HVO

[Pasaga]

Hajd ne kvari raspoloženje ljudima.
Taman se ufurali u "šuplje priče" bošnjačkih militanata, umjesto da razmišljaju o ružičastoj budućnosti.

Jel se tacno zna ko je granatiro tad Zenicu?

Valjda su nasi proveli neku istragu , ovdje nesto spominju i jedne idruge nam drage komsije.

Jasta su...znaju se svi detalji.
Bar sam citao o tome.
Sad,jel iko osudjen za taj zlocin direktno,neznam .

[Melek]

Pa sigurno se islo na onu klasiku, “nismo mi, oni su” ili “Bosnjaci su granatirali sami sebe” i tako to. Bilo kako bilo, ISIL je imao od koga da nauci.

[Krokodil Behko]

Hajd ne kvari raspoloženje ljudima.
Taman se ufurali u "šuplje priče" bošnjačkih militanata, umjesto da razmišljaju o ružičastoj budućnosti.

Jel se tacno zna ko je granatiro tad Zenicu?

Valjda su nasi proveli neku istragu , ovdje nesto spominju i jedne i druge nam drage komsije.

Nisam upratio, ali situacija je takva da je to najprije mogao HVO.
Srpska vojska nije imala neki motiv, a treba imati u vidu i datum, odnosno početak agresije HVO.

[storm]

Jel se tacno zna ko je granatiro tad Zenicu?

Valjda su nasi proveli neku istragu , ovdje nesto spominju i jedne i druge nam drage komsije.

Nisam upratio, ali situacija je takva da je to najprije mogao HVO.
Srpska vojska nije imala neki motiv, a treba imati u vidu i datum, odnosno početak agresije HVO.

Najprije će biti srpsko oruđe, hrvatska ruka na njemu... Rent a top / tenk je bila poznata trgovina a lova u koferima ide / ili cisterne naftnih derivata.

[Pasaga]

Nisam upratio, ali situacija je takva da je to najprije mogao HVO.
Srpska vojska nije imala neki motiv, a treba imati u vidu i datum, odnosno početak agresije HVO.

Najprije će biti srpsko oruđe, hrvatska ruka na njemu... Rent a top / tenk je bila poznata trgovina a lova u koferima ide / ili cisterne naftnih derivata.

... imali su dalekometnu artiljeriju,jos 92-ge ...

[storm]

Najprije će biti srpsko oruđe, hrvatska ruka na njemu... Rent a top / tenk je bila poznata trgovina a lova u koferima ide / ili cisterne naftnih derivata.

... imali su dalekometnu artiljeriju,jos 92-ge ...

HVO?

[Pasaga]

... imali su dalekometnu artiljeriju,jos 92-ge ...

HVO?

Vidio svojim ocima,bio kod njih..
Dovuceno iz HR. .....
Na tom polozaju,bilo je 3 kom. 155 mm.
Komandni kadar su bili regularni vojnici HR...tada ZENGE

[Socrates]

Neki stručnjaci su izašli na teren, koliko ja znam. Utvrdilo se da neke od granata jednostavno nisu mogle doći sa srpskih položaja zbog ugla pod kojim su pale.

[storm]

HVO?

Vidio svojim ocima,bio kod njih..
Dovuceno iz HR. .....
Na tom polozaju,bilo je 3 kom. 155 mm.
Komandni kadar su bili regularni vojnici HR...tada ZENGE

Ma vjerujem...
Samo eto koliko nelogičnosti.
Tada ni ZNG nije obilovao tim oruđem, pa su sibali okolo, suradjujuci sa onima, koji sa druge strane rokaju po rh. Rodjak iz zg je bio u nekoj diverzantskoj grupi i kaže da su 90% zadataka bili u bih... Pun im kufer bilo više toga. Čovjek rodjeni purger I kad ga upitas za domovinski rat, krene prvo psovanje Ja sam s njim bio nakon oluje sjeo... I prvi put tada čuo, da to i nije sve bilo, kako zabavni program hrt prikazuje...
Kasnije mi je i par hosovaca slično pričalo.

