Stavovi IZ BiH

[Socrates]

Šta je sad "savremeni koncept demokratije"?

[arzuhal]

Šta je sad "savremeni koncept demokratije"?

Ovaj današnji u odnosu na onaj iz Helade. Onaj kada je demokratija važila i vrijedila samo za one koji su jednakiji od drugih.

[Dorian]

Nemojte pisat ništa interesantno dok ne usisam

Nećeš ništa propustiti interesantno, zadnji zanimljivi sofista bio je Protagora zbog svoje maksime:"Čovjek je mjera svih stvari: onih koje jesu kako jesu i onih koje nisu kako nisu." Pa mu je Aristotel posvetio fino mjesto u Metafizici.

A i zbog savremenog koncepta demokratije.

Ali ti sebe, također, uzimaš kao mjeru pa svoje shvatanje, prihvatanje postojanja boga i slijeđenje jedne od dogmi, postavljaš kao ispravno.

Mene "optužuješ" za isto ono šta i ti radiš.

[Nora Ibsenova]

Ako govorimo o Islamu, griješiš.

Znači u islamu bog ima obavezu da ispoštuje svoje obećanje?

OK, ako je to tačno, šta bi se desilo da čisto znatiželje radi on to ne uradi?

Ako je nemoguće da ne uradi ko ga je, takvog apsolutnog i svemogućeg, stvorio takvim da nije u stanju ne ispuniti pobećanje? Ko mu je to ograničenje ugradio u sistem?

Otišao si predaleko u pokušaju da dokažeš ispravnost svog koncepta.
Da, može se otvoriti nova tema i nova diskusija o kojoj ćemo govoriti o mogućnostima da Bog (ako ga ima) laže.

Ja ovdje govorim o kontekstu Islama jer:
1. Nalazimo se na temi koja direktno sugeriše da je čovjek postavio pitanje u okvirima Islama
2. Usuđujem se da govorim u okvirima istog jer imam iole neka saznanja. Ako pogriješim, sigurna sam da ima ljudi koji znaju više od mene i nadam se da će me ispraviti.

Dakle, valja se posjetiti.

1. Čovjek je postavio pitanje IZ o tome kako da mu Bog oprosti grijeh koji je počinio spram svoje supruge
2. Raspravljamo o konceptu traženja oprosta od Boga zbog nepravde počinjene drugom čovjeku u kontekstu Islama i iz vizure osobe koja je musliman.

Valja se isto posjetiti na moje pitanje od kojeg smo krenuli, možda više mišljenje: da ne razumijem taj koncept, tražiti oprost od Boga radi nečega što si pogriješio spram drugoga.

Osoba, koja je musliman, vjeruje u Boga, njegovu objavu, njegove riječi i vjeruje da su Božje riječi istinite isto onako kako vjeruje da je Bog onaj koji govori istinu, isto tako bi trebala da zna da Bog ne prašta grijehe počinjene spram drugog insana. Odakle onda traženje oprosta od Boga za takve grijehe? Da li je to stvar neznanja? Sebičluka? Nemogućnosti da od supruge zatraži oprost? Do čega je?

A ja i ti, sa stanovišta nevjernika, imamo pravo propitivati validnost bilo čega, teoretisati do ujutru da li je Bog slagao ili nije, no, neko ko deklariše kako vjeruje, kako je svjestan da je počinio grijeh, kako vjeruje u koncept islama i Allaha, ne bi sebi smio dozvoljavati takav luksuz.

[Nora Ibsenova]

Neopraštanje i vraćanje oka za oko, zub za zub, nije isto.

Dakle, ja mogu nekome ne oprostiti nepravdu učinjenu meni, a u isto vrijeme, ne činiti nepravdu spram njega.
Jer ako ja (zbog svog neopraštanja) načinim nepravdu, onda sam i ja počinila grijeh.

Ne mislim da grijeh koji neko počini spram mene daje meni ikakvo opravdanje da taj isti grijeh počinim spram nekog drugog.

Ali zadržavam i do smrti ću zadržati svoje pravo da ne oprostim.

