HVO

[Krokodil Behko]

Ako je u pravu, zašto je pobjegao?
Sud BiH nije u S.Koreji, pa da može presuđivati po diktatu, a ti eto, vjeruj unaprijed u zlonamjernost institucija i nevinost svih optuženih. Koja guba.

[dr laganini]

..zanaš dok dokažu da nisi zec odoše jaja

[dr laganini]

Ako je u pravu, zašto je pobjegao?
Sud BiH nije u S.Koreji, pa da može presuđivati po diktatu, a ti eto, vjeruj unaprijed u zlonamjernost institucija i nevinost svih optuženih. Koja guba.

..nemam dobro mišljenje o sudu..ko što jelić kaže a ne laže ako laže demantiraj me..
...BiH vlasti su slatkorječive. Hrvatskoj javnosti treba biti jasno da u Bosni i Hercegovini postoje dva kaznena zakona po kojima se sudi za zločine. Jedan je onaj iz bivše SFRJ, koji je vrijedio u to vrijeme, a 2003. godine donesen je Kazneni zakon Bosne i Hercegovine. Razlika između ta dva zakona je u tome što Kazneni zakon iz SFRJ ne poznaje selektivnu zapovjednu odgovornost, udruženi zločinački poduhvat ni široki sistematični napad kao zločin protiv čovječnosti i u njemu su puno blaže kazne nego u Kaznenom zakonu donesenom 2003. godine. Razlika je u tome što se pripadnicima Armije BiH sudi po zakonu koji je vrijedio u ono vrijeme, a pripadnicima HVO-a se sudi po zakonu iz 2003. bez obzira što je Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu u nekoliko navrata naložio BiH pravosuđu da se svi optuženici moraju suditi po istom kaznenom zakonu, odnosno onome koji je vrijedio u to vrijeme i koji je blaži po osumnjičenika. To pravosudna tijela BiH ne provode, već su uzeli praksu da muslimanima sude po jednom zakonu, Hrvatima po drugom i dalje nastavljaju provoditi aparthaid nad Hrvatima u BiH.

[dr laganini]

..gdje..

[KOMESAR]

Napeto je...idem vidjeti iz blizeg.

Je li jopet HVO?

[dr laganini]

..ne juka prazina..

[Veca]

...ako bude,tesko nama!

[dr laganini]

..jašta nas hapsite a vama teško

[Rockefeller]

Zadnjih možda i mjeseci dosta čitam Davtogluovu (Ahmed Davtoglu, bivši turski premijer) Strategijsku dubinu, dosta sam tekstova pročitao na tu temu, dosta sam videa pogledao na tu temu, dosta sam čitao o pakistanskoj strategijskoj dubini, povezivao sam malo stvari sa alijinom islamskom deklaracijom i slično. Uglavnom veliki dio slobodnog vremena sam posvetio toj temi i tim temama.

Hoće li ovo sada biti u svakom postu umjesto Jobsa?

Nisam bog zna kakav fan Davtoglua kao što nisam ni Hitlera kao što nisam ni Garašanina pa sam opet pročitao i Strategijsku dubinu i Moju borbu i Načertanije.

Ovih dana čitam jednu knjigu koja bi možda trebala da je tebi bliže, bar takav dojam ostavljaš, a zove se (ako smijem prevesti) Porijeklo jednačine e=mc2 (David Bodanis je autor) i veliki dio knjige je ili smeće ili beskorisno ali je jedan detalj meni privukao pažnju (a ja knjige čitam zbog jednog detalja ): Ajnštajn je kao mali slijedio ili bio prisiljen slijediti religiji. Što će kazati, da li je religija dobra ili slaba za osobu uopće nije bitno. Ono što je važno je da kada dijete poučeno vjeri čuje nešto u školi ono će biti sposobno zapitati se "da li je to tako?".

Tako i ja pokušavam, ne uzimam te knjige jer im vjerujem ili im ne vjerujem. Uzimam da čujem i skriveni, nevažni, dio historije ili materije uopće. Pokušavam biti pobožno dijete kom profesori predaju.

