Vjerodostojnost Biblije, Kur'ana i hadisa

[Calla]

razumljivo je nisu ni sva iskustva u svim zemljama ista a kamoli da prenesemo prevod sa knjige na knjigu,
,i Kant je to fino pojasnio ali da ce Alah tu knjigu dignuti sa zemlje (koja bi to bila simbolika)
sta se ocekuje nova era muslimanskog vjerovanja mi smo jedini najcistiji najbolji sa nasim vjerovanjem??

[Calla]

u Bibliji je zaista drugacije ,,nego i u evangelijumu,,po bibliji grijesi se mogu oprostiti sto znaci dobijes od svecenika nekoliko ocenasa zdravo marija i nema veze sta si radio i akko si se izivljavao na drugima tebi ce biti oprosteno pomocu svecenikove zadace,,Trazi se i dobije se Oprost!(po meni ogromna dvolicnost )igranje boga


dok kod srba to ne postoji i vidim da je mozda i pravilnije
rankovicu ispravi ako grjesim pop ne moze grijehe pomesti sa gresnika molitvenom zadacom,
a tako mislim da je i u Kuranu,,
ako se zgrjesi na zemlji bit ce se kaznjen pred alahom!

[KOMESAR]

razumljivo je nisu ni sva iskustva u svim zemljama ista a kamoli da prenesemo prevod sa knjige na knjigu,
,i Kant je to fino pojasnio ali da ce Alah tu knjigu dignuti sa zemlje (koja bi to bila simbolika)
sta se ocekuje nova era muslimanskog vjerovanja mi smo jedini najcistiji najbolji sa nasim vjerovanjem??

Ko slijedi Kur'an i njegove upute,kao i sunet Poslanika Muhameda s.a.v.s. ne može zalutati.

[Calla]

Najgore u svemu tome je zaista ,,covjek ,,kao ljudski faktor,,!!

a on je najslabija karika u svim sferama pa i u kuranskom sistemu
radujem se da ima sljedbenika koji se bore za dobrobit covjeka na ovoj planeti!

[KOMESAR]

u Bibliji je zaista drugacije ,,nego i u evangelijumu,,po bibliji grijesi se mogu oprostiti sto znaci dobijes od svecenika nekoliko ocenasa zdravo marija i nema veze sta si radio i akko si se izivljavao na drugima tebi ce biti oprosteno pomocu svecenikove zadace,,Trazi se i dobije se Oprost!(po meni ogromna dvolicnost )igranje boga


dok kod srba to ne postoji i vidim da je mozda i pravilnije
rankovicu ispravi ako grjesim pop ne moze grijehe pomesti sa gresnika molitvenom zadacom,
a tako mislim da je i u Kuranu,,
ako se zgrjesi na zemlji bit ce se kaznjen pred alahom!

Tri razloga koji donose Allahov oprost‏

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:"Uzvišeni Allah kaže: 'Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!'" (Muslim,3540)



U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1. Prvi je dova praćena nadom. Dova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati. "Vaš Gospodar je rekao: 'Molite Me i Ja ću vam se odazvati...'" (El-Mu'min, 60.) U četiri sunena od Nu'mana bin Bešira prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Dova je ibadet', a potom je proučio spomenuti ajet".

Dova je povod za uslišenje molbe ukoliko se ispune njeni uvjeti i izbjegnu prepreke za njeno uslišenje. Ponekad uslišenje dove izostane zbog neispunjenja nekih od njenih uvjeta ili postojanja nekih zapreka i njenih adaba.

Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.""(Tirmizi,3479) Zato je čovjeku zabranjeno da u dovi spominje: "Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš." Međutim, on treba biti odlučan u molbi jer Allaha niko ne može prisiliti." (Buhari,11/39,Muslim,2679)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek s nestrpljenjem očekuje uslišenje dove i da je napusti zbog izostanka njena uslišenja. Za takvo ponašanje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da predstavlja prepreku za njeno uslišenje jer čovjek ne smije izgubiti nadu u njeno primanje, pa makar to značilo veoma dug period. Allah Uzvišeni voli vjernike uporne i istrajne u dovi.Uzvišeni kaže: "...a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." (El-A'raf, 56)

Sve dok je čovjek uporan u dovi, žudi da se dova primi ne gubeći nadu u to, on je blizu toga da mu ona bude i primljena, jer ko uporno kuca na vrata, ona bi mu se na kraju mogla i otvoriti.
Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Oko toga šapućemo." Tj. molimo u namazu za Džennet i spas od Vatre.

