Vratili ste se kući. Šta sad?

[Maja]

Navika
Jeste li se opet vratili u isto mjesto, na isti posao, skolu ili?

[Krokodil Behko]

Ovdje se ljudi drze na distaci jedni od drugih. Ja u ovoj kuci zivim 5 god. i neki dan me na poslu pozdravlja covjek, a ja ga zbunjeno gledam. Vidi da ga ne poznajem pa mi poce govoriti - pa ja sam tvoj prvi komsija, pa ti vozis to i to auta, imas kcerku i sina, muz ti se zove tako, ulica ti se zove tako...ali ja i dalje zbunjena, ne znam ko je taj covjek. Tak kad mi je reko da me njegov cuko voli tad sam znala o kome se radi Ali da ga opet negdje sretnem, ne bi ga poznala.

U toj priči, ne ispadaju Amerikanci nedruštveni, nego ti.

Jucer sam bila na jednoj jezeru s djecom. To ljudi vjerovatno setaju pse ujutro. Bilo je da prostite *ovana blizu vode. Svima je bilo gadno, al ih niko nije pokupio.

Toga ima i kod nas i oko rijeke i oko svega.

[SPINERKA]

@Behko

Uzat cu primjer moje rodice - ako okasni 3 puta na posao, dobit ce otkaz, bez obzira koliko je dugo tu radila. Ili da citiram moju seficu - ako okasnis i samo jednu minutu, ti si okasnila.

Mene interesuje @Salahuddin-ov -povratak, i nadam se da ce poceti pisati.

[Rockefeller]

Na prvu je vidljivo da je u BiH puno manje stresa. To je velika prednost BiH. Mislim da imamo zahvalit činjenici da je u BiH svako ko je rodjen zbrinut krovom nad glavom, vodom i hranom. Vjerujem da svi mi znamo ljude kojima niko nigdje nije radio ali su ipak imali kuću, hranu i vodu. Kako ideš sjevernije od Save toga je sve manje. I drugi razlog kojem imamo zahvalit je da su u BiH ljudi puno saosjećajniji jedni prema drugima. Ono, kad znaš da neko nema ili je u pitanju starija osoba u BiH ćeš često vidjeti da se toj osobi odnese tanjir onog što i ti jedeš. Sjevernije od Save se za sve to moraš boriti: niti imaš garantovano vodu, niti hranu, niti krov.

Što se tiče teme ja nikad nisam ni otišao a da nisam mislio kako ću se jednog dana vratiti. Ja to da Bosni pomognem koliko sam u mogućnosti da bude bolja doživljavam kao obavezu, amanet. Sa druge strane opet nikad ne bih ni došao nazad a da se ne bih mogao vratiti. Veliki nedostatak BiH je državljanstvo koje te u mnogome sprečava da se ispališ kad god poželiš i gdje god želiš (bar dok sam mladji želim hodati).

Ono fakat mislim da bi ljudi, naročito mladi, trebali da se ispale, odu hodaju, prepuste se životu i onda dodju (ili ne) sa novim iskustvima. Dobar dio znanja, ljudskog kvaliteta, leži u iskustvu. Kada čovjek ima neke tačke u životu koje može povezati puno je lakše, ljepše i ima puno pozitivniji stav.

Što se tiče samozapošljavanja mislim da je BiH puno bolja država od zapadnih. A tome opet imamo dijelom zahvaliti činjenici da su u BiH ljudima hrana, voda i krov osigurani dok na zapadu nisu i činjenici da je BiH država puna prilika jer je BiH još uvijek tranzicijska zemlja. U BiH gdje god zaroviš praktično možeš naći poslovnu priliku dok je na zapadu malo teže jer su problemi s kojima se oni suočavaju zahtjevniji.

Pokušat ću dat jedan možda i slab primjer više ilustracije radi: cjepanje drva. Ovde sam prvi put vidio onu mašinu za cijepanje drva, dok u BiH pouzadno znam da ljudi oko mene drva cjepaju sjekirom. I dok u BiH tu mašinu možeš rentat, možeš sam ljudima s njom cjepat drva, uvoziti ih ili proizvoditi ovde je to zahtjevnije jer mnogi ljudi je već imaju.