Steve Jobs i geopolitika uopće se ne preplitaju niti se moji interesi, nagoni ili ambicije. Naprotiv za mene je to komplementarno, nadopunjuje se.

Steve Jobs je simbol moje teorije individualnog razvoja, moj interes za uredjenjem države je mjesto gdje pokušavam razumjeti kako bi ti ljudi živjeli zajedno. Jesi li ikad čuo, a vjerovatno jesi, za teoriju o hijerarhiji ljudskih potreba i za samoostvarenje odnosno samoaktualizaciju?

Recimo da ja društvo doživljavam kao skup samoostvarenih osoba a pri tome ne spuštam ljestvicu samoostvarivanja na to da samo: imaš porodicu, porijeklo, nešto uštedjevine i šta su još stvari kojima običan čovjek teži? Po mojoj teoriji samoostvarena osoba se ne boji umrijeti jer unutar njene duše nema više prostora za napredak i samoostvarena osoba ima unutarnji spokoj.

Na jednom mjestu je Abraham Maslow, kreator teorije o hijerarhiji ljudskih potreba, rekao da kada bi ljudi u kapitalizmu zamjenili kapital kao konačni ili jedini cilj sa potrebom za samoosstvarenjem svijet bi bio puno bolje mjesto za život. Ja sam samo vjerni zagovarač te teorije i toj teoriji se nazire ostvarenje. Apple je jedan od prvih pokušaja tog novog svjetskog poretka.

[dr laganini]

Domovinski rat temelj je današnje neovisne Republike Hrvatske. Ali Domovinski rat nije se vodio samo na njezinu području, i ne može ga se svesti samo na to područje. Domovinski rat vodio se i u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovačko ratište bilo je jedinstveno, nedjeljivo ratište s onime u RH, i RH se branila i na svom području i na području BiH. Jer je iz BiH dolazila srpska agresija prema RH, ali i u BiH su se Hrvati borili za vlastitu opstojnost, što je bio i ostao do danas itekakav nacionalni interes RH. Upravo o tome zbori svježe izašla knjiga povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Davora Marijana koja nosi jednostavan naslov – „Domovinski rat“. Ovo djelo predstavlja prvu cjelovitu sintezu o Domovinskom ratu. Usto, prvi put jedan autor nedvosmisleno i posve otvoreno u kontekst Domovinskog rata uzima i događaje u BiH, i ratište u BiH posve uklapa u cijeli kontekst Domovinskog rata. Kako Marijan navodi u uvodu, to je knjiga o vojnoj povijesti Hrvatske i Hrvata u Domovinskom ratu 1990. – 1995.





Politički pregled dan je u najkraćim mogućim crtama u uvodu. U knjizi je iznesen prikaz zbivanja u Hrvatskoj i dijelu BiH u kojem je djelovalo Hrvatsko vijeće obrane. Sukobi u ostatku BiH prikazani su u kratkim crtama jer bez njih stanje na ratištu ne bi bilo potpuno, a izostao bi i kontekst nužan za razumijevanje rata na teritoriju između rijeka Drine i Sutle, odnosno u Hrvatskoj i BiH. Evo što Marijan piše, zašto je područje BiH imalo važnu ulogu u obrani Hrvatske: „Od sredine kolovoza 1991. teritorij BiH igrao je važnu ulogu u napadu JNA na Hrvatsku. Plan napadne operacije temeljio se na ratnom planu Sutjeska-2, a predviđao je presijecanje Hrvatske na nekoliko pravaca, odvojeno uništavanje okruženih hrvatskih snaga, a potom diktat Srbije oko njezina budućega izgleda. Nije nužna mašta da se pogodi gdje bi bilo mje­sto BiH u takvoj državnoj tvorevini. Doprinos BiH srpskomu pohodu bio je teritorijalni i kadrovski. Peta vojna oblast u Hrvatskoj, Banjalučki, Tuzlanski, Kninski, Sarajevski, Užički i dio Titogradskoga korpusa logistički su podržavani preko bosanskohercego­vačkih prometnica, a znatan dio pričuvnika JNA i Teritorijalne obrane SR BiH sudjelovao je u bojnim djelovanjima. Najveći postotak angažiranog ljudstva bio je iz Bosanske krajine i istočne Hercegovine. Korištenje BiH u ratu protiv Hrvatske SDS je javno podržao u ljeto 1991. Bosanskohercegovački Hrvati bili su protiv rata, a dio dragovoljaca sudjelovao je u ratu u nekim od hrvatskih oružanih formacija. U napadima na Hrvatsku stradala su i bosanskohercegovačka mjesta naseljena Hrvatima, Uništa na Dinari u kolovozu i kompleks sela Ravno u Popovu polju u listopadu 1991. U dijelu hrvatskih općina poduzete su mjere obrane, dijelom kroz razoružani TO, a dijelom kroz pričuvni sastav milicije. Iz njih će poslije nastati Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a nadzorni punktovi i ophodna područja postat će crta hrvatsko-srpskoga razdvajanja, odnosno crta obrane.“

