Zanimljivosti

[greeneyes]

Čovječe, kako organizam podnese ovako drastične promjene?

[SPINERKA]

Čovječe, kako organizam podnese ovako drastične promjene?

pa , ne gube tezinu /preko noci/ 55 kg nije nezdravo

[greeneyes]

Da, kojih dvadesetak kg u godini pa i manje nije neka drastična razlika.

[storm]

TTIP - najvažniji sporazum o kojem ne znamo ništa


AFP
Autor: Bisera Fabrio

Nedavno su u Bruxellesu ipak odlučili staviti neke dijelove sporazuma online, ali to nije dovoljno

Svi sve znaju o njemu i nitko ništa ne zna. Rijetki su ga vidjeli i dodirnuli, tko ga je pisao ne zna se, tko će ga usvojiti - svi. Nije zagonetka niti šala.


Mimo svih važnih i ozbiljnih dnevnih tema, uz rubove javnog života, kroz margine, na granici procedure i bizarnosti provlače se završni pregovori o transatlantskom sporazumu o slobodnoj trgovini koji će biti ratificiran u svim zemljama članicama, a da građane svih tih EU zemalja pritom nitko ništa neće pitati.

I ne, ne radi se samo o ekonomiji, slobodnoj trgovini i tržištu rada, da ne bi bilo zabune i da ne bismo nasjeli na prve mamce koje će baciti globaliziranim kapitalizmom zadojeni branitelji ovakvog sporazuma, već se tiče baš svih sfera društva - od toga kakvu ćemo hranu jesti i kojim se lijekovima liječiti pa do toga da će malim i srednjim poduzetnicima u ovakvom aranžmanu vjerojatno brzo odzvoniti. Primjena sporazuma odražavat će se na svakodnevni život svih stanovnika Unije i SAD-a. Primjer koji protivnici sporazuma rado izvlače je kvaliteta hrane - jer u SAD-u genetski modificirana hrana nije problematična, a u Europi jest, kao i prekooceansko korištenje nekih kemikalija, antibiotika i dodataka u mesnoj industriji koji su na starom kontinentu zabranjeni. Ako sporazum prođe - a s ovakvom procedurom nema razloga da ne prođe - jedino ćemo moći provoditi puno više vremena u trgovinama i čitati deklaracije o porijeklu robe - ako će i one uopće biti transparentne - pa onda odabirati manje zlo. Nadalje, velika američka poljoprivreda vjerojatno će progutati europsku, radnička prava u Europi bit će zbrisana pred manjkom istih tih prava u Americi...

Paradoksalno, ali na sporazumu je više inzistirala Europa negoli Amerika. Europa je jače osjetila krizu i shvatila da joj SAD izmiču u transpacifičko partnerstvo i okreću se Kini i Dalekom istoku više negoli Europi. Zanemareni stari saveznik sada je spreman pristati i na netransparentan proces i ići na svoju štetu, samo da vrati Ameriku na ovaj “naš”, Atlantski ocean, da se slobodnotrgovinski prostre pred njom ne bi li dio kolača stigao i do europskih obala.

Istovremeno, pobornici sporazuma najavljuju da bi prosječno europsko kućanstvo moglo osjetiti barem 500 eura plusa zbog ovakvog transatlantskog dogovora. Priča se kako će sporazum dignuti trgovinsku razmjenu do vrtoglavih 750 milijardi eura godišnje. Ali, kako tome vjerovati i tko to može uopće tvrditi kad sporazum nismo vidjeli i ne znamo ništa o tome što se u njemu nalazi?