Sve se slažemo, a raspravljamo. Nisu svi miroljubivi kao ti.

Naravno da jedina ti imaš pravo oprostiti i neoprostiti grijehe nad tobom. Ali, neoprost često i nije tako miroljubiv. Čovjek često i ne nađe mir samo u neoprostu, nego razmišlja i da kazni onoga koji ga je povrijedio, da se osveti.

Prevara je, doduše, specifičan grijeh, ali osveta i u tom kontekstu može da ima ozbiljne drustvene posljedice.

U okviru društva bi bilo najbolje da smo svi dobri Samarićani, ali nažalost, ne može nekoga natjerati da oprosti niti možeš nekoga natjerati da u svom neopraštanju bude miroljubiv. Samo ga možeš kazniti zbog njegove kazne onome kome nije oprostio (ako ona ulazi u okvire krivičnog zakona) a ako će supruga iz inata prevariti muža jer je on nju prevario ... Pa i tu ima lijeka.

[arzuhal]

Nećeš ništa propustiti interesantno, zadnji zanimljivi sofista bio je Protagora zbog svoje maksime:"Čovjek je mjera svih stvari: onih koje jesu kako jesu i onih koje nisu kako nisu." Pa mu je Aristotel posvetio fino mjesto u Metafizici.

A i zbog savremenog koncepta demokratije.

Ali ti sebe, također, uzimaš kao mjeru pa svoje shvatanje, prihvatanje postojanja boga i slijeđenje jedne od dogmi, postavljaš kao ispravno.

Mene "optužuješ" za isto ono šta i ti radiš.

Netačno. Nisam ja iz sebe iznjedrio islam i islamsko učenje, ja sam ga prihvatio. Ali nebitno što sam ja musliman, ja sam elementarno pošten pa kada bih pričao o kršćanstvu poštovao bih temeljna načela kršćanstva - ako govorim nešto u vezi s kršćanstvom - pa ne bih razmatrao iz nekog drugog ugla, recimo davao odgovore iz islama.

Ako pričamo o konceptu oprosta u islamu, onda se držimo islamskih izvora, prije svega Kur'ana i sunneta. Tko ćemo znati šta islam kaže o ovome ili onome.

Možeš ti pričati i Prvom Nepokretnom Pokretaču, ali onda reci da ne daješ islamski odgovor na neko pitanje nego Aristotelovo ili neko svoje.

Dakle, ja ne tvrdim niti ikog uvjeravam da je moje vjerovanje jedino ispravno, nego se držim okvira vjerovanja o kojem pričamo.

Zato se je, to sam ti davni rekao, ne bavim sofistima, nemam vremena za gubljenje u živom pijeskom jalove polemike. Samo s onima koji znaju i poštuju neke elementrane stvari logike, vođenja dijaloga, itd. Aferdosun.

[Socrates]

Meni je, recimo, interesantno zašto ovaj imam nije pitao grešnika da li je rekao svojoj ženi o prevari.

[arzuhal]

1. Čovjek je postavio pitanje IZ o tome kako da mu Bog oprosti grijeh koji je počinio spram svoje supruge
2. Raspravljamo o konceptu traženja oprosta od Boga zbog nepravde počinjene drugom čovjeku u kontekstu Islama i iz vizure osobe koja je musliman.

Valja se isto posjetiti na moje pitanje od kojeg smo krenuli, možda više mišljenje: da ne razumijem taj koncept, tražiti oprost od Boga radi nečega što si pogriješio spram drugoga.

Osoba, koja je musliman, vjeruje u Boga, njegovu objavu, njegove riječi i vjeruje da su Božje riječi istinite isto onako kako vjeruje da je Bog onaj koji govori istinu, isto tako bi trebala da zna da Bog ne prašta grijehe počinjene spram drugog insana. Odakle onda traženje oprosta od Boga za takve grijehe? Da li je to stvar neznanja? Sebičluka? Nemogućnosti da od supruge zatraži oprost? Do čega je?

