KNJIŽEVNI CAFFE BAR

[Sioux]

Oldos Haksli (Aldous Huxley), engleski pisac koji je živeo na prelazu iz IX u XX vek, stvorio je antiutopijski roman Vrli novi svet u periodu uspona fašizma, te izrazio moguće nehumane tendencije. Naslov pomenutog romana i antiutopije ironično ukazuje na društvo koje trenutno ne postoji, a ne bi trebalo da se ostvari u budućnosti. Autor je ponudio pesimističnu viziju odlučujući se da radnju romana vremenski i prostorno odredi u Londonu 2540. godine ili 632. godine Fordove ere.

Sadržaj romana čine osamnaest poglavlja, gde se izdvajaju relevantni junaci: Bernard Marks, Lenina, Linda, Džon Divljak, Mustafa Mond i direktor Centra za inkubatorsku proizvodnju i sistematsku obradu. Na samom početku opisuje se izgled zgrade za reproduktivnu proizvodnju i geslo Svetske države u kojoj se sintetičkim putem stvara mnoštvo istovetnih blizanaca sa devedeset šest kao gornjom granicom. U Vrlom novom svetu dovode se u pitanje brak, materinstvo i porodica kao socijalna institucija. Premda gubi na važnosti, porodični život opisuje se na sledeći način: „A domaće ognjište je bilo odvratno koliko fizički toliko i psihički. Fizički, to je bila zečja loga, brlog, vreo od trenja tesno zgomilanog života, smrdljiv od emocija. Kakvih je sve zagušljivih intimnosti bilo između članova porodične grupe, kakvih opasnih, nezdravih, bestidnih odnosa!“ (str. 31). Otuda negativna i smešna reakcija nakon saznanja da će Linda i direktor da postanu roditelji, te se povlače iz društvenog života. Najistaknutiji evropski esejista XX veka predvideo je polne slobode kao opšteprihvaćene, što se ostvarilo seksualnom revolucijom 60-ih i 70-ih godina prošlog veka. Štaviše, odanost partneru se osuđuje uz ponavljanje hipnopedijske poslovice da svako pripada svima.

Hipnopedija, učenje u snu pomoću zvučnika koji odašilje određene poruke, zamišljeno je kao instrument intelektualnog obrazovanja, što se nije pokazalo produktivnim. Reč je o neibežnom aspektu u novim okolnostima za održavanje kastne svesti, dok je u doba liberalizma bilo zabranjeno. Nekada je parlament izglasao zakon protiv hipnopedije, a potom postao arhaizam. Ipak, čuvaju se dokumenta iz pređašnjeg perioda slobode ličnosti uprkos kampanji protiv prošlosti u vidu zatvaranja muzeja, demoliranja istorijskih spomenika i zabrane štampanja knjiga pre 150. godine Fordove ere. Ostaje istorijska činjenica da su ljudi verovali u hrišćanstvo, no po autorovoj zamisli budućeg društva glorifikuje se Ford, znak T, proslave Fordovana, mise solidarnosti u novoj Svetskoj državi. Peva se više himna solidarnosti. Na primer, Prva himna solidarnosti glasi (str. 63):

Forde, nas dvanaest sastavi ujedno

Društvena reka da budemo trajna;

Daj da svi sliveni potečemo vredno,

Brzo kao tvoja Limuzina sjajna.