Kad sve saberem, prednost BiH je manjak stresa, činjenica da su ti osnovne životne potrebe osigurane i mnoge neiskorištene prilike. Nedostatak je činjenica da sa bosanskim državljanstvom teško možeš otići vani, naravno infrastruktura i negativan stav prema životu mnogih zbog čega moraš malo birati društvo.

Isprepletenost i to da svako svakog zna i da imaš rodbine i ne znaš više gdje ne znam da li da smatram dobrim ili lošim. Ponekad je to jako korisno, a mnogo puta i nije jer su oni po defaultu tvoji iako se tvoja i njihova životna načela ne slažu.

[greeneyes]

Stahviti noghe u lahvor.

[SPINERKA]

Rockefeller

Na prvu je vidljivo da je u BiH puno manje stresa. To je velika prednost BiH. Mislim da imamo zahvalit činjenici da je u BiH svako ko je rodjen zbrinut krovom nad glavom, vodom i hranom. Vjerujem da svi mi znamo ljude kojima niko nigdje nije radio ali su ipak imali kuću, hranu i vodu.

Ne dijelim to misljenje. BIH je, po meni , jako stresna zemlja za vecinu stanovnistva.Pocevsi od odlaska na posao , prevoz?, radna atmosfera ? place- rulet svaki mjesec za vecinu radnika ? medicinska zastita ?--jesu svi zbrinuti, imaju krov nad glavom itd - ali nije bas normalno u danasnje vrijeme da 3 generacije zive u malom prostoru- ne sto vole nego sto su prinudjeni.

[Melek]

Ne zaboravite da u BiH a i malo posire u ovo moderno doba doslovno ne postoji ta generacija koja nije okusila ono najgore a to je rat. I to kad kazem moderno doba onda idem cak i dalje od aneksije BiH od strane Austro-Ugarske monarhije. Rat je dole nazalost tradicija. Covjek moze biti samo zahvalan ako mu dijete izbjegne rat. Svi mi ovdje na ovom forumu vrlo dobro znamo sta znaci rat. Ili?

I sad, da ironija svega toga bude veca - ja bih se vrlo vjerovatno ponovo vratio dole da se zarati, da ponovo branim svoju zemlju. Ali svoju djecu mi nikad ne pada napamet slati u taj kazan.

[vila]

Vidis melece ja bi mogla pisati iz pozicije nekog ciji su roditelji dijasporci od 71 a sva im djeca zive i rade u bih
I ne mislimo se seliti iako imamo solidne uvjete za to

[Zagorka]

Pretezno oni sto su tamo,misle da je bolje ovamo,i obrnuto. Ko i sa brakom,jelte

Ja imam nekakvu tetku,malo odskače od druge rodbine.Ona je otisla sedamdesetih,bila nekih 27 godina tamo,dijete dobili nakon 15 godina braka.
Manje je radila od kako je rodila. Poslije rata ta mala je stupala u pubertet,i njoj se nije svidjalo kuda idu njemacki tinejdzeri (inace je vrlo konzervativna).

Navodno sve njene prijateljice pocele su pricati o seksu,pusiti,smucati se s momcima. To je bio jedan od razloga (a drugi sto kuca sama propada,kako navodi),te je dosla trajno u Bosnu dovodeci dijete (koje je btw tamo rodjeno i svega par puta na feriju bila prije rata u bosni).

Jako se tesko mala snasla. Gramatika,slova s kvačicama,visila je kod mene da joj sve pokazujem. Plakala je cesto,slabo izgovarala,djeca su je ponekad zezala.

Tetak je ostao da radi. Prije par godina dosao je u prijevremenu penziju,i ubrzo umro.

Mala nije ni zavrsila fakultet,nit je kad gdje radila,nit ima blage veze od zivota ikako. Ona je nju naucila da razvija pite,cuva nevinost,frkće na sve iole drugačije itditd......

Sad tetka ima svoju njemacku penziju plus tetkovu njemacku i slovensku. (i vazda kuka btw,nikad dosta para)

Vidim da mala luta,cas se druzi s nekom vehabijkom,cas sa nekom suprotnom tome. Ima vec 30 godina,nema ni momka,ni nekog drustva,nista. Za sada dok mjesecno stize fina guta,niko ne misli da su pogrijesile. Kad tetka umre (a stara je i bolesna) i mala krene trazit posao u bingu,fisu isl,vidjecemo kako ce biti

Po njenoj prici vidim da se jos cudi svemu,vjerovatno je ocekivala ko i mnogi,da je tamo vrijeme teklo,a ovdje stajalo,pa kad dodje da ce i dalje vesti goblene i ici pjevati po sijelima.

