Reinkarnacija

[Krokodil Behko]

Ja bih da budem grobar... zarada sigurna

[Krokodil Behko]

Život je posvetio predanom naučnom radu na području fenomena reinkarnacije do te mjere da je rigorozno poštivao naučne smjernice, zbog čega su njegova istraživanja toliko detaljna da ih je vrlo teško osporiti, Ian Stevenson nije doživio prihvaćanje službene nauke.

Reinkarnacija, odnosno ponovno rođenje duše nakon smrti, od davnina intrigira javnost. O njoj su napisane brojne knjige, snimljeni brojni filmovi - ali prava istina i dalje je nepoznata. Naime, činjenica jest da je sam čin reinkarnacije teško mjerljiv i da se ne može direktno posmatrati, a samim time ni dokazati.

Istočnjačke religije se uglavnom temelje na reinkarnacijskim ciklusima, uključujući manje-više snažan aspekt karme, odnosno zasluge, u ponovna ljudska rođenja. Zbog šarenih i uglavnom zabavnih knjiga "novog svijeta" s temom reinkarnacije od sredine 1968. do danas, nauka je još odlučnija da cijelu stvar proglasi lakrdijom.

Psihijatar Ian Stevenson, sa Univerziteta Virginije je preko 40. godina istraživao mnoge izvještaje o djeci koja su tvrdila da se sjećaju prošlih života. Stevenson je ispitao 2.500 slučajeva i o tome izdao 12 knjiga uključujući: Twenty Cases Suggestive of Reincarnation ili "20 slučajeva sugestivne reinkarnacije" i Where Reincarnation and Biology Intersect ili "Gdje se dodiruju reinkarnacija i biologija".

Stevenson je otišao u penziju 2002. godine, umro je pet godina poslije, ali njegova istraživanja nastavio je psihijatar Jim B. Tucker, koji je napisao knjigu "Life Before Life" ili "Život prije života".

Bez obzira što su ova djela napisana na naučnim istraživanjima i po strogim naučnim standardima, skeptici i većina naučne zajednice čvrsto se drži stajališta da su istraživanja o reinkarnaciji "kvaziznanstvena" i da spadaju u domenu pseudonauke.

Univerzitet u Virginiji posebno je zanimljiv jer je, osim dva već spomenuta naučnika, stvorila zaseban Fakultet unutar medicinskih nauka koji se bavi ovom tematikom. Ime te visoke škole je: "Division of Perceptual Studies" te je jedina takva ustanova u svijetu koja se reinkarnacijom bavi unutar naučnog i programa.

- Bez obzira koliko su sveobuhvatna istraživanja koje smo napravili u zadnje četiri decenije, koliko materijala koji potvrđuju reinkarnaciju imamo, koliko smo pronašli činjenica unutar bioloških, psiholoških i antropoloških markera, skeptici su ostali skeptici, zašto, to je teško reći jer razlozi mnogu biti raznorazni; od kulturoloških, religijskih, socijalnih, karakternih do medicinskih, ali uprkos tome, reinkarnacija postoji i o njoj imamo čvrste dokaze, znači li to da smo mi veći naučnici od onih koji naučnim rezultatima ne vjeruju…dame i gospodo, drage kolege, zaključak prepuštam vama - rekao je Stevenson na jednom naučnom okupljanju na kojem je držao predavanja o svojim istraživanjima.

Sa 2.500 pozitivnih slučajeva reinkarnacije, detaljno opisanih u mnogim naučnim studijama i knjigama ispitao je djecu sa naznakama reinkarnativnog sjećanja, koje je mogao potvrditi verificiranjem činjenica o prošlim životima ili pronalaženjem imena, prezimena, ulica i drugih činjenica vezanih za aspekt reinkarnacije, najvažnije otkriće je bilo da - ličnost ljudskog bića "preživljava" nakon smrti, ali ne u fizičkom smislu.