Njegovo traženje oprosta od Boga leži u činjenici da on neće biti kažnjen šerijatski za ono što je učinio. A svako ko izbjegne kaznu na ovom svijetu, sačekat će ga na Sudnjem danu, uvećana toliko da bi poželio da ju je bogdo "odradio" ovdje. Odatle traženje oprosta od Boga, nevezano za to da li je to grijeh počinjen i naspram nekog čovjeka - što Bog neće oprostiti nego će to prepustiti čovjeku kojem je nasilje učinjeno da uradi kako hoće.

[arzuhal]

Meni je, recimo, interesantno zašto ovaj imam nije pitao grešnika da li je rekao svojoj ženi o prevari.

Zašto bi ga pitao to?

[Dorian]

Ali ti sebe, također, uzimaš kao mjeru pa svoje shvatanje, prihvatanje postojanja boga i slijeđenje jedne od dogmi, postavljaš kao ispravno.

Mene "optužuješ" za isto ono šta i ti radiš.

Netačno. Nisam ja iz sebe iznjedrio islam i islamsko učenje, ja sam ga prihvatio. Ali nebitno što sam ja musliman, ja sam elementarno pošten pa kada bih pričao o kršćanstvu poštovao bih temeljna načela kršćanstva - ako govorim nešto u vezi s kršćanstvom - pa ne bih razmatrao iz nekog drugog ugla, recimo davao odgovore iz islama.

Ako pričamo o konceptu oprosta u islamu, onda se držimo islamskih izvora, prije svega Kur'ana i sunneta. Tko ćemo znati šta islam kaže o ovome ili onome.

Možeš ti pričati i Prvom Nepokretnom Pokretaču, ali onda reci da ne daješ islamski odgovor na neko pitanje nego Aristotelovo ili neko svoje.

Dakle, ja ne tvrdim niti ikog uvjeravam da je moje vjerovanje jedino ispravno, nego se držim okvira vjerovanja o kojem pričamo.

Zato se je, to sam ti davni rekao, ne bavim sofistima, nemam vremena za gubljenje u živom pijeskom jalove polemike. Samo s onima koji znaju i poštuju neke elementrane stvari logike, vođenja dijaloga, itd. Aferdosun.

Ne govorim o religijama pojedinačne nego o generalnom konceptu postojanja jednog apsolutnog i svemogućeg boga boga i posljedicama. Islam je samo jedna od posljedica tog koncepta.

Trebao si pročitati.

[Socrates]

I Arzo je u pravu, ne možemo govoriti o praštanju grijeha u islamu, a trolati diskusiju sa generalnim pitanjima kao što je vjerovanje u Boga.

Imate diskusiju ateizam da raspravljate o tome.

[prog321]

Zaljubi se u dzamijaša. Ili ti mumina.
On oženjen. Ona udata.
Ostavi muža. Zamota se zbog gore spomenutog.
Njega žena neće da napusti.

pitanje.
Ko je zaslužio šamar u ovoj situaciji ?

[Socrates]

Meni je, recimo, interesantno zašto ovaj imam nije pitao grešnika da li je rekao svojoj ženi o prevari.

Zašto bi ga pitao to?

Pa i sam si rekao da onaj o koga se ogriješi može jedini oprostiti, a to je grešnikova žena.

Ako je on neki duhovni vodič, ili savjetodavac, zar ne bi to trebalo biti prvo pitanje?

Kako će mu žena oprostiti ako i ne zna za grijeh počinjen prema njoj?

[arzuhal]

Trebao si pročitati.

Pročitao sam, ali ti i dalje ne kontaš da, ako nećeš, ne znaš ili ne želiš dati islamski odgovor na konkretna pitanja - s obzirom, jebiga, na jasnost teme, jasnost uvodnog posta i jasnost pitanja o kojima raspravljamo a tiču se islamskog vjerovanja - onda nema svrhe da daješ odgovore koji su ćorci.

Bolje otići i slušati muziku nego uvoditi u priču "svemogućeg boga koji je vaki, naki, pa haj da vidimo šta bi on..". U Kur'anu jasno stoji da Allah ispunjava Svoja obećanja i traži to od ljudi, itd. Ti dođeš i počneš svojim sofizmima: a može li bog ne ispuniti obećanje s obzirom da može šta hoće ili ne može, da li ga nešto sputava, tandara-mandara...

