Crna hronika

[Maja]

kažu ocjene al ne vjerujem jer je bio dobar đak

pokoj mu duši

[Maja]

Na pločniku pronađeno beživotno tijelo osamnaestogodišnjeg mladića

U ulici Gradačačka 28, u općini Novo Sarajevo, jutros je na pločniku pronađeno beživotno tijelo osamnaestogodišnjeg mladića inicijala Z. D. (1992. godište), potvrdio je danas Feni portparol MUP-a Kantona Sarajevo Irfan Nefić.

Mladić je bio nastanjen na pomenutoj adresi. Na teren je izašla ekipa Hitne pomoći te konstatirala smrt, a uviđaj se još vrši.

Nefić naglašava da će uzrok smrti biti poznat nakon obdukcije.

[Maja]

Novi Travnik: Tri osobe teže, a tri lakše povrijeđene u udesu

Tri osobe su teže, a tri lakše povrijeđene u saobraćajnoj nezgodi u mjestu Stojkovići kod Novog Travnika, saopštio je dežurni policajac Operativnog centra MUP-a Srednjobosanskog kantona.

Povrijeđenim je ljekarska pomoć ukazana u bolnici Nova Bila, gdje su i zadržani na hirurškom odjeljenju.

Teže povrijeđeni su tridesetjednogodišnji A. S, koji je upravljao vozilom Golf tri, tridesetogodišnji S.L, koji je vozio Audi 80, i osoba H. L, svi iz Travnika. Lakše povrede su zadobili suvozači u ova dva vozila - S. G. /22/ i A. L. /23/, oba iz Travnika, te S. Č. /24/ iz Novog Travnika.

Saobraćajna nezgoda se dogodila juče oko 18.30 sati. Uviđaj su obavili službenici Odjeljenja krim policije Policijske uprave Novi Travnik.

[Cici]

Vezao i pretukao staricu pa joj oteo novac
Teško povrijeđena 70-godišnjakinja zadržana u bolnici na liječenju

23/01/2011
Postoje dokazi protiv uhapšenog

Službenici policije u Sanskom Mostu priveli su Ramiza S. (33), za kojeg se sumnja da je provalio u porodičnu kuću u Hamzibegovoj ulici u Sanskom Mostu, te nanio teške povrede vlasnici Šuhri Kurbegović (63) i opljačkao je. Nakon što joj je pružena pomoć u Općoj bolnici u Sanskom Mostu, povrijeđena je upućena u Kantonalnu bolnicu Bihać, gdje je nastavljeno njeno liječenje.

- Pacijentica je zadobila lom ruke, nosa i nagnječenja po glavi, kao i druge povrede po cijelom tijelu, ali je van životne opasnosti - kaže dr. Mustafa Avdagić.

Ramiz S. ušao je maskiran u kuću Šuhre Kurbegović preko balkona na prvom spratu i tražio dragocjenosti i novac. U prizemlju se susreo s vlasnicom kuće koju je fizički savladao, pretukao, a potom je vezao i tukao metalnom šipkom i šakama.

Kada mu je žrtva otkrila gdje drži novac, Ramiz joj je strgnuo lančić s vrata, skinuo minđuše, uzeo novac i pobjegao. Teško povrijeđena žena uspjela je doći do prve komšinice.

Šef Odjela kriminalističke policije PU 3 Sanski Most Smajko Džaferagić kaže da su pronađeni nepobitni materijalni dokazi koji ukazuju da je Ramiz S. počinio razbojništvo. On je beskućnik i uživalac narkotičkih sredstava, te povratnik u vršenju krivičnih djela. Nedavno je pušten iz zatvora.

[Maja]

Brekovica kod Bihaća: Objesio se 12-godišnjak

Kako javlja RTVUSK, danas oko 17:30h, u MZ Brekovica u Bihaću, objesio se 12-godišnji dječak E.Č..

