Post: # 7258324Post
Jahja83
14 Feb 2025, 08:46
prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Zaista, umrli se kažnjava u svom kaburu zbog naricanja živih za njim."
(Hadis bilježi Buharija, Muslim i drugi)
Ovaj hadis je vrlo jasan i nedvosmislen u svojoj poruci. Da bismo ga detaljnije razumjeli, razmotrimo sljedeće aspekte:
Detaljno objašnjenje hadisa:
"Zaista, umrli se kažnjava...": Ovaj dio hadisa izravno ukazuje na to da postoji posljedica za umrlog zbog postupaka živih, konkretno zbog naricanja. Važno je razumjeti kontekst "kažnjavanja" u ovom hadisu. U islamskoj teologiji, kazna u kaburu (berzah) može imati različite oblike i nije nužno ista vrsta kazne kao Džehennem. Učenjaci su ovo "kažnjavanje" tumačili kao patnju, bol ili uznemirenost koju umrli osjeća zbog naricanja njegove obitelji i bližnjih. Nije riječ o klasičnoj kazni u smislu Božje srdžbe, već više o prirodnoj posljedici negativnog postupka živih na dušu umrlog.
"...u svom kaburu...": Hadis se odnosi na stanje umrlog u kaburu, odnosno u berzahu - periodu između smrti i Sudnjeg dana. U islamu se vjeruje da duša umrlog nastavlja postojati u berzahu i da je svjesna određenih događaja u ovom svijetu, posebno onih vezanih za nju.
"...zbog naricanja živih za njim.": Ovo je ključni dio hadisa koji objašnjava razlog patnje umrlog. Riječ "naricanje" (arapski: niyahah) u hadisu se odnosi na pretjerano i glasno žalovanje koje uključuje vikanje, jaukanje, udaranje po licu i prsima, cijepanje odjeće i slične postupke koji su bili uobičajeni u predislamsko doba kao izraz žalosti. Ovakav oblik žalovanja se u islamu smatra zabranjenim i neprimjerenim.
Zašto naricanje uzrokuje patnju umrlom?
Učenjaci su ponudili različita objašnjenja zašto naricanje uzrokuje patnju umrlom, a neka od njih su:
Saosjećanje i povezanost: Duša umrlog, iako je prešla na drugi svijet, i dalje ima određenu povezanost sa svojim bližnjima i osjeća njihove emocije, posebno one snažne poput tuge i boli. Kada čuje i vidi svoje voljene kako se pretjerano žale i naručuju nad njegovim gubitkom, duša umrlog se rastužuje i pati zbog njihove patnje, osjećajući se bespomoćno da im olakša bol.
Neprihvatljivost postupaka: Naricanje, sa svim svojim pretjeranim i neprihvatljivim postupcima (kao što je već spomenuto udaranje, cijepanje odjeće itd.), u islamu se smatra nezadovoljstvom Božjom odredbom i sudbinom. Duša umrlog, koja je sada svjesnija Božje mudrosti i pravde, može biti uznemirena i patiti zbog nezadovoljstva i grijeha koji čine njegovi bližnji naricanjem.
Kršenje sunneta i strpljivosti: Islam uči vjernike strpljivosti i saburu u trenucima iskušenja, uključujući i smrt bliskih osoba. Naricanje je suprotno strpljivosti i pokazuje nedostatak vjere u Božju odredbu. Umrli, koji se sada nalazi u stanju istine, može patiti zbog kršenja sunneta i propusta strpljivosti od strane njegovih živih.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Zaista, kada se neko od vas ukopa, i njegovi drugovi se okrenu i odu, on zaista čuje topot njihovih obuća."
(Hadis bilježi Buharija i Muslim)
Ovaj hadis je zabilježen u najautentičnijim zbirkama hadisa (Sahih Buhari i Sahih Muslim), što mu daje veliku vjerodostojnost i važnost u islamskoj tradiciji.
Detaljno objašnjenje hadisa:
"Zaista, kada se neko od vas ukopa...": Ovaj dio hadisa se odnosi na trenutak ukopa umrle osobe u kabur. Nakon obavljenih dženaze-namaza i ukopa, kada se tijelo položi u kabur i prekrije zemljom.
"...i njegovi drugovi se okrenu i odu...": Ovo opisuje situaciju kada ljudi koji su prisustvovali sahrani (dženazi) počinju da se udaljavaju i napuštaju mezarje (groblje) nakon završenog ukopa. Riječ "drugovi" (arapski: ashabu-hu) se ovdje odnosi na osobe koje su ispratile umrlog, rodbinu, prijatelje, džematlije, sve one koji su bili na dženazi i ukopu.
"...on zaista čuje topot njihovih obuća.": Ovo je ključni dio hadisa koji direktno govori o sposobnosti sluha umrle osobe u kaburu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje da umrli u tom trenutku čuje zvuk koraka i obuće onih koji se udaljavaju od njegovog kabura. Riječ "obuća" (arapski: ni'alihim) se koristi, jer su ljudi u to vrijeme uglavnom nosili sandale ili sličnu obuću, pa je "topot obuća" karakterističan zvuk koraka.
Šta možemo zaključiti iz ovog hadisa?
Ovaj hadis nam pruža važne informacije o stanju umrle osobe u kaburu i o onome što se dešava nakon smrti:
Život u Berzahu (zagrobni život): Hadis potvrđuje islamsko vjerovanje u berzah, zagrobni život, period između smrti i Sudnjeg dana. Umrli nije potpuno prestao postojati, već prelazi u novo stanje postojanja u kaburu.
Svijest i osjećaji umrlog: Hadis implicira da umrla osoba zadržava određeni stepen svijesti i sposobnosti osjećanja u kaburu. Činjenica da čuje topot nogu ukazuje na to da nije izgubila sva čula i osjećaje. Međutim, važno je razumjeti da je stanje umrlog u berzahu drugačije od života na ovom svijetu i da mi ne možemo u potpunosti shvatiti prirodu tog stanja.
Osvrt na dunjaluk (ovozemaljski život): Zvuk topota nogu onih koji se udaljavaju može se tumačiti kao posljednji zvuk sa dunjaluka koji umrli čuje prije nego što se potpuno preda novom životu u berzahu. To može biti i podsjetnik na dunjaluk koji je ostavio iza sebe, kao i početak njegovog novog putovanja u zagrobnom životu.
Podsticaj na dobro djelo i pripremu za Ahiret (budući svijet): Hadis nas podsjeća na neizbježnost smrti i kaburskog ispita. Spoznaja da ćemo i mi jednog dana biti u sličnoj situaciji, da ćemo biti ukopani i ostavljeni sami u kaburu, treba da nas podstakne na razmišljanje o smrti i pripremi za Ahiret. Treba da se trudimo da činimo dobra djela, da se klonimo grijeha i da se pripremimo za susret sa Allahom, džellešanuhu.
Utjeha i pouka za žive: Iako hadis na prvi pogled može djelovati zastrašujuće, on u sebi sadrži i utjehu i pouku za žive. Podsjeća nas da smrt nije kraj, već prelazak u novo stanje. Također nas uči da se odnosimo s poštovanjem prema umrlima i da im ne nanosimo uznemirenje, već da im koristimo dovama i dobrim djelima.