Usvojiti dijete?

[Obrisan profil]

Srecom pa ima ko ce da usvoji,,previse je dece na svetu bez roditelja,,nazalost

[Natalie]

meni je želja da imam svoje dvoje djece i dvoje usvojene

[Johny]

Usvojio bih dijete iako imam svojih troje.Zasto ne pruziti nekom ljudskom bicu mogucnost da ima porodicu.

[Jaca]

uvijek sam imala zelju da usvojim dijete ali su okolnosti bile drugacije

[Krokodil Behko]

I dok se kod nas polemiše o tome, stranci plaćaju desetine hiljada dolara da usvoje dijete ili se to bar odnosi na one koji imaju dovoljno novca. U svakom slučaju, nije potrebna baš tolika količina da bi se dijete othranilo.

[pparadiso™]

Nisam citao prethodne komentare...ali i ne moram. Ja cu reci samo ono sto je meni na dusi...
Naime, ja i moja supruga smo posle par meseci zabavljanja resili da nasu vezu krunisemo brakom...posle nekog vremenaa se ispostavilo da nasi geni ne mogu rezultirati detetom...
Dugo smo razgovarali o tome sta i kako dalje...Odlucili smo nastaviti zivot zajedno, bez dece...
Od pre nekoliko meseci imamo ideju da usvojimo bar jedno, a ako uspemo radi smo i vise dece...
Zakoni kod nas nisu bas naklonjeni ljudima poput nas...borimo se i nadam se da cemo uspeti da bar jednom detetu damo utociste, skroman dom i mesto za odrastanje...

Verujte mi da mi je svako napisano slovo u ovom komentaru tesko palo...
Nadam se da cemo uspeti! Drzite nam palceve...

[Ruana]

Pparadiso, oducili ste se na veliki korak. Zelim vam sve najbolje.
Nekako bi i bilo pravedno da takvi ljudi kao ti postanu roditelji.

[Mister No]

Nisam citao prethodne komentare...ali i ne moram. Ja cu reci samo ono sto je meni na dusi...
Naime, ja i moja supruga smo posle par meseci zabavljanja resili da nasu vezu krunisemo brakom...posle nekog vremenaa se ispostavilo da nasi geni ne mogu rezultirati detetom...
Dugo smo razgovarali o tome sta i kako dalje...Odlucili smo nastaviti zivot zajedno, bez dece...
Od pre nekoliko meseci imamo ideju da usvojimo bar jedno, a ako uspemo radi smo i vise dece...
Zakoni kod nas nisu bas naklonjeni ljudima poput nas...borimo se i nadam se da cemo uspeti da bar jednom detetu damo utociste, skroman dom i mesto za odrastanje...

Verujte mi da mi je svako napisano slovo u ovom komentaru tesko palo...
Nadam se da cemo uspeti! Drzite nam palceve...

[Nela]

Paradiso, svaka cast
Razmisljala sam da li da napisem ovo ali moram podijeliti jednu pricu sa vama, tuznu, jako tuznu.
Iako sam i sama bila protiv birokratije kad je u pitanju jedan maleni zivot i usvajanje jer se proces oduzi i za to vrijeme (2-3 god. koliko trahe procedura) neko bi maleno stvorenje bilo sretno i imalo dom. Sad vidim da to bas treba tako.
Naime, poznajem jedan par koji se dugo vremena borio protiv neplodnosti, sve su moguce isprobali i ne ide. Odlucili su se usvojiti dijete i procedura je haman pri kraju. Zadnja je faza da dijete salju po nekoliko dana kod porodice i gledaju reakcije, znaci korak do kraja. Njih dvoje imaju jako dobar posao i finansijski su jako mocni, ona je jako dobra zena, on je u drustvu super ali... Dobili su dvije djevojcice od 4g. blizankinje. One su trebale da provedu tih nekoliko dana sa njima. Dolazim iz setnje s muzem i malenom u kafic u koji nam sva raja dolazi, sjedi i on, pije. Djevojcica mi prilazi i govori svoje ime, zovnem je da sjedne kod nas jer vidim da dijete baulja oko kafica. Pitam je hocel da joj dam voca koje sam kupila svojoj curici i ona hoce. Zamolim konobara da joj opere i sjedila i jela. Nakon toga joj dajem cokoladu. Onda mi je naumpalo da je dijete mozda gladno. Pitam je kaze jeste. Obratim se doticnom i pitam sta ona moze jesti, na sta on kaze ne treba joj nista, ta bi samo jela, ne brini se ti ona je snalazljiva i namazana. Hocete li da vam je prodam (ovo je kao izgovoreno u sali). Zeldac mi se okrenuo, sve vrijeme ona sjedi u mom krilu, zagrlila me, naslonila svoju glavicu na moje rame i prica. Nisam mogla vise izdrzati, suze su mi krenule, ustanem i krenem kuci. Molim se Bogu da ce malena znati reci kad je pitaju gdje je bila sve reci. Druga curica je bila sa njegovom zenom. Molim se Bogu da ih nikad ne usvoji a sa druge strane zao mi je njegove zene za koju znam da bi bila savrsena mama

[Ruana]

Eto, to je to kad kazu ne zasluzuje svak djecu i to je tacno.
Moja svekrva je usvojena, kad joj je bilo 7 godina, a roditelje je izgubila kad je imala samo godinu dana u onom ratu. Valjda tada procedure nisu bile takve kao sada. Nakon smrti njenih roditelja uzme je adzo koji nije bio ozenjen ali eto sudbina je htjela da kad se ozenio, njegova zena nije htjela nju.
Ostave je u neki dom za djecu. Kad joj je bilo sedam godina uzme je neki hodza i njegova zena koji nisu imali djece. Poslje tri godine oni dobiju jos jednu kcerku.
Svekrva kaze da nikad ama bas nikad nije primjetila da ih razdvajaju samo sto je ona vec bila velika i znala je da joj nisu roditelji i oni su joj rekli da ih zove adzo i strina, i danas kad o njima prica tako ih zove. Kaze nikad nije osjetila da joj nisu kao pravi roditelji. Dok su bili zivi cak su im imovinu ednako prepisali, ali ona je vec bila udata i nije htjela uzeti nista sve je poklonila toj "sestri" Djeca od te zene "tetke" tako je zovemo i djeca moje svekrve se smatraju prvim rodjacima i nema razlike sa njima kao i sa svim ostalim rodjacima.

