Slovo o beskonačnosti

[Biba]

Nije meni bitno da li mene netko cijeni, ali bitno mi je sto netko ne vidi sta rade takvi kao Tempy...
Uostalom u pravu si, niie to moj poso..ha ja..

[bjelost]

Nije meni bitno da li mene netko cijeni, ali bitno mi je sto netko ne vidi sta rade takvi kao Tempy...
Uostalom u pravu si, niie to moj poso..ha ja..

Nego o nečem drugom, a u oviru Besonačnosti i vječnosti, a u isto vrijeme u vezi tog;

Kaže se da kada ovaj svijet bude uništen i stvoren novi, da će svi ljudi biti proživljeni u stanjima kakvi su umrli na dunjaluku.
Pa će se pred svakim insanom ukazati brdo dobrih dijela koja je učinio ili brdo loših dijela;
... i nakon tog ide dalje;
Postaviće se Terazije (vaga) i počeće suđenje među ljudima.
Biće onih koji će imati veliko brdo dobrih dijela ali su govorili loše o drugima, pa će svi oni o kojima je govorio loše i iza leđa biti obavješteni o tome. Pa će svako na osob doći k njemu.
Potomće mu na Terazijama odrediti težinu tih njegovih ogovaranja i onda uzmu odgovarajuću vrijednost dobra od njega i daju oštećenom. I sve tako dok mu ne nestane dobrih dijela.
Pa ako ima još oštećenih a on nema dobrih dijela, onda mu se od oštećenih prebacuju grijesi i na kraju se dešava da on završava taj dio suđenja sa brdom grijeha...

Nakon toga će on "možda" (ako bude imao sreće) ići u susret sledećem velikom suđenju a to je prema Bogu... tj da li je griješio prema Njemu i da li je i koliko ispunjavao ono što je obećao Bogu prije nego je došao na Dunjaluk. A ako ne bude imao sreće bit će preskočen taj dio i on će ići na izdržavanje kazne (najvjerovatnije vječne kazne).

---------------
Prenosi se da je neki učevan čovjek tražio nekog manje učevnog. Pa su ga pitali što ga traži. On im je odgovorio da je čuo da je neučevni pričao loše o njemu pa ga traži da ga nagradi zbog toga. Jer će ga to njegovo ogovaranje čekati na Velikom danu, pa da neukog malo obraduje na dunjaluku zauzvrat...

poz

[Biba]

ucevni i neucevni...

[bjelost]

Danas sam pročitao ovaj tekst.

Čovek je ušao u frizerski salon da se ošiša i skrati bradu kao i obično.
Započeo je neobaveznu priču sa frizerom. Pričali su o raznoraznim stvarima i temama. Iznenada su se dotakli teme o Bogu.
Frizer reče: “Znaš šta, ja ne verujem u Boga.”
“Zašto?” – upita ga čovek.
“Vrlo prosto, izađi na ulicu i shvatićeš da Bog ne postoji.
Objasni mi ovo: da Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi na planeti?
Da li bi bilo napuštene dece? Da li bi bilo ratova?
Da Bog postoji, ne bi sigurno bilo patnje i bola.
Da ima Boga, sigurno ne bi dopustio ove stvari da se dešavaju. Nema Boga.”
Čovek je zaćutao. Zvučalo je kao da frizer ima pravo. On sam nije imao kontra-argument.
Par minuta je prošlo; frizer je završio svoj posao.
Čovek je platio, zahvalio se i izašao iz frizerskog salona.
Ubrzo nakon što je izašao ugledao je čoveka sa dugom kosom i zapuštenom bradom.
Izgledao je sav neuredan i nepočešljan. Čovek je na trenutak zastao gledajući ga.
Odjednom se okrenuo i vratio u frizerski salon i rekao frizeru:
“Znaš šta? Frizeri ne postoje!“
“Kako ne postoje?” – upitao je frizer.
“Pa fino ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih i zapuštenih ljudi kao što je onaj na ulici kojeg sam sad video.“
“Prijatelju moj, frizeri postoje, samo što ljudi ne dolaze k njima.”, uzvrati frizer.
“Tačno!”, potvrdio je čovek i dodao: “Isto tako i Bog postoji samo što ljudi ne dolaze k njemu!”