-------------

To je jedna prica,a imam rodicu koja je lani iz Amerike otisla u Njemacku. A prije 19 godina napravila suprotno

Htjela je vidjati familiju cesce. Ali ona mi je prava rodica, sto bi rekla moja prijateljica,ona se snadje gdje god je bacis. U Americi je sama sebi kupila kucu i radila i podizala djecu,sama.

Ali dok si reko keks ona je u Njemackoj vec imala firmu za sve vrste ciscenja,odrzavanje i grubo,nakon zidanja.
Ima i do onog koliko se snadjes. Ove gore spomenute su od ove dole spomenute razlika nebo i zemlja. One samo znaju bit dosadne i kukati

Kad smo vec kod Nemacke,od svih zemalja koje sam obisla (a nju sam savim dovoljan broj puta),ona je zadnja na listi da bih zivjela. Ne zapelo se,al zbilja ne bih.

A sto se tice saliha,ne mislim da je njega dovela iskljucivo nostalgija.

Inace adresa boravka nema toliko veze sa unutarnim mirom,rahatlukom i zadovljstvom,koliko se generalno misli.
Da ponovim i ovdje,ja mogu zivjeti vani ali biram zivjeti ovdje. Ako ikada odem,sto veli sheva,nece to biti zbog para.

[navika]

Navika
Jeste li se opet vratili u isto mjesto, na isti posao, skolu ili?

Jesmo. Ja u to vrijeme nisam radila. Covjek se vratio na poso. Djeca su kasnila u skolo vise od dva mjeseca.
Tada smo pocinjali iz pocetka. S povratkom smo poslali kontener brodom. Nase stvari, aute... sve.
Jedan auto smo ovdje ostavili, jer je covjek planiro vracat se jos neko vrijeme sam i raditi.
Na pocetku smo kupovali ono najprece - na cemu cemo spavati, iz cega jesti. Bio je to tezak period za nas. Ne zbog toga sto smo opet morali poceti od nule... vec sto je moj covjek tipicni Bosanac (kakvih je na veliku zalost mozda i 90%) koji se nije mogao lahko pomiriti s tim da radi/zivi po zeninom.
U naredne dvije godine, hvala Bogu, ponovo smo stali na noge cak i bolje vec ranije. I bracna kriza se zavrsila

[navika]

Ovdje se ljudi drze na distaci jedni od drugih. Ja u ovoj kuci zivim 5 god. i neki dan me na poslu pozdravlja covjek, a ja ga zbunjeno gledam. Vidi da ga ne poznajem pa mi poce govoriti - pa ja sam tvoj prvi komsija, pa ti vozis to i to auta, imas kcerku i sina, muz ti se zove tako, ulica ti se zove tako...ali ja i dalje zbunjena, ne znam ko je taj covjek. Tak kad mi je reko da me njegov cuko voli tad sam znala o kome se radi Ali da ga opet negdje sretnem, ne bi ga poznala.

U toj priči, ne ispadaju Amerikanci nedruštveni, nego ti..

Mozes ti to vidjeti kako hoces, ali je cinjenica da ces se ti uvijk prilagoditi sredini, nece sredina tebi.

[navika]

Rockefeller

Na prvu je vidljivo da je u BiH puno manje stresa. To je velika prednost BiH. Mislim da imamo zahvalit činjenici da je u BiH svako ko je rodjen zbrinut krovom nad glavom, vodom i hranom. Vjerujem da svi mi znamo ljude kojima niko nigdje nije radio ali su ipak imali kuću, hranu i vodu.

Ne dijelim to misljenje. BIH je, po meni , jako stresna zemlja za vecinu stanovnistva.Pocevsi od odlaska na posao , prevoz?, radna atmosfera ? place- rulet svaki mjesec za vecinu radnika ? medicinska zastita ?--jesu svi zbrinuti, imaju krov nad glavom itd - ali nije bas normalno u danasnje vrijeme da 3 generacije zive u malom prostoru- ne sto vole nego sto su prinudjeni.

Zdrav i sposoboan covjek nije prinudjen da zivi tako, mozda je samo lijen da napravi drugacije.