Zanimljivo je da se u rečenicama himne ogleda integrativna funkcija, što je, takođe, primetno u hrišćanstvu, ali u novom društvenom poretku potisnuta je religija. Samo se starost nije pobedila. „Bolje novo nabavljati nego staro prepravljati. Volim nova odela, volim nova odela, volim…“ (str. 42). Podstiče se potrošačka kultura i emocionalni odnos prema potrošnji, što u savremeno doba postaje aktuelna tema. Zatim, u Vrlom novom svetu primetna je tendencija da stariji ljudi rade; danas je dopuštena navedena mogućnost. Ipak, penzionisanje kao vid socijalnog osiguranja nije ukinuto kao što je po zamisli novog uređenja. Sada stariji mogu da rade, da nemaju vremena za razmišljanje, a ukoliko počnu da razmišljaju, tu je droga soma. Ne postavlja se pitanje za godine starosti. Uklonjena su sva fiziološka obeležja i mentalne karakteristike starosti. Starost postaje irelevantna u novom društvenom uređenju, dok se mladost glorifikuje. Nastupa fatalan ishod kod Linde, majke Džona Divljaka, usled preteranog konzumiranja some zbog ružnoće i gubitka mladolikog izgleda. Kasnije se događa još jedna tragedija – samoubistvo njenog sina – zbog društvenog pritiska za konformiranjem. Kako direktor Centra ističe: „Nekonformizam ugrožava nešto više nego život jedne jedinke; on udara na samo Društvo. Da, na samo Društvo“ (str. 114). Iz tog razloga je, pored Džona Divljaka, sankcionisan i Bernard kao pripadnik Alfa kaste koji mora da se preseli na ostrvo. U totalitarnom sistemu, kako autor ilustruje primerom Divljaka i Bernarda, ne dopušta se individualnost i sloboda, nego se primenjuju sankcije, koje narušavaju normalan psihički život pojedinca u korist društvene solidarnosti većinske grupe.

Kako bi se izbegli štrajkovi u fabrikama, nepoštovanje zakona, građanski rat, što jeste upamćena činjenica iz prošlosti, ne stvaraju se sintetičkim putem samo pripadnici Alfa kaste, nego je stvoren kastinski sistem (Alfa, Beta, Gama, Delta, Epsilon). Od malena se razvija kastinska svest pomoću hipnopedije. Kasnije se produbljuje podelom rada po ovom principu. Trećina stanovništva je zaposlena poljoprivredom, jer način proizvodnje traje duže nego sintetičkim putem. Radno vreme je duže, jer ne sme da se ostavi mnogo prostora za razmišljanje, a samim tim za negativne implikacije, koje se preduprede povećanom dozom some. „Uvek je tu soma koja smiruje bes, koja pomiruje sa neprijateljima, koja daje strpljivost i izdržljivost. U prošlosti se tako što moglo postići samo uz ogromne napore i godine intenzivne moralne obuke. A danas – popijete dve-tri tablete od pola grama, i sve se sredi. Vrlina je sada dostupna svima. Bar polovinu morala uvek imate uz se, u bočici“ (str. 187). Pokušaj Divljaka da izbaci sve kutijice some, koja doprinosi da se pobegne od stvarnosti, nije urodio plodom, tako da nije uspeo u svojoj nameri da ljudima povrati slobodu. Ipak, dobio je priliku da razgovara sa Mustafom Mondom, Upravljačem sveta i civilizacije, koji mu objašnjava razloge zbog kojih novi svet ne funkcioniše drukčije.

Nasuprot hipnopedijskoj frazi da je nauka sve, uočava se neprijateljski i subverzivan karakter ove oblasti društvenog života. Stoga nisu poželjna nova naučna otkrića, jer narušavaju društvenu stabilnost. Upravljač sveta se odrekao svoje sklonosti ka nauci. Obazrivi naučni fokus je samo na hitnim problemima. U Vrlom novom svetu nema mesta ni za umetnost, zato što nije spojiva sa srećom, te se sprečava razvoj umetnosti i nauke. „I sam Ford je učinio mnogo da se naglasak pomeri sa istine i lepote na udobnost i sreću. To je zahtevala masovna proizvodnja. Industrija se razvija normalno u uslovima opšte sreće, a ne istine i lepote“ (str. 179). Međutim, Džon Divljak ne bi svoju slobodu žrtvovao za veštački izazvanu sreću. Junak ovog romana bi radije izabrao neprijatne posledice i pravo da bude nesrećan. Koliko god bio nehuman jedan totalitarni sistem, postoje ljudi koji bi odbacili takvo društveno uređenje, a samim tim učinili rizičan potez svojom individualnošću. Istorija obiluje primerima ljudi koji su stradali zbog nelojalnosti i razlika, tako se mogu navesti određene istorijske ličnosti: Sokrat, Hipatija iz Aleksandrije, Đordano Bruno itd. Takođe, na širem planu ispoljio se milionski gubitak ljudi (posebno Jevreja i Roma) u logorima smrti tokom Drugog svetskog rata.

