Vlastiti biznis

[Konsultant]

U BiH za devet mjeseci ove godine uvezeno je oko 157.000 tona voća i povrća, čija vrijednost premašuje 132,6 miliona KM, dok je u istom periodu izvezeno 27.000 tona ovih proizvoda u vrijednosti od 42,8 miliona KM, podaci su Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i stočara Republike Srpske Vladimir Usorac rekao je da je najveći problem prekomjernog uvoza to što ne postoje nikakve barijere, zbog čega se uvozi sve i svašta.

"Voće i povrće koje bi se u nekim zemljama bacilo, granicu BiH prelazi bez ikakvih problema i plasira se potrošačima", rekao je Usorac za "Glas Srpske".

On je naglasio da domaća proizvodnja pada sve niže i da se do kraja ove godine, ali i idućih, može očekivati još više stranih, nekvalitetnih i sumnjivih proizvoda na tržištu.

Neko pitao za ideju?

[crni_vilenjak]

za vlastiti biznis vam je potrebno slijedece : rukavice 5 KM, kapa fantomka 5 KM , plasticni pistolj crne boje 5 KM, i malo hrabrosti
udaris po trgovinama,kladionicama,pumpama i mirna Bosna.

[STrendzer]

dobar si

[Katja]

za vlastiti biznis vam je potrebno slijedece : rukavice 5 KM, kapa fantomka 5 KM , plasticni pistolj crne boje 5 KM, i malo hrabrosti
udaris po trgovinama,kladionicama,pumpama i mirna Bosna.

Imaš pravo. Kad bi se pljačka ozakonila onda bi pljačkaši barem porez plaćali na ukradeno.

[STrendzer]

vileni,hajde organizuj veliku grupu,kupit cu vam svu opremu prve klase,najbolju ..pa hajte na posao,zaradu cemo korektno dijelit

[nl74]

U BiH za devet mjeseci ove godine uvezeno je oko 157.000 tona voća i povrća, čija vrijednost premašuje 132,6 miliona KM, dok je u istom periodu izvezeno 27.000 tona ovih proizvoda u vrijednosti od 42,8 miliona KM, podaci su Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i stočara Republike Srpske Vladimir Usorac rekao je da je najveći problem prekomjernog uvoza to što ne postoje nikakve barijere, zbog čega se uvozi sve i svašta.

"Voće i povrće koje bi se u nekim zemljama bacilo, granicu BiH prelazi bez ikakvih problema i plasira se potrošačima", rekao je Usorac za "Glas Srpske".

On je naglasio da domaća proizvodnja pada sve niže i da se do kraja ove godine, ali i idućih, može očekivati još više stranih, nekvalitetnih i sumnjivih proizvoda na tržištu.

Neko pitao za ideju?

Aha da nije kupiti sjeme,gorivo,sredstva za zaštitu i onda suša i šta tad ispadne od ideje

[Konsultant]

U svim metodologijama razvoja projekata postoji upravljanje rizicima. Kod poljoprivrednika je glavni rizik vrijeme i na to se moze uticati. U slucaju poplava pravilna drenaza, u slucaju grada protivgradne rakete, a u slucaju sushe navodnjavnje. Uzimajuci u obzir klimatske uslove u zadnjih destak godina na ovim prostorima, svako ko se bavi poljoprivredom mora navodnjavati ako zeli imati pristojne prinose. U zimskom i proljetnjem periodu na ovim prostorima padne dovoljno padavina, pa se voda moze akumulirati za sushni dio.
Svi potrebni uslovi za uspjesnu poljoprivredu drugi su davno razvili, nase je samo koristiti tu blagodet.

[Maja]

Ja da se sutra počnem baviti poljoprivredom prekrižila bih voće i okrenula se ili duhanu ili bih kupila veliki plastenik i u njemu sadila povrće. Plastenik nije dobar samo za zaštitu povrća od raznih boleščura i prejakog našeg sunca. To je sporedno. Najvažnije je što u njemu možeš imati povrće par mjeseci ranije i par mjeseci kasnije tj nakon što berba na otvorenom završi. Znači da imaš kad većina nema, jer ako se ti osloniš na prodaju npr breskve ili paprike u julu kad je sve puno toga...od tog ništa nema.
A što se duhana tiče, duhan može stajati. Neće propasti, neće se pokvariti ako se ODMAH ne proda (dok je voću i povrću rok trajanja 1-3 dana). Istina, kad prodaš uvijek kasne i po par mjeseci s isplatom, ali na kraju dobiješ novac.