Ebu Muslim el-Havlani je rekao: "Kada god mi je na um pala neka dova, sjetio sam se vatre pa sam tu dovu preinačio u traženje Allahove zaštite od nje."

Od Allahove neizmjerne milosti prema čovjeku jeste i to što Ga čovjek ponekad moli za neku dunjalučku potrebu, pa mu je On ne dadne i to mu kompenzuje boljim od onog što je tražio, poput uklanjanja nekog zla od njega, da mu to ostavi za onaj svijet ili da mu oprosti neki grijeh. Bilježi Ahmed i Tirmizi predanje u kojem stoji: "Ko god uputi dovu, Allah će mu je uslišati ili će od njega odagnati neko zlo, u omjeru dobra kojeg je tražio, ukoliko dova nije praćena grijehom ili prekidanjem rodbinskih veza."' (Tirmizi, 3381)

Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: '"Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu - s tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze - a da mu Allah, zahvaljujući njoj, ne dadne jedno od troje: ubrza ono što je zamolio, pohrani mu to za onaj svijet ili poštedi ga zla (u omjeru dobra kojeg je tražio u dovi).' Rekoše: 'Onda da puno dovimo.' On reče: 'Kod Allaha je više."" (Hakim, 1/492) Dakle, istrajnost u dovi praćenoj nadom u Allahov oprost rezultira Njegovim oprostom, inšallah.

Jedan od najvećih povoda za oprost jeste da čovjek nakon što počini grijeh, zna i vjeruje da samo Allah oprašta grijehe.

Riječi Uzvišenog: "...Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio..." i pored tvojih mnogobrojnih grijeha jer to neće nadvisiti Moju veličanstvenost niti će to za Mene biti puno.

Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas dovi, neka traži, uveliča, svoju želju jer to ne može preći Njegovu veličanstvenost."

Dakle, ma koliki čovjekovi grijesi bili, Allahov je oprost mnogo, mnogo veći od njih i oni su neznatni i ništavni u poređenju sa Njegovim oprostom i milosti.

2.Drugi razlog je traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka. Riječ 'anan spomenuta u hadisu znači oblak. Rečeno je da znači i dokle oči mogu vidjeti. U drugom predanju stoji: "Kada bi svojim grijesima popunili prostor između nebesa i zemlje, a zatim zatražili oprost od Allaha, On bi vam oprostio."

Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. U Kur'anu se na mnogo mjesta koristi taj termin. Ponekad se njegovo značenje naređuje: "...da od Gospodara svoga oprost tražite i da se Njemu pokajete..." (Hud, 3.)

Ponekad je to u obliku pohvale: "I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?..." (Ali Imran, 135.)
Ponekad se spominje da Allah prašta samo onima koji Ga mole za oprost: "Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." (En-Nisa, 110.)

Na puno mjesta u Kur'anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela.

Hasan el-Basri kaže: "Tražite oprost u vašim kućama, na vašim trpezama, kada hodate po pijaci, na vašim skupovima, i gdje god bili jer ne znate kada Allah oprost spušta."

Muslim i Buhari bilježe predanje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Neki čovjek učinio je grijeh i rekao: 'Gospodaru učinio sam grijeh, oprosti mi.' Allah Uzvišeni je rekao: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijeh ili za njega kažnjava. Ja sam mu ga oprostio..." u Muslimovom predanju stoji: "...oprostio sam Svom robu, pa neka radi šta hoće" - ali samo onome ko se ponaša na spomenut način.

Jasno se vidi da se hadisom aludira na istigfar onog koji prizna svoj grijeh i ne bude uporan u griješenju.Međutim, ako bi čovjek samo jezikom tražio oprost, a srcem istrajavao na grijehu, to bi se smatralo samo običnom dovom koju će ako Allah htjedne, uslišati ili će je odbaciti.

Ponekad istrajavanje na grijehu može biti preprekom za uslišavanje dove. U Ahmedovom Musnedu bilježi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, sa merfu senedom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško onima koji svjesno istrajavaju na grijehu.”

Znači potpun istigfar koji rezultira oprostom jeste onaj koji se ne uporedi s istrajnošću u grijehu, tj. u kojem se prekine sa griješenjem. Takve Allah hvali i obećava im oprost.

Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost.Šedad ibn Evs,radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.'"'' (Buhari,11/97)

Buhari i Muslim bilježe od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: "Allahov Poslaniče! Nauči me dovi kojom ću moliti u namazu." Poslanik mu reče: "Reci: 'Allahu moj, ja sam se puno ogriješio, a grijehe ne prašta niko osim Tebe. Oprosti mi Tvojim oprostom i smiluj mi se. Ti si milostiv i puno praštaš.'"

