Post
by carobnjak N » 19 Dec 2019, 08:18
Motivira me vjerovatno isto ono sto sam primjetio kao dijecak od 10 godina, dok sam sjedio i gledao po pola sata u sume , brda i potok ispod.
To je neka zivotna sila, stoji iza svih oblika i znacenja njihovih, i koja titra u svemu tome pa i u meni.
Motiviraju me sitni ceifi, od onih poguzijskih, do nekih emotivnih skoro apstraktnih ali ipak stvarnih ceifa, poput prebiranja jednog specificnog tespiha. Specificnog po tezini, obliku zrna i znacenju koje ima za mene.
Motiviraju me takodjer i instant upale sladostrasca, za nekim okom, nogom, guzicom ...znam potpuno pomahnitati . Osim toga, mogu da uzivam u raznim stvarima na razne nacine i sve me to motivira . Da citam knjigu kao da jedem najbolje delikatese . Mislim da sam hipersenzibilan .
Sto se tice zivotnih ciljeva tu sam slab. Nikad ih nisam mogao sebi postaviti a kamo li motivirati se za njih.
Cim pomislim da nesto moram i to dugo moram, ponavljati , gurati , ponavljati ...to mi vec djeluje depresivno i stvori se jaz izmedju mene i nekih uobicajenih zivotnih ciljeva.
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)