Stvar vjere nije u logici, koja je u ovom tekstu vrlo jednostavna već u čistoći srca. Jedni vjeruju u ono što vide drugi ne. A i jednima i drugima (nevjernicima/vjernicima) je logično to što oni znaju (vjeruju).

poz

[Biba]

Bjelosti...Znam da sam na forumu grdila Freuda, ama ne ja nego danasnja medicina...
Ali ima on i pametnih..barem izreka ak je vec fulao s lijecenjem ja kaucu..
Kaze - Priie mego posumnjas jesi depresivan, razmisli da nisi mozda samo okruzen idiotima
Ama ne odnosi se ovo ni na koga tu...
Drago mi je kad je netko posebno pametan a ti jesi..
Ama to me znaci da su drugi manje pametni vec eto ja trenutno cakulam s tobom..

A i Einstein je u pravu...i moja glupost nekad nema granicu..majke mi...
Tu pricu sam o frizeru davno citala...
Ima jos jedna..

Ganjali lovci jelena a dva djecaka su vidjela kamo je jelen pobjego...
Znali su da ce ih lovci to pitati, a nisu htjeli izdati jelena..
Prvi djecak je predlozio da lazu kako nisu vidjeli jelena..a drugi djecak je rekao da on me zeli lagati..
Kad su lovci dosli i upitali djecake za jelena, drugi decko je rekao
- Nije posteno od vas da nas to pitate jer mi smo ma njegovoj strani!

Tako je i Bog na nasoj strani ali me vidimo svi jednako...
Je pa i zivotinje tj. Sva bica vide ddrukcije neki predmet..a on je isti..tak je i s beskonacnoscu..vjecnoscu..
Netko vjeruje, netko ce beskonacno dokazivati da ne postoji...
...
Poz

[bjelost]

Ganjali lovci jelena a dva djecaka su vidjela kamo je jelen pobjego...
Znali su da ce ih lovci to pitati, a nisu htjeli izdati jelena..
Prvi djecak je predlozio da lazu kako nisu vidjeli jelena..a drugi djecak je rekao da on me zeli lagati..
Kad su lovci dosli i upitali djecake za jelena, drugi decko je rekao
- Nije posteno od vas da nas to pitate jer mi smo ma njegovoj strani!

Tako je i Bog na nasoj strani ali me vidimo svi jednako...
Je pa i zivotinje tj. Sva bica vide ddrukcije neki predmet..a on je isti..tak je i s beskonacnoscu..vjecnoscu..
Netko vjeruje, netko ce beskonacno dokazivati da ne postoji...

Nisam čuo za ovu ali je pravo dobra

Princip plemenitosti je da ne odobrava nikakve negativne osobine kod sebe i bori se protiv njih.
Dječak koji je mislio da će pomoći jelenu lažima, u suštini nije mislio da učini nešto loše. Sam što nije znao bolji način.
Dječak koji nije htio da slaže je imao istu ideju vodilju ali on je bio malo plemenitijeg karaktera i nije htio da primjenjuje laž kao rješenje.
Oboica su imali plemenit problem ali postupak da se dođe do rješenja te neugodne situacije (problema) je kod jednog bio putem laži, a kod drugog putem mudrosti. Prvi je bio prosječnog razmišljanja, a drugi je bio natprosječng.

Kažu da postoje dvije vrste ljudi.

Jedni su zlato;
Drugi su srebro;

Da se pimjetiti da su i jedni i drugi tzv plemeniti metali, s razlikom što srebro oksidira, a zlato ostaje zlato i neda se lahko mješati sa drugim materijama (na primjer oksidirati isl). Ljudi vole zlato više nego srebro i iako su oboje plemeniti zlato je ipak puno vrjednije i na izuzetnoj cjeni kod insana.
Oksidacije srebra znači da je ono podležno utjecaju okoline i lakše pada pod razne prljavštine. Dok čistoća zlata govori o njegovoj duhovnoj (karakternoj) snazi.

Plemenitost (zlato) je na cijeni i kod Boga; pa ćeš naći da su takve osoba na najvišim položajima i u vječnom svijetu. A što se tiče srebra on u zavisnosti od oksidacije pada sve više pod uticaj prokletog šejtana, a time se postepeno udaljava od Božije Milosti.