Na indirektan način Stevensonova je istraživanja dokazao i doktor Konstantin Korotkov, koji je prije nekoliko godina uspio snimiti promjene na ljudskom tijelu u trenutku smrti i tako dokazati kako energetski oblik zaista napušta ljudsko tijelo u trenutku smrti.

[Bahra]

Zivot ne bi bio zanimljiv bez skeptika. Vjerujem u reinkarnaciju procitala sam par knjiga o tome a imala sam slucaj malog rodjaka koji je negdje sa 4-5 godina mi pricao kako je on bio veliki i gdje je zivjeo.
Kada su kupovali namjestaj za njegovu sobu djete je sve samo biralo sto je zelio da mu bude isti kao sto mu je bilo u toj njegovoj kuci koju je imao kad je bio "veliki".

[Melgirl]

Mislim da biloška smrt nekog organizma ne znači nužni i krajnji završetak svega vezanog za dotični oblik života i postojanja. U svakom slučaju da za dotadašnji oblik i način vezan za okolinu u kojoj je neki čovjek ili biće provodio svoj dotadašnji ovozemaljksi život.
. Sve na ovom svijetu MOŽDA na neki način, nama još npoznat, ima svoj početak i svoj kraj. Naš početak nije naše rođenje, jer smo na neki način živjeli još i u našim roditeljima, bilo kao spermij ili kao neoplođeno jajašce. Dakle, samo rođenje bebe nije definitivno i početak njenog života budući da su i spermij i jajašce koje su se susreli u majčinoj matrenici već bili biološki živa bića. Slijedpm tga, gdje je početak?
Sad sagledajmo smrt kao neizostavni dio životnog cillusa Prestankom života, iz bilo mojeg razloga, nestaje sposobnost kretanja, razmišljanja, osjetila koja su nam poznata,i ona druga, nepoznata, poput rada srca , jetre, bubrega, i drugih organa na čiji rad ne možemo svesno upravljati, jednostavno - nestaju. I mi tog nekog proglašavamo mrtvim, oplakujemo ga, pokapamo, kremiramo i šta sve ne.... no da li je doista tako? Gdje je nestalo to nešto što je davalo vid, sluh, okus, volju za pokret ruke, noge, pogled oka, smijeh, rad srca, sva ta energija? OK, srce je stalo iz nekog razloga, tijelo ne proizvodi potrebnu temperaturu da bi se održao potreban nivo radne sposobnosti nečijeg tijela. Zbog nedostatka temperature potrebne za normalno funkcioniranje vitalnih životnih funkcija, nastupa stanje koje smo nazvali klinička smrt. Ali...ne hvatajući se sad za slamku spasa, pitam se s razlogom....gdje je nestala ta sposobnost da ljudski kozak upravlja svim tim funkcijama jednako kao i u vrijeme kad mu je srce isporućivalo potrebnu količinu energije da taj mozak sa svog mjesta slanjem živčanih imulsa nepogrješivo upravlja io andzire sim tjelesnim funkcijama? Jer, to nije ništa, to je nešto.
Sagledajmo to ovako...zakonima fizike, ta sposobnost mozga da obavlja sve te nametnute mu funkcije su ipak NEŠTO. To NEŠTO se po svim ovozemaljskim zakonima po kojima živimo i postojimo, ne može pretvirti u NIŠTA. Samim tim, čim smrti, umiranja, ili kako to medicina naziva, stanjem kliničke smrti, ne prestaje postojanje nečega. Možda, zapravo, sigurno je da se mjenja forma ili oblik postojanja tog nečeg. Ali uvjerena sam da sposobnost mozga , ta energija koja je pokretala čitav taj organizam, to tijelo koje sad leži nepokretno i ne reagira na vanjske podražaje, ma koliko mi pokušavali ili željeli to, zapravo nije nestala. Ona se preselilka u neku novu, nama još nepoznatu dimenziju i mislim da ona negdje zapravo postoji ku nekom drgom obliku.
zašto tako mislim? Zato jer ljudi kroz povijest mnoge stvari koje nisu znali objasniti prepisivali su raznoraznim bogovima. To je bilo najjednostavnije rješenje, i u tu svrhu zapravo i postoje vjere, a ima ih mali milijun. No, to je neka druga tema. Ono što nas zanima na ovoj temi je nešto drugo.
Znamo da nema Svetog Ilije Gromovnika koji je kotrljao nebeske kočije svaki put kad su stari, neuki ljudi čuli grmljavinu. Moderna nauka i tehnologija su objasnili sve te pojave kojima su vjerski vođe tjerali strah u kosti neukim podanicima. Ljudi su vremenom stjecali određena znanja i dolazili su do određenih saznanja kako nastaju neke pojave koje je dokazano, nemaju nikakve veze sa postojanjem ili nepostojanjem Boga.

