Majo +1
Naša obaveza i dužnost je ne dati da nam se ikad više ono zlo ikad ponovi. To je najosnovnije što bi Bosanac trebao da ima u srcu. Ljudi trebaju stvarnu radost, a ne privid. To nećemo postići mirenjen i tolerancijom. Tolerancija je uopće i ružna riječ, to je kao eto znaš da je ružno al' ne prigovaraš. Bosanac bi trebao po prvi put u historiji da bude nepopustljiv i odlučan.
Svako dijete bosanskog čovjeka mora preuzeti od roditelja svoju historiju, porijeklo i običaje. Ono mora znati šta se dešavalo, da bi moglo sutra pomoći da se to zlo otkloni i iskorijeni. Mi sebi ne bi smjeli dozvoliti da govorimo "pusti historiju, to je bilo". Naša odgovornost spram 10.000 ubijenih Sarajlija, spram stotinu hiljada poginulih, milion protjeranih, desetinu hiljada silovanih žena, stotinu pokrštene djece, deset hiljada Srebreničana i uništene zemlje, ne smije sebi dozvoliti da mu historija postane nevažna. Za mene je to toliko važno isto kao i da nacija ne smije izgubiti optimizam. Nedosatak i jednog i drugog vodi u propadanja nacije.
Druga stvar, niko na dan vjenčanja ne planira razvod. Stvarno vam ovo kažem. Al' se mnogim ljudima desi. Zašto? Iz mnogih razloga, haman jer leptirići na prvu zajedničku subotnju veče iskopne pet godina poslije. I bitno je biti jasan da bi taj brak mogao djelovati, a ako se i raspadne da bi se znalo šta je šta, da se ne bi desio haos.
Mnogi ljudi misle "ej ja mogu sa njim, slažemo se, lijepo nam je..." a gdje je tu tvrd dokaz i jasna garancija da je tako? Ako nema nečeg opipljivog da to potkrijepi onda su to samo nagadjanja.
PS. Ne govorim o mržnji drugog. Ja govorim o poštovanju svoje prošlosti i gradnji budućnosti. Da ne bi bilo zabune.