Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[dacina_curica]

Oh, čovjek je prolazno biće! Čak i tamo gdje je siguran da je njegova prisutnost prihvaćena, gdje je ostavio svoj stvarni pečat, to jest u duši svojih milih i dragih - i tu će se ugasiti sjećanje na njega, nestat će sve uspomene i to brzo!

Goethe

[dacina_curica]

"Ljudska duša je vazda kasnila za svijetom.

Duša je vir gdje zimi ogledaju se ždrali
u jesen k jugu odletjeli."

Marko Vešović

[dacina_curica]

Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji.

Velicanstveni Mesa

[dacina_curica]

Očekivanja

Ljudi uvijek očekuju nešto
jedni od drugih.
neki očekuju velike stvari,
a dobiju samo razočarenja
neuspjele pokušaje,
i žal za propuštenim prilikama.

Od trenutka kad stupiš na ovaj svijet
natovaren si bremenom očekivanja,
kičma ti puca pod nadama tvojih roditelja
da ćeš uspjeti ispuniti njhove prekinute snove.

Mnogi se gube u pokušajima da ne razočaraju druge ljude, 
da pritom i ne vide kada im njihov
sopstveni život izmiče ispod prstiju.

Od mene ne očekujte ništa!
Možda su me i slomila očekivanja drugih,
možda sam skrenuo sa puta za koji više
i nisam siguran kuda vodi.

No jedino što je sigurno, i za očekivati od mene
je to da ću svakog dana davati sve od sebe
da ostanem dosljedan onome što ustvari jesam,
jer niko nije vrijedan da izgubiš sebe
radeći ono što drugi žele i očekuju.

Vrijeme će pokazati jesam li u tome uspio.

Bojan Zdrale ♡♥

[dacina_curica]

Poslednja

Starim, a nije svaki starac mudrac.
Kakvo razočarenje.
Mrštimo se Bog i ja, jedan na drugog,
nezadovoljni učinkom.
Vrhovima prstiju čitam žvrljotine sudbine po svom licu,
rezbariju, koja bi u nečem plemenitom
mogla biti umetničko delo.
Zanimljivo štivo, neopterećeno božjim zakonima.
Zanimljivo, ali beskorisno i meni neshvatljivo.

I kad slediš putokaze lutaš,
jer onaj što postavlja znakove,
ne zna kud si naumio.
Glupaviji za čitav svoj život, saplićeš se,
ne primećujući razliku
između kamena mudrosti i kamena ludosti.
Tražiš put izvan puta, iza znaka,
biraš kamen za epitaf sa svojim imenom
i žuriš, kao da će kamenje biti razgrabljeno.
Na kraju ti pripadne bezimeni, pod kojim umoran zaspiš,
bez odgovora na pitanje da li si trebao slediti znakove.

Mada rođen star, teško prihvatam starost.
Strah me da neću umeti da napravim igračku
od, naizgled, bezvrednih stvari,
da neću umeti da izgovorim reč
od, naizgled, bezvrednih misli,
da neću umeti da umem.
Izgubiću sutra, izgubiću danas,
ostaće sećanje, a sećanja me strah,
jer svega sam se prvi setio.
I ovog danas i onog sutra.
Od juče ništa nije ostalo,
jer sve sam trošio, više nego što je pristojno,
čak sam i svete mrve ljubavi prve
istresao iz džepa, vadeći maramicu
da obrišem isceđene uspomene
na kasnije, posnije ljubavi.
I tebe sam se prvi setio.
Trebala si mi da me ulepšaš,
da se u mojim satenskim stihovima prepoznaš,
da me naučiš da se smejem,
da prohodam...

Da prohodam, ne da poletim.

Žurili smo da se zaljubimo,
a ljubav ne traži dobrovoljce.
Jednostrano proglasi nemir,
kad joj dosadi da miruje, ili ratuje.
Naoruža slabe samopouzdanjem,
uveri ih da je kucnuo čas za sveti nemir
i da su baš oni izabrani i posebni.
Mi, praznoverni, praznoglavi veterani,
pohrlimo u prve redove,
ne žaleći da u tom nemiru
damo i svoj život.
Ljubav, ti, ja –Trojni pakt,Trojstvo,
Trozubac.

Iskustvo je razumu dostavljalo podatke
o našem kretanju, ciljevima, strategiji,
pokušalo da dešifruje nežnosti
i uništi naše nemirne rezerve.
Posustajući pred nadmoćnim protivnikom,
razum, kukavički, posegne za tajnim oružjem, pitanjem –
Šta će biti kad nastane mir?

Stario sam,
a ti si zaplesala u mojim grudima, postala najlepši deo mene
i moju monodramu pretvorila u mjuzikl, bez reprize.
Ti mladež, ja bora,
nesvesni svoje zasluge i krivice
što sam ti, ovako smežuran, dodirnuo dušu.