[POSAVLJAK]

Ja da se sutra počnem baviti poljoprivredom prekrižila bih voće i okrenula se ili duhanu ili bih kupila veliki plastenik i u njemu sadila povrće. Plastenik nije dobar samo za zaštitu povrća od raznih boleščura i prejakog našeg sunca. To je sporedno. Najvažnije je što u njemu možeš imati povrće par mjeseci ranije i par mjeseci kasnije tj nakon što berba na otvorenom završi. Znači da imaš kad većina nema, jer ako se ti osloniš na prodaju npr breskve ili paprike u julu kad je sve puno toga...od tog ništa nema.
A što se duhana tiče, duhan može stajati. Neće propasti, neće se pokvariti ako se ODMAH ne proda (dok je voću i povrću rok trajanja 1-3 dana). Istina, kad prodaš uvijek kasne i po par mjeseci s isplatom, ali na kraju dobiješ novac.

Što se tiče duhana, on ne može stajati, on ima svoj rok trajanja kad se presuje, poslije mu otpadaju listovi tj.krte se. Imam babu koja sadi duhan već dug niz godina pa sve znam o tome. Od sađenja duhana do predaje, treba ti godinu dana, zarada je sasvim minimalna i ne isplati se baš, treba puno uložiti. Nekada si mogao za duhan kupiti traktor, i udati kćerku, tako bar kažu ovi stariji, a sad ti ostane na 50 duluma nekih 1000 KM, ako platiš ljude koji ti dođu na sadnju duhana,gnojiva,prskanje,obrezivanje,naticanje,vješanje gužvi te presovanje, apsolutno se ne isplati. Sadnja povrća u plastenicima se odlično isplati, no tu moraš pronaći nekog kupca koji bi ti otkupljivao svu robu kad sazre. Mi koji smo bliže koridoru, veoma dobro prolazimo sa sadnjom povrća, nije ni čudo što u Posavini svaka treća kuća ima plastenik.

[Konsultant]

Bravo Majo, vidim svarila si problematiku naseg drustva. Kod nas jos uvijek ljudi zive u nadi da ce prodati ono sto su njihovi predci sadili. Od tog nema nista. Da su oni imali dobre profite, mi danas ne bi bili ovako siromasni. Iz istog razloga Holandija kao poljoprivredna sila opstaje. Iz slicnog razloga davno se jedan bacio na uzgoj chinchila. Proizvoditi znaci dobijati profit, a ne proizvoditi da bi se radilo nesto.
Ima tu jos dosta za sadnju na jugu Hercegovine. Masline, smokve, agrumi, rano povrce,... ma zilion stvari od cega se moze solidno profitirati. Naravno to zahtjeva ulaganje, ali mnoge firme su krenule od sitne radionice.

POSAVLJAK, trebala bi svaka kuca imati plastenik. Okolina Izmira je pokrivena plastenicima.

[POSAVLJAK]

Bravo Majo, vidim svarila si problematiku naseg drustva. Kod nas jos uvijek ljudi zive u nadi da ce prodati ono sto su njihovi predci sadili. Od tog nema nista. Da su oni imali dobre profite, mi danas ne bi bili ovako siromasni. Iz istog razloga Holandija kao poljoprivredna sila opstaje. Iz slicnog razloga davno se jedan bacio na uzgoj chinchila. Proizvoditi znaci dobijati profit, a ne proizvoditi da bi se radilo nesto.
Ima tu jos dosta za sadnju na jugu Hercegovine. Masline, smokve, agrumi, rano povrce,... ma zilion stvari od cega se moze solidno profitirati. Naravno to zahtjeva ulaganje, ali mnoge firme su krenule od sitne radionice.

POSAVLJAK, trebala bi svaka kuca imati plastenik. Okolina Izmira je pokrivena plastenicima.

E vidiš, to i jest problem naših ljudi, ako ima on hoću i ja. Sad zamisli da se triput više povrća izvozi na koridor (navodim koridor jer za nas nema druge) definitivno nebi sve uspijeli izvest, iz godinu u godinu sve je više povrća koje se baca a upravo zbog toga što su svi nahrnili na poljoprivredu. Uvjek bi veći gušio malog, a tvoj komšija neće dozvolit da ti imaš više od njega, jednostavno smo takvi ljudi, dakle ostajali bi veliki a propadali mali.