Roman Vrli novi svet pruža iscrpan materijal za sociološku analizu. Autorova kreativna i stvaralačka misao fokusira se na različite oblasti društvenog života: nauka, umetnost, religija itd. Svaka od ovih sfera društvenog života, po autorovoj zamisli, doživljava pad u budućem društvenom sistemu. U totalitarnom sistemu nekadašnje Jugoslavije, akademik Borislav Pekić bio je u zatvoru jer se protivio komunizmu; smatran je personom non grata od strane jugoslovenskih vlasti, koje su godinama stale na put izdavanju njegovih dela. Na primer, u socijalističkom društvenom uređenju religija je potiskivana, ali je kasnije primetan fenomen retradicionalizacije i povratka religiji, te je potrebno skrenuti pažnju na dinamičnost društvenog života. Stoga je neopravdano prorokovati o budućnosti jednog društva, ali je poželjno istaknuti negativne tendencije, koje bi se mogle sprečiti, te stvorili uslovi za socijalno blagostanje budućih generacija.

[ina]

U Vrlom novom svetu nema mesta ni za umetnost,

Pih.

[Koraci_u_noci]

Abiblofobija je stvarna
Iako često govorimo i o zabavnim činjenicama u vezi knjiga , ali ovo je činjenica koja nije zabavna za ljude koji su je doživjeli i ovo je nešto sasvim stvarno.
Govorimo o strahu od prazne police za knjige. Da, ovo je stvarni strah i ima stvaran izraz i znači da bi ljudi koji istinski vole knjige mogli razviti strah od toga da su im police prazne.
To ih navodi da nastave kupovati knjige čak i prije nego što popune svoju postojeću kolekciju jer se najviše boje da bi mogli pročitati sve knjige koje imaju i možda više ne bi imali što čitati.
Srećom, postoje knjižnice, ali i knjižare koje im pomažu. Imaju ulogu neke ambulante ili približnije Urgentnog crnta za ovu čitalaćku fobiju. A tu je i naša skromna grupa.

[Nice]

Nisam znala naziv za ovu fobiju, ima smisla...

[Koraci_u_noci]

Šta je to: EPILOG

Epilog je pojam koji u književnosti označava završnu riječ u nekom djelu, za razliku od “prologa“, koji znači uvodnu riječ. Epilog se može nalaziti na kraju nekog romana, ponekad i duže pripovijetke ili na kraju neke kazališne predstave. U predstavama se epilogom smatra završni govor kojim se glumac najčešće izravno obraća publici. U romanima i ostalim književnim djelima, u epilogu se autor izravno obraća čitatelju, pa se epilog često naziva i završnom riječju. U njima autor često otkrije sudbinu likova iz knjige i to onu koja se dogodila nakon radnje djela.
Epilog može biti napisan i iz perspektive nekog, najčešće glavnog, lika, pa je u tim trenutcima lik potpuno iskren prema čitatelju, slobodno govori kao da se ispovijeda je čitatelj ionako već potpuno upoznao tog lika kroz djelo, pa nema potrebe da ovaj išta skriva.
Epiloge ne moramo susretati samo u književnim djelima. Mogu ih imati, na primjer i filmovi. Epilozi u filmovima, baš kao i u knjigama, mogu u par kratkih scena pokazati što se dogodilo s likovima nakon priče. To su najčešće dramatizirane scene bez govora, a ponekad i bez glazbe ili zvukova uopće. U nekim filmovima epilog je tekst koji se pojavi na ekranu, a koji nam daje kratke informacije o događajima koji su se u daljoj budućnosti dogodili ili likovima ili su vezani za radnju filma. Slične epiloge ima većina dokumentarnih filmova.
U figurativnom smislu epilogom se smatra bilo koja radnja koja označava završetak nekog događaja. On se može prikazati i kao konačna posljedica radnje ili događanja, ne u smislu razrješenja radnje, već uvida u situaciju nakon raspleta događaja. Epilog donosi končani svršetak nakon kojeg su sva pitanja dobila odgovore.
Epilog je riječ koja dolazi od grčke riječi epilogos, a znači “zaključak” ili “dodatak”.

