carobnjak Nurudin wrote:Da da ,postao je stvarnost .
Nema smisla više ona izvlakuša "pa ovo je virtualno ,nije stvarno. Ja kad odem na of za mene ovo prestaje postojati" . Ne ,to nije tačno jer ne prestaje to biti dio našeg života i lažemo ako kažemo da mi zaboravimo sve kad odemo "of" i da nas se to više ne tiče i ne dotiče .
To jeste istina. Medjutim, istina je i to, da je čovjekova volja, čudo pravo.
Baš kao i njegova htijenja. Ljudi budu i po 20 godina u braku, pa se razvedu
i to bez obzira na to, što imaju djecu. Ili teži oblici narkomanije?
Želim reći, istina je da je virtuala dio
stvarnosti ali istina je i to, da se čovjek, ukoliko to želi, može i "skinuti" sa toga.
Više puta sam pisao, ako donesem odluku, da neke stvari, neću više raditi,
obično to tako i bude i to se manje ili više odnosi na bilo šta u virtuali.
Ne ,nisi ti drugačiji samo je ovdje drugačije i opuštenija komunikacija ali
ti si uvjek ti 
Mislim da je ova fraza "virtuala" poprimila novi oblik i da ta riječ kojom smo željeli opisati nešto što nije stvarno ,prerasla u nešto što je dio stvarnosti.
Šta vi mislite?
Ne slažem se baš sa tom konstatacijom "ti si uvijek ti".
Ono što ja vidim, više je onih, koji bi željeli i samo željeli u virtuali,
biti ono što nisu u stvarnosti. U pitanju je glumatanje. Druga je stvar, kad
neko u virtuali "daje sebi oduška" na način, da opusti kočnice onih dijelova
svoje ličnosti, koji su u reali sputani. Ili obrnuto. Da se sputa ono što inače,
u reali nije "pod kontrolom". Dakle, to bi se moglo nazvati,
"izraženiji oblik sebe samog" ..Ali već biti bitno drugačiji, to je nešto drugo
i stičem utisak, da je takvih više nego ovih prvonavedenih.
joj sou zivi.
