OHR - Christian Shmidt

[Pasaga]

hrabri progovaraju ....

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/38 ... d_bih.html

[Naseef Mushroom]

Upravo je se pisalo suprotno.
Da su oni koji su napustili SDA i otišli u NIP ili negdje drugo, zadnji bili koji su još u SDA valjali, koji su htjeli još pokrenuti nešto, ali nisu mogli od Bakira, Sebije, Genjca i ekipe.

Nije tačno.

Evo, prvi je ironman na ovom forumu kojeg se sjećam i koji je govorio upravo to gore što sam naveo, kao i masa drugih. Koliko sam samo puta njemu lično spomenuo nešto tipa "ti misliš da je to neki čarobni štapić, pa je neko s njim malo mahnuo i odjednom je unutar te stranke nestalo sve sporno sa odlaskom Čampare i ekipe" ili nešto slično ovome.

Neću sigurno tražiti sve te postove unazad par godina, ali tu su na forumu.

Ima i onih koji kažu da ako je SDA spala na Zahiragića i Kapidžića onda je to dobra stvar jer će se SDA time još više srozati.

[Fuddo]

Mozete vi do kijameta voditi ta interna nadjebavanja, svabo je to odlucio podijeliti izmedju komsija i susjeda, vas ako zapadne kakav geto oko Zenice, elham.
Sad imas i one koji to jedva cekaju a vicu merhaba kakosi, dobri smo ljudi, Alahami.

[Veca]

saka jada dosla na protest

[Masamune]

Dosli penzioneri koji nemaju sta drugo raditi.
Protesti su trebali biti u petak ili za vikend.
Uostalom i to je dokaz sta ljudi misle o tome i koliko im je bitno u svakodnevnom zivotu. Daleko vise bi se skupilo na protestu protiv neceg drugog sto ugrozava zivote direktno kao za onu curicu sto je umrla od sepse npr.
Kad bi covjek samo citao portale i stranacke botove koji hajcaju na dnevnoj bazi pomislio bi da to misli 95% ljudi u drzavi, a ono truba.

[Laser]

Dosli penzioneri koji nemaju sta drugo raditi.
Protesti su trebali biti u petak ili za vikend.
Uostalom i to je dokaz sta ljudi misle o tome i koliko im je bitno u svakodnevnom zivotu. Daleko vise bi se skupilo na protestu protiv neceg drugog sto ugrozava zivote direktno kao za onu curicu sto je umrla od sepse npr.
Kad bi covjek samo citao portale i stranacke botove koji hajcaju na dnevnoj bazi pomislio bi da to misli 95% ljudi u drzavi, a ono truba.

Isto kao kad čitamo tebe.

SDA je zlo nad zlima, bla bla

A kad dođu izbori, a ono truba.

[Masamune]

Dosli penzioneri koji nemaju sta drugo raditi.
Protesti su trebali biti u petak ili za vikend.
Uostalom i to je dokaz sta ljudi misle o tome i koliko im je bitno u svakodnevnom zivotu. Daleko vise bi se skupilo na protestu protiv neceg drugog sto ugrozava zivote direktno kao za onu curicu sto je umrla od sepse npr.
Kad bi covjek samo citao portale i stranacke botove koji hajcaju na dnevnoj bazi pomislio bi da to misli 95% ljudi u drzavi, a ono truba.

Isto kao kad čitamo tebe.

SDA je zlo nad zlima, bla bla

A kad dođu izbori, a ono truba.

Bome SDA su ti šutnuli u opoziciju. Nije to mala stvar i to mahom na takvim pričama poput moje

[ironman]

Kaze Osce zadovoljna izbornim procesom.
Pohvalili neke medije

[Laser]

Isto kao kad čitamo tebe.

SDA je zlo nad zlima, bla bla

A kad dođu izbori, a ono truba.

Bome SDA su ti šutnuli u opoziciju. Nije to mala stvar i to mahom na takvim pričama poput moje

"Nameći Šmite" by Dino Kartel.

[Naseef Mushroom]

Dosli penzioneri koji nemaju sta drugo raditi.
Protesti su trebali biti u petak ili za vikend.
Uostalom i to je dokaz sta ljudi misle o tome i koliko im je bitno u svakodnevnom zivotu. Daleko vise bi se skupilo na protestu protiv neceg drugog sto ugrozava zivote direktno kao za onu curicu sto je umrla od sepse npr.
Kad bi covjek samo citao portale i stranacke botove koji hajcaju na dnevnoj bazi pomislio bi da to misli 95% ljudi u drzavi, a ono truba.

Kakva sepsa i ugrožavanje života.
Da Aca Lukas dođe okupio bi 20x više duša.

[Melek]

Otkrio se Schmidt dibidus. Totalno je preletio iz uloge visokog predstavnika OHR:a u hrvatskog veleposlanika i sad vec otvoreno i javno radi na razvaljivanju BiH. Vise se ni ne bavi poslom visokog predstavnika. Je li moguce da ga oni nasi orangutani jos uvijek smtraju visokim predstavnikom i cak sta vise jos uvijek razgovaraju sa njim?

[Masamune]

Pa moramo ga trpiti do kraja mandata nažalost.

[Melek]

Da, samo ako svi zdusno javno bojkotuju papka, onda mora neko odozgo da reaguje. Da svima docaramo kako se majmun izkompromitovo. To bar nije tesko. U smislu generalnog strajka, da se malo UN zapita

[Pasaga]

Da, samo ako svi zdusno javno bojkotuju papka, onda mora neko odozgo da reaguje. Da svima docaramo kako se majmun izkompromitovo. To bar nije tesko. U smislu generalnog strajka, da se malo UN zapita

Zvanicno Sarajevo,predugo okljeva...skupo ce nas to kostati
Uputit protestnu notu,Briselu,Wasingtonu
OVO STO SE DESAVA I STO JE U NAJAVI,PORTALI POMALO NAJAVLJUJU,NEMINOVAN JE RAT.
Sve ovo sto se desava Svabo i Zagreb cvrsto drze sve konce u rukama i upravljaju kako im pase.
Brisel a i Ameri zdusno presucuju.