Prema informacijama sa kojima raspolaže RTVUSK, tijelo je pronađeno u potkrovlju porodične kuće, nakon čega je preveženo u Dom zdravlja u Bihaću, gdje je medicinsko osoblje učinilo sve da dječaka vrati u život. Nažalost oko 18 sati nesretni dječak je preminuo.

[adacta]

Kreditno zaduženi policajac Dejan Glamatović se ubio

Mirno saslušao informaciju o odustajanju od štrajka, razdužio se, izašao iz stanice i pucao u sebe u očevoj devastiranoj kući

Tridesetsedmogodišnji policajac iz Usore Dejan Glamatović ubio se preksinoć nakon završetka smjene u PS Usora u devastiranoj očevoj kući u Usori. Kako saznajemo od njegovih kolega iz smjene, Dejann je prije ovog čina prisustvovao smjenskom sastanku, na kojem su policajci upoznati s prekidom štrajka, te dogovorom s Vladom Kantona, kojim su njihovi zahtjevi za povećanje plaća prolongirani za najmanje pola godine.

Bio je omiljen

- Dejan je bio primjer policajca i čovjeka prije svega. Bio je omiljen među kolegama i još smo u šoku zbog svega. U ratu je bio pripadnik usorske HVO brigade, poznate po herojstvu i tome što su do kraja rata bili rame uz rame sa Armijom u odbrani BiH. Nakon rata formirao je porodicu i do jučer (ponedjeljak, op. a.) nikad nije iskazivao bilo kakvo ponašanje koje bi i naslutilo ovako tragičan čin - kazao nam je kolega iz stanice, uz molbu da ne objavljujemo njegovo ime.

Dejan je iza sebe ostavio suprugu i dvoje djece te treće dijete, koje je tek na putu. Time je šok među kolegama veći, jer su svjesni da se radi o činu očajnika.

- Bio je kreditno zadužen kao i svi mi. Imao je popunjene formulare za novi kredit i čekao da ih preda, dok saznamo kakvo će biti povećanje plaća. Nakon što se čulo da od povećanja nema ništa, nije više riječ progovorio. Na kraju smjene ostavio je u ormarić značku, dokumente, opasač, svjesno je službeni pištolj ponio sa sobom, a ostavio stvari koje, inače, policajac nosi kući. Otišao je u ratom devastiranu kuću i pucao u sebe. Očigledno je da nije mogao više izdržati sav taj pritisak. Ko zna koliko nas je još takvih i gdje je granica kad ljudi "puknu" - kaže nam Dejanov kolega.

Pritisnut kreditima

Hranitelj porodice, pritisnut kreditima, primao je plaću od četrdesetak maraka da bi osposobio prostor za život i svojoj porodici osigurao egzistenciju.

Dejanova "granica izdržljivosti", očigledno, testirana je višednevnim povuci-potegni pregovaranjem koje je rezultiralo povećanjem plaća za dvjestotinjak maraka. Problem je nastao što Dejan, kao i hiljadu i pet stotina njegovih kolega, prekjučer nije dobio odgovor kada.

Šta su tražili policajci

U toku višednevne obustave rada policajci iz svih dvanaest općina ZDK, među kojima je bio i Glamatović, tražili su da njihove plaće budu izjednačene s plaćama u drugim kantonima jer veoma često i sami budu upućivani u druge dijelove Federacije i BiH na intervencije. Njihovi sindikalisti su postigli dogovor da se plaće povećaju, ali bez tačnog termina, jer će zakon koji to tretira biti usvojen do jula, a njegova primjena početi vjerovatno tek u 2012. godini.

