Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[ina]

Ti si moj širom otvoreni put
Do srca ravno.
Ravno do duše
Koja je drugi deo moje.
Tu nalazim sebe takvu
Kakva jesam,
Kakvu sama sebe volim.
I ti me takvu voliš.
Upravo takvu!
Bez traganja za nečim drugim,
Bez menjanja
I oklevanja.
Ne moraš mi ništa reći
Jer sve znam.
Dadoše nam isto srce,
Svakom pola.
Ne govori,
Ja i sâm sve osećam!
Prožima me ista ljubav
Sve do bola.


Milica Spinčić

[Zizi]

IMG_20250824_132556.jpg

Marko Vešović

[Koraci_u_noci]

ODLASCI BEZ NAJAVE

Odlazili su…
onako…
tiho.

Neki ljudi.
Neke riječi
— koje sam čuvao za „kad se vidimo“.

Neka mjesta u meni
gdje više niko ne svraća.
I svako je
odšutio svojim putem,
kao kad se duriš,
a ne znaš više ni na koga.

Vrata nisam čuo.
Nisu ni zalupili.
— Kulturno, skroz.

I nemaš ti više ni kome zamjeriti…
Nestanu ti,
čak i zamjeranja.

Naspeš dva deca vina —
navika, valjda…
pa se sjetiš:
ne dijeliš više
ni čaše.
Ni ćutnje.

I najgore je —
što nisu otišli posvađani.
Ma kakvi…
nema ti tu sapunice.

Samo se vrijeme zainatilo,
da pokaže — ko je gazda.
I razmjestilo nas po ladicama,
kao stare račune:
ne znaš da l’ da ih čuvaš…
ili baciš.

I, niko ne ostaje zauvijek.
A bogami…
ni ti.
Ako ćemo pravo.

I nije to tragedija.
To je, valjda…
neko Njegovo — Božije — kućno pravilo.

Nekad je to samo zakon svjetla:
da se mijenja ugao —
da bi ostalo sjajno.

A neki…
neki i ostanu.
Samo se ne javljaju više.
Ili su promijenili broj.
Ili ti srce…
više ne zvoni kad zazvone.

I sve je to,
što bi rekli stariji —
život.
Samo bez onog „e“ na kraju.

Jer ni kraj više nije
onaj sa stilom…
da prostiš.

I, da…
Vrijeme je gazda.
I to — kakav.

[Koraci_u_noci]

img_1_1756727468389.jpg

[Nice]

Kroz skoro svaki njegov roman, priču i sl. se provlači dječiji strah od škole i batina srditog učitelja, a zavijen njegovim specifičnim humorom

[ina]

Je li to piše: pjesma đaka prvaka?


Trebalo bi mi pola sata da ostalo pročitam nekako.. ko zna kako.. pozaboravila.

[ironman]

Kroz skoro svaki njegov roman, priču i sl. se provlači dječiji strah od škole i batina srditog učitelja, a zavijen njegovim specifičnim humorom

Stric i kad njegov stric a ljut na njeg uzme prut pa udari u kaputic njegov objesen na vratima..i onda i zbog tog zaplace jer mu zao djecaka..
I sad sam sam sebe pokvario.

[Nice]

Je li to piše: pjesma đaka prvaka?


Trebalo bi mi pola sata da ostalo pročitam nekako.. ko zna kako.. pozaboravila.

Napisaću ti na latinici, ako želiš

[Nice]

Kroz skoro svaki njegov roman, priču i sl. se provlači dječiji strah od škole i batina srditog učitelja, a zavijen njegovim specifičnim humorom

Stric i kad njegov stric a ljut na njeg uzme prut pa udari u kaputic njegov objesen na vratima..i onda i zbog tog zaplace jer mu zao djecaka..
I sad sam sam sebe pokvario.

Nikoletina,... da
A njegov stric koji je bio mlađi od njega?

[ironman]

Sad se ne sjecam ..ali ta scena mi ostala u glavi jos od kad sam kao djecarac to citao..