Nevjerojatna je lakoća pristajanja na takvu vrstu zapravo iracionalne zabrane. No, pred njom su pali svi, od dobro plaćenih eurozastupnika koji su najbliže izvoru pa do nacionalnih lidera koji nisu zasad javno preispitali nijedan paragraf misterioznog sporazuma, a rijetki su o njemu uopće javno govorili. Sve do pojave nekog zviždača - poput Edwarda Snowdena ili sličnih - koji će onda otkriti detalje sporazuma pa spašavati živu glavu u, na primjer, Moskvi, što je kontradikcija sama za sebe... Nedavno su se po domaćim medijima europarlamentarci Biljana Borzan (SDP) i Davor Škrlec (OraH) pohvalili kako su jedini Hrvati koji su vidjeli dijelove transatlantskog Sporazuma o slobodnoj trgovini. Usporedili su to dvosatno prelistavanje dokumenata sa situacijom na ispitu (Škrlec) ili scenom špijunskog filma (Borzan) te ushićeno prepričali novinarima kako su, cijelo vrijeme dok su u tajnoj sobi u kojoj se nalazi primjerak toga 2000 stranica dugačkog dokumenta, pored njih sjedili sigurnosni službenici, da su imali dva sata vremena na raspolaganju za listanje te da su bilješke mogli voditi na posebnom listu papira na kojemu je otisnuto ime zastupnika. Pregovarači i tvorci sporazuma boje se da nešto ne iscuri u javnost pa su poduzete sve mjere opreza da se to ne bi dogodilo. Pritom, naravno da dva sata vremena nisu dovoljna da bi se i letimično pregledao toliki dokument. Biljana Borzan kaže da nema mjesta paranoji i strahovima, ali uspjela je pročitati, prema vlastitom priznanju, stotinjak stranica. Ostalih tisuću devet stotina ostalo je netaknuto.

Ako je već tako štićen, sigurno ni sporazum nije koncipiran tako da se već na desetoj stranici nalaze sve njegove kontroverze. Potrebno ga je detaljno čitati i analizirati, ne nervozno prelistavati u ubrzanom postupku pred sigurnosnim službenikom ozbiljna lica koji pritom broji vrijeme.

Što je to u tom sporazumu da je zaštićen kao da se radi o šiframa za pokretanje nuklearnog arsenala? Zbog svega ovoga pobunili su se europski zeleni, radikalno lijevi, organiziraju se prosvjedi i potpisuju peticije. Ali, uzalud. Sporazum će biti usvojen jer je Europa ucijenjena vlastitom ekonomskom krizom, a političke elite uplašene sve jačim gunđanjem svojih birača o tome da ne žive jednako dobro kao što su nekada živjeli.

Vrijednosti o kojoj govori Europska unija, koja će biti, uz Sjedinjene Države, glavni protagonist ovog sporazuma, uvijek se vrte oko demokracije, demokratske kontrole, transparentnosti.

Međutim, otkada se počelo o ovom sporazumu pregovarati, na ljeto 2013. godine, malo se o njemu zna, a rijetki se usude i pitati; nedavno su u Bruxellesu ipak odlučili staviti neke dijelove sporazuma online, ali to nije dovoljno kada o temeljnom dokumentu koji će regulirati najveću svjetsku trgovinu, trenutno vrijednu oko 500 milijardi eura, nitko neće glasati, javna debata svest će se na sporadične prosvjede onih koji ionako vječno prosvjeduju i pristajanje mainstream političara da ih se gura u dobro zaštićene sobice u kojima će im netko gurnuti u ruke mega dokument i staviti pješčani sat na stol!

Pritom, za vrijeme konzultacija oko teksta sporazuma nitko nije pozvao ni radničke organizacije ni potrošačke udruge da kažu koju riječ, dok su na pijedestal stavljene korporacije koje će u svom najekstremnijem pravu koje predviđa sporazum čak imati mogućnost osporavati i tužiti vlade!

To bi moglo dovesti do stvaranja paralelnog zakonskog sustava pod kontrolom korporacija, a takav agresivan potez imat će za posljedicu i trajnu mogućnost stalnog obeštećenja korporacija za njihove potencijalne gubitke u svakom trenutku kada nacionalne vlasti donesu neku odluku štetnu za korporativni interes. U tom ekstremnom slučaju nacionalne vlade postaju samo pijuni. Ako su na ovakav sporazum tako šutke pristali, bolje ni ne zaslužuju.

[Mohr]

Ukratko: pokušaj blokade Kine na svjetskom (slobodnom, dakako ) tržištu + nametanje ograničenja (evropskim, demokratskim) državama u uređivanju vlastitog tržišta i zaštite vlastitog stanovništva (potrošača, radnika). Ključna stvar u toj priči je da će države biti tužene ukoliko svojim mjerama (legislativom, propisima itd.) pomrse račune lešinarima tj. ukoliko im ugroze planirani profit. Već sam negdje ranije stavio primjer: Phillip Morris je, zahtijevajući milijarde odštete, tužio vlade Urugvaja i Argentine zbog toga što su propisale da se na paklicama cigareta štampa upozorenje smoking is a health hazard Jednako važna (zapravo najvažnija) stvar je i da će države biti tužene ukoliko budu štitile radnička prava vlastitog pučanstva...