Čovjek može zatražiti oprost od Allaha i na ovaj način: "Molim Te za oprost, Allahu Veličanstveni. Samo si Ti Bog. Živi i Vječni. Tebi se kajem."

Buhari bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno."
Načelno se može reći da je lijek za grijehe istigfar.

U koga se grijesi nagomilaju i nemoguće ih bude nabrojati i zabilježiti, neka potraži za njih oprost na osnovu Allahova znanja o njima jer On sve zna i sve je registrovao:
"Na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome što su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili..." (El-Mudžadele, 6.)

3. Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida. To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao: "Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće..." (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta.
Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Neki smatraju da muvehhid neće biti bačen u vatru poput nevjernika i da u njoj neće imati isto prebivalište kao nevjernik. Ukoliko čovjek upotpuni svoju vjeru, bude iskren u njoj prema Allahu, ispunjavajući sve njene uvjete: svojim srcem, jezikom i tijelom, ili srcem i jezikom neposredno prije smrti, to će rezultirati oprostom svih grijeha koje je ranije počinio i načelno će biti pošteđen Vatre. U čije srce prodre vjera u Allahovu jednoću i iz njega izbaci sve osim ljubavi, veličanja, straha, oslonca i nade prema Allahu Uzvišenom, tada će se svi njegovi grijesi spaliti pa makar bili koliko morska pjena. A možda će se transformisati u dobra djela kao što se spominje u diskusiji o zamjeni hrđavih za dobra djela. Vjera u Allaha (tevhid) jeste najveći otklanjač grijeha. Kada bi se zrno tevhida stavilo na brdo grijeha, pretvorilo bi ih u dobra djela.

[KOMESAR]

Najgore u svemu tome je zaista ,,covjek ,,kao ljudski faktor,,!!

a on je najslabija karika u svim sferama pa i u kuranskom sistemu
radujem se da ima sljedbenika koji se bore za dobrobit covjeka na ovoj planeti!

Naravno,čovjek je ohol,nezahvalan,sklon dunjalučkim blagodatima.
Čovjek izvrče,prilagođava,krši...božija naređenja i upute.

[KOMESAR]

U smrtnoj bolesti, dolazi melek DŽibril , melek koji je bio zadužen za dostavljanje objave Poslaniku a.s., pa Muhammed s.a.v.s. ga pita:

"O, Džibrilu, hoćeš li silaziti na Zemlju poslije moje smrti?"

"Da", odgovori Džibril. "Sići ću na Zemlju deset puta kako bi sa Zemlje podigao deset ukrasa."

"Šta ćeš podići, Džibrilu!"

-"Prvo što cu podići sa Zemlje je ljubav iz ljudskih srca."

-"Drugo, podići ću bereket sa Zemlje."

-"Treće, podići cu samilost od rodbine."

-"Četvrto, podići ću stid od žena."

-"Peto, podići ću darežljivost od bogataša."

-"Šesto, podići ću strpljivost od fukare, strpljivost od siromaha".

-"Sedmo, podići ću pravednost od vladara".

-"Osmo, podići ću skrušenost i pobožnost od uleme."

-"Deveto, podići ću Kur'an iz Mushafa."

-"Deseto, podići ću iman iz ljudskih srca".

[Calla]

Sve dok je čovjek uporan u dovi, žudi da se dova primi ne gubeći nadu u to, on je blizu toga da mu ona bude i primljena, jer ko uporno kuca na vrata, ona bi mu se na kraju mogla i otvoriti.


eto znaci slicno kao i kod katolika,,
ako molis uporno oprasta ti se sve ,, ubijanje ,,silovavanje ,,krada ,,oljagavanje ,,!!