[Pasaga]

HDZ PRIPREMA DOKUMENT O RAZBIJANJU BOSNE I HERCEGOVINE:
Cilj je opravdati Schmidtovu prijetnju iz pisma koje je uputio Evropskom sudu za ljudska prava!
Christian Schmidt, naime, plaši sudije u Strazburu da bi potvrđivanje presude Kovačević moglo destabilizirati BiH, baš po receptu HDZ-a.

HDZ PRIPREMA DOKUMENT O RAZBIJANJU BOSNE I HERCEGOVINE: Cilj je opravdati Schmidtovu prijetnju iz pisma koje je uputio Evropskom sudu za ljudska prava!
Christian Schmidt, naime, plaši sudije u Strazburu da bi potvrđivanje presude Kovačević moglo destabilizirati BiH, baš po receptu HDZ-a.

Piše: Samir BEGOVIĆ

Grupa ustavno-pravnih stručnjaka u Mostaru priprema različite scenarije ukoliko Veliko vijeće Europskoga suda za ljudska prava iz Strasbourga potvrdi prvostepenu presudu u slučaju "Kovačević", piše prohadezeov portal HMS pozivajući se na "dobro obavještenog izvora".

Jedan od autora dokumenta kazao je za HMS kako je u tom slučaju najizgledniji scenarij status quo ante – što znači status kao prije.

"Potvrđivanje presude se ne odnosi samo na Izborni zakon nego duboko zadire to jeste derogira Aneks četiri Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Na taj način bošnjačka politika izlazi iz entiteta Federacija BiH i stvara neki novi isključivo bošnjački entitet“, kazao je anonimni sagovornih portala HMS.

A taj status kao prije je stanje kakvo se zateklo prije potpisivanja Daytonsko-pariškog i Washingtonskog sporazuma, to jeste dvije republike – Republike Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu i Hrvatske Republike Herceg-Bosne sa sjedištem u Mostaru.

"Nova Hrvatska Republika u BiH bi imali svoj sabor, vladu i sudbenu vlast. Priznavala bi međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine kao članice UN-a", kazao je anonimni koautor anonimne studije, prenosi HMS.

Dokument, piše dalje HMS, predviđa da bi Ustav nove Hrvatske Republike bio potpuno građanski čime bi se ispunile sve presude počevši od Sjedić-Finci, Zornić, Šlaku, Pilav, Pudarić, a posebice Kovačević koja najviše zadire u Ustav.

"Tim rješenjem bila bi provedena i presuda Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić“, piše u navodnom dokumentu.


"Na taj način više ne bi bilo nikakvih zapreka ni što se tiče kandidiranja ni što se tiče biranja na bilo kojem području Bosne i Hercegovine sastavljene od tri građanske republike", prenosi prohadezeov portal HMS navodni sadržaj dokumenta.

Drugim riječima, prohadezeov portal prijeti povratkom na Owen-Stoltenbergov plan koji je predviđao labavu uniju tri nacionalne republike i posljednji je u nizu propalih sporazuma pred potpisivanje Washingtonskog sporazuma kojim je stvorena Federacija BiH.

Dokument ne zadire u granice triju republika, piše dalje HMS.

"To pitanje smatramo potpuno irelevantnim jer su važne međunarodno priznate granice Bosne Hercegovine. Granice unutar zemlje će biti na razini virtualnih. Dosta nam je granica. Umjesto njih želimo otvorenost prema europskim standardima i Europskoj uniji za sve građane nove Hrvatske Republike, ali i druge dvije građanske republike u BiH“, poručuje jedan od autora anonimnog dokumenta.

Upitan da prokomentira kako će OHR i zemlje Vijeća za provedbu mira reagirati na takav plan rekao je da je "sada vrijeme da reagiraju, a ne kada bude prekasno".

"Oni su tu da štite Daytonsko-pariški mirovni sporazum i njegov Aneks četiri, a sada se pred njihovim očima on grubo narušava i potpuno dokida", istaknuo je navodni autor anonimnog dokumenta.

Šta je pozadina ovakvog teksta?
Objava ovakvog teksta mogla se i očekivati. Naime, prije nekoliko dana generalni sekretar HNS-a Josip Merđo upravo je najavio ovakve stavove u programu televizije "HB" kazavši da je "sve moguće ako Veliko vijeće potvrdi presudu Kovačević", pa i "Hrvatska republika u BiH".

Prijetnja nemirima i ratom dio je političke strategije HDZ-a kako bi zaustavili progresivne procese po državu i društvo i zadržali postojeći etnonacionalni sistem. Sve se to radi u koordinaciji sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom.

Prijetnja nemirima prvi put je stigla u julu 2022. godine, odnosno uoči oktobarskih izbora. Zvaničnik Naše stranke tada je boravio na konsultacijama sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom oko izmjena izbornog zakona, a nakon razgovora medijima je kazao da je "šokiran onim što je čuo od stranaka s hrvatskim predznakom".


"Ne vjerujem da je normalno da u zemlji, koja je prošla to što je prošla, da politički lideri prijete ratom. Ono što slušamo zadnja 24 sata i što smo slušali od HDZ-a da bi moglo doći do problema na jugu zemlje. Svi koji razumiju bosanski jezik znaju šta to znači. To mi je najveći šok", kazao je Kojović.

Budući da se razgovaralo o izmjenama izbornog zakona, jasno je da se prijetilo ratom u svrhu postizanja političkih ciljeva.

Druga prijetnja desila se upravo od visokog Predstavnika Christiana Schmidta u njegovom pismu koje je uputio Evropskom sudu za ljudska prava u predmetu "Kovačević".

Christian Schmidt, naime, plaši sudije u Strazburu da bi potvrđivanje presude Kovačević moglo destabilizirati BiH, baš po receptu HDZ-a.