Netko je jednom lijepo napisao:

"Znanost nema nikakvih problema s vjerom i ne širi se na račun vjere. Znanost se širi na račun neznanja. Ako se tamo nalazi vjera, onda to nije problem znanosti nego problem vjere same. No, tada taj problem vjera treba riješiti unutar sebe, a ne priječiti znanost da ulazi u područje neznanja pa da se tako očuva vjera."

Da malo pojednostavim sve ovo...polaganje lijsa s pokojnikom ne znači nužno i kraj njegovog postojanja. Nije moguće da od nečeg nastane ništa. i obrnuto, da od ničeg nastane nešto. Dokazano je da od spermija i jajašca pod određenim okolnostima nastaje nešto, a to nešto nazivamo život, živo biće. I sad to nešto, to živo biće, ne može jednostavno postati samo ono što stane u lijes i ono što pokopamo, uplakani, ožalošćeni, razočarani itd....negdje je to otišlo, tamo di mi to još nismo u mogućnosti razotkriti, dokuččiti, doznati...Zapravo, ljudi su još prilično ograničeni na istraživanje svog okoliša, majćice Zemlje, a tek rijetki sporadični entuzijasti uspijevaju otkriti neke mrvice iz neosrednog svemirskog susjedstva. Daleko smo mi još od toga da otkrijemo i sve tajne našeg tijala, a kamoli šta drugo. Znam da negdje nešto postoji nakon ovozemaljskog oblika života. Isto tako, znam da to nije ni Raj ni čistilište ni 9 krugova Pakla gosopdina dantea Olighieria. Tko zna gdje je prava istina....tek, zdrav razum mi govori da je vjerovatno negdje u sredini. I svi su izgledi da je tamo bolje nego ovde jer nitko se ne vraća i nitko se ne javlja.
Kako bilo da bilo...naši pokojni su otišli, mi ćemo biti ovdje još neko vrijeme i tada ćemo, malo, pomalo jedni za drugim pomalo za njima. U neki drugi oblik koji će imat neki smisao isto tako kao što i ovaj oblik ima neki značaj i smisao u prostranstvu zvanom Svemir. Eto, u konačnici, ni pojam Svemira nismo još u stanju definirati i objasniti., čemu služi, šta je to zapravo , koliko već postoji, koliko će još postojati i zašto uopće postoji. Sad razmislimo koliko smo zapravo jadni i mali i oko čega se svakodnevno svađamo i prepiremo?

[String]

Ja sam se 100 puta uvjerio u ovo kad sam imao akvarijum i ribice.
Ribe koje su se radjale ponasale su se isto kao i one koje su umrle prije...plivale bi gore dole, lijevo desno...isto kao i one prije. Nekada bi zastale pa nesto usta pomicale...
I opet bi ih isto kao i one prije sto su umrle reinKARAO neki muzjak....i tako sve...ispocetka....

[silence]

String...