[Tokmak]

DA SE NE ZABORAVI

Operacija Hrvatskih snaga kodnog naziva: Čagalj-Lipanjske zore


7. lipnja u ranim jutarnjim satima krenula je vojno-redastvena operacija ''Čagalj-lipanjske zore'' kojom je zapovjedao, zapovjednik Južnog bojišta General Zbora Janko Bobetko

Akcijom je oslobođena dolina Neretve, Dubrovačko zaleđe, te grad Mostar. Povodom 27 obljetnice Vojno redarstvene operacije Lipanjske zore-Čagalj, Udruga Organizatora otpora HVO-a u Bosni i Hercegovini, želi čestitati svim Zapovjednicima, pripadnicima HVO-a, koji su sudjelovali u zadaći osobađanja Doline Neretve, te grada Mostara, a posebno se zahvaljujemo obiteljima poginulih branitelja koji su sudjelovali u oslobodilačkoj operaciji, kojih se posebno sjećamo i odajemo počast u operaciji koja je promjenila tok ratovanja.

Dana 7. lipnja 1992. godine pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca, počela je operacija Čagalj.

U ovoj akciji je diverzantski vod bojne Grude i diverzantski vod bojne Čitluk probio neprijateljske bunkere u Ševaš Polju i potisnuo agresora prema Gubavici i Domanovićima.Akcija je potpomognuta postrojbama brigada Knez Domagoj Čapljina, pukovnija Kralj Tomislav, 7. bojna, 8. bojna i 9. bojna Općinskog stožera HVO-a Mostar, bojna Stolac, bojna Neum, satnija Ravno, bojna Ljubuški, bojna Čitluk i bojna Imotski.

Hrvatski vojnici u osvojenom selu Klepci

Postrojbe Hrvatske vojske napadaju glavnim smjerom iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci i pomoćnim smjerovima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, te prema Prebilovcima. Spajanje borbenih skupina BG 1 i BG 2 bilo je u selu Hotanj. Od šest diverzantskih grupa na pravcima djelovanja, njih pet uspjele su se neopaženo primaknuti protivniku i izvršiti sve zadaće. Već u 8 sati ujutro probijena je obrana sela Klepci, pa su u 10 sati samo selo i okolne dominantne kote Klepešnica i Šunja Glava bile u rukama HV, a pri čemu najveće zasluge ima postrojba Hrvatskih obrambenih snaga koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na Klepešnici. Prvog dana poginuo je jedan pripadnik HOS-a, a pet ih je ranjeno. Uništen je i jedan hrvatski tenk. Jedna izviđačka skupina nije na vrijeme osvojila Crni vrh i na taj način zatvorila dolinu rijeke Bregave pa su se tamo uspjele izvući neke četničke snage. Ipak na dan napada do popodnevnih sati, Hrvatska vojska je kontrolirala šire područje oko rijeke Bregave. Sljedeći dan oslobođeni su Tasovčići i Prebilovci s okolnim zaselcima: Grlići, Hotanj, Kuline i Loznica. U Prebilovcima je zarobljen jedan VBR, više topova i minobacača, a u tim borbama zarobljen je i jedan tenk.

Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je 10 pripadnika HV-a. Gubitci protivnika nisu poznati. 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora oslobođeno područje Čapljine u čemu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a i 156. brigade HV-a.

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz Čitluka i Ljubuškog, 5. ilićka bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne rudničke HVO-a Mostar te pripadnici civilne i vojne policije. U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara.

Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu "Stanislav Baja Kraljević" i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U tim borbama, uništena su dva tenka JNA T-34, koja su se nalazila na brdu iznad Jasenice. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu.

U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora. Plan je bio, u tri sata ujutro započeti prelazak preko Neretve. Vojnici su morali čamcima prijeći Neretvu u samom gradu Mostaru na tri mjesta, a jedan dio je trebao prijeći preko tada još uvjetnog Starog mosta. Prijelaz Neretve s čamcima bio je na Buni.

Uz tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade HV-a iz Splita i topničku potporu Širokobrijeških slavuja, združene snage Izdvojenog zapovjednog mjesta Vrdi i Raška Gora pod zapovjedništvom legendarnog pukovnika Tvrtka Miloša i zapovjednika 3. bojne cimske Ilije Vrljića te postrojbe 1. bojne bjelopoljske i 5. bojne ilićke Općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane Mostar i Specijalne policije Policijske stanice Mostar prelaze na lijevu obalu te nakon žestokog okršaja kod Samostana školskih sestara franjevaka, počinju oslobađati prostor od Jasenjana do Vrapčića.