Mikulić: Još smo u šoku

- Ja sam pretpostavljeni u istoj smjeni. Pokušajte razumjeti da smo svi još u šoku. Prethodnih dana smo bili zajedno u svemu vezano za štrajk, dešavanja u Zenici, da sebi ne možemo doći. Evo sad sam na poslu, ali su misli svih policajaca Usore, a vjerujem i šire, s obitelji našeg kolege. Molim vas da razumijete, ali još nismo za neku širu priču o svemu - kazao je za "Dnevni avaz" Ilija Mikulić, predsjednik Sindikata policajaca Policijske stanice Usora.


http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/crna-h ... tovic.html

[Krokodil Behko]

Kako je Junuz Kečo (Kuduz) ubio ženu koju je volio



Život Junuza Keče, prijeratnog ubice, ratnog heroja te nosioca "Zlatnog ljiljana", jedna je od najkontroverznijih priča s ovih prostora, ekranizirana i kroz remek-djelo bh. kinematografije od reditelja Ademira Kenovića i scenariste Abdulaha Sidrana - "Kuduz".

Spomen tog imena i nakon 27 godina izaziva pažnju, jer Kečinu je sudbinu odredio stravičan zločin, prema svemu sudeći počinjen iz bolesne ljubomore. Ali, osam godina nakon zločina, 19. avgusta 1993., Kečo je u uniformi Armije RBiH poginuo zajedno sa svojom pastorkom Sanelom pogođen iz neprijateljskog snajpera. Požutjele stranice sudskog predmeta otkrivaju i neke do sada nepoznate detalje o ovom slučaju.

Stravično ubistvo

Stravično ubistvo, koje je potreslo cijelu bivšu Jugoslaviju, desilo se u selu Gornja Bioča kod Hadžića, u kući Halila Džambasa, 21. marta 1985. Oko 19 sati Junuz Kečo je, u divljem nastupu ljubomore, nožem nasmrt izbo svoju ženu Rasemu Fazlibašić. Naročito potresno svjedočenje, otkrivaju sudski spisi, bilo je ono Rasemine rođake Raseme Džambas, u čijoj se kući desilo ubistvo. Ona je na sudu detaljno opisala pod kojim je okolnostima došlo do krvoprolića.


Faksimil Kečinog zapisa u kojem iskazuje bolesnu ljubomoru

- Rasema je moja rodica. Navraćala je kod mene zajedno sa svojom majkom. Meni je bilo poznato da se Rasema udala za Junuza i da su živjeli u selu Žeželovo. Znala sam da se želi razvesti od njega te da je ostala bez posla u kafani "Barit" u Tarčinu. Oni su se razveli 28. februara 1985. Došla je kod mene kući, gdje smo zajedno večerali. Odjednom je na vrata kuhinje ušao Junuz, a mi smo istog momenta ustali sa stola. Junuz je prišao Rasemi govoreći joj: "Ženo, kamo si ti na rastavi braka?" Na ove njegove riječi Rasema je odgovorila da je dobila rješenje da se razvela, pa je Junuz zatražio od Raseme da mu ga pročita. On je poslala malu Sanelu po rješenje u drugu sobu, koja je iz tašne donijela rješenje. Junuz je uzeo rješenje, pročitao ga, a onda je opsovao majku Rasemi te ju je uhvatio za kosu vukući je - pričala je Rasema Džambas.

U tom momentu, kako je navela, Halil je kazao Junuzu da je ne tuče te da izađu vani.

- Stajao je blizu njih dvoje. U jednom momentu Junuz je izvadio nož, a ja nisam vidjela odakle i kako, jer sam bila okrenuta prema uglu sobe gdje sam sklanjala suđe. Samo sam čula vrisak i Halila kako kaže: "Joj, ubode me nožem." Držao se za stomak. Okrenula sam se i vidjela Halila kako ide prema vratima s djecom i ja sam potrčala za njima. Muž je čučnuo držeći se za stomak - svjedočila je tada je Rasema Džambas.


Faksimil pisma koje je Kečo napisao ženi prije ubistva

Slijepo bezumlje

U kući su nakon toga ostali samo Junuz i Rasema. Junuz je istim nožem kojim je teško povrijedio Halila ubo Rasemu sedam puta u grudni koš i leđa. Polomio joj je rebra, izbo jetru i pluća. Vođen slijepim bezumljem, divljački je izmasakrirao ženu koju je, kako je kasnije u svojim iskazima te pismima navodio, volio više nego sebe. Krvavih ruku te lica, Kečo je nakon ubistva pobjegao prema Tarčinu. Nakon toga uslijedio je uviđaj, koji je zaprepastio tadašnje milicionere te istražnog sudiju. Istražni sudija o ubistvu je obaviješten 40 minuta nakon što je ono počinjeno.