[Toruk Makto]

Ja sam se 100 puta uvjerio u ovo kad sam imao akvarijum i ribice.
Ribe koje su se radjale ponasale su se isto kao i one koje su umrle prije...plivale bi gore dole, lijevo desno...isto kao i one prije. Nekada bi zastale pa nesto usta pomicale...
I opet bi ih isto kao i one prije sto su umrle reinKARAO neki muzjak....i tako sve...ispocetka....

kakvo to ba , ne vjerujem , kad umres umro si i gotovo .

[Heidi]

indira radic je reinkarnacija od edith piaf

[carobnjak N]

Mislim da biloška smrt nekog organizma ne znači nužni i krajnji završetak svega vezanog za dotični oblik života i postojanja. U svakom slučaju da za dotadašnji oblik i način vezan za okolinu u kojoj je neki čovjek ili biće provodio svoj dotadašnji ovozemaljksi život.
. Sve na ovom svijetu MOŽDA na neki način, nama još npoznat, ima svoj početak i svoj kraj. Naš početak nije naše rođenje, jer smo na neki način živjeli još i u našim roditeljima, bilo kao spermij ili kao neoplođeno jajašce. Dakle, samo rođenje bebe nije definitivno i početak njenog života budući da su i spermij i jajašce koje su se susreli u majčinoj matrenici već bili biološki živa bića. Slijedpm tga, gdje je početak?
Sad sagledajmo smrt kao neizostavni dio životnog cillusa Prestankom života, iz bilo mojeg razloga, nestaje sposobnost kretanja, razmišljanja, osjetila koja su nam poznata,i ona druga, nepoznata, poput rada srca , jetre, bubrega, i drugih organa na čiji rad ne možemo svesno upravljati, jednostavno - nestaju. I mi tog nekog proglašavamo mrtvim, oplakujemo ga, pokapamo, kremiramo i šta sve ne.... no da li je doista tako? Gdje je nestalo to nešto što je davalo vid, sluh, okus, volju za pokret ruke, noge, pogled oka, smijeh, rad srca, sva ta energija? OK, srce je stalo iz nekog razloga, tijelo ne proizvodi potrebnu temperaturu da bi se održao potreban nivo radne sposobnosti nečijeg tijela. Zbog nedostatka temperature potrebne za normalno funkcioniranje vitalnih životnih funkcija, nastupa stanje koje smo nazvali klinička smrt. Ali...ne hvatajući se sad za slamku spasa, pitam se s razlogom....gdje je nestala ta sposobnost da ljudski kozak upravlja svim tim funkcijama jednako kao i u vrijeme kad mu je srce isporućivalo potrebnu količinu energije da taj mozak sa svog mjesta slanjem živčanih imulsa nepogrješivo upravlja io andzire sim tjelesnim funkcijama? Jer, to nije ništa, to je nešto.
Sagledajmo to ovako...zakonima fizike, ta sposobnost mozga da obavlja sve te nametnute mu funkcije su ipak NEŠTO. To NEŠTO se po svim ovozemaljskim zakonima po kojima živimo i postojimo, ne može pretvirti u NIŠTA. Samim tim, čim smrti, umiranja, ili kako to medicina naziva, stanjem kliničke smrti, ne prestaje postojanje nečega. Možda, zapravo, sigurno je da se mjenja forma ili oblik postojanja tog nečeg. Ali uvjerena sam da sposobnost mozga , ta energija koja je pokretala čitav taj organizam, to tijelo koje sad leži nepokretno i ne reagira na vanjske podražaje, ma koliko mi pokušavali ili željeli to, zapravo nije nestala. Ona se preselilka u neku novu, nama još nepoznatu dimenziju i mislim da ona negdje zapravo postoji ku nekom drgom obliku.
zašto tako mislim? Zato jer ljudi kroz povijest mnoge stvari koje nisu znali objasniti prepisivali su raznoraznim bogovima. To je bilo najjednostavnije rješenje, i u tu svrhu zapravo i postoje vjere, a ima ih mali milijun. No, to je neka druga tema. Ono što nas zanima na ovoj temi je nešto drugo.
Znamo da nema Svetog Ilije Gromovnika koji je kotrljao nebeske kočije svaki put kad su stari, neuki ljudi čuli grmljavinu. Moderna nauka i tehnologija su objasnili sve te pojave kojima su vjerski vođe tjerali strah u kosti neukim podanicima. Ljudi su vremenom stjecali određena znanja i dolazili su do određenih saznanja kako nastaju neke pojave koje je dokazano, nemaju nikakve veze sa postojanjem ili nepostojanjem Boga.