[Fatma]

Uvijek podrzavam parove koji odluce usvojiti dijete.

Imamo jako bliskog prijatelja,koji je godinama sa suprugom probao sve metode,ali nije uspijevalo.Nakon dugotrajne procedure,usvojili su musko dijete,kojem je vec 16 godina i dijete je za primjer.Ucenik je generacije ide u muzicku skolu i odrastao je sa tim da je usvojen...ali to mu nimalo ne smeta.Sto se tice (moram reci) roditelja,oni se prema njemu ponasaju kao i mi prema svojoj djeci,uopste ga nisu umazili,zna i on biti kaznjen,ako nesto ne uradi kako treba,mora im u svemu pomagati i vjerujte da lici na njih.Ko ne zna da je usvojen,nikad ne bi primijetio nikakvu razliku od bioloskog djeteta....

[Veca]

...pparadiso,puno srece!

[Rockefeller]

To je plemenito. Ne samo da bih, nego i planiram (ako kad budem ispunio uslove : ). Djeca su jedina neiskvarena.

[Peggy Sue]

Da...

[Ruana]

Ne, odgojila bih, odhranila bih ali usvojila ne bih nikad. Velika je to odgovornost.

[Rum]

Ne pa nisam ja Angelina Jolie

[Čarobni]

Da li bi ste se vi usudili usvojiti dijete, ako da, koje bi uslove vi postavili, jer nije bas svejedno?
Da li bi pored svog rođenog djeteta usvojili dijete?

Izgleda mi da impulsi za usvajanje djece dolaze uglavnom od žena, dok muškarci takvu ideju „prihvaćaju“ ili ne (ovisno o slučaju). Koji je razlog tome? Majčinski instinkti, plemenitost, nemogućnost imanja vlastite djece...?

Što bi se desilo da jako želite usvojiti dijete ali vaš partner to ne želi?

Ne bih usvojio dijete, niti bih mu oduzimao identitet, ali vjerujem da bih bio spreman biti mu staratelj, ali mnogo toga zavisi i od druge polovine, jer brak je stvar kompromisa, a ne ide uvijek sve po tvom i to je nešto na šta se treba računati prilikom ulaska u brak.

[ina]

Bih da ne mogu imati svoje... Zvuci i egoisticno je. U slicnom slucaju to se najprije ucini
radi sebe... a poslije radi tog djeteta.
Zavidim ljudima koji usvoje i kad imaju vlastitu djecu. Ti ljudi posjeduju nesto sto meni nedostaje,
sto nisam dokucila i sto mozda nikad i necu.
Delikatne su to situacije.

[Mala_Mu]

Citam uzgojiti..

[supersonic]

Paradiso, svaka cast
Razmisljala sam da li da napisem ovo ali moram podijeliti jednu pricu sa vama, tuznu, jako tuznu.
Iako sam i sama bila protiv birokratije kad je u pitanju jedan maleni zivot i usvajanje jer se proces oduzi i za to vrijeme (2-3 god. koliko trahe procedura) neko bi maleno stvorenje bilo sretno i imalo dom. Sad vidim da to bas treba tako.
Naime, poznajem jedan par koji se dugo vremena borio protiv neplodnosti, sve su moguce isprobali i ne ide. Odlucili su se usvojiti dijete i procedura je haman pri kraju. Zadnja je faza da dijete salju po nekoliko dana kod porodice i gledaju reakcije, znaci korak do kraja. Njih dvoje imaju jako dobar posao i finansijski su jako mocni, ona je jako dobra zena, on je u drustvu super ali... Dobili su dvije djevojcice od 4g. blizankinje. One su trebale da provedu tih nekoliko dana sa njima. Dolazim iz setnje s muzem i malenom u kafic u koji nam sva raja dolazi, sjedi i on, pije. Djevojcica mi prilazi i govori svoje ime, zovnem je da sjedne kod nas jer vidim da dijete baulja oko kafica. Pitam je hocel da joj dam voca koje sam kupila svojoj curici i ona hoce. Zamolim konobara da joj opere i sjedila i jela. Nakon toga joj dajem cokoladu. Onda mi je naumpalo da je dijete mozda gladno. Pitam je kaze jeste. Obratim se doticnom i pitam sta ona moze jesti, na sta on kaze ne treba joj nista, ta bi samo jela, ne brini se ti ona je snalazljiva i namazana. Hocete li da vam je prodam (ovo je kao izgovoreno u sali). Zeldac mi se okrenuo, sve vrijeme ona sjedi u mom krilu, zagrlila me, naslonila svoju glavicu na moje rame i prica. Nisam mogla vise izdrzati, suze su mi krenule, ustanem i krenem kuci. Molim se Bogu da ce malena znati reci kad je pitaju gdje je bila sve reci. Druga curica je bila sa njegovom zenom. Molim se Bogu da ih nikad ne usvoji a sa druge strane zao mi je njegove zene za koju znam da bi bila savrsena mama

djete ko djete je najveca bozija blagodat i ne moze je svako dobiti ...sto ovo gore i potvrdjuje....