[drugrankovic]

u Bibliji je zaista drugacije ,,nego i u evangelijumu,,po bibliji grijesi se mogu oprostiti sto znaci dobijes od svecenika nekoliko ocenasa zdravo marija i nema veze sta si radio i akko si se izivljavao na drugima tebi ce biti oprosteno pomocu svecenikove zadace,,Trazi se i dobije se Oprost!(po meni ogromna dvolicnost )igranje boga


dok kod srba to ne postoji i vidim da je mozda i pravilnije
rankovicu ispravi ako grjesim pop ne moze grijehe pomesti sa gresnika molitvenom zadacom,
a tako mislim da je i u Kuranu,,
ako se zgrjesi na zemlji bit ce se kaznjen pred alahom!

da kod pravolsavaca oprost ne more dat u ime boga...
time nijesu čestitiji, jer sebi i te kako zataškavaju pedofilstva i kradje svojih popova... ko će onome majmunu da prašta što ih prped srebrenicu "svjetom vodom" blagosilja?

da budu hrabri jel? vidjeh tu hrabrost u pizdu mater... vod napravljen za likvidaciju a pop ih blagosilja a oni od svega toga prave neku paradu ko da će u ljuti megdan!

tu bi drug ranko sve to s popom na čelu uza zid i blagosiljao shmajserom! ratatatatatata krepaj stoko bez repa kad nijesi za život... učinio bih dobro djelo, jer bi potamanio loše


no oprosta nema... to je kod vatikana ono nasledje dje činiš nešto u tudje ime... kao što su i kažnjavali a oklen pravo u tudje ime sudit tzv vjesticama kurvama... pa u diktatu, samo tako...

rekoh ja, da se vodim zdravim razumom i logikom, dosta sam čitao, i jasno je da se traži odgovor , kako bi se odgonetnuo čovjekovo nastanak, njegova svrha, i štošta... razumjem ja i da se kuća gradi na čvrstim temeljima i da je društvo (ljudi) moralo da se uredjuje (ne mogu da žive kao jedinke) a za to j potrebna i represija... danas je to sudstvo, zakon, policija...
onda su od nedokazanog predstavili dokazano, i u ime boga plašili prvo a potom i sudili, ubijali...

krstaški ratovi, u ime krsta a?
inkvizicija? e tu ih ne opra niko!


i poslije otga da mi prodaju muda za bubrege?


opet kazem vjeruj u čestito u plemenito u što sam odrediš da je dobro...
eto po mene, islam ima dosta ljepota, ali se necu sloziti oko djela sa nevjernicima... jer razum i logiku niko ne smje da tlaci i podcjenjuje!



aj jedna ilahija za kraj... i hiljadu godina...


dal u sreci il u tuzi ovaj zivot proci ce...

[Calla]

Bilo je apsolutno potrebno da budem istinit prema Bogu i prema sebi. Danas sam bolji čovjek nego prije.”

Po mojoj zrelosti ,,ako si istinit prema sebi i bogu onda bi trebao biti istinit i prema svim drugima koje susrecemo!!

Ne volim egoiste koji kroz svoju istinitost samo sebe spasavaju a sve ostale oko sebe maltretiraju !!
primjer,.
sekretarica koja godinama mrskovoljno radi u svom poslu ,,U svoje privatno vrjeme najavljuje da je jako pobozna moli se Bibliju je proucavala i dalje proucaje ,
svake nedelje je sa svojom obitelji u crkvi ,sve je za nju bogom dato i sveto ,dok se u svakodnevnici na radnom mjestu ponasa prema svojim pacijentima kao najgora osoba,,gleda ih sa visoka,,vice na njih ,,pravi ih glupim,,nebitno da li mlada ili stara osoba pred njom stoji !!!

Ovakve osobe nisu u stanju primjeniti nauceno zato ne volim prevelike teorije !!

[paparaci]

Ovdje ste me zaposlili sa razmisljanjem ,zasto vam je bitno da kuran mora original biti odnosno tko vam prireduje ovakve izjave da niste originalni jer ucite iz prevedenih kopija ??

mislim da se ne razumijemo najbolje.

imaju dvije stvari koje trebas razlikovati.

jedna je ucenje dijelova Kur'ana kao obavezni i sastavni dio namaza/molitve, koje se iskljucivo obavlja na arapskom jeziku - a zbog vec ranije navedenog razloga.

druga je izucavanje i ucenje/citanje Kur'ana na maternjem jeziku tj. prevod Kur'ana. uz to imaju i tefsiri/tumacenja Kur'ana takodjer sa prevodom. to ti pomaze da lakse i bolje shvatis objavu. to nije zabranjeno, pokudjeno i slicno - niti se kosi sa bilo cim u islamu. nasuprot. jako pohvalno djelo!