Nađeš onda sebi nekog sličnog sofistu i opletite do Aliđuna...

[arzuhal]

Zašto bi ga pitao to?

Pa i sam si rekao da onaj o koga se ogriješi može jedini oprostiti, a to je grešnikova žena.

Ako je on neki duhovni vodič, ili savjetodavac, zar ne bi to trebalo biti prvo pitanje?

Kako će mu žena oprostiti ako i ne zna za grijeh počinjen prema njoj?

To je na tom čovjeku.

[Dorian]

Trebao si pročitati.

Pročitao sam, ali ti i dalje ne kontaš da, ako nećeš, ne znaš ili ne želiš dati islamski odgovor na konkretna pitanja - s obzirom, jebiga, na jasnost teme, jasnost uvodnog posta i jasnost pitanja o kojima raspravljamo a tiču se islamskog vjerovanja - onda nema svrhe da daješ odgovore koji su ćorci.

Bolje otići i slušati muziku nego uvoditi u priču "svemogućeg boga koji je vaki, naki, pa haj da vidimo šta bi on..". U Kur'anu jasno stoji da Allah ispunjava Svoja obećanja i traži to od ljudi, itd. Ti dođeš i počneš svojim sofizmima: a može li bog ne ispuniti obećanje s obzirom da može šta hoće ili ne može, da li ga nešto sputava, tandara-mandara...

Nađeš onda sebi nekog sličnog sofistu i opletite do Aliđuna...

Ignoriši me.

[arzuhal]

Ignoriši me.

To ja i radim, ovo sam se upleo zbog Nore.

[Socrates]

Dobro, i da se slozim sa tim, zar nije skrivanje grijeha od onoga koji ti jedini može oprostiti dodatni grijeh, i to ovaj put prema Bogu?

Sad me ovo podsjeti na Trumpa i njegovo skrivanje njegovih kriminalnih radnji, što su mu posebno uzeli na teret.

[Dorian]

A objasniš joj, najbolje kroz pp, da griješim, i da me i ona ignoriše, a ti me nastaviš ignorisati.

[Nora Ibsenova]

1. Čovjek je postavio pitanje IZ o tome kako da mu Bog oprosti grijeh koji je počinio spram svoje supruge
2. Raspravljamo o konceptu traženja oprosta od Boga zbog nepravde počinjene drugom čovjeku u kontekstu Islama i iz vizure osobe koja je musliman.

Valja se isto posjetiti na moje pitanje od kojeg smo krenuli, možda više mišljenje: da ne razumijem taj koncept, tražiti oprost od Boga radi nečega što si pogriješio spram drugoga.

Osoba, koja je musliman, vjeruje u Boga, njegovu objavu, njegove riječi i vjeruje da su Božje riječi istinite isto onako kako vjeruje da je Bog onaj koji govori istinu, isto tako bi trebala da zna da Bog ne prašta grijehe počinjene spram drugog insana. Odakle onda traženje oprosta od Boga za takve grijehe? Da li je to stvar neznanja? Sebičluka? Nemogućnosti da od supruge zatraži oprost? Do čega je?

Njegovo traženje oprosta od Boga leži u činjenici da on neće biti kažnjen šerijatski za ono što je učinio. A svako ko izbjegne kaznu na ovom svijetu, sačekat će ga na Sudnjem danu, uvećana toliko da bi poželio da ju je bogdo "odradio" ovdje. Odatle traženje oprosta od Boga, nevezano za to da li je to grijeh počinjen i naspram nekog čovjeka - što Bog neće oprostiti nego će to prepustiti čovjeku kojem je nasilje učinjeno da uradi kako hoće.

Dakle, ako će Bog svejedno kazniti (ili odlučiti da ne kazni) nekoga ko se ogrješio prema meni, po svom nahođenju, koji je onda smisao mog opraštanja tog grijeha?