[Koraci_u_noci]

𝔹𝕣𝕒𝕫𝕚𝕝𝕤𝕜𝕒 𝕞𝕒𝕛𝕜𝕒 𝕜𝕠𝕛𝕒 𝕛𝕖 𝕚𝕫𝕘𝕣𝕒𝕕𝕚𝕝𝕒 𝕜𝕟𝕛𝕚ž𝕟𝕚𝕔𝕦 𝕠𝕕 𝕤𝕞𝕖ć𝕒

U favelama São Paula u Brazilu, gdje siromaštvo ograničava pristup obrazovanju, Lucia Pereira, samohrana majka troje djece, primijetila je srceparajuću prazninu - djecu koja nemaju knjige za čitanje. Lucia je bez sredstava već žestokom odlučnošću počela skupljati odbačene knjige i časopise iz kanti za smeće i reciklažnih centara.
Čistila ih je, popravljala i organizirala ih na police u svom malom domu, pretvorivši svoj dnevni boravak u društvenu knjižnicu. Uskoro su u njenu kuću počela hrliti djeca iz susjedstva, željna čitanja, učenja i sanjanja.
"Pretvarala je stranice koje su drugi bacali u priče koje su nadahnjivale i davale nadu. "
Lucijina knjižnica sada se može pohvaliti tisućama knjiga i inspirirala je nekoliko generacija mladih čitatelja da se bave višim obrazovanjem. Uz pomoć volontera organizira sesije pripovijedanja i radionice pismenosti, dokazujući da se čak i odbačeni snovi mogu preporoditi kroz snagu obrazovanja.
Vrijedno divljenja i pohvale!
Kako motivirajuće.
"Njen ogrtač je istkan od stranica, a njena supermoć širila je znanje.

[ina]

Lijepo..
Od nečijeg ništa kreirala i podarila od sebe mnogima puno.

[Koraci_u_noci]

Na današnji dan 2006. preminuo je srpski književnik i pjesnik - Duško Trifunović.

SREĆAN

Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
-----------------------------------------------------
GREŠIO SAM MNOGO

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.
-----------------------------------------------------
VELIKE VATRE

Prvo sam znao ko sam,
a onda krenuo svuda,
gde ima i gde nema
što usamljeni traže.

Od svakog digao ruke,
ko zverka na oprezu,
kroz pojas mrtve straže
krenuo u tu jezu.

Što god sam goreo duže
manje sam goreo zna se,
velike vatre služe
da male vatre gase.
-----------------------------------------------------
DALJINE

Daljina nije ništa
ona uzalud mami
ako na kraju puta
opet živimo sami

Vekovi ništa nisu
samo slojevi praha
ako je ljubavi bilo
uvek manje od straha

Daljine ništa nisu do znatiželje puke
jer sve što je moje na ovome svetu
to je na dohvat ruke

Vekovi neka teku po svome tajnom planu
a sve što je moje može da se desi
samo u jednom danu
-----------------------------------------------------
U NAMERI

U nameri da budemo isti
sa što manje razlika u sreći
sa svoje sam silazio zvezde
trudio se da ne budem veći.

Ceo svet sam držao na oku
da ne čini što ti ne bi htela
revolver sam nosio o boku
spremao se na opasna dela.

Kad si ruku pružila za dugom
plako sam od velike časti
gospodar sam al ću biti slugom –
smanjujem se da ti možeš rasti.

Šta je posle bilo ne zna niko
i za dugo niko neće znati
ja je čekam zna se tek toliko
da mi se sa svoje zvezde vrati.
-----------------------------------------------------
LUDO I NEZABORAVNO

Ne uzdiši u mom zagrljaju
Zli duhovi mogu da čuju
Priveli smo našu lađu kraju
I sad mirno čekamo oluju.

Ništa nije za veke vekova
Sve što imamo to je ludost ova
Mladost kakve ne beše odavno
- Beše ludo i nezaboravno.

Jednog dana u godine teške
Kada sednem da saberem greške
Smeškaću se i hvaliti javno
-Beše ludo i nezaboravno.