Pregledom tašne pronađena je lična karta na ime Rasema Fazlibašić. U tašni je pronađeno i rješenje o razvodu braka između Raseme i Junuza Keče od 28. februara 1985. godine, kao i rodni list za Sanelu Fazlibašić, kćerku ubijene, rođenu 17. juna 1979.

Nakon uviđaja, inspektor Ferid Papović uputio se prema bolnici kako bi obavio informativni razgovor s Halilom Džambasom, koji je zadržan na liječenju u bolnici. Leš nastradale Raseme Kečo iste večeri je prevezen u mrtvačnicu Koševo, a zatražena je i obdukcija.

- Osumnjičeni Junuz Kečo od 21. marta 1985. godine nalazi se u bjekstvu te je opravdana sumnja da je izvršio i ovo krivično djelo. S povrijeđenim Atifom Bužom obavljen je informativni razgovor. Lice mjesta je fotografisano. Uviđaj je završen u 23.30 sati - zaključen je policijski zapisnik.

Milicioneri našli zaključanu sobu

Prema zapisniku o uviđaju, "mjesto uviđaja je kuća u fazi izgradnje". Ubistvo se dogodilo u sobi koja se nalazi na spratu kuće, a soba je, kada su milicioneri došli, bila zaključana. Zaključali su je ukućani.

- U prostoriji se, između ostalog, nalaze dječije igračke, nekoliko karata za igru, dječija zelena jakna, dječija platnena torba, kao i ženska torba. Leš ubijene je na podu pored kreveta, a ispod leša je deka. Glava ubijene bila je okrenuta prema ulaznim vratima, a noge prema prozoru. Na sebi je imala žuti džemper, plavu teksas suknju, sive štrample i čarape iste boje. Ispod leša je lokva krvi koja je natopila odjeću i deku - piše u zapisniku.


Nastavak price sutra

[gejsha]

Čekam nastavak.
Jedan od boljih filmova.
Samo ne mogu pročitati ovo pismo.

[Nela]

Film je odličan. A u to vrijeme je ovo bio zločin velikih razmjera, zato što su postojali principi i norme, sistem vrijednosti. Danas je ovo, nažalost, svakodnevnica.

[silence]

Sjećam se ove tragičnog događaja i filma poslije...


......................... [media]32mtFIt0q2A&feature=endscreen&NR=1[/media]

[String]

"Becho!! Nemoj Becho!!"

[Maja]

Čini mi se da je u filmu Rasema ubjena u nekoj kamp prikolici, a ovdje piše u kući.

[Krokodil Behko]

Spisi o najpoznatijem zločinu iz ljubomore (II); Kečo: Sjećam se da sam izvadio nož, i ničega više

Život Junuza Keče, prijeratnog ubice, ratnog heroja te nosioca "Zlatnog ljiljana", jedna je od najkontroverznijih priča s ovih prostora, ekranizirana i kroz remek-djelo bh. kinematografije od reditelja Ademira Kenovića i scenariste Abdulaha Sidrana - "Kuduz".

Osam godina nakon zločina, 19. avgusta 1993., Kečo je u uniformi Armije RBiH poginuo zajedno sa svojom pastorkom Sanelom pogođen iz neprijateljskog snajpera. "Dnevni avaz" nastavlja otkrivati neke nepoznate detalje o ovom ubistvu koje je potreslo cijelu bivšu državu, kada je u selu Gornja Bioča kod Hadžića Junuz Kečo, u divljem nastupu ljubomore, nožem nasmrt izbo svoju ženu Rasemu Fazlibašić i Halila Džambasa.