[dr laganini]

Marijan se dakako u knjizi pozabavio i kontroverzama koje prate Domovinski rat. Jedna od njih je i sudjelovanje Hrvatske vojske u BiH, što je bila podloga nekim domaćim politikama da optužuju Franju Tuđmana i tadašnji politički vrh za agresiju RH na BiH. Evo što Marijan piše o toj kontroverzi: „Hrvatska je vojska u tri vremenska intervala ratovala u BiH. Godine 1992. pomagala je HVO-u da obrani teritorij pod nadzorom Hrvata, što je izravno utjecalo i na opći tijek rata. Dijelovi hr­vatskih snaga bili su angažirani u muslimansko-hrvatskom ratu 1993. – 1994., što je najsporniji dio njezina angažmana u BiH. Posljednji, treći angažman Hrvatske vojske bio je od studenoga 1994. do kraja 1995. u završnim borbama i slomu srpske dominacije u BiH. Iz srpske perspektive, cjelokupni angažman HV-a bila je agresija na Republiku Srpsku, a bošnjačko-musli­manskim autorima sporan je udio HV-a u muslimansko-hrvatskom ratu. Iz redova ovih zadnjih tumača povijesti tvrdi se da je Hrvatska vojska u ratu Armije BiH i HVO-a imala angažirano i do 13 brigada, a da su gubici iznosili više od 13.000 vojnika

[Krokodil Behko]

Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv generala Đure Matuzovića i drugih za ratni zločin nad Srbima u Orašju i okolini.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv devet bivših pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) za ratni zločin nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Orašja.

Optužnica je podignuta protiv Đure Matuzovića, Ive Oršolića, Tade Oršolića, Marka Dominkovića, Jose Nedića, Marka Blažanovića, Mate Živkovića, Ante Živkovića i Stjepe Đurića, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
Oni se terete da su od druge polovine aprila 1992. godine do jula 1993. godine kao pripadnici struktura HVO u Orašju, Vojne policije i policijskih struktura, kao i stražari u logorima i zarobljeničkim centrima, Srednjoškolskom centru u Orašju i Osnovnoj školi "Donja Mahala" počinili ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti sa područja Orašja i okolnih mjesta.

Optuženi se terete da su za vrijeme obavljanja dužnosti u okviru svojih ovlaštenja učestvovali u progonu stanovništva srpske nacionalnosti sa područja Orašja na nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi i teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i da su na taj način počinili krivično djelo zločin protiv čovječnosti.

Tužilaštvo BiH će u ovom predmetu krivicu optuženih dokazivati pozivanjem približno 142 svjedoka i vještaka i prilaganjem obimnog materijalnog dokaza. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Ukinut pritvor

Penzionirani general Đuro Matuzović, ratni zapovjednik oraškog zbornog područja, te ostali optuženi, uhapšeni su u oktobru.

Na ročištu koje je pred Sudom Bosne i Hercegovine održano krajem novembra, tužilac Milenko Kajmaković iznio je prijedlog da se pritvor produži za još dva mjeseca.

