Mene nisu tukli, a nisu imali ni potrebe:) A ni brata. Oboje smo bili dobra djeca i sad kad malo bolje promislim, vise su nasi roditelji trebali da se mijenjaju vec mi.
Jednom nas je, sjecam se, babo malo "stigao" s nekim prutom jer smo se svadjali za olovku, a zatim je olovku u huji prepolovio na pola

Tako je i ne zeleci rijesio problem

Ovo me sjeti na onu pricu kad su se muz i zena razveli a ona trazila pola auta, te ga on fino isijece na dva dijela i veli - izvoli zeno, biraj svoju polovicu
Ni ja svoju djecu ne tucem, ni ja nemam potrebu. Znam ih oshinit pogledom, rijecju i to je sve.
A ko ne zna rijecima s djecom, nece nista postici ni batinama. Zapravo te batine meni i jesu znak samo roditeljske nemoci.
Po meni su roditelji uvijk krivi za odgoj djece. I kad je dijete ters, roditelj je kriv. Gledam kod mojih prijatelja, puste ga da skace na stolu deset dana, jedanesti mu kaze - salazi, past ces
Uzimam sto za primjer samo. E tu je najveca greska. Ja svojim nisam dopustala da ponove dva puta istu gresku, ma o cemu da se radilo. Reagujem na prvi prekrsaj, sprijecem ponavljanje i samim tim izostaje svaka potreba za upotrebom bilo kakvog nasilja.