Samo da kažem.......

[Anestzijaaa]

https://fb.watch/oX_WAs6gua/

[Anestzijaaa]

Da Dumi ne priziva bodove u Gabeli

[Zana]

Da znate

[Mister No]

Petak popodne

[mishic]

Fenomen rastuće netolerancije, isključivosti, osporavanja, omalovažavanja, vrijeđanja, nipodaštavanja, mržnje, prijetnje i svega drugoga za što imam osjećaj da svakodnevno raste u svim sferama života, postaje sve prisutniji. Moje pravo na vlastiti izbor svega što želim učiniti svojim identitetom, svojim pogledom na svijet i život koji me okružuje, svoj stav, trebalo bi da se reflektira davanjem istog takvog prava i mogućnosti svima onima sa kojima na bilo koji način dolazim u kontakt i susrećem se. No čini mi se da je upravo suprotno.

Zbog čega je to tako? Da li mi se samo čini da je to u porastu i ima li lijeka tome? Argumentirana rasprava, iznošenje činjenica, dokaza i argumenata kao da prestaju postojati a nametanje svojih (jedino ispravnih !) stavova postaje opsesija, zadaća, nužnost i moranje. Gubi se osjećaj za pravdu, principijelnost, socijalna i svaka druga osjetljivost, svaka vrsta empatije i kao da u svakome čuči mali diktator koji raste svi bi unificirali svijet oko sebe i učinili ga beskrajno šabloniziranim i to isključivo po vlastitom kalupu.

Bilo bi logično da vapaj za vlastitošću pobuđuje potrebu da se isto to želi, nudi i pruža i drugome, da vlastiti izbor svoga okruženja ne podrazumijeva i njegovo nužno nasilno prekrajanje a da se vlastiti individualitet nudi kao primamamljiv ekskluzivitet koji će ne samo privlačiti i vezati slične vrijednosti nego će i vršiti uticaj na dobrovoljne, racionalne i primamljive korekcije u ponašanju onih koji prepoznaju te vrijednosti. Sistem ili ljestvica vrijednosti u bilo kojoj oblasti života ne gradi se individualnim odnsom prema njoj nego upravo suprotno, nju (tu ljestvicu) gradi odnos većine prema nekoj vrijednosti a pojedinac onda prihvaća ili odbacuje neke od njih prema vlastitom odabiru. Dakle korigira sebe i svoje ponašanje u skladu sa univerzalnom, općevažećom, vremenu, prilikama i sredini, prilagođenom ljestvicom.

Umjesto toga danas bi svatko da sačini vlastitu ljestvicu, da je učini obaveznom i nanetne svima a da sve ono što je izvan nje, što je drugo i drugačije ospori, napadne, zabrani, izvrijeđa, proglasi i opiše najcrnijim mogućim pridjevima. Rase, nacije, religije, kulture, tradicije, vremena, prilike i sve što čini naše okruženje, umjesto prožimanja, sinkretizma, bogatsva, šarenila, izobilja i ljepote raznovrsnosti, kljaštre se, ogoljuju, pojednostavljuju, unificiraju, reduciraju i nastoje prilagoditi i individualizirati po mjeri svakog pojedinca kao da je on sam Bog koji to tako uređuje. Dokle?!!

[Sioux]

Reko si to već..

[Zana]

[HAVANA]

Jarane ako pocnem razmisljat o tome nasekiracu se, a ja dodjem vdeo da odmorim mozak.

[immuno]

Dje Fuddo, kako je, jel se javljo uopste....

[HAVANA]

Nema ga.Fuadeeee

[immuno]

Fuddo javi seeee

[Fuddo]

Nema ga.Fuadeeee

[Dori]

[HAVANA]

[ElTriconi]

Fenomen rastuće netolerancije, isključivosti, osporavanja, omalovažavanja, vrijeđanja, nipodaštavanja, mržnje, prijetnje i svega drugoga za što imam osjećaj da svakodnevno raste u svim sferama života, postaje sve prisutniji. Moje pravo na vlastiti izbor svega što želim učiniti svojim identitetom, svojim pogledom na svijet i život koji me okružuje, svoj stav, trebalo bi da se reflektira davanjem istog takvog prava i mogućnosti svima onima sa kojima na bilo koji način dolazim u kontakt i susrećem se. No čini mi se da je upravo suprotno.

Zbog čega je to tako? Da li mi se samo čini da je to u porastu i ima li lijeka tome? Argumentirana rasprava, iznošenje činjenica, dokaza i argumenata kao da prestaju postojati a nametanje svojih (jedino ispravnih !) stavova postaje opsesija, zadaća, nužnost i moranje. Gubi se osjećaj za pravdu, principijelnost, socijalna i svaka druga osjetljivost, svaka vrsta empatije i kao da u svakome čuči mali diktator koji raste svi bi unificirali svijet oko sebe i učinili ga beskrajno šabloniziranim i to isključivo po vlastitom kalupu.