[storm]

Pa da.... i sve ovo što danas gledamo "live odvijanje povijesti" rezultat je toga.
USA već dugo vladaju korporacije a ne vlade, tako će biti i tu.
Sve se to u tišini odvija, malo ratova, terorizma, izbjeglica, da to i neprimjetno prođe.
Rijetko će se pročitati o masovnim demonstracijama protiv sporazuma, jer mainstream medijima nije uputno o tome izvještavati.

[Mohr]

To je Obamin strateški plan, da do kraja mandata odradi taj pos'o, dakle, da pokuša zaustaviti kinesku expanziju (koja mu je nightmare, pa nek se Behko smije kol'ko hoće ) kao i da konačno zacementira položaj EU, poglavito u odnosima s Kremljom tj. ekonomskoj suradnji/razmjeni s Rusijom. Kažu poznavaoci prilika, da će to biti spas za USA, ukoliko prođe, pa zato White House inzistira na tome i nestrpljivo gura cijelu stvar. Mislim, da se kroz tu prizmu, može posmatrati i cijela ova stvar s eskalacijom migrantske/izbjegličke krize kao i terorističkih napada, koji imaju za cilj da destabiliziraju Njemačku (otud i ono tobož' nevjerojatno otkriće VW-ove malverzacije) kako bi pohrlila pod "zaštitni kišobran" Uncle Sam-a. Međutim, tračak nade daje izjava predsjednika Bundestaga, koji kaže da "nema šanse da će njemački parlament verificirati sporazum u kojem nije (pregovarački) sudjelovao)". Stoga pregovori i jesu ujdurma, vode se s anonimnim briselskim birokratima, da bi se zaobišli nacionalni parlamenti država, jer briselska klika ionako nema (demokratski) legitimitet, imenuje se "polit-biro"-ovski , ne polaže račune nikome, nizašto ne odgovara (dakle, nije ni pod kakvom javnom kontrolom). To imamo prilike čuti u Europskom parlamentu na skoro svakoj sjednici...

[storm]

To je Obamin strateški plan, da do kraja mandata odradi taj pos'o, dakle, da pokuša zaustaviti kinesku expanziju (koja mu je nightmare, pa nek se Behko smije kol'ko hoće ) kao i da konačno zacementira položaj EU, poglavito u odnosima s Kremljom tj. ekonomskoj suradnji/razmjeni s Rusijom. Kažu poznavaoci prilika, da će to biti spas za USA, ukoliko prođe, pa zato White House inzistira na tome i nestrpljivo gura cijelu stvar. Mislim, da se kroz tu prizmu, može posmatrati i cijela ova stvar s eskalacijom migrantske/izbjegličke krize kao i terorističkih napada, koji imaju za cilj da destabiliziraju Njemačku (otud i ono tobož' nevjerojatno otkriće VW-ove malverzacije) kako bi pohrlila pod "zaštitni kišobran" Uncle Sam-a. Međutim, tračak nade daje izjava predsjednika Bundestaga, koji kaže da "nema šanse da će njemački parlament verificirati sporazum u kojem nije (pregovarački) sudjelovao)". Stoga pregovori i jesu ujdurma, vode se s anonimnim briselskim birokratima, da bi se zaobišli nacionalni parlamenti država, jer briselska klika ionako nema (demokratski) legitimitet, imenuje se "polit-biro"-ovski , ne polaže račune nikome, nizašto ne odgovara (dakle, nije ni pod kakvom javnom kontrolom). To imamo prilike čuti u Europskom parlamentu na skoro svakoj sjednici...

Dobar "scan" situacije slažemo se

[Mohr]

[storm]

U te slike bi prigodnije bilo upisati "we are scum" al ajde

[Biba]

Evropa je licemjerna u svojim dokumentima. U jednom daje prava a u drugom za kojeg malobrojni znaju ograničava ta prava tj. nameće svoja pravila.

[Mala_Mu]

Promjena ideala ljepote: 56 godina transformcije Barbie lutkice


Otkako se Barbie lutkica pojavila u javnosti 1959. godine, pa sve do danas, dosta stvari se promijenilo, pa je tako i slavna lutkica morala pratiti trendove ljepote i ideala koju su bili nametani ženama.

Korisnica Tumblra pod nazivom Tenaflyviper napravila je preglednu kolekciju Barbie lutkica od 1959. godine pa sve do danas, kako bi prikazala u kolikoj je mjeri najpoznatija lutkica na svijetu prošla krot transformaciju.