Svaki naš izbor, pa i te dvojice dječaka, čisti naše srce ili ga prlja, sve dok ono ne bude potpuno čisto (bijelo) ili potpuno prljavo (crno). A, Bog ne gleda u naša tijela nego u naša srca. I, On zna najbolje koga će uputiti k Sebi a koga neće. A, On nije nepravedan prema svojim stvorenjima (robovima). Bog ima sve najplemenitije osobine, pa kako onda i pomisliti da takvo Veličanstveno Biće pravi nered i nasilje na zemlji.

BOG JE PLEMENIT I VOLI PLEMENITOST.
(On pomaže plemenitim da dođu do plemenitih rješenja).


poz

[ina]

Filozofiracu sutra, danas nisam raspolozena.

[Bla]

Bog sve stvara u paru tj po dvoje:

Zavisi od jezika. Mi imamo i srednji rod.

[bjelost]

Beskonačnost, Vječnost i Bog kao Vječno Biće i njegovo stvaranje.

Bog kao istinski Vječno Biće je jedini istinski vječan, što u sebi obuhvata da je bespotrebno raspravljati o tome; da li je On nastao ili će nestati. Međutim Božija osobina je da On sve može i dio Njegovog stvaranja (moći) je da on upravlja vremenom i raspodjeljuje ga svemu ostalom u dozama koje On odredi. Istovremeno On je vladar i nad vječnošću i nad beskonačnošću. S tim u vezi podrazumjeva se da sve može ponovo nestati osim Boga i ako on to hoće On to ponovo može stvoriti i odrediti mu novo vrijeme...

Kako sam naveo prije, vječnost je stanje materije u kojoj ona opstoji bez da može nestati osim ako to Bog ne odredi drugačije.
Ovaj svijet koji mi poznajemo skrojen je prema aršinima propadanja i prolaznosti i gdje god da se okrenemo oko sebe vidjet ćemo da s sve rađa i kraće ili duže živi i na kraju nestaje. Mi smo zbog tog iskustva naučili svoj razum da ne prihvata puno drugih opcija osim prolaznosti i propadanja. Zato je, čak, nekima vrlo teško prihvatiti realnost da Bog postoji oduvijek, sada i zauvijek; taj koncept razmišljanja uvijek Bogu traži uzrok za nastanak i za nestanak. A u suštini je to lako logički prihvatiti kao što se prihvata da matematički brojevi postoje i kao npr. broj 1. Svako zna da broj jedan postoji i niko se ne pita da li je on nekada nastao ili će nekada nestati, jer je to besmisleno za logiku. Mi to jednostavno prihvatamo kao realnost. Dakle broj jedan postoji oduvijek i zauvijek tj. nikada nije nastao, postoji vječno i nikada neće nestati; bez obzira da li mi to znali ili ne odnosno prihvatili ili ne. Isto tako Bog se prihvata kao oduvijek, sada i zauvijek...

Bog stvara sve iz ničega i opet to vraća u ništa i može to ponavljati koliko to On hoće puta od 0 do u beskonačnost.
Što se tiče ovog našeg prolaznog svijeta on je stvoren i on će nestati dakle određen mu je momenat nastanka i nestanka. Dakle on nije vječan niti je njegova materija vječna (nije u vječnom stanju). Međutim Bog je stvorio (ili će stvoriti - vrlo diskutabilno pitanje) jedan svijet i njemu nije odredio kraj. Mi taj svijet poznajemo prema svetim knjigama pod nazivom Raj ili Dženet...

Kad govorim o vječnoj materiji ja mislim na materiju tog svijeta i bića koja žive u tom svijetu, dakle ta vječna bića... Ja govorim tada o energiji koja se ne može potrošiti, o kretanju koje ne staje tj. o vječnoj energiji i o vječnom kretanju. A kako tom svijetu nije određen kraj, (pa i ako je on nekada stvoren ili će biti stvoren), to prema logici vječnog stvaranja ne znači da će on nestati već da je stvoren da vječno opstoji kao i sve ono što je u njemu tj.: materija, energija i bića koja u njemu žive do u beskraj...

U usporedbi sa tim svijetom i njegovom građom naš svijet je beznačajniji za njega nego što je krilo mušice za nas....

[Krokodil Behko]

Pa ako smo toliko beznačajni, što nas je stvorio?
Zna li ikako da postojimo?

Nije li to proturječno, ako već tvrdiš ta je stvaralac svemira, kako onda može sve pretvoriti u ništa?

[Bla]

Filozofiracu sutra, danas nisam raspolozena.