Kazao je kako su dvojno državljanstvo pritvorenih i "politički obojena medijska kampanja" koja je pratila privođenje osumnjičenika za ratne zločine dovoljni razlozi za određivanje takve mjere.
Međutim, odlukom Suda odbijen je prijedlog Tužilaštva za produženje pritvora te je izrečena zabrana napuštanja mjesta boravišta, zabrana putovanja i neke druge mjere.

(SB)

[dr laganini]

..cudi me da nisu na dan bozica

[Krokodil Behko]

To je uoči srpskog božića, da oni imaju razloga za veselje.
Bilo kako bilo, svi na planeti znaju sve, pa tako da ovo ništa ne mijenja.
Kažem sve, u kontekstu svačijih zločina u ovoj zemlji.

Btw, skoro je bila vijest da su uhapsili sedmoricu Srba, koji se u Krajini sumnjiče za umješanost u ubistvo čak oko 120 civila i ja to nisam ni postavio na portal..

Svaki dan ili je neko uhapšen od njih, ili je optužnica podignuta, ili je izricanje presude ili žalba-ili nešto.

[Julia-Klara]

Evo sad mi tata prica, gore pobrojana ekipa je spalila jedno (srpsko) selo izmedju Brckog i Orasja (uz sve ostale zlocine za koje su optuzeni, jel)

[Krokodil Behko]

IKO STANIĆ, PREDRATNI LIDER HRVATA IZ POSAVINE: "Tuđman je rekao u Orašju; 'Vi ste me slušali i zato ste se obranili, oni u Posavini nisu i zato su tako prošli"

Iko Stanić, predratni lider HDZ-a u Derventi i član čelništva HDZ BiH, ovih je dana u Zagrebu promovirao svoju knjigu "Bosanska Posavina, od hrvatskih kotara do humanog preseljenja".

Posebno mjesto u knjizi zauzima Stanićeva analiza okolnosti i razloga zbog kojih je došlo do pada Bosanske Posavine u ruke srpskog agresora u ljeto 1992. godine.

Stanić kaže da je na tragediju Hrvata Posavine i njihov egzodus utjecalo više faktora, unutarnjih i vanjskih. No, najvažnijim događajem iz perioda prije pada Posavine on smatra dogovor Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu u aprilu 1992. godine kada je postignut dogovor o razgraničenju Srba i Hrvata u BiH.

Međutim, smatra Stanić, čelništvo posavskih Hrvata pod utjecajem nekih struktura iz Slavonskog Broda nisu poštivali taj sporazum i nastavili su voditi borbu za "unitarnu BiH pod utjecajem iz Sarajeva". Vojnički su presijekli koridor kroz Posavinu i isprovocirali žestoku vojnu reakciju Srba. Hrvatska vlast im nije željela priteći u pomoć jer se nisu držali dogovora Karadžić-Boban, objasnio je Stanić.

"Pokojni predsjednik Franju Tuđman je tijekom posjete Orašju 1998. godine rekao; "Vi ste slušali i zato ste se obranili, oni iz Posavine me nisu slušali i zato su doživjeli etničko čišćenje".

Stanić kaže da je HVO Orašja stvarno vodio "probosansku, unitarnu politiku", ali su to krili od Zagreba da bi dobivali pomoć tijekom rata.

Na pitanje kako je Alija Izetbegović gledao na prisustvo Hrvatske vojske u Posavini, Stanić je odgovorio da mu je Izetbegović rekao da "podržava prisustvo HV u Posavini, ali ne i u Zapadnoj Hercegovini".

(SB)

[dr laganini]

..je reka im boban da neće pripast hr dijelu i zbog toga što se oni nisu pristali bit pod srbima tudjman ih nije obranio ubime ova logika..

[Melek]

A sta vi mislite, da li je boban stvarno odapeo u nevrijeme ili ga je izolovao lobi? I zbog cega, ako je?