Pisane izjave

Prema riječima rijetkih ljudi koji su prisustvovali Kečinom suđenju, on je tokom procesa držao pognutu glavu. Skoro sve njegove izjave pročitane su tokom suđenja, a neke od njih i svojeručno je napisao. Najemotivniji su bili susreti s pastorkom Sanelom, koja mu je svakim ulaskom u sudnicu trčala u zagrljaj. Kečo je u svojim izjavama ispričao sve o sebi.

- Od najranijeg djetinjstva živio sam u neimaštini i bijedi. Imao sam dva brata i jednu sestru, a živjeli smo s majkom, oca nisam zapamtio - kazao je Kečo, dodajući da je od malih nogu bio prinuđen da radi.

On je još 1971. osuđen na kaznu zatvora od osam godina, a sedam je izdržao u zatvoru u Foči, jer je tokom obračuna ranio "izvjesnog milicionera Kovačevića". Majka mu je umrla tri-četiri mjeseca nakon što je izašao iz zatvora, sestra se udala u drugo selo.

- Uglavnom sam bio sretan, a bio sam ubijeđen da se nikad neću oženiti. Tako sam mislio, jer sam godine proveo u zatvoru i mislio sam da nikome nisam interesantan - pojasnio je Junuz.

Rasemu Fazlibašić upoznao je u selu tokom 1982. godine, kada je došla u posjetu sestri.

- Iako smo se znali kratko, Rasemi sam ponudio brak. Pristala je uz uslov da sa sobom dovede i kćerku Sanelu, koja je tada imala tri godine. Bio sam presretan kada mi je to predložila, a iz razloga što sam znao da ja ne mogu imati djecu. Sad sam imao za koga živjeti, raditi i stvarati. Brzo sam zavolio Sanelu i činilo mi se da je volim više nego sebe. Najveću grižnju savjesti osjećam zbog nje, jer da sam nju, ako ne sada, možda u daljoj budućnosti, najviše uvrijedio - kazao je Kečo.

Bračni problemi

U izjavi pisanoj rukom Junuz je opisao moment kada se nešto prelomilo u njemu, nakon čega je počeo krvavi pir.

- Tada sam Rasemi rekao, šta ćemo za "ono". Pod "onim" podrazumijevam našu internu tajnu, o kojoj ni pred ovim sudom neću govoriti. Moja majka imala je skromnu penziju, a ja sam imao neke ušteđevine, a bilo je i dukata koji su mi ostali od majke. Sve je to ona potrošila s Atifom. Rasema mi je samo rekla: "Tuži me Bogu, ništa ne možeš dokazati." Halilu sam kazao: "Dođe li kad Atif Bužo da noći ovdje", ljutito je odgovorio: "Niko ne noćiva u mojoj kući, a da ja ne znam." Odgurnuo me od sebe i dobio sam udarac po glavi. Sjećam se samo da sam izvukao nož iza pojasa, poslije toga se ne sjećam šta sam radio. Jedino se se sjećam još jednog udarca u glavu kada sam izlazio iz kuće. Kasnije sam saznao da me Halil udario nekim parmakom u glavu - pojasnio je Kečo, koji je iz kuće krvavih ruku pobjegao prema Tarčinu.

Rasema "hodala" kao i prije braka

Prema Kečinim riječima, Rasema uopće nije vodila računa o djetetu.

- Ona je hodala kao i do tada, kao i u Njemačkoj, gdje je radila kao konobarica, a prije mene imala je četiri braka - kazao je Kečo.

Dodao je da je jedne noći u sitne sate, kada se Rasema već preselila zbog njihove svađe u kuću Halila Džambasa, otišao do kuće kako bi se s njom pomirio i kako bi se ona i Sanela vratile kući.

- Nisam došao s namjerom da se s nekim razračunam. Pogotovo ne s Rasemom i Halilom. Nije mi jasno kako je Rasema mogla podnijeti tužbu za razvod braka - kaže Kečo, koji je optužio suprugu da ga je varala s Atifom Bužom, "funkcionerom SUP-a".