Nesto sto je nemoguce dohvatiti zasto se tezi prema tome odnosno zasto se navode sumnje meni ovo zvuci kao da taj sto vjeru prevodi i sam nije siguran u sebe pa zato i vama prenosi nesigurnost u to sto radite (savladati nemoguce )???
Postajete li vi kao vjernik ,osobe vece i jace ako iz originala ucite=????

nema sumnje. to su cinjenice. imaju jednostavno stvari koje ljudski um nije u stanju dosegnuti. ali to nije strasno, niti se time treba opterecavati. najbolje cim se Gospodaru svome mozemo pribliziti i umiliti jeste da obavljamo i izvrsavamo ono sto nam je postavio kao farz/obavezu. a to je ukratko pet nacela islama.

arapski jezik je jako kompleksan. zbog toga je autentican prevod jako tezak, da ne kazem nemoguc, jer je uz to i sam Kur'an satkan posebnim stilom. zbog toga se i prevodi nikad 100% ne podudaraju.

da ti odgovorim jos na zadnje pitanje - da. tako je. i nagrada za ucenje/citanje Kur'ana na arapskom jeziku je mnogo veca, nego kad citas prevod.

na ostalo cu odgovoriti druge prilike.

[Krokodil Behko]

Isus Krist, kao mitološka, religijska, pa i povijesna ličnost, duboko je ukorijenjen u kulturu modernog društva. Međutim, sve je više onih koji postavljaju pitanja o njegovom stvarnom postojanju.

Crkva, i oni koji bezrezervno prihvaćaju crkvene dogme, ovu pojavu vide kao prijetnju i uvredu. Iako u tome nema baš ničeg uvredljivog. Jednostavno je: ne radi se o tome da se vrijeđa nečije religijsko uvjerenje, već o tome da bi zdravorazumski stav trebao biti orijentiran na promišljanje i postavljanje pitanja.

Isus Krist tako je svojim (ne)postojanjem generirao razvoj brojnih teorija, a neke od njih temelje se na uvjerljivim i za razmatranje vrijednim činjenicama. Popis donosi magazin Alter Net.

1. Ne postoje povijesni dokazi koji datiraju iz 1. stoljeća koji podupiru tvrdnju da je tada živio i djelovao čovjek po imenu Isus, odnosno Yeshua ben Yosef.

"Što su autori iz tog vremena pisali o Isusu? Ništa. Čudno je da o njemu nema zapisa, da nema podataka o datumu rođenja ni smrti, kao ni podataka o njegovu kretanju... Treba napomenuti da iz tog doba postoje brojni dokumenti i zapisi raznih autora, od pjesnika i filozofa, do povjesničara, znanstvenika i državnika.

Međutim, niti u njihovim publikacijama niti u tadašnjoj sačuvanoj korespondenciji ne spominje se osoba koja se zove Isus", objašnjava Bart Ehrman, profesor religijskih znanosti na Sveučilištu North Carolina i autor koji se u svojim publikacijama fokusira na rano kršćanstvo i kritiku Novog zavjeta.

2. Najstariji autori Novog Zavjeta nisu donijeli nikakve detalje o Isusovu životu, tek se u kasnijim tekstovima pojavljuju detaljniji podaci.

Sveti Pavao, čini se, nije čuo za bezgrešno začeće, mudrace, Betlehemsku zvijezdu ni ostala čuda. Povjesničari ovu pojavu, odnosno nedostatak podataka o Isusu u zapisima čiji je autor Sveti Pavao, nazivaju "Šutnja Svetog Pavla". Sveti Pavao ne spominje Isusa ni kasnije, u ulozi učitelja dvanaestorice apostola.

Teolog Marcus Borg kaže: "Stavljanje Evanđelja nakon zapisa Svetog Pavla razjašnjava stvar: kao pisani dokumenti, Evanđelja nisu izvor ranog kršćanstva već njegov proizvod". Evanđelja su postojala prije, u ranokršćanskim zajednicama, ali nekoliko desetljeća nakon razdoblja za koje se smatra da je u njemu živio Isus.

3. Čak se ni za zapise iz Novog Zavjeta ne može sa sigurnošću znati da su zapisi iz prve ruke.

Znamo da su četiri Evanđelja potpisali Matej, Marko, Luka i Ivan, no jesu li ih oni i napisali? Tada je, tvrde povjesničari, bilo uobičajeno koristiti pseudonime poznatih osoba, tako da postoji mogućnost da navedeni evanđelisti nisu stvarni autori tih Evanđelja. Također, u Evanđeljima se često, umjesto priča iz prve ruke, koristi prepričavanje svjedoka koji znaju "nekoga tko je znao nekoga tko je rekao to i to..."