Netko je jednom lijepo napisao:

"Znanost nema nikakvih problema s vjerom i ne širi se na račun vjere. Znanost se širi na račun neznanja. Ako se tamo nalazi vjera, onda to nije problem znanosti nego problem vjere same. No, tada taj problem vjera treba riješiti unutar sebe, a ne priječiti znanost da ulazi u područje neznanja pa da se tako očuva vjera."

Da malo pojednostavim sve ovo...polaganje lijsa s pokojnikom ne znači nužno i kraj njegovog postojanja. Nije moguće da od nečeg nastane ništa. i obrnuto, da od ničeg nastane nešto. Dokazano je da od spermija i jajašca pod određenim okolnostima nastaje nešto, a to nešto nazivamo život, živo biće. I sad to nešto, to živo biće, ne može jednostavno postati samo ono što stane u lijes i ono što pokopamo, uplakani, ožalošćeni, razočarani itd....negdje je to otišlo, tamo di mi to još nismo u mogućnosti razotkriti, dokuččiti, doznati...Zapravo, ljudi su još prilično ograničeni na istraživanje svog okoliša, majćice Zemlje, a tek rijetki sporadični entuzijasti uspijevaju otkriti neke mrvice iz neosrednog svemirskog susjedstva. Daleko smo mi još od toga da otkrijemo i sve tajne našeg tijala, a kamoli šta drugo. Znam da negdje nešto postoji nakon ovozemaljskog oblika života. Isto tako, znam da to nije ni Raj ni čistilište ni 9 krugova Pakla gosopdina dantea Olighieria. Tko zna gdje je prava istina....tek, zdrav razum mi govori da je vjerovatno negdje u sredini. I svi su izgledi da je tamo bolje nego ovde jer nitko se ne vraća i nitko se ne javlja.
Kako bilo da bilo...naši pokojni su otišli, mi ćemo biti ovdje još neko vrijeme i tada ćemo, malo, pomalo jedni za drugim pomalo za njima. U neki drugi oblik koji će imat neki smisao isto tako kao što i ovaj oblik ima neki značaj i smisao u prostranstvu zvanom Svemir. Eto, u konačnici, ni pojam Svemira nismo još u stanju definirati i objasniti., čemu služi, šta je to zapravo , koliko već postoji, koliko će još postojati i zašto uopće postoji. Sad razmislimo koliko smo zapravo jadni i mali i oko čega se svakodnevno svađamo i prepiremo?

Odličan post za nekog kome je avatar guzica Bez zezancije,odličan post ,vidi se da razmišljaš.
Na tragu tog razmišljanja si čak došla do neke "energije" koja je u čovjeku i koja ne može tek tako nestati ,a također si shvatila da je stvaranje ljudskog tijela previše komplexno da bi moglo biti puka slučajnost. Dakle samo ljudsko tijelo nije sve jer da jeste nikad se u čovjeku nebi pojavile osobine poput raznih umjetnosti ,od muzike do arhitektonskih dostignuća. Odakle smisao za lijepim i želja za lijepim? Ako su ljudi čeznuli za lijepim onda su ga i ostavrili i dobili kroz razne vrste umjetnosti ,dakle sama čežnja upućuje uvjek na postojanje objekta čežnje,a ako su ljudi oduvijek čeznuli za Bogom onda su ostvarenje dobili kroz religiju.
Nije sve tako crno bijelo kako si ti sebi posložila ,a ni katoličanstvo sa svojim folklorom nije reprezent vjere ,a ti očito samo odatle crpiš poglede na Boga ,kao na neko biće iz crkvenih slikovnica .

