Socrates wrote: 27 Sep 2018, 15:39
Ne mora da znaci, Mala
Al' ne bih da ulazim u dublje analize. Izazvacu kontroverzu.
Znaš šta Soc, sinova kolegica sa faxa i cimerica, ianče je Mutina zemljakinja ( iz Srebrenika) me svaki put podsjeti na tebe
kad neku ozbiljniju temu uzmemo.
Kad neki dan saznam da je među najajčim govornicima omladincima u BiH ...
Socrates wrote: 27 Sep 2018, 15:59
Steta sto nisam bio ovdje kad ste debatirali.
Dobra je, baš dobra. Inače su jaka ekipa njih 6, totalno različiti a zajedno žive i nekad kad zahuktaju neku raspravu zovnu me pa budem online kamerom s njima...
Chloe wrote: 24 Sep 2018, 11:59
Spokojno sa svojim drugovima zaspah. Probudih se i oko sebe vukove ugledah.
Ne znam dal' mi vukovi drugove pojedoše ili mi se drugovi u vukove pretvoriše.?!
Chloe wrote: 24 Sep 2018, 11:59
Spokojno sa svojim drugovima zaspah. Probudih se i oko sebe vukove ugledah.
Ne znam dal' mi vukovi drugove pojedoše ili mi se drugovi u vukove pretvoriše.?!
Urednica “Nove ekonomije” Biljana Stepanović podseća da je ministra Vukosavljevića kada se “jednog dana trgao iz hibernacije” i izjavio da rijaliti programi, odnosno „verbalni i fizički pornografski sadržaji“ ne smeju da imaju mesta u programu nacionalne televizije, napala predsednica Vlade, a i tabloidi su se, kao po nekoj komandi, obrušili na „svog“ ministra.
“Zašto su se svi ovoliko uznemirili pri samom pomenu da rijalitije, taj simbol trovanja i potonuća osnovnih civilizacijskih, kulturnih i moralnih vrednosti jednog društva, treba ukinuti? Upravo zato što je Srbija pretvorena u rijaliti društvo i što se aktivno radi na tome da se što više mozgova zatruje do te mere, da više ne razlikuju istinu od fikcije, rijaliti od svog života, i da im se u takvom stanju svesti može ‘prodati’ apsolutno sve. Smanjujemo penzije. Dobro, ako. Ne možemo da uradimo ništa oko Kosova. Ah, šta možemo. Morate da radite za 200 evra. Pa šta ćemo, dobro je i toliko. Opozicija nam kvari posao. To treba da se ukine. Dokle to može da ide, svako neka zamisli. Da bi ceo sistem prvo primitivizacije, pa potom i pokoravanja velikog dela stanovništva funkcionisao, mora da se napravi zaokružena celina. Prvo mozgovi treba da se isperu svakodnevnom presijom – red rijalitija koji bude najniže porive i teraju ljude da svoje jadne živote zamene tuđim još jadnijim, red političkog rijalitija u kome se predsednik svakog dana bori, brani, napada, plače, hukće, ali odoleva, a između toga red neke uvezene treš serije gde se isto plače, voli, vara i oprašta. Bilo kakav nagoveštaj normalnosti, civilizovanosti, ili ne daj bože istine, ne sme ni da priviri, jer onda buši sistem. Sistem mora da bude hermetički zatvoren za glasačko telo koje ćemo držati u višegodišnjoj hibernaciji, ili u mobilizaciji, zavisno od potrebe. Svaku istinitu informaciju ćemo proterati sa programa, ili ćemo je zasuti toliko neverovatnom količinom izmišljotina, da će i oni koji su nešto shvatili, zaboraviti o čemu se radi. Samo će ‘znati’ da je ova ‘naša’ strana u pravu. Jer, osnovni cilj i jeste da se strane podele na našu (dobru, vrednu, pametnu i nadasve patriotsku) i njihovu (lošu, lenju, glupu i nadasve izdajničku). Ko god je na početku mislio da ovu podelu naroda vlast ne sprovodi planski već što ne zna bolje, uključujući i potpisnicu ovog teksta, grdno se prevario.”