za strance Žarko Laketa, predsjednik i direktor Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović i Mario Nenadić, te direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a Saša Aćić. Povod sastanka su bile mjere i aktivnosti koje će doprinijeti poboljšanju situacije na tržištu rada te zapošljavanju stranih radnika.
Podsjećamo, u decembru prošle godine Vlada Federacije BiH je usvojila Odluku o najnižoj plaći u neto iznosu od 1.000 KM što je izazvalo nezadovoljstvo među privrednicima koji su ukazivali da će zbog ove uredbe doći do otkaza, gubitaka, ali i da će najveći udar pretrpjeti mali preduzetnici i obrtnici.
Zbog povećanja minimalne plaće, kao i uvođenja neradne nedjelje, podaci su pokazali kako je u Bihaću broj zatvorenih obrta nadmašio broj novoosnovanih. Također, načelnik Općine Travnik Kenan Dautović je nedavno ukazao kako ukupni minus i gubici na nivou Općine Travnik iznose skoro 10 miliona KM ali i da je izgubljeno 728 radnih mjesta.
Iz Udruženja privrednika prethodno su upozoravali i na nekoliko negativnih posljedica povećanja minimalne plaće kao što su rast cijena proizvoda i usluga, otkazi, rast sive ekonomije i usporavanje privrednog rasta, a sada se povećavala i kvota za uvoz stranih radnika.
Postavlja se pitanje zašto uvozimo radnu snagu pored već visokog broja ljudi na birou, te zašto se baš radna snaga uvozi u trenutku kada su zbog povećanja minimalne plaće nastali brojni problemi.
Predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović je pojasnio da najveći broj stranih radnika dolazi iz Turske zbog bezviznog režima koji ubrzava sam proces dolaska, zatim iz azijskih zemalja kao što su: Indija, Nepal, Bangladeš, Filipini, a postoje i najave iz Indonezije.
"Strani radnici praktično imaju ista prava, obaveze i poreski status kao domaći radnici. Postoje specifičnosti, a to je da im morate obezbijediti smještaj, mislim ne morate, ali u principu ne možete ih dovesti pa da se oni snalaze. Kompanije osiguravaju smještaj, obično u blizini fabrike, neke firme iskoriste kancelarije koje im ne trebaju pa to preurede, neke iznajme stanove, kuće, itd...", kazao je Smailbegović.
Pitali smo i zašto se uvozi radna snaga kada je, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH krajem prošle godine registrovano 320.696 nezaposlenih osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja.
"Tržište rada nije prosti zbir. Treba pogledati kvalifikacionu strukturu nezaposlenih. Tržište rada se posljednjih nekoliko godina, posebno odlaskom domaćih radnika vani, iznivelisalo. Danas imate situaciju da je potražnja veća od ponude. Imamo jako puno prijavljenih na birou, ali ti prijavljeni nisu aktivni tražioci posla. Oni su na birou zbog nekih benefita koje koriste: zdravstveno osiguranje i ostale u zavisnosti od kantona. Oni jednostavno ne žele da rade, ali se vode na birou da bi dobili zdravstvo. Po našim analizama, takvih je 70 posto. Samo 30 posto su oni koji traže posao", pojasnio je.
Trend koji raste
Naveo je i da zanimanja poput građevinarstva, ugostiteljstva, industrije, kao i ona koja su opasna po zdravlje nekima i nisu baš atraktivna.
"Jednostavno, naši ljudi ne žele da rade takve vrste poslova i to su poslovi koji će biti popunjeni stranim radnicima u budućnosti. To je trend u Evropi prethodnih godina i nešto što i nama dolazi", istaknuo je.
Dodao je i da je odluka o minimalnoj plaći generisala neka od otpuštanja radnika, te da će u skorijoj budućnosti vjerovatno biti još, ali još uvijek je potrebna radna snaga.
"Mi imamo situaciju da jedan hotel zatvori 50 soba jer nema sobarica. Naši ljudi neće da čiste sobe u hotelima, to im je ispod nivoa i posao koji ne žele da rade", rekao je.
Kada je riječ o prognozama, Smailbegović je naveo da će u narednih pet do šest godina u Bosni i Hercegovini raditi 100.000 stranih radnika.
"Bez radnika, naša ekonomija stagnira. Da bismo razvijali ekonomiju potreba je radna snaga, to je glavni resurs. Nužnost je i zato smo išli kod Konakovića i Ureda za strance. Pokušavamo da procedure oko zapošljavanja stranaca pojednostavimo i ubrzamo. One su sada vrlo kompleksne i spore i to je jedan od glavnih razloga zašto nemamo puno stranaca, teško ih je dovesti. Dok dobijete potrebne dozvole, ima jako puno odbijanja. Ako pogledate region vidjet ćete da Hrvatska danas ima 200.000 stranih radnika, Srbija 100.000, a Slovenija koja je manja od BiH ima 120.000, dok BiH ima 5.000", zaključio je Smailbegović.
Opravdano ili ne?
Ekonomski analitičar Igor Gavran je mišljenja da je uvoz radne snage u trenutku suočavanja s problemima nastalim zbog povećanja minimalne plaće opravdan samo u slučajevima kada je nemoguće naći adekvatnu radnu snagu na tržištu.
"Na primjer, ako nam treba profesor japanskog jezika ili neki inžinjer ili specijalista iz druge oblasti za koju nemamo vlastitih stručnjaka, a i to privremeno dok se odgovarajući kadrovi ne obrazuju ili obuće kod nas, uvoz radne snage je opravdan. Uvoz radne snage koji poslodavci zagovaraju je naprotiv pokušaj da se dodatno napravi pritisak na domaće radnike i nezaposlene, da prihvate najniža primanja i najlošije uslove rada jer će ih u suprotnim zamijeniti radnicima iz zemalja poput Nepala ili Filipina koji bi prihvatili i ono što niko normalan u BiH ne bi i koji su spremni na odricanje od normalnih uslova života", naveo je Gavran.
Gavran je dodao da je radnike iz ovih područja još lakše eksploatisati i zloupotrebljavati.
"Oni će još manje znati svoja prava i domaće propise i opet na njima poslodavac može smanjiti troškove, a dobiti više sati rada po jedinici utrošenog novca. I naravno sve ovo potiče iseljavanje domaćih građana kojima se otežava zapošljavanje u BiH na adekvatnim poslovima uz odgovarajuće uslove. Dugoročno ovo sve nosi i mnogo šire rizike od ekonomskih, jer recimo u susjednoj Hrvatskoj se demografski drastično mijenja struktura stanovništva i ko zna kakve sve to efekte u budućnosti može imati. Nama treba poticaj zapošljavanju domaćeg stanovništva, poticaj povratku naših građana iz inostranstva, poticaj demografskom razvoju…, a ne postupna zamjena radnika i stanovništva strancima. Šta je uopće svrha privrede? Da osigura egzistenciju našim građanima i razvoj naše ekonomije i društva. Nije joj svrha da finansira strance koji bi velik dio primanja makar i minimalnih svakako slali izvan BiH i mali broj domaćih poslodavaca", zaključio je Gavran.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
