Spremamo, miksamo, ona pomaze koliko moze. Poslije mozdanog neke rijeci teze ili nikako ne izgovara pa ja slusam, strpljivo i pazljivo. Stalno pitam, jel treba pomoc, odgovor je uglavnom ne. Hoce sama. Ok. Daje meni upute, ja slusam kao da prvi put pravim, da se ona osjeca dobro i koristno. I sad..
vidim ja nesto se usutila, ja perem sudje, nista ne pitam. Kontam, reci ce ako bude trebala pomoc. Prodje minut, dvije.. Nista. I u jednom momentu samo cujem.. A U QRAC. Rekoh, trebal pomoc?
Jasta treba, ko gdje si bila do sad.
Nisam mogla da se ne nasmijem, bas je simpa bilo. A nasmija se i ona, danas je jedan od dobrih dana.