[Konsultant]

Ima tu vise problema, svi proizvode isto, plasiraju proizvode u isto vrijeme, nastoje pokriti isto trziste, ... Slicna je situacija u drugim sektorima koji nemaju veze s poljoprivredom. Koliko je konkurencija dobra toliko ona ubija marginu zarade na osnovu koje se dobija novac za dalje investicije odnosno poboljsanje proizvodnje.

[Maja]

Ja da se sutra počnem baviti poljoprivredom prekrižila bih voće i okrenula se ili duhanu ili bih kupila veliki plastenik i u njemu sadila povrće. Plastenik nije dobar samo za zaštitu povrća od raznih boleščura i prejakog našeg sunca. To je sporedno. Najvažnije je što u njemu možeš imati povrće par mjeseci ranije i par mjeseci kasnije tj nakon što berba na otvorenom završi. Znači da imaš kad većina nema, jer ako se ti osloniš na prodaju npr breskve ili paprike u julu kad je sve puno toga...od tog ništa nema.
A što se duhana tiče, duhan može stajati. Neće propasti, neće se pokvariti ako se ODMAH ne proda (dok je voću i povrću rok trajanja 1-3 dana). Istina, kad prodaš uvijek kasne i po par mjeseci s isplatom, ali na kraju dobiješ novac.

Što se tiče duhana, on ne može stajati, on ima svoj rok trajanja kad se presuje, poslije mu otpadaju listovi tj.krte se. Imam babu koja sadi duhan već dug niz godina pa sve znam o tome. Od sađenja duhana do predaje, treba ti godinu dana, zarada je sasvim minimalna i ne isplati se baš, treba puno uložiti. Nekada si mogao za duhan kupiti traktor, i udati kćerku, tako bar kažu ovi stariji, a sad ti ostane na 50 duluma nekih 1000 KM, ako platiš ljude koji ti dođu na sadnju duhana,gnojiva,prskanje,obrezivanje,naticanje,vješanje gužvi te presovanje, apsolutno se ne isplati. Sadnja povrća u plastenicima se odlično isplati, no tu moraš pronaći nekog kupca koji bi ti otkupljivao svu robu kad sazre. Mi koji smo bliže koridoru, veoma dobro prolazimo sa sadnjom povrća, nije ni čudo što u Posavini svaka treća kuća ima plastenik.

Sve ima svoj vijek trajanja, pa i duhan, ali ako se poredi s paprikom, breskvom, zelenom salatom, blitvom, trešnjama...zapravo sa svime osim s lukom i krompirom, duhan može neuporedivo duže da stoji. Ako ovo gore nabrojano ne prodaš prvi dan, možeš pokušati još sljedeći, pa ako ni tad ne uspiješ zna se gdje će to završiti. U kontejneru. A duhan još niko nije bacio. Kasni se s plaćanjem, ali se na kraju opet sve isplati. I fine se pare dobiju.
O kakvom prskanju duhana pričaš Ja koliko znam, ulog je minimalan, ali posla oko njega ima. Napraviš manji rasod (rasod ovdje kažu za mali plastenik, 2-4 metra dug, širok 1-2 metra, visok metar...) i istreseš nekolike vreće zemlje (kod nas zemlju stružu u šumama) posiješ duhan (sjeme ostaviš od prošlogodišnjeg duhana, pokupiš ga iz onih cvjetova na vrhu, znači džaba ga dobiješ) i sad slijedi samo zalijevanje vodom i pokrivanje rasoda dekama. Onda ide sadnja, a ovdje se ne unajmljuju radnici nego se skupi ekipa i sadi se. Znači pomažu jedni drugima...danas se sadi kod jednog, sutra kod drugog, pa kod trećeg...pomažeš ljudima i oni pomognu tebi. Može biti da se poslije jednom isfreza i malo zaspe kalkamonom, koji je u odnosu na druga đubriva prilično jeftin. I to ti je sav ulog.

[geolog_crijep]

Da bih se ozbiljnije bavio geologijom, a istovremeno bio 'sam svoj gazda', morao sam par godina prije poceti sa mesom. Prva godina je bila krpljenje, ali iole ozbiljna osoba ne moze upropastiti biznis sa hranom. Zaradjivati se moze i vise nego pristojno uz zasukane rukave, kvalitetno umrezavanje i postenje.

