Citati koje ste sačuvali

[Bahra]

Pronadješ ljude nalik na sebe.. I staneš tako i
ne veruješ,da ima neko kao ti - isti, baš isti na ovom drugačijem svetu.

Mika Antić

[adacta]

Strepite grobovi ! Prosaptah,mada su rijeci u meni odjekivale snazno poput zakletve.Strepite,jer preko korova vasih gazimo mi,gazi sutra daleko od vaseg jucer.Zalud nas plasite,jer mi zborimo gromko, a vi , vi nijemo strahujete, jer vi ste bez pamcenja,bez sjecanja,vi ste uspomena koja moze nestati.Vi ste djelic nas kojeg mozemo odsjeci,odbaciti,zaboraviti,a nas trebate da bi smo vas pamtili.Budite mirni,grobovi,ostajte mirno, pokojnici.Necemo vas zaboraviti.Vi ste tu da nas podsjecate na to sto smo mogli biti,tu ste da nas ucinite nepokornim i upornim u napredovanju.Da... Dometnuh okrenuvsi glavu, vi ste zato tu, da mozemo pokazati u zemlju predsasnika ,kolijevku u kojoj smo nastali ne da ponavljamo bivano, nego stvorimo novi svijet,novu vjecnost za nas i one poslije nas.Zbogom,grobovi,zbogom,mrtvi pepelu,ceka nas novo rodjenje - u Saznanju !

MOZAIK - L.G.

[Sanjar.Lutalica]

"Nada je san kad si budan" - Aristotel

[Del Boy]

Kad zena suti, ne prekidaj je.

[Ledena]

Web London držao je poluautomatsku pušku SR75 koju je točno prema njegovim zahtjevima
izradio jedan od legendarnih puškara. SR ne bi samo ranjavala meso i kosti; ona bi izazivala
raspadanje tkiva. Web nikada ne bi odlazio od kuće bez tog vrhunskog poglavice među
snažnim puškama, jer bila je riječ o čovjeku do grla uronjenom u nasilje. Uvijek bi bio
pripravan ubijati, djelotvorno i bez pogrešaka.. Jedini prezivjeli-David Baldacci

[zvrcka]

Svijetu ne prijeti opasnost od ljudi koji su zli ,
nego od onih koji zlo dopustaju

[Betty-B]

Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.
W. Jennings Bryan

Troje može čuvati tajnu samo ako je dvoje od njih mrtvo.
Benjamin Franklin

Na putu ka istini čovjek može da napravi samo dvije greške. Da ne prodje cijelim putem, ili - da ni ne krene.
Buda

Uvijek praštajte svojim neprijateljima; ništa ih ne može toliko iživcirati.
Oscar Wilde

[Del Boy]

Ljubav je teška bolest duše.

[Nela]

Ljubav je jaka koliko i smrt, teška koliko i pakao. Smrt odvaja dušu od ljubavi, no ljubav odvaja sve stvari od duše

Maister Eckhart

[Rum]

"Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."


William Blake

[vučica]

Za uspjeh je potrebno prihvatiti svijet kakav jest
i uzdići se iznad njega.

Michael Korda

[Cici]

" ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...
(Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna)"

[Cici]

"Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.
(Aristotel)"

[Cici]

"Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći tko si. Znam li čime se baviš, tad znam što možeš postati.

(Goethe)"



Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

(Herman Hesse)"

[Edin']

Evo jedan ... Gromovo đule - Skender Kulenović : "Zaspah snom u kojem se sve zaboravlja.Tako se sutradan i probudih.Svi - kao da se nista nije dogodilo."

[Mell]

Bio je to trenutak potpunog mira, spokoja i sreće, u drhtajima nebeskih struna osluškivah suptilne note mjesečeve sonate, slušah kako srebrenkasta svjetlost predivnu melodiju svira, nježnošću plesa svjetlosti i sjena moje tužno srce dira i daruje mi harmoniju svemirske ljepote. U tom treptaju oka, nestade strah, ljutnja, tuga i na nebu zasja priviđenje iz drevnih vremena, predivna ilzija sa zvijezdanim dijademom u kosi otvori vrata akademije davnih vjerovanja. U čudesnom trenu zagrljaja nemira i mira, u dodiru noći i dana, u treptaju nebeskoga oka, u času kad mjesec odlazi, a sunce iz tmine izranja, u zadnjem uzdahu tog oproštaja čujem šapat Uranije drevne, muze, kćerke Mnemozine, proročice zvijezdanog kalendara i vidim kako zvijezdano lijepa iz rijeke sjećanja izranja. U Danicinom sjaju iskri tvoje nadahnuće, svitanje je sretan trenuak tvoje iz tmine laži, krađa i podmetanja uzdignuće. Odlazeći u beskraj budećeg neba ostavlja mi trag ispisan od zvijezdanih slova, trag istine davno satkan u moju knjigu od odsanjanih snova.