[Nice]

Tako se ponekad urežu u sjećanje neki pokreti, riječi, događaji, ko zna zbog čega, mislim zna onaj koji zapamti, samo je njemu znano

[ironman]

Tako se ponekad urežu u sjećanje neki pokreti, riječi, događaji, ko zna zbog čega, mislim zna onaj koji zapamti, samo je njemu znano

Sto posto tacno..bgm sam sad razmisljao bas o tome i zasto se tako jasno sjecam te scene..
Moje djetinjstvo..msm da tu ima odgovora na puno pitanja oko mene,msm zasto sam vaki naopak kakav jesam
I tok misli..naumpade mi da je prva knjiga o divljem zapadu koju sam procitao bila Jahaci rumene kadulje ..Zane Grey..i sjecam se da sam tad a imao sam mozda 11 godina mislio da je Zane zena jer Zane

[ina]

Je li to piše: pjesma đaka prvaka?


Trebalo bi mi pola sata da ostalo pročitam nekako.. ko zna kako.. pozaboravila.

Napisaću ti na latinici, ako želiš

Može, hvala. Još da naglas pročitaš

[ina]

Otkako za nju znam,
dani imaju modre oči
i vode boju njene suknje.
Otkako za nju znam,
vjetar ima njen glas
i ruže govore njene riječi.

Toliko volim te ljetne oblake:
pratili su njene korake
kada je došla po večernjoj travi.

Toliko volim te vrbe uz vodu,
zamišljene u tihu
i nježnu priču o njoj.
Nitko ne zna što šapuću.
Samo ja.
I smiješim se.

Otkako za nju znam,
ja sam ko noć u augustu:
miran, pun zvijezda i daljina

I.Minatti

[medvjed23]

[ina]

Od njegovih najboljih, u općem smislu (ne)sposobnih pozicija i društvenog "majstorstva"

[Nice]

Tako se ponekad urežu u sjećanje neki pokreti, riječi, događaji, ko zna zbog čega, mislim zna onaj koji zapamti, samo je njemu znano

Sto posto tacno..bgm sam sad razmisljao bas o tome i zasto se tako jasno sjecam te scene..
Moje djetinjstvo..msm da tu ima odgovora na puno pitanja oko mene,msm zasto sam vaki naopak kakav jesam
I tok misli..naumpade mi da je prva knjiga o divljem zapadu koju sam procitao bila Jahaci rumene kadulje ..Zane Grey..i sjecam se da sam tad a imao sam mozda 11 godina mislio da je Zane zena jer Zane

Nisi naopak već drugačiji lik

[Nice]

Napisaću ti na latinici, ako želiš

Može, hvala. Još da naglas pročitaš

U redi, samo čitanje ide drugi put, kad budem sama doma

Pjesma đaka prvaka

Zbogom, bako, mili rode
u školu me jutros vode,
tamo će me vazdan tući,
živ ti neću doći kući.
Zbogom jagnje sviloruno,
čoban ti je poginuo.
Zbogom, kravo, mliječna spravo,
odnio je šalu đavo,
pozdravi mi drago tele,
poginuću danas, vele,
posljednje ti šaljem zbogom,
osveti me tvrdim rogom.
Zbogom konju ritajući,
nastradaću čitajući,
unaprijed mi duša zebe,
više jahat neću tebe,
daj pomozi stradalniku,
bježaćemo čak u Liku.

Branko Ćopić

[ina]

Može, hvala. Još da naglas pročitaš

U redi, samo čitanje ide drugi put, kad budem sama doma

Pjesma đaka prvaka

Zbogom, bako, mili rode
u školu me jutros vode,
tamo će me vazdan tući,
živ ti neću doći kući.
Zbogom jagnje sviloruno,
čoban ti je poginuo.
Zbogom, kravo, mliječna spravo,
odnio je šalu đavo,
pozdravi mi drago tele,
poginuću danas, vele,
posljednje ti šaljem zbogom,
osveti me tvrdim rogom.
Zbogom konju ritajući,
nastradaću čitajući,
unaprijed mi duša zebe,
više jahat neću tebe,
daj pomozi stradalniku,
bježaćemo čak u Liku.

Branko Ćopić

Dati način prenošenja znanja je penozan.
Mislim na školske batine (ili bilo šta slično) nekih "mentora"
Na njemu očigledno nisu ostavile srž prema knjigama (jer se edukovao dodatno i sam) i različitim mogućnostima obrazovanja i upijanja umijeća.


A za ostalo..
Moram pitati..
Zašto imam osjećaj.. u poslednje vrijeme.. da si mi nekako tu.. a daleko?
Je li (možda) nešto do tebe (iliti nekih eksternih ti dešavanja) ili je do mene i mojih?

[Nice]

Više posla, obaveza, ne stižem gdje bih željala biti mrvicu više, češće,... tako, jednostavno život uzima svoje