[Julia-Klara]

Ja mogu pricati i o povratku i o odlasku.
Kratko nakon pocetka rata u Brckom sam sa porodicom izbjegla, prvo u Bijeljinu kod rodbine nadajuci se da ce sve to trajati krace i da cemo se moci vratiti kuci za par dana. Taj period se oduzio, pa smo odlucili pridruziti se ocu koji je par mjeseci prije pocetka rata otisao raditi u Njemacku par mjeseci kako bi se zavrsila kuca.

Znaci, period od 1992-1998 sam zivjela i radila tamo, bez da sam prihvatala sve oko mene kao zivot. Nisam mogla prihvatiti da nisam u Brckom, da ljudi koje volim (prijatelji uglavnom) nisu oko mene. Ne kazem da nisam imala ljude s kojim sam se druzila, naravno da sam izlazila svaki vikend, hodala, provodila se,ali "nije to bilo to". Ni skolu nisam nastavila jer sam ocekivala da cemo se ubrzo vratiti. I tako 6 dugih godina.

Odluka o povratku je bila moja. Imala sam 24 godine, i rekla roditeljima da se na proljece vracam u Bosnu, bez obzira na njihovu odluku i zaustavljanje. Bili su ljuti, nisu me podrzavali, galamili, sta sve ne. Mozda mjesec dana nakon moje odluke dobili smo dopis da po zavrsenoj skolskoj godini (sestra je zavrsavala srednju) Njemacka zahtjeva od nas da napustimo zemlju. Mojoj radosti nigdje kraja

Cinjenica da nismo mogli nasoj kuci nego cemo zivjeti kao podstanari u Tuzli do povratka kuce u nase vlasnistvo mi nije predstavaljala nikakav problem. Radovala sam, imala sam neke poznanike u TZ, i nadala se najboljemu. Pa bili su super dok sam dolazila na godisnje odmore, zar ne? Tu su nastali prvi problemi. Ljudi su naravno bili ljubazni samo radi koristi. Drugi problem je bio pronalazenje posla. Posla je bilo,ali sam mislila da cu ako sam sposobna i zadovoljam kriterije taj poso i dobiti. naravno da su ih dobijali drugi, a u jednom trenutku sam dobila odgovor da kao izbjeglica nemam sta traziti u Tzuli, pogotovo ne posao, nego da se lijepo vratim kuci.
Znaci tu sjedim i buklavno vegetiram 2 godine (trazim posao naravno, bez uspjeha).

Po dobijanju vlasnistva i povratku kuci smo istu renovirali, i poceli razmisljati o mogucem poslu. Naravno da u gradu nisam imala sta traziti kao osoba koja nije srpske nacionalnosti, a vratili smo se 200-e, kao vjerovatno prvi u centar grada (bilo je povratnika ali u prigradskim naseljima, ne u gradu). Zapocinjemo privatni biznis koji "ide" dok su izbjeglice (koje su dosle iz drugih krajeva BiH -Srbi, u naselju). Po povratku kuca pravim vlasnicima ti vlasnici se nisu vratili, a i kad jesu, mi im nismo bili opcija za nabavljanje robe (imali smo prodavnicu mjesovite robe). Zasto, ne pitajte me za razlog ali mi lici na "nek komsiji crke krava".

Tu smo se susreli sa nasom administracijom, pokusajima da nesto napravimo, no problem s nama je sto smo ionako posteni kakvi jesmo, gledali da prvo poplacamo svoja dugovanja (na mjesecnoj bazi,jel, da se nesto ne bi nagomilalo), tako da prakticno nista nismo imali od zarade. Nije je bilo. Svojima sam pokusala dati do znanja da je cijela prica o prodavnici gubljenje vremena i jos vise zivaca,ali me nisu slusali. Na kraju je ipak ispalo da sam bila u pravu.

Da pricam malo o stalnom poslu koji sam imala nakon toga - posao snova, nesto sto sam sanjala cijeli zivot. ALI... Neredovna plata, upadanje u program direktora koji, iako zna da je emisija o filmu narednih sat vremena, koji trazi da mu pustim Thompsona jer je upravo zvao fratar i pocelio cuti neku pjesmu I slicna sranja. Neredovna plata, dobijana u "komadima", bez zdravstvenog ili bilo kojeg drugog osiguranja. Kada sam pokusala pokrenuti pitanje upisivanja radnog staza u knjizicu (jer su mi preko godinu dana lagali da sam prijavljenja i da placaju dadzbine za mene)ispostavilo se da je ista firma prijavljena u Orasju ali i u Brckom, da su duzni za godine prije, da nikad nikome nisu uplatili banke. Kada se to sve prijavilo inspekciji,koja je dosla (na rucak) , sve se lagano pomelo pod tepih.