Operacija Lipanjske zore

U Cernici rijeku prelazi četvrta satnija Cernica Samostalnog mostarskog bataljuna HVO-a, predvođena zapovjednikom Karlom Džebom, a Druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana uz stalnu potporu Vojne policije. Prema prvotnom planu, rijeku je Džeba trebao prijeći na Bunuru kod Doma izviđača, no rijeku je prešao na gotovo nemogućem mjestu, ispod srušenoga mosta na Musali i to kajakom. Džeba je preveslao na lijevu obalu rijeke te pomoću konopa uvezao mostobran i tako se, uključujući i njega, malim gumenim čamcima prebacilo dvadeset i sedam ljudi. Bio je to, ispostavit će se kasnije, ključni trenutak u oslobađanju istočnog dijela Mostara. Okupatorske snage su bile dobro obaviještene o namjerama HVO-a. O tome najbolje svjedoči podatak da je točno u 03:02, dok je Džeba u kajaku bio na sredini rijeke, nekih 200 metara iza njegovih leđa, točno na mjestu gdje je njegova postrojba po prvotnom planu trebala prijeći Neretvu, ispaljena svjetleća raketa. Ostali vojnici nisu uspjeli na dogovorenim mjestima prijeći rijeku jer su neprijatelji bili obavješteni o njihovom dolasku. Nekoliko ljudi je pri pokušajima prelaska poginulo, tako da su se sve ostale hrvatske snage povukle. Jedino je Džebina satnija prešla, upravo zahvaljujući odabranom mjestu za prelazak. Na tom mjestu je vidljivost mala, uvjeti za prelazak su skoro nikakvi, čime su u potpunosti iznenadili neprijatelja. Po izlasku iz korita rijeke, naišavši na žestok otpor, četvorica Džebinih suboraca bila su teško ranjena. Već oko 6 sati ujutro, pristiže veliki broj vojnika koji nisu prešli na drugim planiranim mjestima, Vojna policija HVO-a i snage HOS-a.

Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice Maršala Tita. Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobođa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja, snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO "Tihomir Mišić" potpomognuta sa nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Područje od Jasenjana do Vrapčića, čiji veći dio zauzima kotlina Bijelo Polje (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani), oslobođeno je 19. lipnja 1992. godine. Tijekom akcije, 21. lipnja, uhićeno je nekoliko časnika Jugoslavenske narodne armije na Merdžan glavi i osvojena je vojarna na brdu Fortica iznad Mostara, s velikim količinama naoružanja.

Pri povlačenju digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata. U čast briljantne pobjede i oslobođenja Mostara, sa Starog mosta u rijeku Neretvu zajedno skaču dvojica mladića, jedan s hrvatskom, a drugi s bošnjačkom zastavom u ruci. Tjeranje agresora nastavlja se predma Podveležju, Vrapčićima i Bijelom Polju, a 26. lipnja smatra se danom oslobođenja mostarske općine, tada je Kažnjenička bojna potpomognuta topništvom i ostalim potrojbama Općinskog stožera HVO-a Mostar neprijatelja odgurnula s releja na Veležu prema Nevesinju.

Rezultat operacije

Hercegovina nakon akcije Lipanjske zore i akcije oslobođenja Ravnog

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

U vojnom smislu, taktički poduzete radnje mogu biti predmetom izučavanja za neke buduće ratove. Te radnje se ne mogu podvesti ni pod jedne metode dotad poznatih doktrina ratovanja. Drugim riječima kazano, veliki dio je bila improvizacija, a aktivnih vojnih osoba s praktičnim znanjem bilo jako malo. Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani). Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog pučanstva.

Predsjednik Udruge Organizatora otpora HVO-a u Bosni i Hercegovini

Jadran Topić, Brigadir HVO-a

Petar Zelenika, Brigadir HVO-a



Dnevnik.ba



https://www.dnevnik.ba/vijesti/operacij ... njske-zore

[Nice try]

Koliko vidim ne spominje se HOS tokom oslobađanja Čapljine i okoline?