"Trenutna situacija u BiH zahtijeva oprez prije donošenja odluke (u slučaju 'Kovačević') koja bi se mogla protumačiti kao delegitimizacija ustavnog okvira BiH u cjelini. Odluka da se ovaj okvir može uskladiti s (Evropskom) Konvencijom (o ljudskim pravima) samo na štetu podjele vlasti može dodatno utjecati na krhke temelje BiH", naveo je Schmidt u svom pismu Evropskom sudu za ljudska prava.

Dakle, tekst koji je večeras objavio prohadezeov portal HMS služi upravo toj svrsi - da potkrijepi "argumente" Schmidta o stvarnoj prijetnji (ratom?) u BiH kako bi sudije Evropskog suda za ljudska prava odustali od potvrđivanja presude.

Drugim riječima, hrvatski mediji i hrvatska politika imaju zadatak da uoči donošenja konačne presude Velikog vijeća ESLJP stvore napetosti i na terenu opravdaju ono o čemu Schmidt piše u svom pismu.

Ovaj pristup je vrlo sličan ranijim Dodikovim prijetnjama referendumom i secesijom svaki put kada bi od strane međunarodne zajednice stizali zahtjevi za reformama koje će poboljšati unutrašnju ustavnu strukturu BiH.

No, HDZ-ovi političari, kojima je cilj realizovanje ratnih ciljeva koje je Haški sud osudio kao Udruženi zločinački poduhvat (UZP) čiji je cilj bio stvaranje etnički čistih dijelova teritorija pod kontrolom Zagreba, očigledno nisu uvidjeli da sadašnji etnički sistem u BiH nepobitno ovu zemlju u bližoj ili daljoj budućnosti vodi u novi rat, a da je upravo implementacija presude "Kovačević" moguća prevencija takvih neželjenih situacija.
______________________________________________

Cemu ovo vodi.....

[Pasaga]

mnogo ljudi navrce ovde,nek citaju ..


NJEMAČKI MEDIJI IZVJEŠTAVAJU IZ SARAJEVA:

"Schmidt pokušava sve da uništi ovu tradiciju, sada čak želi da utječe na..."
(...) Evropski sud za ljudska prava (ECHR) u Strazburu kako bi poništio presudu koja je tamo već donijeta u korist tužioca.


NJEMAČKI MEDIJI IZVJEŠTAVAJU IZ SARAJEVA: "Schmidt pokušava sve da uništi ovu tradiciju, sada čak želi da utječe na..."
(...) Evropski sud za ljudska prava (ECHR) u Strazburu kako bi poništio presudu koja je tamo već donijeta u korist tužioca.

Njemački list Tageszeitung (Taz) objavio je tekst o jučerašnjim protestima ispred OHR-a.

"Stotine ljudi demonstriralo je u četvrtak navečer u Sarajevu protiv visokog predstavnika. On želi da ospori presudu Evropskog suda za ljudska prava protiv izborne diskriminacije", piše Taz i dodaje:

'Christian Schmidt mora ići', zahtijevalo je stotine Sarajlija u četvrtak navečer."

Navode da je nezadovoljstvo visokim predstavnikom međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu doseglo novi vrhunac. Proteste je organizovalo udruženje nezavisnih intelektualaca "Krug 99", koji su utjecajni u gradu, jer podržavaju nenacionalističku, multinacionalnu i multireligijsku tradiciju zemlje.


"Schmidt pokušava sve da uništi ovu tradiciju. Sada čak želi da utječe na Evropski sud za ljudska prava (ECHR) u Strazburu kako bi poništio presudu koja je tamo već donijeta u korist tužitelja. U fokusu protesta je Slaven Kovačević, čiji je pravni spor oko izborne diskriminacije doveo do još jedne revolucionarne presude Evropskog suda za ljudska prava. Neki od prethodnih tužitelja - Sejdić i Finci, predstavnici Roma i Jevreja prije 15 godina - bave se građanskim pravima i pravom glasa. Do sada, uprkos ovim odlukama, nije bilo promjena", navodi Taz.

Dodaje da se njegov pravni argument fokusira na činjenicu da je, kao stanovnik Federacije Bosne i Hercegovine, mogao glasati samo za bošnjačke ili hrvatske predsjedničke kandidate, što je ograničenje koje je ECHR također utvrdio kao diskriminatorno u njegovom slučaju.

"'Sadašnji sistem favorizuje vladajuće političke elite i održava etničke podjele 'koje decenijama muče našu zemlju', rekao je Kovačević demonstrantima.

Međutim, presude u Strazburu izazvale su proteste među elitama i ekstremistima hrvatske i srpske nacionalističke stranke.


Budući da većinu stanovništva čine Bošnjaci, nenacionalno definirani 'ostali', manjine i civilno društvo podržavaju odluku Strazbura. Oni žele da svi građani zemlje imaju jednaka prava. Na izborima u ravnopravnom sistemu ovi građani bi bili u većini. Nacionalisti, s druge strane, žele da zadrže kolektivna prava u ustavnom sistemu za svoje grupe stanovništva i tako zadrže vlastitu vlast. Ako se kolektivna prava umanjuju, prijete uništenjem zemlje", piše Taz.

Navode da je u centru protesta u Sarajevu Schmidtov stav u ovom slučaju.

"Prema demonstrantima, Schmidt staje na stranu nacionalista pokušavajući da se umiješa u presudu Evropskog suda za ljudska prava uz pomoć skupih advokata. Time napušta poziciju nestranačkog visokog predstavnika međunarodne zajednice iu toj ulozi osigurava mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Za Kovačevića, Schmidt podržava sisteme “koji su izgrađeni na genocidu i udruženim zločinačkim poduhvatima”, piše Taz:

"Kritike je izazvala i činjenica da je Schmidt nedavno masovnog ubicu i bivšeg generala bosanskih Srba Ratka Mladića, kojeg je ratni zločinac UN-a u Haagu osudio kao ratnog zločinca, stavio u istu ravan sa bivšim predsjednikom Bosne i Hercegovine. Demonstranti su držali transparente i znakove koji pozivaju na prestanak Schmidtovog mandata. Ova kritika doprinosi rastućem nezadovoljstvu mnogih građana koji smatraju da Schmidt podriva napore da se izgradi nediskriminatorna, građanska država."