Tu su se mnoge stvari iskristalizirale i postale jasnije. napokon skontas da si u zemlji u kojoj nista ne funkcionira "normalno", i da moras uraditi nesto da bi ponovo i ti sam "dosao sebi".

Dobijem posao, dodjem ovamo. Prolaze godine, i sad me opet hvata ona ista nostalgija koju poznajem, i koja ce na kraju prevagnuti u mojoj odluci o povratku.
Samo ovog puta cu pametnije imam stalni boravak ovdje, planiram uzeti drzavljanstvo, i to je onaj plan B o kojem je Melek pricao. Imam izlaz kada ponovo dodjem u situaciju da nemam dalje iz bilo kojeg razaloga.

Vjerovatno ce se neki nasmijati ili nece vjerovati (bilo je takvih rasprava vec) ali ja znam sebe, i moja rodbina i prijatelji znaju kakva sam, tako da nema sumnje dace s epovratak na ovaj ili onaj nacin desiti za 2-3 godine najkasnije. To je maksimum koji mogu izdrzati ovdje.

Za dalje cemo vidjeti.

[navika]

Ne zaboravite da u BiH a i malo posire u ovo moderno doba doslovno ne postoji ta generacija koja nije okusila ono najgore a to je rat. I to kad kazem moderno doba onda idem cak i dalje od aneksije BiH od strane Austro-Ugarske monarhije. Rat je dole nazalost tradicija. Covjek moze biti samo zahvalan ako mu dijete izbjegne rat. Svi mi ovdje na ovom forumu vrlo dobro znamo sta znaci rat. Ili?

I sad, da ironija svega toga bude veca - ja bih se vrlo vjerovatno ponovo vratio dole da se zarati, da ponovo branim svoju zemlju. Ali svoju djecu mi nikad ne pada napamet slati u taj kazan.

Melek, tesko je znati gdje ce na kraju biti kazan za cije djete. Imas ih hiljade koji su lose zavrsili na zapadu. Nezvanicno sam saznala da se u Americkim zatvorima nalazi 3000 BiH gradjana, i to mahom mladih momaka.
Imas ljude i koji su super uspjesni u BiH. Cinjenica je da ces ti sam, gdje gid se nalazio, imati najveci utjecaj na svoju djecu. Tek nakon tebe idu sredina i drustvo.

[Hannibal]

Meni je drago sto smo se vratili

[Melek]

Ne zaboravite da u BiH a i malo posire u ovo moderno doba doslovno ne postoji ta generacija koja nije okusila ono najgore a to je rat. I to kad kazem moderno doba onda idem cak i dalje od aneksije BiH od strane Austro-Ugarske monarhije. Rat je dole nazalost tradicija. Covjek moze biti samo zahvalan ako mu dijete izbjegne rat. Svi mi ovdje na ovom forumu vrlo dobro znamo sta znaci rat. Ili?

I sad, da ironija svega toga bude veca - ja bih se vrlo vjerovatno ponovo vratio dole da se zarati, da ponovo branim svoju zemlju. Ali svoju djecu mi nikad ne pada napamet slati u taj kazan.

Melek, tesko je znati gdje ce na kraju biti kazan za cije djete. Imas ih hiljade koji su lose zavrsili na zapadu. Nezvanicno sam saznala da se u Americkim zatvorima nalazi 3000 BiH gradjana, i to mahom mladih momaka.
Imas ljude i koji su super uspjesni u BiH. Cinjenica je da ces ti sam, gdje gid se nalazio, imati najveci utjecaj na svoju djecu. Tek nakon tebe idu sredina i drustvo.

Ja na to ovako gledam. Ta "elita" od 3000 BH-gradjana u prdekanama USA bi zasigurno nekakav slican status imala i u matici
Medjutim, kao sto rekoh, uspijeh na ekonomskom planu je jedna stvar a rat svako malo nesto sasvim drugo.

[navika]

Pa ne bi imali isti status , s obzirom da se neki prijestupi za koje ovdje sjedis u zatvori u Bosni uopste ne procesuiraju.