[Melgirl]

Vidi ovako, nemoj da te zavara moj avatar i moja guza i još svašta nešto šta sam postala na ovom forumu. Imaj na umu da je meni 22 godine, da sam ja ipak tek jedna cura kojoj je u životu sve bilo OK, najteža bolest mi je bila prehlada i tako to...sve to su "platili" moji roditelji koji su svoju dužnost obavljali i još je obavljaju krajnje korektno i odgovorno. U tih 22 godine su me nečem i naučili, isto ka i škola i faks na kojem sam trenutno. Valjda neke stvari uspijem i sama povezat i reć, čekaj malo...2+2 su uvik 4!
Katiločanstvo koje spominješ nije uvjet mog nastupa, skoro naprotiv. Nisam uopće neki vjernik, nisam bila u crkvi još od zadnjeg pira na koji su me pozvali,a ima tome skoro godinu dana.. Mislim da to nije za mene, nije crkva moj đir. Svaka njima čast, ali ja ne živim u skladu s 10 božjih zapovijedi. I mislim d aka takva nemam šta tražit u Crkvi. Kažu mi neki d apostoji sakrament oprosta. znači, mogu zgriješit, otić s eispovijedit i ond aponoov zgriješit pa se ispovijedit i tako unedogled? To za mene nije vjera. neću reć ni da sam zadrti ateist, ali u konačnici sam bliža ateizmu negoli vjeri. Pogotovo kad vidim šta sve današnji popovi rade djeci. No, to je neka druga tema.

[carobnjak N]

Vidi ovako, nemoj da te zavara moj avatar i moja guza i još svašta nešto šta sam postala na ovom forumu. Imaj na umu da je meni 22 godine, da sam ja ipak tek jedna cura kojoj je u životu sve bilo OK, najteža bolest mi je bila prehlada i tako to...sve to su "platili" moji roditelji koji su svoju dužnost obavljali i još je obavljaju krajnje korektno i odgovorno. U tih 22 godine su me nečem i naučili, isto ka i škola i faks na kojem sam trenutno. Valjda neke stvari uspijem i sama povezat i reć, čekaj malo...2+2 su uvik 4!
Katiločanstvo koje spominješ nije uvjet mog nastupa, skoro naprotiv. Nisam uopće neki vjernik, nisam bila u crkvi još od zadnjeg pira na koji su me pozvali,a ima tome skoro godinu dana.. Mislim da to nije za mene, nije crkva moj đir. Svaka njima čast, ali ja ne živim u skladu s 10 božjih zapovijedi. I mislim d aka takva nemam šta tražit u Crkvi. Kažu mi neki d apostoji sakrament oprosta. znači, mogu zgriješit, otić s eispovijedit i ond aponoov zgriješit pa se ispovijedit i tako unedogled? To za mene nije vjera. neću reć ni da sam zadrti ateist, ali u konačnici sam bliža ateizmu negoli vjeri. Pogotovo kad vidim šta sve današnji popovi rade djeci. No, to je neka druga tema.

U pravu si ti ,sve sam ja to uzeo u obzir i mogu ti reći da za razliku od mnogih koje su tvojih godina ,ipak inteligentno i radoznalo razmišljaš. Baš kao što kažeš ima tu puno do odgoja i roditelja ali ima i života pred tobom (možda,nikad se ne zna) gdje će svako onaj ko razmišlja doći u situaciju kad će dublje morati da razmisli i preispita sebe i svijet oko sebe ili pronađe smisao te duhovne dimenzije ili energije u čovjeku.

[Zagorka]

Pretrazivala sam i nisam naisla na ovu temu,sto me pomalo iznenadilo....naime,mislila sam da ima vise ljudi koje zanima prosli zivot.

Vjerujete li uopce u zivot prije ovoga?Znate li sta ste bili?