[Konsultant]

Majo, poljoprivreda je samo drugi vid klasicnog biznisa kao sto su trgovina, preprodaja automobila, proizvodnja ambalaze, recikaza... Svi koji se bave poljoprivredom trebaju proci neke osnove ekonomije plus dodatnu edukaciju oko uzgoja-proizvodnje. Nije to ono skola svaki dan pa ici svaki dan, ali kursevi, clanci na netu, uvezivanje sa osobama iz tog sektora... Za svaki uspjesan biznis osoba treba teziti: raditi ono sto voli, da to bude isplativo(gledati koliko zaradjuje po danu) i da u tome bude najbolji odnosno konstantno se usavrsava.
Bitno je neke osnovne stvari baciti na papir, dodati korekcione faktore, procjeniti rizike i krenuti. Naravno treba se nadati najboljem, a ocekivati najgore i prema tome se spremati. Drugim rijecima, treba praviti strategiju kako izbjeci najgora scenarija npr. sta ako bude susha, poplava, virusno oboljenje, procjeniti koliki su prihodi ako je najlosiji urod, itd.

Kakva je tvoje ocjena kvaliteta duhana koji se proizvodi u tvom kraju? Je li ista bolji komercijalnih cigara srednjeg kvaliteta?
S obzirom da cigare poskupljuju od sljedeceg mjeseca,a primjetio sam da je odredjen broj osoba prelazi na sirovi duhan pa to nesto mota, otvara se novo trziste za proizvodjace duhana. Jos bolja strategija je iskoristiti zemlju svih 365 dana.

[Maja]

Mislim da je za bavljenje poljoprivredom puno važnije iskustvo, nego kursevi i obuke. To je nešto što se prenosi s koljena na koljeno. Što čovjek uči od djetinjstva. A kad su se moj dedo i pradedo bavili poljoprivredom nije bilo ovoliko stručnjaka i poljoprivrednih apoteka. Nije dovoljno samo posaditi, zalijevati i ubrati. To je jedan čitav proces.
Otkud ja znam kakav je kvalitet duhana kad se ne razumijem u to, ali valjda je hercegovački duhan u samom vrhu. Tako se uvijek govorilo. Ovo što se prodaje u rinfuzi...to je opet fabrički prerađen duhan a ne ono što mi zovemo škija koja smrdi i koja obara s nogu.

[Konsultant]

Iskustvo je naravno bitno kao i prikupljanje informacija od drugih. Kursevi su samo dopuna znanja i prenosenje ideja. To nasi stari nisu imali. Obradjivali su sami i patili se. Sad postoje seminari, mehanizacija, internet... Puno je lakse.
Znamo koliko su na zapadu cigare. Svak ko ode tamo uprti bar steku cigara, trebalo mu ili ne. Eto jos jednog trzista koje je spremno za maxuziju.
Pusac si, probaj duhan cisto osjeti ukus, valjaju li ili ne, treba li sta promjeniti.

Cula si za ovu Good Judgment Comes with Experience, But Experience Comes from Bad Judgment Najbolje se uciti na tudjim greskama.

[Krokodil Behko]

Ovo što se prodaje u rinfuzi...to je opet fabrički prerađen duhan a ne ono što mi zovemo škija koja smrdi i koja obara s nogu.

Pa dobro zar nema neki prirodan duhan da nije puno ljut?

Iz iskustva znam, duhan ne bi trebao biti ljut ako je bakarne boje. Onaj intenzivne
žute boje taj je ko otrov.

[paparaci]

Majo, samo ti zapocni sa duhanom. kad bi ga samo mom starom prodavala - dosta ti.

[POSAVLJAK]

Ja da se sutra počnem baviti poljoprivredom prekrižila bih voće i okrenula se ili duhanu ili bih kupila veliki plastenik i u njemu sadila povrće. Plastenik nije dobar samo za zaštitu povrća od raznih boleščura i prejakog našeg sunca. To je sporedno. Najvažnije je što u njemu možeš imati povrće par mjeseci ranije i par mjeseci kasnije tj nakon što berba na otvorenom završi. Znači da imaš kad većina nema, jer ako se ti osloniš na prodaju npr breskve ili paprike u julu kad je sve puno toga...od tog ništa nema.
A što se duhana tiče, duhan može stajati. Neće propasti, neće se pokvariti ako se ODMAH ne proda (dok je voću i povrću rok trajanja 1-3 dana). Istina, kad prodaš uvijek kasne i po par mjeseci s isplatom, ali na kraju dobiješ novac.