4. Evanđelja, jedini zapisi koje imamo o "povijesnom" Isusu, zapravo su kontradiktorna.

Evanđelje po Marku smatralo se najstarijim zapisom o Isusovom životu, a rezultati lingvističkih analiza sugeriraju da su Luka i Matej kasnije korigirali Evanđelje po Marku i dodali nove zapise. No, u mnogočemu su Evanđelje po Luki i Evanđelje po Mateju kontradiktorni, čak više nego što je ijedan od njih kontradiktoran kasnijem Evanđelju po Ivanu.

Neslaganje ranijih Evanđelja s onim kasnijim može se jednostavno opravdati: vremenskim odmakom i činjenicom da su pisana za drugu vrstu "čitatelja" i iz druge točke gledišta. Međutim, činjenično neslaganje Evanđelja po Luki s Evanđeljem po Mateju se teško može objasniti.

5. Suvremeni znanstvenici koji tvrde da su riješili misterij o postojanju ili nepostojanju Isusa, opisuju ga svaki na svoj način: i to na vrlo različit način.

Prema jednom od njih Isus je bio filozof, prema drugom karizmatični član mistične židovske sekte, prema trećem liberalni farizej, pa čak i konzervativni rabin, te pacifist, revolucionar, i tako dalje.

David Fitzgerald, američki autor, povjesničar i ateistički aktivist, stvar objašnjava ovako: "Čini se da je Isus posljedica, a ne uzrok kršćanstva. Ranokršćanski autori možda su stvorili lik Isusa u nastojanju da stvore novu religiju koja će biti drugačija od one koju su donijele egipatska, perzijska, grčka i rimska kultura".

Međutim, i to je samo nagađanje. Činjenica je da mnogi suvremeni povjesničari sugeriraju da je Isus postojao, i činjenica je da je to, ustvari, vrlo moguće. No, Isus kakvim ga prikazuje Crkva i Isus kakvim bi ga prikazala povijest, da može, vjerojatno bi bili po mnogočemu različiti.

Odgovor na pitanje je li Isus postojao kao stvarna povijesna ličnost tako će vjerojatno ostati tajna, no ako se jednom nekako i sazna bit će to zato što su se postavljala pitanja, a ne zato što se vjerovalo u kojekakve dogme.

[mrki62]

Ovako nešto kad bi se napisalo za Pejgambera iliti Muhameda a.s. bi se sav muslimanski svijet uzdrmao i bilo bi reakcija na mali milion načina.

[storm]

Ja onako čisto praktično gledano, maknimo sad na stranu sto sam katolik, mislim da je... Nešto se tada moralo dogoditi več iz razloga da se počelo kalendarski brojati vrijeme od tada, da ne idemo sad dublje..

[Lebowski]

Kad spomenu to brojanje vremena.. eto ja ne znam ni kad je ono krenulo, zbog čega.. od rođenja Isusovog jel?

[storm]

Kad spomenu to brojanje vremena.. eto ja ne znam ni kad je ono krenulo, zbog čega.. od rođenja Isusovog jel?

Pa da... Tako valjda

[Krokodil Behko]

Ako ne znaju ni da li je postojao, kako onda znaju kad se rodio?

[Lebowski]

Ali nije krenulo tada niti Isus ima ikakve veze sa kalendarom i brojanjem vremena.

[storm]

Izračunavajući datum Uskrsa, monah Dionizije je iz tada raspoloživih izvora počeo
računati datum Isusova rođenja. Utvrdio je da bi to bila 754. godina »ab urbe condita«
(od osnutka Rima). Prvu godinu Kristova života označio je 1. godinom poslije Krista. No,
danas je utvrđeno da se taj učeni monah preračunao za nekoliko godina, i da se Isus nije
rodio 1. godine poslije Krista. Znanstvenici danas misle da se Isusovo rođenje dogodilo
između 7. i 4. godine prije Krista, jer ova zadnja godina je sigurna godina smrti Heroda
Velikoga, kojega spominju evanđelja i koji je počinio pokolj nevine dječice.

više na
http://www.glas-koncila.hr/docs/Mak22_23.pdf

a tko će ga znati, a još sam manje zainteresiran to sad istraživati, kad mnogo pametniji nisu došli do kraja

[Lebowski]

Ma ja..

I ja nekako ovako mislim, ko što piše u tekstu.

Međutim, i to je samo nagađanje. Činjenica je da mnogi suvremeni povjesničari sugeriraju da je Isus postojao, i činjenica je da je to, ustvari, vrlo moguće. No, Isus kakvim ga prikazuje Crkva i Isus kakvim bi ga prikazala povijest, da može, vjerojatno bi bili po mnogočemu različiti.