Post
by Cici » 15 Jan 2011, 17:45
MOSTAR
ACO PORUČUJE: Čuvajte mi bicikla i kontejner
Subota, 15 Siječanj 2011
MOSTAR – Nakon dugo godina beznađa, bijede, neimaštine i života u neljudskim uvjetima legendarni Mostarac Aleksandar Aco Džakula, poznatiji kao Aco biciklist, jučer je dostojanstveno proslavio Novu godinu po julijanskom kalendaru i obiteljsku slavu svojih predaka u toplini novoga doma. Za konačan smještaj najpoznatijeg mostarskog biciklista pobrinuo se Centar za socijalni rad pruživši mu ugodan smještaj u Domu za stare i iznemogle osobe “Miran san”. Međutim, kroz razgovor sa Zorom Dujmović, ravnateljicom navedenog centra, doznajemo da je inicijator cijele priče bio zapravo sam gradonačelnik Ljubo Bešlić, kojeg je duboko potresla priča iznesena u medijima o životu legendarnog Mostarca koji živi bez ičega u gradu koji je istinski volio i na svoja dva kotača diljem svijeta slavio.
Gradonačelnik inicijator
- Gradonačelnik je bio inicijator svega, s obzirom da nitko od djelatnika za socijalni rad nije bio upoznat s ovom pričom. Gospodin Aco nikad nije tražio našu pomoć, niti smo kad imali dojave od susjeda koji su odlično znali za Acino stanje, objasnila je Dujmović.
U Domu, koji je za Acino narušeno zdravstveno stanje kako fizičko tako i mentalno zaista bio i zadnja slamka spasa, posjetitelji s dobrim namjerama neprestano su se smjenjivali u što smo se i sami uvjerili prilikom našeg jučerašnjeg posjeta. Dočekao nas je s velikim osmijehom predstavljajući sestre koje se o njemu odlično brinu te kazao da se odlično osjeća. Samo mu, kako je naglasio, nedostaje dres pa je malo neprimjereno obučen za susret s nama, ali nije odolio fotografiranju s ljepoticama iz Doma koje mu puno znače, jer kako navodi, u biciklističkoj karijeri uvijek su ga nekako okruživale ljepotice. Veselu atmosferu prenosio je i na ostale štićenike Doma, pa smo tako u njegovom društvu zatekli cijelu skupinu koja uživa u pričama s Acinih turneja. Mladen, koji boravi već četiri godine u navedenom domu, kako kažu sestre, inače nije komunikativan, ali Acine priče su ga vezale uz prostoriju s ljudima i neprestano mu mamile zadovoljan osmijeh na lice.
Međutim, u veselim pričama Aco je ipak skrenuo pozornost na svoj kontejner i zamolio sve Mostarce da mu čuvaju bicikla i da ih nikad ne prodaju, jer bi, kako smatra, to trebao biti suvenir grada. Sličnog mišljenja bila je i šarmantna sestra Almedina Bajgorić, koja se prva u kontejneru susrela s Acinim bolnim pogledom koji je kako kaže odavao sam rub života.
Po nalogu Doma u kojem radi, ona je išla zajedno s glavnom sestrom Natašom Humić po čovjeka kome je utočište zaista bilo krajnje potrebno. Prizor koji su zatekli malo je, kako kaže, nazvati neugodnim jer zatečenu sliku teško će zaboraviti.
- U kontejneru je bilo puno smeća tako da smo doslovce jedva ušli unutra. Sve je bilo mokro i ispunjeno neugodnim mirisima, a na njemu je bilo desetak majica koje su bile izrazito prljave i mokre, to je zaista djelovalo strašno, kaže sestra Almedina koja priznaje da joj je to zapravo bio najteži posao od kada radi.