Što se tiče duhana, on ne može stajati, on ima svoj rok trajanja kad se presuje, poslije mu otpadaju listovi tj.krte se. Imam babu koja sadi duhan već dug niz godina pa sve znam o tome. Od sađenja duhana do predaje, treba ti godinu dana, zarada je sasvim minimalna i ne isplati se baš, treba puno uložiti. Nekada si mogao za duhan kupiti traktor, i udati kćerku, tako bar kažu ovi stariji, a sad ti ostane na 50 duluma nekih 1000 KM, ako platiš ljude koji ti dođu na sadnju duhana,gnojiva,prskanje,obrezivanje,naticanje,vješanje gužvi te presovanje, apsolutno se ne isplati. Sadnja povrća u plastenicima se odlično isplati, no tu moraš pronaći nekog kupca koji bi ti otkupljivao svu robu kad sazre. Mi koji smo bliže koridoru, veoma dobro prolazimo sa sadnjom povrća, nije ni čudo što u Posavini svaka treća kuća ima plastenik.

Sve ima svoj vijek trajanja, pa i duhan, ali ako se poredi s paprikom, breskvom, zelenom salatom, blitvom, trešnjama...zapravo sa svime osim s lukom i krompirom, duhan može neuporedivo duže da stoji. Ako ovo gore nabrojano ne prodaš prvi dan, možeš pokušati još sljedeći, pa ako ni tad ne uspiješ zna se gdje će to završiti. U kontejneru. A duhan još niko nije bacio. Kasni se s plaćanjem, ali se na kraju opet sve isplati. I fine se pare dobiju.
O kakvom prskanju duhana pričaš Ja koliko znam, ulog je minimalan, ali posla oko njega ima. Napraviš manji rasod (rasod ovdje kažu za mali plastenik, 2-4 metra dug, širok 1-2 metra, visok metar...) i istreseš nekolike vreće zemlje (kod nas zemlju stružu u šumama) posiješ duhan (sjeme ostaviš od prošlogodišnjeg duhana, pokupiš ga iz onih cvjetova na vrhu, znači džaba ga dobiješ) i sad slijedi samo zalijevanje vodom i pokrivanje rasoda dekama. Onda ide sadnja, a ovdje se ne unajmljuju radnici nego se skupi ekipa i sadi se. Znači pomažu jedni drugima...danas se sadi kod jednog, sutra kod drugog, pa kod trećeg...pomažeš ljudima i oni pomognu tebi. Može biti da se poslije jednom isfreza i malo zaspe kalkamonom, koji je u odnosu na druga đubriva prilično jeftin. I to ti je sav ulog.

Da, prvo se sade sjemenke, onda kad budu plitvice, kod nas se obično ide sa traktorom i sadnja, počinje. Zalijevanje treba svakodnevno. Kad duhan naraste, ide prskanje duhana, kad otrgaš prve listove, ide obrezivanje, obrezuju se oni cvjetovi što su gore na vrhu , da bi duhan mogao da dobije veći list. Onda imaš još 2-3 trganja. Naticanje duhana nakon trganja. Moraš imati i sušionu kako bi vješao gužve. Kad se duhan objesi, čeka se nekoliko mjeseci da listoi dobiju kavenu boju. Kad se to desi, onda ide presovanje, kad se presuje onda voziš na predju duhana. Onda čekaš u redu, i nađe se taj debil koji prima, da ti sav duhan stavi u drugu ili treću klasu, ponekad i u četvrtu, onda se većinom napravi pizdarija, ili ako si smotan psuješ mu u sebi.

Nisam ti htio navesti, potrošnju gnojiva, niti frezanje, niti gorivo, još ako nemaš svoj traktor, onda ga bolje nemoj ni saditi....Majo, duhan je isplativ saditi, ali ako imaš mnogo dulumaže i ljude koji će ti doći pomoći, naravno sve to moraš i nekad vratiti. Moraš oko duhana cijelu godinu radit i sada je to neisplativo. Nekad je u mojoj ravnici svaka kuća sadila duhan, sad mogu nabrojati na prste ko sadi duhan, da je isplativo i da ima poticaja od njega, naravno da bi ljudi sadili kao i prije, sad ga ne vrijedi saditi, jednostavno je sve preskupo za njegovu sadnju.