[Fuddo]

Nisam upratio, ali situacija je takva da je to najprije mogao HVO.
Srpska vojska nije imala neki motiv, a treba imati u vidu i datum, odnosno početak agresije HVO.

Najprije će biti srpsko oruđe, hrvatska ruka na njemu... Rent a top / tenk je bila poznata trgovina a lova u koferima ide / ili cisterne naftnih derivata.

Braco draga, aj ne lupajte.
Granate su ispaljene sa Pjescare u Biloj, haubica Nora.
A otkud im? Pa pravile se u Bratstvu.
Bile su haubice tu citav rat, sreca pa im je u po frke nestalo granata.

[Veca]

Koliko vidim ne spominje se HOS tokom oslobađanja Čapljine i okoline?

...pa, bio je eto jedan!

[Nice try]

Koliko vidim ne spominje se HOS tokom oslobađanja Čapljine i okoline?

...pa, bio je eto jedan!

Dobro si

[Pasaga]

Koliko vidim ne spominje se HOS tokom oslobađanja Čapljine i okoline?

... kojeg bona oslobadjanja .....
...de suti ljeba ti .....

[Nice try]

Koliko vidim ne spominje se HOS tokom oslobađanja Čapljine i okoline?

... kojeg bona oslobadjanja .....
...de suti ljeba ti .....

Tada je bilo oslobađanje,šta sad?

[Tokmak]

Koliko vidim ne spominje se HOS tokom oslobađanja Čapljine i okoline?

[Krokodil Behko]

U ranije objavljenim Mladićevim bilješkama je i zapis s pregovora političkih vođa bosanskih Hrvata i Srba koji su na štetu Bošnjaka vođeni u mađarskom Pečuhu i u Njivicama u Crnoj Gori, opisao je Večernji list. Na sastanku s delegacijom Hrvatske održanim 5. oktobra, 1992. u Pečuhu, Mladić je zapisao riječi generala HVO-a Slobodana Praljka, kojeg naziva "zamjenikom ministra odbrane Hrvatske":

- Hrvatski cilj je Banovina iz 1939., ako to ne dobijemo, nastavljamo rat. Treba razmijeniti stanovništvo, iseliti Hrvate iz Vojvodine, rekao je Praljak na razgovorima u kojima se težilo uspostavljanju primirja između Srba i Hrvata u BiH.

Isti sugovornici sastali su se tri sedmice kasnije u Njivicama gdje je Praljak rekao kako su na dobrom putu da prisile Aliju Izetbegovića na podjelu BiH.

Isti sugovornici sastali su se tri sedmice kasnije u Njivicama gdje je Praljak rekao kako su na dobrom putu da prisile Aliju Izetbegovića na podjelu BiH.

- Mi ćemo što logistički, što prisilom natjerati Aliju da sjedne za stol s Matom Bobanom (tadašnjim vođom Hrvata u BiH) i Karadžićem. Tuđman je već pristao na razgovor s Karadžićem, Dobricom Ćosićem i Bobanom.

Njivice su bile poprište i, kako ga je Jutarnji svojevremeno opisao, financijski najtežeg sastanka. Tada je Mladić zabilježio da je od hrvatske strane dobio 1.191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela za oružje i "učinjene usluge". Dogovoreno je da Hrvatska plati i dodatnih osam milijuna maraka. Istini za volju, službeno su transakcije išle preko HVO-a, ali budući da ih se tada financiralo iz Zagreba, novac je došao iz Hrvatske, podsjetio je tada Jutarnji list.