Ljubavi slavnih ljubavnika nisu veće od naše,
ali nas nema ko da opeva,
ni da oplakuje našu izgubljenu posebnost.
Uostalom, sve dobre pesme odavno su napisane,
a suze lije svako za sebe.....

Starim i što mi je koža veća,
više za tebe pod njom mesta ima.
Još uvek zbog tvog horoskopa kupujem novine, u nadi da zvezde,
kad ne mogu ja, brinu da ne nazebeš i spokojno zaspiš.
Ko će, ako neće one, da te čuva od poganih
i da ne dopusti da te ljubi gori od mene?

Starim. Bojim se druge smrti, koja mi sleduje kad me zaboraviš.
Na prvu, koja me snašla kad si otišla, polako se navikavam
Tesko je kad moras da umes da umres, a nemas od koga da naucis.
Kad srce trne i misli pocrne, izgoris, paleci slike u glavi.
Pepeo pepelu...
Gde pepela ima vatre je bilo.

I ti ces ostariti.
Poverovaces Bogu, zahvaliti sto ti decu nije dirao
i moliti da to ni ubuduce ne cini.
Kad budes kupovala svece, jednu za zive, drugu za mrtve,
ako ti, umesto kusura, daju jos jednu, nameni je meni i nemoj je paliti.
Istopice se kada je usnama prineses.

Goran Tadic

[Heidi]

Volim te dvijema ljubavima,
sebicnom ljubavlju
i savrsenom ljubavlju.

Da bih Te voljela kako dolikuje,
moja sebicna ljubav se ogleda
u tome sto nista ne radim,
nego mislim na Tebe,
iskljucujuci sve ostalo.

A savrsena ljubav koja Ti pripada
jeste da velovi koji Te skrivaju
padaju i ja mogu da Te gledam.

Nikakva pohvala ne pripada meni
ni u ovom ni u onom
jer Tebi pripada hvala
za ovu i onu ljubav.

Rabija el Adevija

[Heidi]

'Necete utoliti svoju glad posmatrajuci one koji jedu, niti ce duhovna iskustva drugih utoliti vasu duhovnu zedj.'

Ej, vala, tako je....upri konje i dizi sam svoju prasinu...

[dacina_curica]

Citam neke dijelove iz Memento-a

Memory can change the shape of a room; it can change the color of a car. And memories can be distorted. They're just an interpretation, they're not a record, and they're irrelevant if you have the facts.

I have to believe in a world outside my own mind. I have to believe that my actions still have meaning, even if I can't remember them. I have to believe that when my eyes are closed, the world's still there. Do I believe the world's still there? Is it still out there? … Yeah. We all need mirrors to remind ourselves who we are. I'm no different … now … where was I?

Natalie: What's the last thing that you do remember?
Leonard Shelby: My wife …
Natalie: That's sweet.
Leonard Shelby: … dying.

[dacina_curica]

NE ŽELETI

Boravim u tvojoj misli,
dok sva u meni drhtiš ti.
Prozor si pun zvezda koji
otvoriti ne želim.

Kad se nagotom lepote tvoje
kupaš pored mene ti,
žeđ si prozračna koju
utoliti ne želim.

Kad bih stanovao u tvom telu,
da l bih živeo u duši tvojoj?

Kakva noć vrt velom skri!

Prva si tuga izvrsna koju
osetiti ne želim.

Carlos Pellicer

[dacina_curica]

About dreams. It is usually taken for granted that you dream of something that has made a particularly strong impression on you during the day, but it seems to me it´s just the contrary. Often it´s something you paid no attention to at the time -- a vague thought that you didn´t bother to think out to the end, words spoken without feeling and which passed unnoticed -- these are the things that return at night, clothed in flesh and blood, and they become the subjects of dreams, as if to make up for having been ignored during waking hours.

Boris Pasternak

[dacina_curica]

How wonderful to be alive, he thought. But why does it always hurt?

[dacina_curica]

Happy Birthday Mr. Steinbeck

It seems to me that if you or I must choose between two courses of thought or action, we should remember our dying and try so to live that our death brings no pleasure on the world.

John Steinbeck

[dacina_curica]

"Postoje dva razloga zašto ljudi šute o nečemu. Ili im to ne znači ništa, ili im znači sve."

[Heidi]

Brine me, Daco, sto u tom tvom zadnjem citatu......... ne mogu naci sredu. (ovo ja licno za sebe, jel)

[dacina_curica]

Vele da su neke stvari jednostavno crne ili bijele....Haman da je ovo jedna od tih "nekih stvari".

Ali sta znamo mi, lutalice sarenim oblacima....