[Pasaga]

Analiza je malo podugacka,ali iscrpna
vrjedi je proci,citat lagano
Da napomenem,ovaj profesor je Svapskih korjena


AMERIČKI ANALITIČAR UPOZORAVA:
Schmidtova intervencija na Evropskom sudu rizikuje ograničavanje potencijala države
Sada, Schmidt se upušta u fray. Njegova izjava se bavi proceduralnim pravnim pitanjem o tome da li je tužitelj iscrpio pravne lijekove u Bosni; prvobitna presuda prihvatila je Kovačevićevu tvrdnju...

AMERIČKI ANALITIČAR UPOZORAVA: Schmidtova intervencija na Evropskom sudu rizikuje ograničavanje potencijala države
Sada, Schmidt se upušta u fray. Njegova izjava se bavi proceduralnim pravnim pitanjem o tome da li je tužitelj iscrpio pravne lijekove u Bosni; prvobitna presuda prihvatila je Kovačevićevu tvrdnju...

Ugledni politički analitičar iz Sjedinjenih Američkih Država Kurt Bassuener za Just Security, napisao je autorski tekst pod nazivom "Intervencija na Evropskom sudu međunarodnog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovin rizikuje ograničavanje potencijala države".

Kurt Bassuener je u tekstu govorio o Christianu Schmidtu i njegovim aktivnostima u slučaju "Kovačević", najavu odlaska visokog predstavnika u BiH na ročište u Strasbourg 20. novembra...

U nastavku pročitajte tekst:

Christian Schmidt, međunarodni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, koji je zadužen za provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, na svoju inicijativu je dostavio svoju ocjenu u okviru trenutnog slučaja žalbe pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Ostaje nejasno hoće li putovati u Strasborug na ročište 20. novembra u Velikom vijeću Suda, da svjedoči ili na neki drugi način prisustvuje, dok Sud razmatra žalbu na presudu o pravima glasa iz prošle godine u slučaju 'Kovačević' protiv Bosne i Hercegovine (BiH). Međutim, objavljena kopija Schmidtovih "pisanih opservacija" dosljedna je njegovim prethodnim izjavama.

On tvrdi da bi potvrda presude bila podjeljna, ometala napore da se ustavni poredak zemlje uskladi s prethodnim presudama i prijetila "prekarnom i krhkom situacijom" u Bosni. S druge strane, ukidanje presude bi, naprotiv, samo osiguralo vlast etnonacionalista i drugih političkih stranaka i lidera koji su odgovorni za održavanje tih "prekarnosti i krhkosti". To bi ugušilo potencijal za demokratsku evoluciju zemlje.

U presudi Kovačević iz augusta 2023. godine, Sud je donio odluku 6-1 da je Ustav zemlje, koji je aneks Dejtonskom mirovnom sporazumu koji je okončao rat 1992-1995. godine, neusklađen s obavezama zemlje prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Među drugim nalazima, Sud je utvrdio da su neki birači u Bosni onemogućeni da glasaju za kandidata po svom izboru u državnim zakonodavnim tijelima i u nacionalnom tročlanom predsjedništvu zbog ustavnog propisa koji nalaže da ti kandidati moraju biti određene etničke pripadnosti iz određenih dijelova zemlje, kršeći protokol protiv diskriminacije kojem je zemlja potpisnica. Sud nije opisao specifičnu strukturu koja bi bila usklađena s njegovom presudom.

Ovaj slučaj bio je šesti — i najopsežniji — u nizu presuda koje datiraju od 2009. godine i koje su nalagala izmjenu Ustava BiH kako bi se omogućila jednakost građanskih prava širom zemlje, uključujući pravo glasa. Međutim, slučaj Kovačević je jedini koji je argumentovan iz perspektive birača, a ne građana koji žele da budu kandidati. Kolektivno sudsko pravo efikasno zahtijeva preispitivanje dejtonske posleratne ustavne strukture. Iz upravo tog razloga, vladajuće etnonacionalističke elite u BiH uspješno su blokirale implementaciju tih presuda. Presuda Kovačević je apelovana od strane vladajuće koalicije u BiH (putem državne reprezentacije pred Sudom) kako bi se poništila.

Trade-Offs za okončanje borbe

Da rezimiramo malo istorijski kontekst, Daytonski mirovni sporazum, posredovan od strane SAD, bio je nasilno sastavljen tokom nekoliko nedelja među bosanskim sukobljenicima, pri čemu su dve od tri strane bile podržane od strane predatoryh komšija Srbije i Hrvatske. Činjenica da je Ustav bio samo Aneks 4 ilustruje da interna struktura vladanja postratne države nije bila prioritet posrednika. Umesto toga, prioritet je bio da se okonča borba i stvori "permisivno okruženje" koje bi omogućilo NATO-u da održi mir slanjem mirovne snage od 54.000 vojnika, kako je američki glavni pregovarač Richard Holbrooke nazvao svoju knjigu o pregovorima u Dejtonu “Da okončamo rat”.

Međutim, struktura Ustava sigurno je bila prioritet stranačkih vođa sukobljenih strana, koji su takođe bili etničke političke stranke. Dok je preambula Ustava pozivala na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, struktura vladanja odražavala je nameru ovih etničkih nacionalističkih stranaka da zadrže vlast putem “konstitutivnih naroda”, posebno u njihovim mislima Bošnjaka (bosanskih muslimana), Hrvata i Srba. Nadalje, ovi nacionalistički lideri su očekivali da će “njihovi” ljudi većinom glasati unutar svoje etničke identifikacije i koristili su ratnu traumu i podeljenu retoriku da održavaju te podele.