Arhiva pokojnog generala Praljka, dostupna i preko interneta, samo prisnažuje takve tvrdnje. Praljak je objavio čak i detaljni cjenik dogovoren između HVO-a i 1. Igmanske brigade VRS-a. Tamo stoji čak i cijena koju će HVO platiti za eventualno uništene tenkove ili artiljeriju. Jedna od stavki kaže ovako:

"Topništvo 1. Igmanske brigade VRS će u vremenu od 20.11.1993. godine sa svojih vatrenih položaja podržati naše snage sljedećim oruđima i streljivom
- Top 130 mm H-46 .... 1 kom. sa 100 metaka TF .... 350.000 DEM
- Top 88 mm .......... 1 kom. sa 100 metaka ....... 287.000 DEM

Ove količine streljiva se stavljaju na raspolaganje zapovjedništvu OG-2 i bit će utrošeno na njihov zahtjev do 20.11.1993. godine"

Srpski Helsinški odbor za ljudska prava objavio je svojevremeno i transkripte presretnutih Mladićevih razgovora gdje on detaljno opisuje kako će prodavati oružje hrvatskoj strani i na tome jako dobro zaraditi.

RAZGOVOR MLADIĆ-KARADŽIĆ, 1994.
MLADIĆ: Ovi se tuku jako između sebe, u reonu ovog, ovog vraga, Žepča, Maglaja tamo i Zavidovića
KARADŽIĆ: Aha
MLADIĆ: I intenzivna su im dejstva. Oko Kiseljaka.
KARADŽIĆ: A ha
MLADIĆ: I Kreševa. Oni tamo traže svega i svačega.Ja ne znam da li da im to prodajemo. Ja sam to bio uvećo. Dali smo im jednu količinu 7-9 i to po tri puta većoj ceni.
KARADŽIĆ: A ha
MLADIĆ I to su nam platili u gotovu; nabavićemo mi sebi i njima
KARADŽIĆ; Dajte, dajte. Proizvođač je proizveo, pa ćemo dobiti. Ja sam to sredio.
MLADIĆ: Pa da uzmem i da onda to prodam po nešto. Ovako, da Vam kažem, tražili su nam sto pušaka 7,62 onih automatskih.
KARADŽIĆ: da da da
MLADIĆ: Ja sam im odredio cenu pet hiljada po komadu oni su se odlučili da kupe 30. Predaju u keš lovi.
KARADŽIĆ: Da pa dobro. Možda je skupo to.
MLADIĆ: Nije, nije, Nije predsedniče za ustaše. Ništa se ne sekirajte. Bolje da mi njima uzmemo, da im i krv uzmemo ako možemo,
KARADŽIĆ: Dobro, ajde, al oni nisu nikad bili s nama u sukobu.
MLADIĆ: I sledeće, imo bi jednu molbu.
KARADŽIĆ: Reci
MLADIĆ: Ovaj Tomo Kovač, taj se ponaša ko ždrebe u žitu.
KARADŽIĆ: Je li?
MLADIĆ: Prvo uzme vojnike iz Drinjskog korpusa, i to su vojnici ovaj iz Birača.koje je on uzo tamo prema Zelenom Jadru, (Srebrenica). I sad to on hoće da povuče. Postavio ultimativni neki zahtev direktno Živanoviću. Ne može on da korespondira sa Živanovićem. On. ministar može preko mene da korespondira sa Živanovićem.
KARADŽIĆ: Za šta ih traže? Oni traže iz Korpusa da ih prekomanduju u u ---
MLADIĆ: Ma ne. On je uzeo iz Korpusa te ljude i sada s njima tamo na položaju oće da ih muva negde ko zna kuda on oće to da vodi. Međutim, ja nemam druge ljude prema Zelenom jadru (Srebrenica), već to njegovo. I neka smenjuje tu jedinicu i taj deo fronta što drži kako god zna. Faktički, radi se o tome da mi moramo tamo nešto raditi. On čim vidi da je, da predstoji borba, on odmah uvati tutanj.
KARADŽIĆ: Da da, ne može, ne može to radit.
MLADIĆ J... li ga ćaća. Daj ga malo pritegnite i neka nađe smenu da ne dira tu jedinicu nipošto, molim vas.

[Socrates]

Nakon čitanja ovakvih stvari, nameće se pitanje da li oni koji podržavaju Praljkov ratni put od katastrofalnog umjetnika do ratnog zločinca uopste smatraju ovakve stvari dobrim ili lošim za takozvanu opstehrvatsku stvar?

Ili će se nastaviti baviti whataboutizmom?

[Bla]

ima li i jedan grad osim Bihaća ulicu HVO-a a da je bio pod kontrolom ARBiH?