
Dalo bi se o svemu reci ponesto
Uglavnom, nisam nikada dozivio punu podrsku ni u cemu, o pomoci da ne pricam, a rijetko sam je trazio.
I ono sto je bilo pozitivno i sto si vidio kao takvo, kroz neko vrijeme saznas sve i zgadi ti se i ono malo sto se desilo dobrog. I prostor i ljudi.
Budes kasnije okruzen svima njima, i sa strane da neko nepoznat dodje i gleda, pomislio bi kakva sloga, ali u sebi licno znas da je daleko od toga, i nisi vise ni toliko ljut kroz te godine koje prodju, samo ravnodusan.
Naviknes sam, i uvidis da je posle svega, ipak tako i bolje.
Sto se sitnih stvari tice, ne mislim da su i vrijedne nekog pomena, ali uvijek gledam da se oduzim, tako da ne dugujem nikome nista.