[dr laganini]

..ali pazi priču tog tipa..boban ih odjebo da bi posli reka da ih je odjebo što ga nisu poslušali..da idu srbima

[dr laganini]

..Republika Hrvatska mogla bi proširiti dio prava braniteljima Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) na temelju međudržavnog ugovora koji tek treba ići u usuglašavanje s BiH, odnosno federalnim ministrom, a dio prava bit će reguliran novim zakonom koji je također u pripremi.





Prema nacrtu dokumenta ugovora, koji treba zamijeniti stari što je bio donesen 2006. godine, osobe koje se definiraju u ovome zakonu bivši su pripadnici borbenih postrojbi HVO-a, oni koji su stradali i dobili status ratnog vojnog invalida, ali i maloljetni branitelji, na temelju ranjavanja ili zatočeništva. Među stradalnike spadaju i članovi obitelji poginulih branitelja.

To su one obitelji čiji su srodnici poginuli kao branitelji u Domovinskom ratu u redovima HVO-a , zatim svi zarobljeni ili u neprijateljskom logoru, kao i oni koji su preminuli od posljedica ranjavanja do 23. prosinca 1996. godine od povezanih bolesti, kao i pripadnik HVO-a koji je izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti izazvane sudjelovanjem u obrani suvereniteta. Kao razdoblje stradavanja navodi se vrijeme od 18. rujna 1991. godine do 23. prosinca 1996. godine koje se “priznaje kao osnova za davanje u novcu”. 


Republika Hrvatska se, prema tom ugovoru, obvezuje od dana priznavanja prava isplaćivati novčana prava i izvršavati druge obveze predviđene ugovorom, što je vrlo značajno s obzirom na to da je istekao ugovor koji su 2005. godine potpisali tadašnji zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH Bariša Čolak i potpredsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor. 
Po novom ugovoru, predviđeno je da braniteljima koji su stradali ili pak obiteljima poginulih bude priznato pravo na jednokratnu pomoć, i to u upravnom postupku koji će voditi nadležna tijela.

Republika Hrvatska je, uz to, obvezna priznati pravo na naknadu troškova ukopa, kao i organizirati i financirati pružanje psiho-socijalne pomoći stradalnicima, kao i obiteljima poginulih branitelja, o čemu će posebne provedbene propise donijeti hrvatski ministar branitelja. Poseban dio ugovora između dviju država definira i prava koja će moći ostvarivati branitelji u objema državama, BiH i RH. Tako se ove dvije države obvezuju da pripadnicima HVO-a i članovima obitelji smrtno stradalih “neće omogućiti ostvarivanje prava po istoj osnovi i istom stradavanju u obje ugovorne države” te da će se ukinuti prava ako se eventualno utvrde zloporabe. Valja reći kako se ugovorom predviđa i to da će branitelji moći izabrati, odnosno dobiti potrebne naknade tamo gdje im je to financijski i drukčije povoljnije.
Istodobno, novim Zakonom o hrvatskim braniteljima preciznije su uređena prava branitelja i stradalnika HVO-a. Prvi su put na eksplicitan način navedeni pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane koji su branili hrvatsku državu, ali i BiH. No, suština je da se ovim zakonom konačno ukida neizvjesnost u kojoj je bilo oko 10.000 najtežih stradalnika i obitelji poginulih pripadnika HVO-a koji su prava na mirovine, liječenje..., ostvarivali u Hrvatskoj.

Eventualni problem mogao bi nastupiti ako bošnjačka strana bude nastavila uvjetovati ovo pitanje. Naime, kako je i ranije najavio ministar branitelja Federacije BiH Salko Bukvarević, bošnjačka strana traži da se na jednak način riješi status svih pripadnika HVO-a, bez obzira na nacionalnost, koji su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske. No, pravi problem nastupa odmah s činjenicom da su nositelji prava jedino one osobe koje posjeduju hrvatsko državljanstvo, što ipak većina bošnjačkih građana u BiH nema.

Ovaj ugovor mora dobiti potvrdu i u parlamentarnoj proceduri, a na ruku ne ide ni sadašnja politička kriza.