(Sutra šta je Rasemin ljubavnik Atif Bužo rekao na sudu, kako ga je Kečo pokušao ubiti te emotivni iskaz Rasemine majke)

[Krokodil Behko]

U filmu se ona zvala Badema, kako mi se cini

[Krokodil Behko]

Spisi o najpoznatijem zločinu iz ljubomore (III): Kečo pokušao ubiti i Rasiminog ljubavnika

Život Junuza Keče, prijeratnog ubice, ratnog heroja te nosioca "Zlatnog ljiljana", jedna je od najkontroverznijih priča s ovih prostora, ekranizirana i kroz remek-djelo bh. kinematografije od reditelja Ademira Kenovića i scenariste Abdulaha Sidrana - "Kuduz".

Osam godina nakon zločina, 19. avgusta 1993., Kečo je u uniformi Armije RBiH poginuo zajedno sa svojom pastorkom Sanelom pogođen iz neprijateljskog snajpera.

Izbušene gume

"Dnevni avaz" nastavlja otkrivati neke nepoznate detalje o ovom ubistvu koje je potreslo cijeli region, kada je u selu Gornja Bioča kod Hadžića Junuz Kečo, u divljem nastupu ljubomore, nožem nasmrt izbo svoju ženu Rasemu Fazlibašić i Halila Džambasa.

Kečo je u svojim iskazima na sudu često napominjao da je do zločina došlo jer ga je njegova supruga Rasema varala s Atifom Bužom, kojeg je, nakon što je nju ubio, pokušao likvidrati ispred njegove kuće.

Kao svjedok na Kečinom suđenju pojavio se i Bužo.

- Radim u Skupštini opštine Hadžići, a živim su selu Luke kod Tarčina. Živim sa suprugom i dvoje djece koja su stara 10 i 12 godina. Do aprila 1982. odnosi u braku s mojom suprugom Ševalom bili su dobri. Kasnije su se odnosi naglo poremetili, jer sam počeo mnogo da pijem, a Ševala je sumnjala da je varam - kazao je na sudu Bužo.

U nastavku svog svjedočenja Bužo je rekao da je, bez obzira na to što je konzumirao alkohol, vodio računa o porodici. U novembru 1984. u kafani "Barit" u Tarčinu upoznao je Rasemu, koja je tu radila kao konobarica.

- Tokom prvog kontakta shvatili smo da smo dalji rođaci. Isprva smo se ponašali kao rođaci, a kasnije smo stupili u ljubavnu vezu - kazao je tada Bužo.

Početkom decembra 1984. godine Bužo je sjedio sam u kafani "Barit" kada je neko na njegovom "renaultu" izbušio tri gume, a on je kasnije čuo da je to Kečo uradio.

- S njim se nisam svađao, a često je dolazio kod mene u Opštinu moleći za neku uslugu. Jednom je došao i zamolio me da ga odvezem do Lepenice, što sam i učinio, a on mi je nasuo goriva. Rasema je sredinom januara napusutila posao, a prije desetak dana otišla je u Gornju Bioču, gdje je zadnjih desetak dana stanovala. S Rasemom sam zadnji put bio 20. marta 1985. godine oko 22 sata. S njom sam se zadržao kratko. Sljedeći dan krenuo sam opet do Raseme oko17.30 sati. Kad sam došao pred kuću, vidio sam dosta naroda koji se okupio ispred kuće. Kad sam izašao iz vozila, rekli su mi da je Kečo nožem ubio Rasemu - kazao je na sudu Rasemin ljubavnik.

Lovačka puška

Kečo je, nakon što je ubio svoju suprugu, pobjegao prema Tarčinu. Jedne noći došao je do svoje rođake Zekije, koja je na ogradi okačila bijelu krpu koja je značila da nema policije u blizini. Ona mu je rekla da je za njegovu sudbinu kriv i Bužo koliko i Rasema. Rekla je da i njega treba ubiti te mu je dala lovačku pušku od njenog muža koji je radio u Iraku.