"Zanimalo me je koliko se Barbie lutkica promijenila kro 56 godina postojanja, Meni lično se najviše sviđao period od 1987. do 1995. godine", napisala je Tenaflyviper.

[Eyla]

aaaaa, baš interesantno. tek nakon 15-ak godina su počele izgledati kao djevojčice...i onda ih od 80-tih ponovo prave starijim, naročito ove od 2000.-e pa na ovamo.
Najljepša mi je iz '73.

[greeneyes]

Sve se mijenja sem boje očiju.

[Mala_Mu]

aaaaa, baš interesantno. tek nakon 15-ak godina su počele izgledati kao djevojčice...i onda ih od 80-tih ponovo prave starijim, naročito ove od 2000.-e pa na ovamo.
Najljepša mi je iz '73.

Da i meni , ili iz '77



Mada mi se svidjaju i rozi pramenovi

[Rum]

71 je meni slatka

[Mala_Mu]

71 je meni slatka

a 80?

Strasne oci..

[Biba]

..Mali divovi – najveće bebe svijeta
Autor: Info | 02. Pro. 2009. | ZDRAVLJE

Novorođenče Wendi i Michaela Doltona iz Rochestera u Sjedinjenim Državama u jednom je danu postalo vijest rubrika ‘vjerovali ili ne’ i to samo zbog toga što je uranilo tri tjedna, a pri tom je težilo dvostruko više od prosječnog novorođenčeta. Mali je Axel rođen zadnjeg dana studenog kada je težio čak 7 kilograma.

Wendi je na ultrazvuku nedugo prije poroda rečeno da će njezino dijete biti veliko, ali Doltoni nisu mislili da će biti baš tako veliko, iako velike bebe nisu rijetkost u toj obitelji. I sama je Wendi rođena s pet kilograma. Axelove dvije mlađe sestre su rođene s težinom većom od 4, odnosno 5 kilograma.

Mali Amerikanac je ipak laka kategorija u usporedbi s indonezijskim dječakom rođenim u rujnu. Beba rođena u Kisaranu je težila 8,7 kilograma, s dužinom od 62 centimetra. ‘Mali’ Muhammad Akbar Risudin je stalno gladan, a majčino mlijeko mu nije bilo dovoljno ni prvih dana života, javili su mediji. Stručnjaci kažu da je uzrok golemoj bebi majčin dijabetes koji nije liječen na adekvatan način. Dijete je, smatraju, iz majčinog krvotoka dobivalo previše glukoze što se odrazilo i na njegov rast.

Mali Muhammad kraj 'normalne' bebe (foto: AP)
Mali Muhammad kraj 'normalne' bebe (foto: AP)
Rekorderi

Prema nekoliko izvora, najveću bebu ikad rođenu na svijet je donijela Anna Bates, rođena Kanađanka koja je živjela od 1846. do 1888. godine. Anna je bila visoka 227 centimetara kada je rodila dječačića teškog 10,8 kilograma i dugog 76 centimetara. Gorostasna beba je rođena 19. siječnja 1879. godine u Anninom domu u Sevilli u Sjedinjenim Državama, no iscrpljena izuzetno teškim i dugotrajnim porodom je umrla samo 11 sati nakon rođenja. Naime, liječnik nije na vrijeme uočio da se radi o izuzetno velikoj bebi, pa je dijete uz pomoć sile izvučeno iz tijela majke tek nakon 36 sati od početka porođaja.

Iz medicinskih zabilješki je vidljivo da su Annini roditelji bili škotskog podrijetla. Bili su prosječne visine, a Anna im je bila 13. dijete koje je po rođenju težilo više od 8 kilograma. Do četvrtog rođendana je narasla 137 centimetara, a za 10. rođendan je mjerila točno 185. centimetra. U odrasloj dobi je težila oko 160 kilograma, iako je znala biti i dvadesetak kilograma teža. Rado je čitala, a bavila se i umjetnošću. Sa svojim suprugom Martinom Van Burenom Batesom je nastupala kao cirkuska atrakcija. On je bio poznatiji ka Div iz Kentuckyja, visok 241 centimetar i težak 213 kilograma.

Kako Anna Bates ipak zbog svojeg rasta nije bila prosječna žena, najtežom bebom koju je na svijet donijela žena normalnog zdravlja se smatra dječak težak 10,2 kilograma, a kojega je rodila Carmelina Fedele u talijanskoj Aversi u listopadu 1955. godine.