Ove društvene podhele su – i ostaju – ključne za poslovni model ovih lidera i njihovih saradnika, koji često ignorišu ili direktno ili indirektno sarađuju na ratnoj pljački, organizovanom kriminalu i prisilnoj moći. Iako su njihovi ratni programi očigledno bili divergentni i nisu nestali nakon okončanja oružanog sukoba, imali su zajednički interes da izbegnu odgovornost za svoju nasilje tokom rata i za svoja kršenja javnog povjerenja nakon rata.

Iako je Daytonski Ustav zakovao vlast nacionalističkih političkih stranaka (i nekadašnjih sukobljenika), one su bile ograničene sve jačom međunarodnom mirovnom implementacijom i naporima za izgradnju države tokom decenije nakon rata, čija je kulminacija postignuta ujedinjenjem do tada sukobljenih armija 2005. godine. To je bilo nezamislivo pri potpisivanju Daytona. (Napomena: bio sam strateški savjetnik u kancelariji tadašnjeg visokog predstavnika Paddy Ashdowna 2005-2006, i savjetovao sam ga prije nego što je preuzeo dužnost u maju 2002).

Ova postignuća su se desila paralelno sa "velikim udarcem" proširenja Europske unije 2004. godine, koja je obuhvatila većinu Centralne i Istočne Evrope. De facto međunarodni konsenzus se ustalio da su 1) ova postignuća nepovratna i 2) da će perspektiva članstva u EU (i NATO) podstaći političke elite Bosne da završe posao produbljivanja demokratije i vladavine prava — uključujući izmene Aneksa 4 Ustava.

Proglašavanje napretka - unatoč činjenicama

Osamnaest godina kasnije, oba ta pretpostavke su definitivno pobijene. Ipak, do danas nisu revidirane. Umjesto toga, od potpisivanja Bosanske stabilizacijske i asocijacijske sporazuma s EU 2007. godine, pa sve do njegovog potpisivanja sljedeće godine i stupanja na snagu sedam godina kasnije, EU je ponavljano proklamovala napredak ili jednostavno proglasila isti – poput dodjeljivanja statusa kandidata za EU 2022. godine, unatoč Bosni i Hercegovini koja nije ispunila osnovne uslove koje je odredila Evropska komisija – nadajući se da će to pokrenuti promjene.

Najnoviji pokušaj je da se politički lideri motivišu putem Regionalnog plana rasta EU. Nema razloga očekivati da će ovaj napor imati drugačiji učinak. Očuvanje i maksimiziranje moći u strukturno oligarhijskom sistemu je mnogo prioritetnije za tvrde političke lidere u Bosni nego ponuđena sredstva. U stvarnosti, Daytonski sistem, ako se ne podvrgne spoljnim ograničenjima, ima tendenciju ka funkcionalnom feudalizmu u kojem političke stranke i etničke zajednice koje tvrde da predstavljaju održavaju (ili nastoje kontrolisati) područja pod njihovom apsolutnom dominacijom. Ovi stranački lideri očekuju, na osnovu prošle prakse, da će biti ocijenjeni po savijenu, te da će dobiti te resurse bez obzira na sve, koje će koristiti za održavanje svojih mreža patrona. Funkcija politike već pokazuje Daytonove zadate postavke – i omogućava praktično neograničenu slobodu stranačkim liderima.

Sada, Schmidt se upušta u fray. Njegova izjava se bavi proceduralnim pravnim pitanjem o tome da li je tužitelj iscrpio pravne lijekove u Bosni; prvobitna presuda prihvatila je Kovačevićevu tvrdnju da bi, s obzirom na prethodne interpretacije Centralne izborne komisije i Ustavnog suda, njegov slučaj bio odbijen. No, osnova Schmidtove argumentacije je inherentno politička i kontekstualna: da bi ponovno potvrđivanje prvobitne presude ugrozilo ravnotežu moći u zemlji – korištenje termina "krhko" implicira da bi kolaps, koji bi bio nasilan, mogao biti mogući ishod. Drugim riječima, ljudska prava zavise od lokalnog konteksta – bizarna tvrdnja, s obzirom na to da je osnovna svrha Evropske konvencije osiguranje tih prava.

Njegov potez čini se da signalizira novu fazu — ne samo pretvaranje napretka dok se dozvoljava daljnji regres, već argumentovanje za uspostavljanje definiranog plafona napretka: volja i probavna sposobnost entreniranih političkih korisnika. Takva racionalizacija zapravo prihvata ideju da je Bosanski sistem podjele moći “zajednička vizija katastrofe”, kako je to rekao Brendan O'Leary, koja se ne može revidirati iz straha od ponovnog izbijanja nasilja. U suštini, Schmidtova argumentacija direktno se protivi onoj kasnog Paddyja Ashdowna, koji je, dok je obnašao tu funkciju, tvrdio da je Dayton “podloga, a ne plafon”. Važno je napomenuti da ovo nije bila izolovana perspektiva u to vrijeme.

Povlačenje od dugotrajnih međunarodnih pozicija

U "pisanim zapažanjima" Schmidt podnosi Evropskom sudu tokom trenutne žalbe, tvrdi da nije protiv promjene Daytona ustava prema ranijim odlukama, već da se zalaže za "inkrementalne promjene" zasnovane na "unutrašnjem kompromisu". Međutim, njegova argumentacija označava povlačenje od dugotrajnih međunarodnih pozicija, u korist onih koji vladaju u Bosni (i, implicite, u susjedstvu, dok hardlinerski lideri u Srbiji i Hrvatskoj nastavljaju da ih podržavaju).

Nemogućnost ovih intransigenata da se dogovore o načinu implementacije prve takve odluke Suda iz 2009. godine u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine proizlazi iz pokušaja da se tumačenje i implementacija odluke otmu od strane nacionalističke HDZ političke stranke i njene odvojene stranke HDZ 1990 kako bi se progonila hrvatska nacionalistička agenda umjesto da se zadovolje tužitelji slučaja. Schmidtova logika takođe dovodi u pitanje osnovu brojnih presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od kojih mnoge ostaju neispunjene.