Po dolasku u Dom kaže da mu je trebala posebna njega, jer je od ležanja već bio poderan s desne strane, a imao je rane i na nogama koje su, prema mišljenju tamošnjih liječnika, upravo nastale zbog neadekvatnog smještaja i neljudskih uvjeta života gdje je danima nemoćno ležao. Iako je Almedini odlazak po biciklistu, kojeg je cijeli život viđala po ulicama rodnog grada, bilo najteže iskustvo od kada radi, da treba opet takvo što uraditi, kaže da se ne bi premišljala ni sekunde, jer spašeni čovjek neprocjenjiva je nagrada.
- Aco je zaista bez problema krenuo s nama svjestan i sam da mu je liječnička pomoć nužna. Odlično je i daleko bolje no što smo mogli očekivati. Nimalo nije agresivan, a svojim dolaskom donio je smijeh i jednu posebnu vedrinu u cijeli Dom, jer je zaista pun svakojakih priča i zanimljivih pripovijesti koje rado upijamo mi djelatnici i svi štićenici, zadovoljno će sestra Almedina.
Poštovanje Sportskog saveza
Cijelu priču u kratkom roku doznao je i predsjednik Sportskog sveza Grada Mostara Hasan Šišić koji je također u novom domu posjetio najpoznatijeg biciklista našega kraja.
- U razgovoru s osobljem Doma doznali smo da mu nedostaju neke trenirke, pidžame, donje rublje i sredstava za osobnu higijenu što ćemo mu mi kupiti. Budući da me zna godinama, Aco je izrazio želju da mu nabavim biciklistički dres, što ćemo vrlo rado učiniti, jer to je najmanje što mi možemo za njega uraditi. To je samo jedan znak pažnje Sportskog saveza Grada Mostara prema čovjeku koji je cijeli život vozio bicikl i živo za biciklizam, kazao je Šišić ne skrivajući divljenje neizmjernoj ljubavi za biciklizam koju Aco nosi u sebi. Divljenje i poštovanje Aci Džakuli, koji je glavni simbol za biciklizam u gradu na Neretvi, pokazali su i mnogi sugrađani razasuti diljem svijeta. Prateći tužnu sudbinu koja ga je proteklih godina zadesila, na najpoznatijoj društvenoj mreži Facebook su osnovali grupu koja mu želi pomoći. A da postoji mali broj humanista i štovatelja njegovog dosadašnjeg rada potvrdilo je okupljenih 2259 članova, koji nisu ni najmanje štedjeli riječi potpore za legendu rodnog im grada.
Glad ga dovela na rub života
Njegov organizam bio je jako iscrpljen, a glad koja ga je, po svemu sudeći, dovela na sam rub života bila je, kako kažu, vidljiva u njegovim očima i neprestanoj potrebi za hranom koju nije mogao niti jesti odmah toga dana, kako govore u Domu “Miran san”. Posebice je tražio čokoladu, s navodima da njegov organizam to zahtijeva s obzirom na napore i navike svakoga sportaša, te je koristio svaku priliku kako bi novim sustanarima pripovijedao svoje dogodovštine iz svijeta biciklizma.
Živa sjećanja
Iako osobne dokumente Ace biciklista još nije nitko našao, sestre kažu da sam tvrdi kako je rođen 13. studenoga 1933 godine. No, to je papirologija koju će bez problema riješiti službe Centra za socijalni rad.
- Danas mi je slava i želim vas sve počastiti, jer ste svi dobri prema meni, kaže Aco, koji nije prestajao sa svojim životnim ispovijestima, od najljepših putovanja do sjećanja na svoju pokojnu suprugu koja je, kako sa sjetom kaže, umrla od raka dojke.
Onima koji su mi se smijali,hvala... Bez njih ne bih plakala... Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav... Onima koji su povrjedili moja osjecanja,hvala... Bez njih ne bih znala da ih imam... Onima koji su me ostavili,hvala... Bez njih ne bih otkrila sebe.... Ali onima koji su mislili da necu uspeti- Njima najvise zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokusala....
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