Kečo se prišunjao Bužinoj kući te je, nakon što ga je vidio na ulaznim vratima, u njega ispalio jedan hitac pogodivši ga u grudi. Bužo je pao, a Kečo je još jednom pucao, ali ga je promašio. Nakon toga je pobjegao u šumu te je uslijedila velika potraga za njim.

(Sutra donosime detalje o Kečinom skrivanju te šta je na suđenju rekla Rasemina majka)

Prijetio da će ubiti

- Rasema mi je pričala da je živjela izvjesno vrijeme s Kečom u braku, ali da ga je zbog čestih maltretiranja i premlaćivanja napustila. Za vrijeme naše ljubavne veze Rasema mi je pričala da joj Junuz prijeti da će je ubiti, čemu ja nisam pridavao neki značaj. Junuz je jednom došao u kafanu gdje je radila i nožem je prisilio da pođe s njim, govoreći da će je ubiti.

Rasema je to sve prijavila miliciji, a ja sam se obratio zamjeniku komandira milicije Sabriji Hebibu moleći ga da upozori Junuza da ne prijeti Rasemi. Ovaj je obećao da će ga najozbiljnije upozoriti da to više ne čini. Rasema mi je često govorila da mi Junuz prijeti da će me ubiti - svjedočio je Bužo na sudu.

[Krokodil Behko]

Sudski spisi o najpoznatijem zločinu iz ljubomore (IV): Rasemina majka na sudu branila Junuza

Život Junuza Keče, prijeratnog ubice, ratnog heroja te nosioca "Zlatnog ljiljana", jedna je od najkontroverznijih priča s ovih prostora, ekranizirana i kroz remek-djelo bh. kinematografije od reditelja Ademira Kenovića i scenariste Abdulaha Sidrana - "Kuduz".



Osam godina nakon zločina, 19. avgusta 1993., Kečo je u uniformi Armije RBiH poginuo s pastorkom Sanelom pogođen iz snajpera. "Dnevni avaz" u nekoliko nastavaka je otkrio nepoznate detalje o ovom ubistvu koje je potreslo cijelu bivšu državu, kada je u Gornjoj Bioči kod Hadžića Junuz Kečo, u divljem nastupu ljubomore, nožem nasmrt izbo svoju ženu Rasemu Fazlibašić i Halila Džambasa.

Kečo se krio u šumi, a za njim je uslijedila potraga policije, koju je više puta namagarčio pobjegavši joj pred nosom.

Pomoć seljana

Pušku iz koje je pokušao ubiti Raseminog ljubavnika Atifa Bužu, Keči je dala Zekija, a pripadala je njenom suprugu koji je radio u Iraku.

- Nakon što sam pucao na Atifa, pušku sam odnio u skrovište u Volijak. Namirnice sam kupovao ujutro, a dan bih provodio u šumi. Noću sam se prebacivao u Lepenicu. Jedne večeri me potjera spazila i pucali su na mene - svjedočio je Kečo.

Konačno je uhvaćen na plaži u Budvi, gdje se pokušao skloniti.

- Išao sam na plažu i sve je bilo dobro do 17. februara 1986. godine, kada su me zaustavila dvojica momaka. Predstavio sam se kao Jozo Klarić. Zatražili su ličnu kartu i ja im dadoh. Jedan je rekao: "Ti si taj", a ja odgovorio: "Jesam." Dao sam im nož, i odvedoše me u SUP - kazao je Kečo.

Volio dijete

Nezapamćeno svjedočenje u sudskoj praksi imala je Rasemina majka Hatidža Fazlibašić, koja je na neki način branila čovjeka koji je ubio njenu kćerku.