Ovaj podnesak takođe predstavlja povlačenje Kancelarije visokog predstavnika od njenih značajnih dostignuća i važnog mandata. Optužba kritičara da sama egzistencija te kancelarije čini Bosnu "protektoratom" nikada nije potpuno odgovarala – međunarodna zajednica nije upravljala ili administrirala zemlju. Međutim, Dejtonski sporazum je propisivao uloge visokog predstavnika za održavanje mira i odvraćanje snaga prvo NATO-a, a sada EU – postavka koja je do sada sprečila domaće političke snage da ugroze mir. Ta garancija postaje sve nesigurnija kako međunarodna zajednica ublažava pritisak, značajno pod Schmidtovim vođstvom.

Schmidt bi sada efikasno učinio da zemlja postane neograničeni zaštitnički sistem za hardlinere ponovo. EUFOR već izgleda da zauzima takvu poziciju, lažno tvrdeći da je njegov mandat prema Dejtonu i mandatu Vijeća sigurnosti UN kao sekundarni responder, prethodi lokalnim vlastima. U branići ovu poziciju, EUFOR navodi da je njegova uloga "da podrži vlasti BiH u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja." Cijela svrha mandata odvraćanja koji je EU preuzeo od NATO-a u decembru 2004. godine bila je da su lokalne snage sa koercivnom moći najvjerovatnija prijetnja miru. One su i dalje takve danas. Ako – kako navodi podnesak visokog predstavnika – presuda Kovačević predstavlja prijetnju "krhkoj osnovi BiH", onda su OHR i EUFOR — kao i države koje oni predstavljaju — ti koji omogućavaju onima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju da imaju tu polugu. Takva argumentacija abdikuje pravnu i moralnu odgovornost da spriječi takve izazove da se materializuju.

Neutralne vrijednosti realne politike

Schmidtova intervencija je u skladu sa zapadnom regionalnom politikom koja se čini da je okrenula leđa istinskom demokratskom razvoju u korist drugih geopolitičkih prioriteta — kao što je uzaludni pokušaj da se privuče susjedna Srbija od Rusije — u kontekstu neutralne realpolitike. No, ona također proizlazi iz ideje da su Balkanci inherentno plemenski, te da je najbolji put djelovanja upravljanje ili karantiniranje regije (uz osiguranje drugih interesa) umjesto poticanja napretka. (Tvrdim da politika Bidenove administracije prema Balkanu odražava fatalizam i cinizam). Ovakav esencijalistički pogled, koji argument podržava visoki predstavnik, prirodno favorizuje postojeće vlasti. No, također izbjegava bilo kakvo suočavanje sa vlastitom ulogom Zapada u dugotrajnom povlačenju regije od demokratskog liberalizma i ljudskog dostojanstva.

Uprkos šest presuda Evropskog suda za ljudska prava koje bi mogle poslužiti kao putokazi za razvoj istinski demokratskog i usklađenog post-Daytonovog ustavnog i izbornog poretka za Bosnu, nijedna politička snaga — uključujući Demokratsku frontu koju vodi hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, za kojeg je tužilac Kovačević savjetnik — nije iskoristila te presude da osmisli potencijalno široko popularan koncept novog društvenog ugovora. Ovo izgleda sugerira da kolektivno preferiraju optimizaciju Daytonovog sistema za svoju stranačku korist, umjesto da rizikuju privilegije vlasti kroz istinski demokratski i odgovoran sistem — “efektivnu političku demokratiju”, kako je to presuda nazvala.

U stvari, oni nastoje očuvati ono što sam nazvao mirom kartelom. Takve alternative su razvijene izvan političkog okvira. No, još uvijek ostaje da se pokaže može li se okupiti biračko tijelo širom Bosne i Hercegovine među građanima koji podržavaju takve alternative. Također, još uvijek ne postoji međunarodna volja da se testira ovaj potencijal, uprkos obilju dokaza o raširenom nezadovoljstvu političkim ekosistemom kakav jest. Kako je Frederick Douglass zapaženo izjavio: “Moć ne popušta bez zahtjeva.” Taj zahtjev može biti generisan samo iznutra, iz Bosne. Samo široka, popularna zajednica okupljena iza pozitivne vizije odnosa među građanima (bez obzira na to kojoj etničkoj ili političkoj partiji se identifikuju — ili nijednoj) može se suprotstaviti ukorijenjenim političkim interesima koja su zastupljena u trenutnom sistemu i očiglednoj međunarodnoj nevjerici da su takve opcije uopšte ostvarive.

Ali Zapad ima odgovornost da održi povoljan ambijent za one koji bi mogli stvoriti nove političke alternative, pružajući egzistencijalnu sigurnost koja bi omogućila ljudima u Bosni i regionu da teže novim društvenim ugovorima koji su im toliko potrebni. Schmidtovo posredovanje na Sudu čini se da ima za cilj da da završni udar bilo kakvim takvim aspiracijama, efektivno signalizirajući građanima da je Dayton plafon – i da se moraju pomiriti s perpetuarnom oligarhijom.

[Pasaga]

jaro se izgleda zajebo,po svemu sudec
cak bi mogao biti i optuzen



OPASNE NAMJERE VISOKOG PREDSTAVNIKA: Nepriznavanjem ljudskih prava koje građanima garantira Evropska konvencija Schmidt je taj koji u BiH ugrožava mir, a ne Evropski sud za ljudska prava!

Za razliku od Pravilnika Republike Srpske – koji ne samo da vrijeđa svakog pristojnog i civiliziranog čovjeka, nego je i najozbiljniji pokušaj institucionaliziranja narativa i očiti historijski revizionizam po kome je u BiH bio građanski rat u kome su heroji Mladić i Karadžić, čime se najdirektnije negiraju haške presude i time ugrožava mir i sigurnost, ruši vladavina prava i potkopava demokracija uz etničku diskriminaciju i segregaciju, čime se krši i Ustav BiH – gdje Schmidt nije vidio nikakvog razloga da reagira, osim što nam je objasnio da su njemu Mladić i Izetbegović isti – itekako je smatrao da treba da se umiješa u rad Evropskog suda jer njihova presuda u slučaju Kovačević kojom se štitite prava svih građana po njemu ugrožava mir u BiH?! Iako je to jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija presuda za BiH

Invaziju Ruske Federacije na Ukrajinu Robert Pszczel, bivši izaslanik NATO-a u Moskvi, nazvao je prošle godine na Međunarodnom summitu u Varšavi “izravnim napadom na međunarodno pravo“, optužujući Kremlj da je “ovom invazijom uništila međunarodnu sigurnosnu arhitekturu“. Svojom izjavom Pszczel dovodi u direktnu vezu međunarodno prao i međunarodnu sigurnost.

