Zagorka wrote:
Vjerovala sam kad drzis dugme dok prolazi dimnjacar i zamislis zelju,da ce ti se ostvariti(dan danas se uhvatim kako radim ovo,jer mi se valjda nekad i potrefilo da se ostvari)ali moras gledati za njim sve dok ne zamakne,pa izduzim vrat.......
I sama sam vjerovala u moc ispunjenja zelje, zamisljene u momentu kad vidim dimnjacara. Samo sto ja nisam krivila vrat pogledom ga ispracajuci iz vidokruga, a krivila bih da sam cula da to tako treba.
I danas se hvatam za dugme; zanimljivo, cim ugledam dimnjacara iskoci nekakva zelja, al poseban je "dozivljaj" kad, ne gledavsi, posegnem da bih dohvatila dugme a nabijem se na rajfeslus - dozivljaj zvani blam
I ja sam, (na)ucivsi gradivo, knjigu ili svesku ostavljala ispod jastuka, vjerujuci, kad se probudim, da ce moje znanje biti obogacenije.
Kad mi ispadne lutka, ili je neko grubo uzme, vjerovala sam da je zaboli.
Vjerovala sam u corobake; ah, nadji nekog ko nije
U vile sam vjerovala, u dobre vile.
Vjerovala sam u "Crnu Rukavicu". Uveliko se o tome pricalo dok sam jos bila balavica. Onda je nastupio period kad se o tome jednostavno posve prestalo pricati, kao kad prodje nekakav trend, tako da mi je "Crna Rukavica" rijetko kad na um pala. Al, sve do jednom ...
Vec kao djevojka, vracajuci se s posla, prolazivsi nocu, neosvijetljenom relacijom, koju sam obicno prelazila zadrzavajuci dah, izdaleka jos, zapazila sam musku siluetu kako ide u mom pravcu. Korak odjednom tezak, kao da nije moj. Svakim korakom smo blize. Kad se nadjoh neposredno pred siluetom, kojoj, od mrkline noci ili straha, nisam vidjela lice, stala sam na "izvol'te".

Zanijemih. I krik je umro u meni. Mora da sam u iscekivanju najgoreg sklopila oci, ali, kad osjetih hladnocu koznih rukavica na vratu, te kad iste, zarad veceg uzitka Siluetasa, usporenim pokretima podjose da me dave ... hej, tad sam umrla. Umrla, a jos stojim na nogama. I nista se ne desava sem sto nekad osjetih kako odjednom ne osjetim kozu rukavica oko vrata.
"Sto minuta" kasnije progovori Siluetas:"Joj, jesam te prIp'o, priznaj da si umrla".
"Mrs, budalo" izustih, desnicom refleksivno zamahnuvsi da ga osamarim, al se budala spasi "crveno oslikanog dlana na licu" uhvativsi mi ruku u zamahu.
Od mene par godina mladji komsija ... umro je mlad, Bog da mu dusu prosti