[Mell]

ti si
sada tek sjećanje
izigrali smo naše snove
ispili gorke čaše nade i boli
dvije budale i dvije istine
obje laži razotkivene
živa je tek iluzija
da ljubav je
je ikad
bila
to
(NASCETEIPSUM)

[vučica]

Kada čovjek nešto uistinu želi,
cijeli se svemir uroti
kako bi mu se san ostvario...

P.COEHLO

[Maja]

Adnanova mati se razboljela. Iznenada. Niodčega. Krenulo od želuca. Došlo do srca. I ščepalo ga. I trgalo. Da iščupa. Samo je plakala. Doktorima džaba išla. Psihijatar rekao, postratni stres.. ima toga dosta danas. Dok je rat trajao bilo je u redu. Nije se mislilo ni na šta. Osim preživiti. A sad se misli. Na svašta. I otac Adnanov je odvede hodži. Neko im rekao. Sihiri. Hodža će je izliječiti. Adnanu nisu rekli. Nisu smjeli.

I hodža proučio. Dao joj zapis. I flašu vode. Da pije pred spavanje. U flaši zapis koji liječi.

I mati mu pade u postelju. Ne diže se više. Srce hoće da iskoči. Samo plače.

I otac reče Adnanu. Za hodžu. I Adnan se spremi. Hodži. I ja s njim.

Hodža mlad. Ko Adnan. Jak. Zdrav. Guzi redovno.
Vidi se.
- Merhaba hodža.
- Selam braćo. Sjedite.
Adnan sjede. Preko puta hodže. Hodža pogleda u mene.
- On je dobro. Pazi na mene.
Hodža gleda u mene. I ja u njega. Ja sam dobro. Vidi hodža. I zabrinu se. Što sam dobro.
- Kako ti mogu pomoći brate?
Pita Adnana a gleda u mene. Nije mu dobro što sam dobro.
- Rekli su mi da ćeš znati čim me vidiš.
Više me ne gleda. Nije mu dobro.
- Pričaj mi o sebi.
- Pričaj mi o meni
Uh hodža. Nemaš pojma kako ti je.
- Moraš mi nešto reći. Ja ne znam sve.
- Šta znaš?
Uh hodža. Šuti hodža.
- Kako se zovem?
Hodža, hodža.
- Čime se bavim?
Hodža ba?
- Koliko sam dobra učinio?
Hajde ba?
- Koliko zla?
Ba?
- Šta nosim u sebi?
E moj hodža.
- Reći ću ti.
Eto sad.
- Pun sam Meleka.
Eto.
- Ko mati mlijeka.
Ba.
- Ko mati suza.
Bolan hodža.
- Ko mati bola.
Šuti hodža.
- Ko mati straha.
Pričaj hodža.
- Ko mati djece nerođene.
O, Bože.
- Poklonjene
O, Bože.
- Zemlji. Bosni.
O, Bože. Ti reci.
- Da krv natope.
Bože.
- Da više ne izvire.
Bože.
- Da ne sapire.
Bože.
- Da ne odnosi.
Bože.
- Da oteče.
Bože.
- Da presuši.
Bože.
- Da porodi. Ruže.
Bože.
- Da mirišu djeca. Bosna. Brat i sestra.
Bože. Ti znaš. Ti reci. Nevini smo.
- A ti se igraš.
Igra se. Hodža.
- Njega.
Njega.
- Boga.
Tobe jarabi.
- I eto.
I eto sad.
- Bog ti šalje.
Šalje, šalje.
- Igru malu.
Malu, malu.
- Bosna. Tačka. Ba.
Tačka, tačka. Ba.
- Ustani hodža.
Adnan stoji. Tačka ba.
- Nemoj brate...
Adnan stoji. Tačka. Krv.
- Nemoj, molim te...
- Ustani hodža!
Ustani. Ba.
- Bog ti Meleke šalje.
Šalje. Ba.
- Krvlju oplođene.
Krvlju. Ba.
- Bosna ih porodila.
Bosna. Ba.
- Carskim rezom.
Carica. Ba.
- Suzama nevinim.
Nevina. Ba.
- Suzama nevinih.
Nevini. Ba.
- Dođi. Vrijeme je.
I diže hodžu jednom rukom. Ponese ga ko kuja mlado. Obgrli ga ko kuja mlado. Obliza ga ko kuja mlado. I pusti. I pade hodža. I Meleci mu niz obraze krenuše.

I mi odosmo. Zdravi. Mladi. Jaki. I kući Adnanovih dođosmo. A otac mu i mati sjede. Kafu piju. Sretni. Zdravi. Jaki.

- Sine... djeco... prođe... ko rukom odnešeno... samo od sebe... nesta... ko da ga nikad nije bilo...
Bosna. Tačka. Ba.



DAMIR AVDIĆ-PSIHO-GRAHA-DIPLOMAC

[Cici]

Čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni i jos čudnije, kako nam često baš to malo nedostaje.
Ivo Andric ...