Medicinske publikacije spominju još neke gorostasne bebe, no one spadaju u kategoriju nižu od 10 kilograma. Prema časopisu British Medical Journal iz veljače 1879., jedan je liječnik iz Cornvalla u Velikoj Britaniji porodio bebu tešku 9,5 kilograma i to na sam Božić 1852.

Mali divovi – najveće bebe svijeta

Novorođenče Wendi i Michaela Doltona iz Rochestera u Sjedinjenim državama u jednom je danu postalo vijest rubrika ‘vjerovali ili ne’ i to samo zbog toga što je uranilo tri tjedna, a pri tom je težilo dvostruko više od prosječnog novorođenčeta. Mali je Axel rođen zadnjeg dana studenog kada je težio čak 7 kilograma.

Wendi je na ultrazvuku nedugo prije poroda rečeno da će njezino dijete biti veliko, ali Doltoni nisu mislili da će biti baš tako veliko, iako velike bebe nisu rijetkost u toj obitelji. I sama je Wendi rođena s pet kilograma. Axelove dvije mlađe sestre su rođene s težinom većom od 4, odnosno 5 kilograma.

Mali Amerikanac je ipak laka kategorija u usporedbi s indonezijskim dječakom rođenim u rujnu. Beba rođena u Kisaranu je težila 8,7 kilograma,a bila je duga 62 centimetra. ‘Mali’ Muhammad Akbar Risudin je stalno gladan, a majčino mlijeko mu nije bilo dovoljno ni prvih dana života, javili su mediji. Stručnjaci kažu da je uzrok golemoj bebi majčin dijabetes koji nije liječen na adekvatan način. Dijete je, smatraju, iz majčinog krvotoka dobivalo previše glukoze što se odrazilo i na njegov rast.

Rekorderi

Prema nekoliko izvora, najveću bebu ikad rođenu na svijet je donijela Anna Bates, rođena Kanađanka koja je živjela od 1846. do 1888. godine. Anna je bila visoka 227 centimetara kada je rodila dječačića teškog 10,8 kilograma i dugog 76 centimetara. Gorostasna beba je rođena 19. siječnja 1879. godine u Anninom domu u Sevilli u Sjedinjenim Državama, no iscrpljena izuzetno teškim i dugotrajnim porodom umrla je samo 11 sati nakon rođenja. Naime, liječnik nije na vrijeme uočio da se radi o izuzetno velikoj bebi, pa je dijete uz pomoć sile izvučeno iz tijela majke tek nakon 36 sati od početka porođaja.

Iz medicinskih zabilješki je vidljivo da su Annini roditelji bili škotskog podrijetla. Bili su prosječne visine, a Anna im je bila 13. dijete koje je po rođenju težilo više od 8 kilograma. Do četvrtog rođendana je narasla 137 centimetara, a za 10. rođendan je mjerila točno 185. centimetra. U odrasloj dobi je težila oko 160 kilograma, iako je znala biti i dvadesetak kilograma teža. Rado je čitala, a bavila se i umjetnošću. Sa svojim suprugom Martinom Van Burenom Batesom je nastupala kao cirkuska atrakcija. On je bio poznatiji ka Div iz Kentuckyja, visok 241 centimetar i težak 213 kilograma.

Kako Anna Bates ipak zbog svojeg rasta nije bila prosječna žena, najtežom bebom koju je na svijet donijela žena normalnog zdravlja se smatra dječak težak 10,2 kilograma, a kojega je rodila Carmelina Fedele u talijanskoj Aversi u listopadu 1955. godine.

Medicinske publikacije spominju još neke gorostasne bebe, no one spadaju u kategoriju nižu od 10 kilograma. Prema časopisu British Medical Journal iz veljače 1879. , jedan je liječnik iz Cornvalla u Velikoj Britaniji porodio bebu tešku 9,5 kilograma i to na sam Božić 1852.

[Biba]

Menii je lijepa i lutka iz 98. nekak ko indijska ljepotica..

[Mala_Mu]

-Covek po imenu Chuck Feeney je dao 99% svog bogatstva, odnosno 6.3 milijardi dolara deci bez roditelja i platio im svima studiranje.

-U jednoj kockarnici u Nemačkoj stajao je natpis:

Fyodor Dostoevsky je ovde ostao dužan 200.000!

A onda se pojavio Roman Abramovich - platio sav dug i rekao:

Dostojevski nikom nije

-Prvi sladoled napravljen je u 18. veku u sicilijanskom gradiću Taormini uz pomoć snega s obronaka Etne, jedinog živog vulkana u Evropi.