[dacina_curica]

"Koja li je, Bože, pustoš u duši onog što se davno rastao s nadom…"

Avdo Sidran

[dacina_curica]

Svaki covek koga ne mogu voleti za mene je povod teske tuge.
Svaki covek koga sam voleo a koga vise ne mogu voleti za mene je korak blize smrti.
Vi koji znate da zavredjujete moju ljubav obratite paznju da me ne ubijete.

[dacina_curica]

"Glavno je, ne lažite sebe samog. Onaj ko laže samog sebe i svoju laž sluša,dolazi dotle da više nikakvu istinu ni u sebi, ni oko sebe ne primjećuje, i prema tome, ne poštuje ni sebe ni druge.
A, ne poštujući nikoga, prestaje da voli, i nemajući ljubavi da bi sebe zaposlio i zabavio, odaje se strastima i grubim nasladama, i u svojim porocima dolazi sasvim do životinjizma, a sve je to zbog neprekidne laži, ljudima i sebi!"

Dostojevski

[dacina_curica]

10.000 pegli

I jedna golema istina Bila je 34 puta al' zaboli me Uc'te napamet, sutra kontrolni!

AKO TI JAVE DA SAM PAO...

Ako ti jave da sam pao na razoranim, sledjenim poljima Flandrije, da me je pokosio srapnel - ti nemoj da budes tuzna i nemoj plakati pred svijetom, jer vrlo dobro znas da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti niti se moje kapi krvi mogu pretvoriti u makove...

To je sve jedna obicna literarna konstrukcija, a da ne pricamo o tome sto ja nikad nisam ni vidio Flandriju niti je ona vidjela mene. Ako ti kazu da sam se u svojim posljednjim casovima junacki drzao, da sam neustrasivo gledao smrti u oci, da sam je cak i zacekivao, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dzelatu dao kesu dukata uz rijeci: "Dobro obavite svoj posao!", a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vjesala, ti bi morala znati da je to jedna obicna izmisljotina, izmisljotina onih koji ne znaju sta je to zivot a sta smrt znaci. Ti me dobro znas: znas kako ja cesto umirem svakog bogovjetnog dana, kako se trzam na svaki sum, kako mi se celo cesto orosi znojem (reklo bi se bez razloga), znas da se bojim proviriti kroz spijunku na vratima bojeci se ne znam ni sam cega, bojeci se nekoga ko ce mi s nadmocnim osmijehom na licu izrecitirati stihove Marine Cvetajeve:

"Predaj se! Jos niko nije nasao spasa od onoga koji uzima bez ruku!"

Sjecas se kako sam se bojao kad si trebala da me predstavis svojim roditeljima, koliko ti je trebalo vremena da me ubijedis da ''nisam bas toliki kreten koliki izgledam, da se ponekad sa mnom moze proci ruku pod ruku kroz prometnu ulicu...

Ja pamtim ono vece kad smo otisli kod jedne tvoje prijateljice koja je slavila rodjendan, sjecam se svakog vica koji sam ispricao i sjecam se pogleda drustva koje je u meni gledalo neku egzoticnu zivotinju, sjecam se kako su se gurkali laktovima kad smo ulazili, kad sam skidao svoje cipele sa pacijim kljunorn (a u modi su bile brukserice), kako sam ispod stola krio onu rupu na ne bas cistim carapama...

Pamtim kako sam to vece, ponesen strahom, popio tri flase "Fruskogorskog bisera", litar i po domace rakije (vise je nije bilo) i zavrsio sa 'Mandarinetom", nekim likerom od mandarina... Od svega toga bi se napilo jedno omanje krdo slonova, ali ja sam bio najtrezniji, bojao sam se da tebi ne napravim neko sranje i to me je drzalo.

Onda smo izasli na Vilsonovo setaliste i ti si se propela na prste i poljubila me evo, bas ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjednem na klupu i da pocnem plakati...Prolazila su neka djeca i cuo sam ih kako kazu: "Vidi pedera!!!"

Kao i uvijek, ti si me pitala sta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopste nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zastitnog znaka, nesto po cemu bih sebe poznao medju hiljadama meni slicnih, nesto sto se i ne trudim da sakrijem, jedan zlocudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i dusi koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zracenjem, ni cinjenicom da te volim i da ti volis mene...

Ako ti jave da veceras hodam po kafanama i olajavam tebe i nasu ljubav, da se prodajem za lose vino, da skupljam opuske tudjih simpatija, ljubim ruke necistih konobarica, ispadam budala u svacijim ocima - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom.


Dario Dzamonja

P.S. dajribu - nabijem te ako procitas

[Heidi]

Viri stuka sto se tesko peca vai, vai

Doces ti meni na kontrolni.....al jok teoretski