Evo napuni se godina.

[bjelost]

Filozofiracu sutra, danas nisam raspolozena.

Evo napuni se godina.

Izgleda i meni

[bjelost]

Pa ako smo toliko beznačajni, što nas je stvorio?
Zna li ikako da postojimo?

Nije li to proturječno, ako već tvrdiš ta je stvaralac svemira, kako onda može sve pretvoriti u ništa?

Filozofiracu sutra, danas nisam raspolozena.

Evo napuni se godina.

1. Pa ako smo toliko beznačajni, što nas je stvorio?
2. Zna li ikako da postojimo?
3. Nije li to proturječno, ako već tvrdiš ta je stvaralac svemira, kako onda može sve pretvoriti u ništa?

• Pa ako smo toliko beznačajni, što nas je stvorio?
Kad sam rekao: “ U usporedbi sa tim svijetom i njegovom građom naš svijet je beznačajniji za njega nego što je krilo mušice za nas...“, to ne podrazumjeva u sebi da i ljudske duše potpuno spadaju u to. Ljudske duše su vječnog karaktera a tijela koja ih nose su prolaznog karaktera. Ljudske duše se školuju na ovom beznačajnom svijetu preko raznih iskušenja. Na kraju života, tj. sa smrću je ispit, a poslije tog ispita je nagrada. Ovaj svijet nije puno vrijedan u odnosu na neki budući svijet ali je on jedan nezaobilazan stepenik na putu za vječni svijet (koji je drugačijih vrijednosti)...

• Zna li ikako da postojimo?
Bog sve zna. To je jedno od njegovih plemenitih svojstava. Kaže se nad svakim znalcem ima znaniji. Znanje je nešto što nam se daje od Onoga koji sve zna. Mi mislimo da nešto znamo ali da nas neko upita samo jednu jedinu stvar kao što je npr. Koliko lišća opadne u jesen u toku od 24 h na našoj planeti mi bi rekli to je besmisleno pitanje. Jeste besmisleno za onoga koji nema predstavu o tome. Međutim, Sveznajući Bog to zna. Ni jedna žena ne zatrudni a da On to ne zna. On zna broj svega. Zna svako dobro ili loše djelo bilo da je to kao zrno gorušice ili manje ili veće od toga. On zna sve o nama; naša osjećanja, misli, razmišljanja, govor, djela... prije nego što smo se rodili, sada i našu budućnost i svega ostalog i to još prije nego je stvoren ovaj naš svijet On je sve znao o njemu... A svi ostali znaju samo ono što im On da da spoznaju (znaju).
Naš trenutni umni kapacitet ne može obuhvatiti svojim znanjem vječnost i beskonačnost (srcem možda?); Mnogi čak ne mogu prihvatiti ni mogućnost da se može živjeti vječno. Međutim, Onaj koji sve može i kad hoće On samo kaže: „Budi!“ i to biva, On je Svemoćni i za Njega nema tajni ni u vidljivim svjetovima ni u nevidljivim. Kad se kaže Božije znanje, to podrazumjeva sveukupno znanje koje mi ne možemo ni naslutiti...

• Nije li to proturječno, ako već tvrdiš ta je stvaralac svemira, kako onda može sve pretvoriti u ništa?
Bog je Svemoćni. Nema stanja, kretanja niti snage bez Boga. Prije Njega nema ništa niti nešto poslije Njega, On je prvi i poslednji. Nije rođen niti je rodio i niko mu ravan nije. On može bez svih svjetova. Sve će nestati ali On neće. Ne obuzima Ga drijemež niti san. Uvijek se nečim zanima. Kada bi se svi ljudi okupili i poželjeli sve što hoće i On im do dao, to nebi umanjilo od njegovih riznica ni onoliko koliko kad se igla umoči u more pa ono što ostane na vrhu igle, kad se ona izvadi iz mora. Kad bi se svi ljudi sastali i molili se Bogu kao najbogobojazniji među njima, to nimalo nebi uvećalo Njegovu vlast i obrnuto; Kad bi svi ljudi griješili i radili sve što ne treba i to kao najgori među njima, to nebi nimalo umanjilo Njegovu vlast. On iz ničega stvara i u ništa vraća. Iz neživog izvodi živo i živo vraća u neživo. On sve može...
U ovom se djelimično nalazi odgovor na tvoje pitanje.

Hvala na komentaru