- O odnosu Junuza i Raseme i njegovom ponašanju ne mogu ništa reći izuzev da su bili najbolji mogući, bar s njegove strane. Ona je hodala, išla je kud joj je volja. Trčao je, radio i njeno dijete čuvao, kao da je njegovo. Kada prođemo pored Raseminog mezara, Sanela kaže: "Što meni Junuz ne može biti babo?" Među njih se umiješao Atif, koji im je brak slomio. Pokušavali smo je ubijediti da se vrati Junuzu, ali nije nas slušala. Ja sam majka, moja kćerka je poginula od ruke ovog čovjeka. Ovdje sada kažem da je Junuz dobar čovjek, i da protiv njega nemam ništa. Ne tražim da se kažnjava - kazala je Hatidža na sudu.

[Sanzy]

Četvoro djece, koja su nestala na putu prema osnovnoj školi, pronađena su ugušena i zatrpana na ranču nedaleko od njihovih kuća na jugu Meksika, saopštile su danas vlasti meksičke države Tabasko.

Foto: Ilustracija
U saopštenju se navodi da su troje djece bila u srodstvu a da je četvrto bilo njihov komšija u gradu Tapihulapa. Djeca su imala od sedam do deset godina.

Iz kancelarije državnog tužioca je saopšteno da su majke bile uznemirene pošto se djeca popodne nisu vratila iz škole i kada su otišle da se raspitaju školske vlasti saznali su da uopšte nisu stigli na nastavu.

Tijela su otkrivena juče u plitkim grobovima na ranču po imenu "Med i mlijeko", udaljenom oko tri kilometra od grada u opštini Takotalpa.

U saopštenju se ističe da su djeci lica bila pokrivena smeđom trakom koja ih j i ugušila.

Motiv ubistava još nije poznat, a zvaničnici ističu da nema naznaka da je riječ o trgovini ljudskim organima.

[Krokodil Behko]

Emina i Ferid Šabanović prije 18 mjeseci postali su roditelji trojki. Iako oboje nezaposleni, bili su presretni na ovom daru od Boga, jer su na prinovu u porodici čekali punih 13 godina. Sin Haris i kćerke Lamija i Dženeta unijeli su radost u dom Šabanovića.

Nema pomoći

Sretni i ponosni otac isticao je da je najvažnije da su dobili djecu, pa makar morao i prositi da ih prehrani. Radio je za dnevnice, a bilo je pomoći od dobrih ljudi, koji su bili upoznati s ovim slučajem iz sela Koprivna kod Zenice.

Posao nemaju već duži period, ali nesreća nikad ne dolazi sama, pa je Feridu prije godinu dijagnosticiran tumor na mozgu. Zbog teške bolesti ne može više obavljati teške fizičke poslove kako bi prehranio svoju porodicu.

- Svi su nas zaboravili. U prvim danima života moje djece mnogi su nam pomagali, ali kako je vrijeme odmicalo, pomoć je stizala sve rjeđe. Nema vrata na koja nisam zakucao zbog pomoći, ali svugdje je izostala. U općini mi niko, kažu, ne može pomoći i teško živimo. Nije ovo život, već preživljavanje - kazuje nam kroz suze Ferid.

Zdravlje djece

Porodica Šabanović trenutno živi od 30 KM, koje mu izdvaja Općina Zenica za dječiji doplatak.

- U cijeloj priči najvažnije mi je zdravlje djece. Bolest koju imam dodatni mi je teret, ali djeca su mi radost. Ja i žena možemo biti i gladni, ali djecu moram nahraniti. Ne mogu vjerovati da nikog nije briga šta se dešava s nama. Nakon operacije nemam snage za fizički rad i ne znam kako dalje kroz život - dodaje Ferid.

[Obrisan profil]

Katastrofa!!!!
Bolestan covek, troje dece a drzava da ne pomogne!!!

[nezaboravna]

Uzas cuj 30km.trebalo bi organizovati neku humanitarnu pomoc ili konto gdje bi se toj porodici pomoglo.Ono sto se kaze po 10eu nama nista a njima bi bilo velika pomoc.Zaista mi je zao te porodice jer izgleda sanse da Drzava pomogne su nikakve