Prije 58 miliona godina monstruozna zmija pojavila se u džunglama Južne Amerike i postala apsolutni predator. Težak više od jedne tone i dug 14 metara, veliki reptil mogao je bez problema progutati odraslog krokodila.
Fascinantno je to što do prije nekoliko godina naučnici uopšte nisu znali da je ova gigantska neman postojala.
"Ni u svojim najluđim snovima ne očekujute da ćete pronaći bou konstriktor dugačku 14 metara. Najveća do danas pronađena zmija je bila dugačka sedam metara", objasnio je Karlos Haramilo, naučnik s američkog Istraživačkog institituta Muzeja "Smithsonian".
Vjeruju da je titanboa, kako su je nazvali, daleki rođak anakonde i boe konstriktor, ali nije bila otrovna.
Umjesto toga svoje žrtve je lomila snagom stezanja od čak 180 kilograma na šest kvadratnih centimetara, što odgovara pritisku koji bi stvorio Bruklinski most ukoliko bi bio postavljen na čovjeka. Fosili ove zmije oktriveni su prilikom iskopavanja velikog rudnika Kerehon u sjevernom dijelu Kolumbije.
Godine 2002. naučnici su na tom području otkrili ostatke tropske prašume iz epohe Paleocena i vrlo je moguće da je to bila prva prašuma na planeti. Vremenom su, osim fosilizovanog lišća i biljaka, otkopali reptile čija je veličina prevazilazila ljudsku maštu.
"Ono što smo pronašli bio je veliki svijet izgubljenih reptila - kornjače veličine kuhinjskog stola i najveći krokodili koji su postojali", objašnjava Džonatah Bloh, ekspert za razvoj kičmjenjaka pri Univerzitetu Florida. Kasnije su na tom mjestu pronašli i kičmeni pršljen kolosalne zmije, prenose nezavisne.
"Nakon nestanka dinosaurusa, titanboa je bila najveći predator na površini Zemlje najmanje 10 miliona godina", dodaje Bloh.
Ipak, naučnicima je bila potrebna glava zmije da bi dobili potpunu sliku o njoj, kakvu je hranu jela i u kakvoj je vezi bila sa sadašnjim vrstama.
Prošle godine ekspertski tim je krenuo u potragu za njenom glavom, mada se nisu nadali uspjehu jer je glava titanboe prilično krhka.
"Za razliku od naših lobanja, kosti zmijine lobanje nisu međusobno spojene. Umjesto toga, one su povezane mekim tkivom. Kada životinja umre, meko tkivo se raspada i pojedinačne kosti bivaju rasute. Same kosti su prilično tanke i krhke. Pošto je titanboa bila ogromna, kao i njene kosti lobanje, ona je jedna od rijetkih zmija čiji fosili postoje", objašnjava Džejson Hed, specijalista za zmije s Univerziteta Nebraska.
Na iznenađenje tima, pronašli su ostatke tri lobanje, na osnovu čega je zmija mogla biti rekonstruisana. Njena replika danas je smještena u Muzeju "Smithsonian".
Pored početnog oduševljenja njenom veličinom, titanboa može pružiti vrijedne informacije o istoriji klime na Zemlji, kao i donekle pomoći u razumijevanju današnjeg globalnog zagrijavanja.
Zmije nisu u stanju da regulišu sopstvenu temperaturu i od spoljašnje temperature zavisi njihovo preživljavanje.
"Vjerujemo da je titanboa dosegla ovakvu veličinu zbog toplijeg vremena koje je vladalo na ekvatoru nakon vremena dinosaurusa. Kako temperatura raste, postoji mogućnost da će se titanboa opet pojaviti", objašnjava Bloh. Haramilo tvrdi da je potrebno određeno geološko vrijeme da bi se razvila nova vrsta.
"Pričamo o periodu od milion godina, ali vrlo je moguće da će se u tom periodu gigantska zmija opet pojaviti", dodaje on.
u BiH ce reci da su je unproforci donijeli. 
)
jeli ziva osoba koja ju je vidjela,da nam kaze nesto vise? 
možda su se prenaglili 