Piše: Dženana Karup Druško

Da je to tačno potvrđuje, možda bolje i od Ukrajine, primjer Bosne i Hercegovine koja je sigurno najmanja država s najviše međunarodnih presuda, pri čemu nije bez značaja podsjetiti da je Haški tribunal rezolucijom Vijeća sigurnosti UN osnovan zbog ugrožavanja međunarodnog mira i sigurnosti, a visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, zadužen za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma (čiji je dio Ustav BiH) kojim je okončan rat u BiH, na vlastitu inicijativu se uključuje u (žalbeni) postupak Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Kovačević s tvrdnjom da bi presuda ugrozila “nesigurnu i krhku“ situaciju u BiH, odnosno da je ukidanje etničke diskriminacije u (dejtonskom) Ustavu BiH, kako nalaže prva presuda u ovom slučaju, prijetnja miru čime iskazuje jasan stav nepoštivanja međunarodnog prava.

U prilog tome govori i Schmidtovo pismo Evropskom sudu u kome navodi isključivo političke razloge, ali ne i pravne argumente zbog kojih presuda treba biti oborena, bez obzira što bi time bila zaštićena prava oligarha a ugrožena prava građana, čime se ruši i kompletan koncept ljudskih prava što je za BiH puno opasnije od politika Milorada Dodika i Dragana Čovića zajedno s politikama Zagreba i Beograda, koje, nažalost, u ovom slučaju podržavaju i njihovi koalicioni partneri iz Sarajeva. Politikom Schmidta može biti zadovoljan Vladimir Putin koji od agresije na Ukrajinu interpretira međunarodno pravo po mjeri autoritarizma.

Haška pravda
Kako u kontekstu značaja međunarodnog prava za međunarodni mir i sigurnost shvatiti da za Schmita nije ugrožavanje mira i sigurnosti negiranje haških presuda Pravilnikom o nastavnom planu i programu za osnovni odgoj i obrazovanje Republike Srpske kojim se u udžbenike uvodi tema “Republika Srpska i odbrambeno-otadžbinski rat“, a u okviru koje se Ratko Mladić i Radovan Karadžić proglašavaju herojima? Ni OHR ni visoki predstavnik nisu ništa uradili povodom toga, ali je Schmidt u javnom istupu izjednačio Ratka Mladića i Aliju Izetbegovića, jasno pokazujući svoj stav o proteklom ratu u BiH, čime je i on sam negirao presude Haškog tribunala, dakle ponovo ne priznaje međunarodno pravo.


Nakon okončanja mandata MKSJ Julia Bogoeva, nekadašnja analitičarka haškog Tužiteljstva, uradila je opširan rad analizirajući detaljno sve presude i zaključujući, između ostalog, da je “Tribunal vršeći svoju funkciju odgovorio na pitanje – zašto je bio rat u Jugoslaviji i kakav je to bio rat. (…) Bio je to, prema nalazima Tribunala, međunarodni oružani sukob. Ekspanzionistički rat za teritorije, prvo Srbije protiv Hrvatske, a potom Srbije i Hrvatske protiv Bosne i Hercegovine. Srbija Slobodana Miloševića i Hrvatska Franje Tuđmana nameravale su da stvore velike etnički što čistije države – Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku. Srbija, na račun Hrvatske i BiH, Hrvatska na račun BiH. (…) Rat je, prema presudama, bio rasprostranjeni i sistematski, diskriminatorni napad na civilno stanovništvo; etničko čišćenje bilo je cilj, a ne posledica rata, kako su tvrdile redom sve odbrane. Cilj vlasti Bosne i Hercegovine, napadnute sa dve strane, bio je – odbrana i oslobađanje celokupne teritorije.”

Na čelu Predsjedništa Republike BiH sve vrijeme rata, tačnije agresije Hrvatske i Srbije na BiH, bio je, podsjetimo, Alija Izetbegović. Napad na Aliju Izetbegovića stoga je napad na tekovine odbrane države Bosne i Hercegovine i negiranje i omalovažavanje pobjeda bosanskog društva protiv velikodržavnih projekata.

Ustavni sud BiH donio je privremenu mjeru kojom je stavio van snage ovaj pravilnik jer, kako je Sud obrazložio, provođenje takvog nastavnog programa imalo bi ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice, i moglo bi prouzrokovati dalju segregaciju i podjele među učenicima različitih etničkih zajednica i stvoriti atmosferu diskriminacije.

Za reformu obrazovanja u BiH nakon rata bio je zadužen OSCE, a misija OSCE-a prema njihovoj zvaničnoj stranici “djeluje sa ciljem osiguranja jednakih prava na obrazovanje za svu djecu i potiče i podržava domaće vlasti u razvoju inkluzivnog i nediskriminatornog obrazovanja. Ona djeluje sa ciljem suprotstavljanja praksi poput 'dvije škole pod jednim krovom' i poput izučavanja sadržaja kojima se produbljuju razlike i segregacija na etničkoj osnovi u obrazovanju, kao i suprotstavljanja školskim okruženjima koje promovišu takve podjele.“ No, prećutali su i nisu reagirali na Pravilnik RS-a koji negira haške presude, a Mladića i Karadžića nameće djeci u RS kao heroje.