[ina]

Dobar je..
A tu mu prvu, jako lijepo je otpjevala Jasna Gospić

[Koraci_u_noci]

Sad, kad kazes, i ja je prepoznajem, bas sam je nedavno slusao

[Koraci_u_noci]

Učimo zajedno
Šta je to: MODERNA
Moderna je razdoblje u književnosti koje počinje sredinom 19 st. 1857. godine. Radi se o razdoblju poznatom po objavljenom djelu “Cvjetovi zla” Charlesa Baudelairea. Kraj čudesne epohe modernizima još se uvijek ne može precizirati.
Mnogi povjesničari su se uspjeli složiti kako modernizam određuje posljednju veliku književnu epohu koja se protegnula i na drugu polovicu 19. stoljeća, cijelo 20. stoljeće, a neki su se složili kako još uvijek traje i kako nikada nije ni završila.
Modernisti koji su djelovali u 19. stoljeću oslanjali su se na književna načela romantizma, gdje su opisivali suvremene pojave kao što je otpor prema tradiciji. Oni su nastojali stvoriti modernu književnost koja će odgovarati senzibilitetu suvremenog čovjeka.
Materijalističkoj vjeri u znanost koja je svoj vrhunac doživjela u drugoj polovici 19. stoljeća počeo se suprostavljati misticizam i idealizam.
Na duhovnu situaciju tada su počeli utjecati filozofi kao što je Schopenhauer s učenjem o pesimizmu koji se može nadvladati umjetnošću, F. Nietsche s učenjem o vrijednosti estetske dimenzije života i H. Bergson koji je prikazao učenje o intuiciji.
Pojam moderniteta prvi se put susreće kod Baudelairea i Gautiera. Modernisti u svom književnom djelovanju prikazuju umjetnost oslobođenu od bilo kakvog oblika društevnih stega te socijalnih funkcija koje su u potpunosti okrenute same sebi.
Tadašnji francuski pjesnici vezuju se uz zbornik “Le Parnasse contemporain” koji je prvi put izašao 1866. godine. Stvaratelji koji su bili vođeni ovim književnim nastojanjima zovu se Parnasovci.
Pjesništvo kod Parnasovaca teži čistoj umjetnosti, a među poznate Parnasovce ubrajaju se: Leconte de Lisle, Jose Maria de Heredia, Sully Prudhome te Theophile Gautier. Parnasovci su bili važni zbog velike pozornosti koju su posvećivali jeziku.
Pjesništvo Charlesa Baudelairea predstavlja prekretnicu u povijesti europske lirike. Baudelaire utemeljuje modernu poeziju nastalu u vrijeme novovjekovne civilizacije. Kategorija lijepog po njemu više nije apsolutna nego je relativna.
Za razliku od Parnasovaca čije pjesništvo nastoji kopirati objektivnu ljepotu, poezija Charlesa Baudelairea u pjesništvo unosi i dio zla, što je vidljivo u zbirci pjesama “Cvjetovi zla” koja pokazuje spajanje ljepote i zla.

[Nice]

Baš nešto čitam, autor je mnogih lijepih pjesama i hitova
Posljednja među njima.... ima nešto u tom' što me nećeš....

[Koraci_u_noci]

I ja sam to citao, tajna veza, pa nesto coiino i na kraju ta

[Nice]

Veliki broj pjesama, da

[Koraci_u_noci]

~ 𝗭𝗮𝗻𝗶𝗺𝗹𝗷𝗶𝘃𝗼𝘀𝘁~

Poznati roman "Rat i mir", poznatog i i slavom ovjenčanog ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, njegova supruga Sofija Tolstojeva je prepisala čak 7 puta, pre objave. Nije mala stvar kada se sjetimo da ta knjiga ima oko 1.400 strana.

[Nice]

Svaka čast
A iz kojeg razloga?

[Koraci_u_noci]

Zabavio zenu da ima svoj mir

[Nice]

[Nice]

Mogla bih i ja tako prepisivati
Djeluje smirujuće

[ina]

Ma to je više njeno djelo, nego njegovo.