Bilo bi logično da vapaj za vlastitošću pobuđuje potrebu da se isto to želi, nudi i pruža i drugome, da vlastiti izbor svoga okruženja ne podrazumijeva i njegovo nužno nasilno prekrajanje a da se vlastiti individualitet nudi kao primamamljiv ekskluzivitet koji će ne samo privlačiti i vezati slične vrijednosti nego će i vršiti uticaj na dobrovoljne, racionalne i primamljive korekcije u ponašanju onih koji prepoznaju te vrijednosti. Sistem ili ljestvica vrijednosti u bilo kojoj oblasti života ne gradi se individualnim odnsom prema njoj nego upravo suprotno, nju (tu ljestvicu) gradi odnos većine prema nekoj vrijednosti a pojedinac onda prihvaća ili odbacuje neke od njih prema vlastitom odabiru. Dakle korigira sebe i svoje ponašanje u skladu sa univerzalnom, općevažećom, vremenu, prilikama i sredini, prilagođenom ljestvicom.

Umjesto toga danas bi svatko da sačini vlastitu ljestvicu, da je učini obaveznom i nanetne svima a da sve ono što je izvan nje, što je drugo i drugačije ospori, napadne, zabrani, izvrijeđa, proglasi i opiše najcrnijim mogućim pridjevima. Rase, nacije, religije, kulture, tradicije, vremena, prilike i sve što čini naše okruženje, umjesto prožimanja, sinkretizma, bogatsva, šarenila, izobilja i ljepote raznovrsnosti, kljaštre se, ogoljuju, pojednostavljuju, unificiraju, reduciraju i nastoje prilagoditi i individualizirati po mjeri svakog pojedinca kao da je on sam Bog koji to tako uređuje. Dokle?!!

Oj hamo vid mu glave

Ko procita ima od mene kafu

[Morgen]

Ubaci onu rec u moju recenicu pljiz

Miram dalje da šljakam


Oooo zivoooteee

Ti je moraš OBUČITI

A kakko da pozovem osobu

Dodji da te obucem

Ama joj
Kako mi glupa rec

[Naseef Mushroom]

Fenomen rastuće netolerancije, isključivosti, osporavanja, omalovažavanja, vrijeđanja, nipodaštavanja, mržnje, prijetnje i svega drugoga za što imam osjećaj da svakodnevno raste u svim sferama života, postaje sve prisutniji. Moje pravo na vlastiti izbor svega što želim učiniti svojim identitetom, svojim pogledom na svijet i život koji me okružuje, svoj stav, trebalo bi da se reflektira davanjem istog takvog prava i mogućnosti svima onima sa kojima na bilo koji način dolazim u kontakt i susrećem se. No čini mi se da je upravo suprotno.

Zbog čega je to tako? Da li mi se samo čini da je to u porastu i ima li lijeka tome? Argumentirana rasprava, iznošenje činjenica, dokaza i argumenata kao da prestaju postojati a nametanje svojih (jedino ispravnih !) stavova postaje opsesija, zadaća, nužnost i moranje. Gubi se osjećaj za pravdu, principijelnost, socijalna i svaka druga osjetljivost, svaka vrsta empatije i kao da u svakome čuči mali diktator koji raste svi bi unificirali svijet oko sebe i učinili ga beskrajno šabloniziranim i to isključivo po vlastitom kalupu.

Bilo bi logično da vapaj za vlastitošću pobuđuje potrebu da se isto to želi, nudi i pruža i drugome, da vlastiti izbor svoga okruženja ne podrazumijeva i njegovo nužno nasilno prekrajanje a da se vlastiti individualitet nudi kao primamamljiv ekskluzivitet koji će ne samo privlačiti i vezati slične vrijednosti nego će i vršiti uticaj na dobrovoljne, racionalne i primamljive korekcije u ponašanju onih koji prepoznaju te vrijednosti. Sistem ili ljestvica vrijednosti u bilo kojoj oblasti života ne gradi se individualnim odnsom prema njoj nego upravo suprotno, nju (tu ljestvicu) gradi odnos većine prema nekoj vrijednosti a pojedinac onda prihvaća ili odbacuje neke od njih prema vlastitom odabiru. Dakle korigira sebe i svoje ponašanje u skladu sa univerzalnom, općevažećom, vremenu, prilikama i sredini, prilagođenom ljestvicom.

Umjesto toga danas bi svatko da sačini vlastitu ljestvicu, da je učini obaveznom i nanetne svima a da sve ono što je izvan nje, što je drugo i drugačije ospori, napadne, zabrani, izvrijeđa, proglasi i opiše najcrnijim mogućim pridjevima. Rase, nacije, religije, kulture, tradicije, vremena, prilike i sve što čini naše okruženje, umjesto prožimanja, sinkretizma, bogatsva, šarenila, izobilja i ljepote raznovrsnosti, kljaštre se, ogoljuju, pojednostavljuju, unificiraju, reduciraju i nastoje prilagoditi i individualizirati po mjeri svakog pojedinca kao da je on sam Bog koji to tako uređuje. Dokle?!!

Nema boljeg vremena nego danas. Nema laganja, nema političke korektnosti, maske su pale, karte su se otvorile. Sada svi znamo na čemu smo.

[Morgen]

Nemoj se uzbudjivati viktorija

[immuno]

Ti je moraš OBUČITI

A kakko da pozovem osobu

Dodji da te obucem

Ama joj
Kako mi glupa rec

Dodji da te OBUCIM

[Morgen]

Hvala immuno

Jel i na srpskom tako?
Tako se ja pohvalila drugarici da vise ne mesam ijekavicu i ekavicu pa kazem treba mi mljeveno meso