S druge strane iz OHR-a su odgovorili na upite medija, nakon velike prašine koja se podigla zbog Schmidtove izjave kojom je izjednačio Mladića i Izetbegovića, optužujući sve koji su to tako shvatili da su “zlonamjerni“ i da su to pogrešne, neutemelje tvrdnje, iako je intervju bio televizijski pa teško da se može govoriti o pogrešno shvaćenoj izjavi. No, to je jedini zvanični dopis iz OHR-a o spornom Pravilniku RS-a, pri čemu su istakli da je visoki predstavnik pozvao domaće lidere da riješe i spriječe primjenu Pravilnika pozivajući na provođenje odluke Ustavnog suda BiH. Ironija je da iza Pravilnika i stoje političari, odnosno politika RS koja već godinama u kontinuitetu negira sve haške presude i glorificira ratne zločince, kao i politike Zagreba i Beograda, na šta glavni haški tužitelj Serge Brammertz u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a već godinama upozorava.


Schmidtova prava
No, za razliku od ovog slučaja, koji ne samo da vrijeđa svakog pristojnog i civiliziranog čovjeka, nego je i najozbiljniji pokušaj institucionaliziranja narativa i očiti historijski revizionizam po kome je u BiH bio građanski rat u kome su heroji Mladić i Karadžić čime se najdirektnije negiraju haške presude, ruši vladavina prava i potkopava demokracija uz etničku diskriminaciju i segregaciju, čime se krši i Ustav BiH – Schmidt nije vidio razloga da reagira, osim što nam je očitao bukvicu putem televizijskog intervjua, ali se zato umiješao u rad Evropskog suda u slučaju Kovačević jer njihova presuda kojom se štitite prava svih građana u BiH, ugrožava mir u BiH!?

Kurt Bassuener, ugledni američki politički analitičar, ne samo da ne smatra da bi to narušilo krhki mir u BiH, nego bi po njemu poništavanje presude “ugušilo potencijal za demokratski razvoj zemlje“. S obzirom da je Bassuener nekada bio savjetnik visokog predstavnika u BiH (Paddya Ashdowna) nema sumnje da zna o čemu priča.

On objašnjava da je Daytonski sporazum jasno propisao uloge visokog predstavnika i snaga odvraćanja prvo NATO-a, a sada Evropske unije, u provedbi mira u BiH kako bi se spriječile domaće političke snage da ugroze mir, ali te garancije, po Bassueneru, postaju sve nesigurnije kako međunarodna zajednica smanjuje pritisak, “značajno pod Schmidtom“. U nastavku Bassuener piše da ukoliko prema podnesku visokog predstavnika presuda Kovačević predstavlja prijetnju “krhkoj osnovi BiH“, onda su OHR i EUFOR — kao i države koje oni predstavljaju — ti koji omogućavaju onima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju da imaju tu polugu. Ova Bassuenera teza dovodi u pitanje i zapadnu politiku prema BiH i onoga što Schmidt radi. Što on sam u nastavku i potvrđuje navodeći da je “Schmidtova intervencija u skladu sa zapadnom regionalnom politikom koja je, čini se, okrenula leđa istinskom demokratskom razvoju u korist drugih geopolitičkih prioriteta — kao što je uzaludan pokušaj da se susjedna Srbija odvuče od Rusije — u vrijednosno neutralnoj realpolitici“.

Osvrćući se na Schmidtovu tvrdnju upućenu u pismu Evropskom sudu da promjene Ustava BiH treba da budu zasnovane na “unutrašnjem kompromisu“, Bassuener podsjeća na prvu presudu Evropskog suda u slučaju Sejdić i Finci 2009. koja nikad nije provedena i pokušaje da se tumačenje i implementacija ove odluke preuzmu od strane nacionalističke HDZ i njene odvojene stranke HDZ 1990 kako bi se provodila hrvatska nacionalistička agenda, a ne ova presuda, te navodi kako “Schmidtova logika“ dovodi u pitanje i osnovu brojnih presuda Ustavnog suda BiH.

Presuda u slučaju Kovačević je šesta presuda Evropskog suda za ljudska prava kojim se nalažu promjene Ustava i Izbornog zakona BiH kako bi se zagarantirala jednaka prava za sve građane. No, ironija je da je “vladajuća koalicija u BiH“ tražila preko državnih agenata pred Sudom da se ova presuda poništi, čemu se pridružio i Schmidt. Žalosno je čitati komentare pojedinih sarajevskih “intelektualaca“ i “analitičara“ koji, očito podržavajući trenutnu vlast u BiH, omalovažavaju ovu presudu, ismijavaju one koji su išli na proteste pred OHR, dovode u pitanje kredibilitet Kovačevića svodeći presudu na njegove političke interese, dok s podcjenjivanjem govore o onima koji podržavaju presudu etiketirajući ih kao SDA-ovce, DF-ovce, neznalice, itd. Jer, ovo je za prava građana, vladavinu prava i demokraciju u BiH možda i najvažnija presuda od svih izrečenih o BiH do sada. I najmanje je važno ko je tužitelj, važan je sadržaj te presude.

Braneći vladajuću koaliciju, brane i koncept koji za BiH zagovara Schmidt a po kome, kako Bassuener objašnjava, “ljudska prava zavise od lokalnog konteksta“ što je i po njemu “bizarna tvrdnja“, jer osnovna svrha Evropske konvencije o ljudskim pravima jeste upravo osiguranje tih prava. Ironija je da ti borci za “Schmidtova prava“ sebe nazivaju probosanskim. Istina je da su svi oni koji su protiv ove presude i zagovaraju i podržavaju njeno obaranje – vladajuća koalicija (SNSD, HDZ, SDP, NiP i NS) i njeni simpatizeri – za “oligarhijski sistem“ i apsolutizam. Ko ne vjeruje, neka pročita presudu Kovačević, ali i Putinovu definiciju međunarodnog prava.

[Laser]

A jest se Pašaga zado na Šmita.

[Pasaga]

A jest se Pašaga zado na Šmita.

ovde dodje puno naroda,nek citaju
nek vide sa kakvom zumrom imamo posla,plus domaci


jebo on mater svvvoooojjjuuuuuu

luda ga kroz selo vodali