A i ti ratovi, pa prvi i drugi svjetski rat nije zahvatio samo nas. Od ostatka svijeta razdvaja nas ova nas zadnji.

Jednom me je moj sef na poslu pitao : kako je zivjetu u ratu. Pricala sam mu i za to se vrijeme i smijala i plakala. Plakala kad sam se sjecala izgubljenih prijatelja al s radoscu spominjala kako smo bili sretni kad nam rode jabuke u basti, kad nam na nekoliko sati u sedmici dodje struja, kad nam stigne neki paket iz vana pa te zapadnu i necije iznosane pantole, kad neko ima kafe, kad pet ljudi pusi istu cigaru, kad svi disemo ko jedan, kad je lijepa ljetna noc obasjana mjesecinom a ja se "grizem" pomalo sto sam momku dopustila da me drzi za ruku
Helem, na kraju sam mu rekla da mi ga je bash zao sto nije nikad zivio u ratu

[SPINERKA]

Zdrav i sposoboan covjek nije prinudjen da zivi tako, mozda je samo lijen da napravi drugacije.

Klara je odgovorila.

Helem, na kraju sam mu rekla da mi ga je bash zao sto nije nikad zivio u ratu

[Rockefeller]

Rockefeller

Na prvu je vidljivo da je u BiH puno manje stresa. To je velika prednost BiH. Mislim da imamo zahvalit činjenici da je u BiH svako ko je rodjen zbrinut krovom nad glavom, vodom i hranom. Vjerujem da svi mi znamo ljude kojima niko nigdje nije radio ali su ipak imali kuću, hranu i vodu.

Ne dijelim to misljenje. BIH je, po meni , jako stresna zemlja za vecinu stanovnistva.Pocevsi od odlaska na posao , prevoz?, radna atmosfera ? place- rulet svaki mjesec za vecinu radnika ? medicinska zastita ?--jesu svi zbrinuti, imaju krov nad glavom itd - ali nije bas normalno u danasnje vrijeme da 3 generacije zive u malom prostoru- ne sto vole nego sto su prinudjeni.

Kako rekoh Spini u BiH ljudi idu na posao da mogu sebi kupiti odjeću, obuću i slično. Čim predješ Orašje ljudi na posao idu da mogu da jedu, piju i imaju gdje prenoćiti pa tek onda za ovo pobrojano.

Ja sam živio u BiH. 10 vreća krompira, nešto luka, paradajza, ostalog povrća, graha, buranije i tako dalje i imaš šta jesti cijelu zimu i za to mi ne treba skoro ni marka. Ovde ja tih deset vreća krompira nemam. Za njih treba raditi, plus što treba raditi za to da imaš gdje prenoćiti, pa tek onda za sve ostalo.

Čak mislim da je to razlog zbog čega slovimo kao kreativan narod. Da bi bio pisac, glumac, pjesnik, redatelj i slično treba prvo guzicu zbrinut pa tek onda pisat i sl. U BiH je to relativno lako.

I još nešto vrlo važno. Znam da ima ljudi koji nemaju zemlju, iako je takvih relativno malo, ali u Bosni ti samo spomeni komšiji "joj voljela bi sebi malo posijati za zimu" prvi komšija koji čuje će ti reći "eno u mene gore, okopaj, posij sebi".

[Sibila]

Najviše sam je zbog Salahudina i otvorila. Voljela bih gledati kako se njegova nostalgija i domoljublje topi iz dana u dan.
Što je najgore, lik naoružan do zuba.

ja mislim da Salla treba da napravi neki hm, combeck rostilj ...ono po amerikanski ...onaj : barbikju.

ne mora kod sebe u avliji ....mozemo...neko izletiste naci....livadu .

i onda, posjesti svi oko salle, naravno svi sa sokicima i kafom .......ovi sto piju ne znam stvarno boli me briga...mada salla nije puno strog....raja je raja....

i onda da slusamo sve te price........

salla je ono pola amer....stoga mislim , ameri i njihovi biznisi.............salla treba ovdje da napravi neki svoj biznis po americki nacin........dobro ce zivjeti.......moze uposliti neke raje sa foruma ..kandzijati ih ko pravi privatnik ...ove balavce skloniti sa ulice i to.......uciniti dobro djelo jel


ne znam. ugl. salla nemoj me ubit