Kazu da su neobjasnjivi talenti kod djece jedan od dokaza da zapravo ono nastavlja gde je stalo u proslom zivotu.

Istrazivanje o ovme,zapravo je poprilicno interesantno.Ja sam navodno bila individualac koji je zivio po svome.I jos mnogo zanimljivih stvari sam procitala u kojima sam se zapravo nasla.

Religije govore o zivotu nakon ovog,a zapravo slabo ili nikako o onom prije ovoga.

Ako postoji jedno,vjerovatno onda postoji i ovo drugo?

Vasa misljenja,iskustva?

[Dust]

Postoji ona izreka za maleno dijete koje je neobicno pametno/interesantno/neobicno... "ono ima staru dusu"...

Licno ne vjerujem u reinkarnaciju, mada me fasciniraju dozivljaji osoba koje misle da to jesu.

[Zagorka]

Pa ja nisam ni otvorila temu da bih koga ubjedjivala,koristila sam izraze kao sto su:"navodno,vjerovatno",sto znaci da i sama imam sumnje.
Eh sad,ti kazes niko se nije vratio da kaze da ima nesto tamo,ja na to mogu reci niko se nije vratio i da kaze da nema.

Zato,ako nismo bili tamo,kako mozemo sa sigurnoscu tvrditi da nema?

Ovo je fascinantno podrucje na kome rade hiljade ljudi istrazivaca,teologa,psihologa,strucnjaka za nadnaravno,iz cijelog svijeta,ulažu svoje godine i trud u otkrivanje prave istine,i zato meni sve ovo nije ni najmanje smijesno,naprotiv,smatram da je jako ozbiljno

[Bahra]

MB preporucujem ti da procitas knjigu "Zivot poslije zivota"- Michael Newton

[Zagorka]

MB preporucujem ti da procitas knjigu "Zivot poslije zivota"- Michael Newton

Hvala,svakako cu potraziti

[Bahra]

MB preporucujem ti da procitas knjigu "Zivot poslije zivota"- Michael Newton

Hvala,svakako cu potraziti

http://www.4shared.com/office/3q1ggbLg/ ... _na_z.html
evo pokusaj sa ovim linkom

[silence]

MB, prije svega odlična tema

Ovo područje je mi je uvjek bilo interesantno. Ne znam šta da kažem da li vjerujem ili nevjerujem, ali kada malo razmislim nije da nije nemoguće da ljudi žive i po nekoliko života, ne sjećajući se predhodnih. Nešto možda i prenose iz tih života, a da ne znaju da su prenijeli. Nekada sam mnogo o tome čitala, jednosatavno me ta misterija privlačila.

Sječam se pročitanog, navodno da je istina.

Djevojka je imala užasnu fobiju od vatre. Kada bi vidjela vatru, dobivala bi paničan strah koji je prelazio u histeriju. Trajalo je to dugo i ona je željela da se podvrgne pregledu i ispita šta je uzrok tom njenom strahu. Podvrgnuta je hipnozi i vračala se unazad, sve do srednjeg vijeka. Počela ja da vrišti...Navodno, nevinu djevojku (nju) su proglasili vješticom i kazna joj je bila spaljivanje na lomači. Na lomači je umrla urličući u mukama . To je taj njen prošli život...

[Zagorka]

Rijesili su to dakle "demokratski",kako je nekad bilo,na zalost,a sve sto nisu shvatali nista,a sto god covjek ne zna zazire od toga...

Coelho u "Bridi" iznosi pricanje jedne zene,zapravo mu je sva prica utemeljena na tome,koja je hipnozom putovala i vidjela mjesta,konje,ratnike,i shvatila da je ona ta zena....

Puno je stvari koje ne znamo,misterija koji nisu utvrdjeni.....
Kao npr,tijelo jedne djevojcice koje stotinama godina stoji kao da je sad umrla
Nauka nema odgovor

[String]

U proslom zivotu sam bio vjernik....opametio sam se kada sam se ponovo rodio...