Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[ina]

Ti si moj širom otvoreni put
Do srca ravno.
Ravno do duše
Koja je drugi deo moje.
Tu nalazim sebe takvu
Kakva jesam,
Kakvu sama sebe volim.
I ti me takvu voliš.
Upravo takvu!
Bez traganja za nečim drugim,
Bez menjanja
I oklevanja.
Ne moraš mi ništa reći
Jer sve znam.
Dadoše nam isto srce,
Svakom pola.
Ne govori,
Ja i sâm sve osećam!
Prožima me ista ljubav
Sve do bola.


Milica Spinčić

[Zizi]

IMG_20250824_132556.jpg

Marko Vešović

[Koraci_u_noci]

ODLASCI BEZ NAJAVE

Odlazili su…
onako…
tiho.

Neki ljudi.
Neke riječi
— koje sam čuvao za „kad se vidimo“.

Neka mjesta u meni
gdje više niko ne svraća.
I svako je
odšutio svojim putem,
kao kad se duriš,
a ne znaš više ni na koga.

Vrata nisam čuo.
Nisu ni zalupili.
— Kulturno, skroz.

I nemaš ti više ni kome zamjeriti…
Nestanu ti,
čak i zamjeranja.

Naspeš dva deca vina —
navika, valjda…
pa se sjetiš:
ne dijeliš više
ni čaše.
Ni ćutnje.

I najgore je —
što nisu otišli posvađani.
Ma kakvi…
nema ti tu sapunice.

Samo se vrijeme zainatilo,
da pokaže — ko je gazda.
I razmjestilo nas po ladicama,
kao stare račune:
ne znaš da l’ da ih čuvaš…
ili baciš.

I, niko ne ostaje zauvijek.
A bogami…
ni ti.
Ako ćemo pravo.

I nije to tragedija.
To je, valjda…
neko Njegovo — Božije — kućno pravilo.

Nekad je to samo zakon svjetla:
da se mijenja ugao —
da bi ostalo sjajno.

A neki…
neki i ostanu.
Samo se ne javljaju više.
Ili su promijenili broj.
Ili ti srce…
više ne zvoni kad zazvone.

I sve je to,
što bi rekli stariji —
život.
Samo bez onog „e“ na kraju.

Jer ni kraj više nije
onaj sa stilom…
da prostiš.

I, da…
Vrijeme je gazda.
I to — kakav.

[Koraci_u_noci]

img_1_1756727468389.jpg

[Nice]

Kroz skoro svaki njegov roman, priču i sl. se provlači dječiji strah od škole i batina srditog učitelja, a zavijen njegovim specifičnim humorom